Dolazi ocjenjivanje javne uprave prema kvaliteti i učinku

Objavljeno

Foto: Gina Sanders / Dreamstime: prirodna inteligencija ima svoja ograničenja

Ono što se u razvijenom dijelu svijetu smatra normalnim, ovdje se dugo vremena odgađalo. Prisjetimo se dviju (možda ne toliko zapaženih) inicijativa Ministarstva gospodarstva 2012. i 2014. da se dogovori reformu sustava ocjenjivanja državnih službenika. Sjetimo se i prijedloga Martine Dalić kao saborske zastupnice (2015.) koji je tadašnja Vlada odbila

Ovaj put je reforma sustava ocjenjivanja međuresorno dogovorena kako pišu mediji. Priprema se zakonodavno rješenje koje će od 2019. urediti kompetitivno ocjenjivanje kvalitete službenika prema učinku, standardizaciju radnih mjesta, kompetencija i plaća, odnosno kriterije ocjenjivanja i nagrađivanja službenika. Uvodi se nešto što je odavna trebalo biti usvojeno kao temeljno načelo nagrađivanja – jednaka plaća za jednaku vrijednost rada.

Mobilnost službenika između 12 granica platnih razreda može značiti promjenu plaće za 0,5 posto po razredu, ovisno o unapređenju ili sankcioniranju. To je relativno mali raspon, ali i to je nešto za početak dok se ne uspostave pouzdani i uhodani sustavi mjerenja učinaka. Sada se predviđa da će na kraju godine svaki službenik biti ocijenjen prema četiri objektivna kriterija, od kojih se jedan odnosi na rezultate rada, a u obzir se uzima i ocjena koju daju korisnici javnih usluga.U slučaju više uzastopnih loših ocjena službenici bi mogli dobiti otkaz.

Valja podsjetiti da masa plaća u sektoru opće države sada konzumira oko 11% BDP-a, što je veći omjer od EU prosjeka i znatno više nego, na primjer, u Njemačkoj ili Austriji. Stoga je novi sustav tek prvi korak u rješavanju nagomilanih problema nepotrebnih birokratskih viškova, sankcioniranju niza loših postupanja prema poduzetnicima i građanima, uz nagrađivanje iznimnih državnih službenika. Sve bi to trebalo doprinijeti povećanju kvalitete rada javne uprave.

Jasno je da će uspjeh novog modela zavisiti o tome kako će se primijeniti. Postavlja se pitanje kako će se mjeriti ocjene korisnika usluga. I ocjenjivači moraju biti educirani, informirani, pravedni, dakle, moraju biti dobri menadžeri. Sustavom netko treba upravljati i razvijati ga. U nas se mnoge dobre zamisli u provedbi pretvore u karikature. Naposljetku, sustav ocjenjivanja već postoji, ali se pretvorio u još jednu birokratsku vježbu jer su ocjenjivani do sada uglavnom zasluživali petice.

Dakle, trebamo biti skeptični prema ovome što mediji najavljuju, kao i u slučaju drugih reformi. Ipak, dobra je vijest kada se netko otisne i napravi prvi korak. Svi koji su radili na sustavima nagrađivanja u privatnom sektoru znaju da ne postoji idealan sustav tipa «one size fits all». Jednom kada se krene u tom pravcu, sustavi se kalibriraju, usavršavaju, i bez obzira na nesavršenosti u primjeni, nakon nekoliko godina primjene dobije se model koji najbolje funkcionira.