Hrvati izgubljeni u bespućima neinformiranosti: osvrt na prošli i uvod u novi tjedan

Objavljeno

Foto: Karenr / Dreamstime

Prošli tjedan su obilježile statističke objave. Realan promet u trgovini na malo bio je 7,8% veći u lipnju ove u odnosu na lipanj prošle godine. Industrijska proizvodnja u lipnju je rasla više od 1% u odnosu na svibanj i dostigla 4% višu razinu u odnosu na isti mjesec 2016. I dok su mainstream mediji, zaraženi općom Agrokor – histerijom, nastavili pisati o tome kako su svi iznenađeni, pažljiviji čitatelji Ekonomskog laba sjetit će se serije tekstova u kojima je najavljivan takav razvoj statistika, jer je slučaj Agrokor precijenjen.

Na žalost, previše je ljudi uložilo svoju reputaciju u galamu o nadolazećoj kataklizmi, pa u javnosti i dalje prevladavaju mantre o tome da su svi radili s Agrokorom, da ako nema Agrokora nema se kome dati kredit i slično. Ne znam koliko je u tome neinformiranosti, a koliko manipulacije, no znam računati.

Postoji mnoštvo načina kako se Agrokor može intuitivno dimenzionirati. Slijedi jedan od jednostavnijih. Vrijednost izvoza roba i usluga je 2016. povećana za oko 1,3 milijarde eura u odnosu na 2015. ili za gotovo 3% BDP-a. Dakle, kada bi se u 2017. ponovio rast izvoza iz 2016., a vjerojatno će biti i nešto veći, prirast izvoza je gotovo dva puta veći od ukupnog doprinosa (pazite, ne prirasta nego doprinosa) Agrokora BDP-u. Uspaničeni će reći, a što je s multiplikativnim učincima na mrežu Agrokorovih dobavljača? Ni taj prigovor ne vrijedi, jer i prihod od izvoza ima multiplikativne učinke.

Dakle, ni prvi ni zadnji put, Hrvati se gube u bespućima neinformiranosti. U Hrvatskoj nisu svi radili s Agrokorom, ali su gotovo svi ignorirali brojke. A doprinosa osobne potrošnje i investicija nismo se ni dotaknuli u gornjoj kalkulaciji.

Prošli tjedan obilježilo je i donošenje vladinih Smjernica ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2018.-2020. Smjernice imaju svijetlu i tamnu stranu: obećaju nastavak fiskalne konsolidacije, ali se njeni temelji sada doimaju klimavi. Očito je da interesne skupine koriste političku stabilnost za konsolidaciju svojih zahtjeva prema proračunu. Uz izuzetak proračuna ministarstava koje vode Zdravko Marić, Martina Dalić i Tomislav Čorić, analiza proračunskih razdjela pokazuje da će sva druga ministarstva uživati mnogo izdašnije proračune nego ranijih godina. Daju li ekonomski profesionalci u vladi političarima alibi za početak novog ciklusa rastrošnosti?

Svijet je već dugo nalik samome sebi. Trump je opet ljut na Kineze, kongres na Ruse, ne zna se što će Trump učiniti po tom pitanju; prijeti ulazak u začarani krug sankcija, a u Hamburgu se opet dogodio teroristički napad dok se nešto izgleda planiralo i u Australiji. I dok s jedne strane izgleda da živimo u kaosu čija je razina predvidivosti ravna kocki, svjetsko gospodarstvo izgleda zdravo, burze se ne daju s dostignutih visina, a Tesla je isporučio prve primjerke dugo najavljivanog modela 3 koji je zbog primjerenije cijene (35,000 USD) već zaslužio više od 400,000 narudžbi.

Radi li se o tehnološkoj revoluciji ili pomodnoj novotariji? Ovdje su dva izvrsna teksta koja prate početak distribucije Modela 3. Prvi uspoređuje početak distribucije s Fordovim Modelom T koji je s tvorničke trake sišao 1908. i donio pravu revoluciju u transportu. Drugi tekst objašnjava da utjecaj električnih automobila na okoliš i nije baš tolika revolucija kao što ljudi misle. I sam auto i struju treba proizvesti, a emisije su u tim aktivnostima i dalje ogromne (ali treba priznati da je neto učinak na okoliš ipak pozitivan ako električni automobili voze dovoljno dugo, a postoje izgledi da jedinica isporučene električne energije u budućnosti bude zelenija).

U svakom slučaju, svijet je toliko bogat informacijama da će i optimist i pesimist u njemu uvijek moći pronaći nešto za sebe. Realist koji pokušava nešto prognozirati ili barem naslutiti suočit će se s neprovidnim brdom informacija koje su nalik mega-kockarnici u kojoj presuđuje sreća. A opet, sve je to već viđeno, kao da je oduvijek bilo tako, kao da je sve novo zapravo – prepakirano staro. Pišući predgovor za monografiju izdanu povodom Šebaljeve izložbe slika u Galeriji Forum u Zagrebu 1970., Vlado Gotovac je o tome zapisao jednu lijepu misao koja je dovoljno poticajna za jedno nedjeljno razmišljanje: Ništa se ne može spasiti od udjela banalnosti, ona sudjeluje u svemu. Svijet je predugo jednak sebi, da bi mi u njemu mogli biti samo neobični. Odviše nas stoji pred istom materijom, odviše nas je u istom vremenu…