Hrvatska 2020: evo gdje bismo se mogli naći prema globalnim ljestvicama konkurentnosti

Objavljeno

Ilustracija: Iqoncept / Dreamstime

Jedinstveni prolaz kroz većinu relevantnih svjetskih indeksa i ljestvica poslovne klime i konkurentnosti. Kako izgleda šira slika, gdje je Hrvatska i napreduje li? Neki se pomaci ipak vide

Ad
Ad

Hrvatska se nakon velikog kašnjenja za drugim zemljama srednje Europe počela pomicati na (nekim) ljestvicama ekonomskih sloboda i konkurentnosti. Kakva se slika o pomacima stvara ako se više indeksa i ljestvica promatra usporedo i, još važnije, kakvi su izgledi za pomake u budućnosti ako se aktualni trendovi ekstrapoliraju u budućnost?

I dalje na začelju EU prema indeksu konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma

Nastavlja se trend stagnacije konkurentnosti na niskom 63. mjestu u svijetu prema indeksu globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), što je posljednje mjesto među državama članicama EU. Hrvatska prema indeksu globalne konkurentnosti WEF-a ipak napreduje (pomak u odnosu na 68. odnosno 74. mjesto ranijih godina), no taj napredak nije dovoljan za ozbiljniji pomak na ljestvici u usporedbi sa zemljama s kojima se želimo uspoređivati.

Unatoč tome što se većina ocjena u ovom indeksu zasniva na subjektivnoj percepciji ispitanika (na objektivno usporedivim podacima temelji se otprilike trećina indikatora konkurentnosti javnog i privatnog sektora s uvelike negativnim rezultatima), riječ je o ocjenama koje bi donosioci odluka iz javnog i privatnog sektora trebali uzimati u obzir ukoliko žele mijenjati način upravljanja.

Uzmimo za primjer pokazatelj tereta državnih regulacija. Prema WEF-ovoj metodologiji, ne radi se o egzaktnom pokazatelju kao kod Doing Business (Svjetska banka) ili Product Market Regulation (OECD) metodologije, već o anketnoj ocjeni na skali od 1 do 7 koja se dobiva na uzorku domaćih poduzetnika. Hrvatska je dobila ocjenu od svega 1,9, čime je „zaslužila“ gotovo zadnje mjesto na svijetu.

Radi se o ocjeni koja sadrži faktor visokog subjektivnog pesimizma. Teško je povjerovati u realnost takvog pokazatelja. Posebno ako se uzme u obzir slično iskustvo dijela drugih zemalja na istoku Europe. Slovačka je s 2,4 boda na 135. mjestu, a Češka s 2,7 na 121. mjestu. Ako se prema nekim drugim indikatorima radi o investicijski vrlo atraktivnim zemljama koje su dio EU tržišta, kako povjerovati da je ovo realno rangiranje? S druge strane, postoji mogućnost da su administracije u bivšim socijalističkim zemljama zadržale tvrdoću i, najblaže rečeno, neosjetljivost na potrebe korisnika, što stvarni teret državnih regulacija u ovom dijelu svijeta čini mnogo većim nego što pokazuju egzaktniji pokazatelji koji propuštaju izmjeriti kvalitativne elemente regulacije.

Regulatorni indeks ekonomske slobode, koji se također mjeri u okviru WEF-ove metodologije, nešto je bolji kod Hrvatske i sličnih zemalja istoka Europe, jer uzima u obzir olakšanja procesa pokretanja poslovanja, pribavljanja građevinskih dozvola i smanjenja regulatornih troškova. Hrvatska je na 79. mjestu u svijetu prema kriteriju konkurencije u području usluga s ocjenom 4,9 od maksimalnih 7 što je loše, ali i mnogo bolje od spomenute ocjene 1,9 za regulatorne terete. Pri konstrukciji ove ocjene gledaju se profesionalne usluge (pravne, računovodstvene i inženjerske), trgovina i mrežni sektori (telekomunikacije, komunalije, pošta i promet). Prema ovom rezultatu Hrvatska se nalazi u globalnoj sredini, iako će se  objektivnija slika o konkurenciji usluga dobiti analizom OECD-ova PMR (Product Market Regulation) indeksa kojeg detaljnije analiziramo u nastavku analize.

Slično zaostajanje prema indeksu konkurentnosti WEF-a primjećujemo kod ocjene konkurentnosti privatnog sektora gdje su sve ocjene koje tvore skupnu ocjenu poredane iza 126. mjesta na svijetu. Premda hrvatski privatni sektor nema visoke globalne standarde menadžmenta i inovativnosti, iz podatka bi se moglo zaključiti kako hrvatske kompanije i poduzetnici nemaju gotovo nikakvu razinu profesionalnog menadžmenta, delegiranja autoriteta prema nižim organizacijskim razinama te sklonost razvoju inovacija i disruptivnih poslovnim ideja. Vrlo je vjerojatno da je faktor prekomjernog (anketnog) pesimizma odigrao i ovdje svoju ulogu. Drugo je pitanje – koliko? Vjerojatno ne dovoljno da bitno promijeni ukupnu sliku.

To se najbolje vidi kroz usporedbu s Češkom i Slovenijom – zemljama koje su prema spomenutom kriteriju pozicionirane mnogo bolje od Hrvatske. Prema indeksu globalne konkurentnosti, one su Hrvatskoj do daljnjega nedostižne, što je u skladu s općim razvojnim pokazateljima poput realnog BDP-a po stanovniku. Naime, ako bi se nastavilo umjereno poboljšanje hrvatskih pokazatelja omjera javnog duga prema BDP-u, loših kredita, intenziteta konkurencije na tržištu usluga, procedura pokretanja poslovanja, poboljšanja zemljišnih knjiga, jačanja tržišta kapitala i poticanja alternativnih izvora financiranja, povećanja ulaganja u istraživanje i razvoj (njihova udjela u BDP-u), jačanja strukovnog obrazovanja i digitalnih vještina, Hrvatska bi mogla sustići Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku. Značajniji pomak bi zahtijevao snažnije iskorake kod spomenutih pokazatelja kvalitete javnih politika.

Digitalizacija napreduje: Ispred smo Bugarske, Rumunjske, Poljske, Italije, Mađarske, Slovačke, Grčke i Cipra

Digitalizacija je tema koja je sve više vezana uz konkurentnost. Mjeri se europskim indeksom digitalizacije. Vrijednost DESI (eng. Digital Economy and Society Indeks) prošle je godine povećana, tako da se Hrvatska sada nalazi na 20. mjestu u EU. Kada je Hrvatska pristupala u EU, taj indeks se nalazio na 37%, da bi se pet godina kasnije popeo na 47% krčeći prostor za rast prema EU prosjeku. Hrvatska prema ovom kriteriju više nije na dnu s Bugarskom, Rumunjskom i Grčkom, već je bolja i od Poljske, Italije, Mađarske, Cipra i Slovačke, a tek malo slabija od Portugala, Češke i Latvije. Važan prostor za napredak postoji u digitalizaciji javnih usluga, jačanju digitalnih vještina, ulaganjima u ultrabrzi Internet i 5G mrežu, poticanju povjerenja u online trgovinu itd. Glavni razlog zaostajanja su digitalne poslovne usluge za poslovne subjekte. Znači da postoji veliki prostor za napredak kroz digitalizaciju transakcija između administracije i poslovnih subjekata.

Ekonomske slobode: Nakon Slovenije, Mađarske i Poljske, možemo sustići i Slovačku

 Hrvatska je prema pokazateljima ekonomske slobode napredovala sa 73. na 56. mjesto u svijetu u godini dana (čime je sustigla Mađarsku i Poljsku te se nalazi blizu Slovačke), dok se prije desetak godina nalazila tek na 87. mjestu na svijetu. U području ekonomske slobode mogu se očekivati poboljšanja kroz ulazak u TOP 50 (oko 50. mjesta nalaze se Italija i Francuska) zbog već provedenog olakšanja pokretanja poslovanja (povećanje skora s 9,2 na barem 9,7 od ukupno 10), ishođenja građevinske dozvole (povećanje skora s 8,5 na barem 9,0 od ukupno 10) i nastavka smanjenja regulatornih troškova (gdje je skor povećan na 6,9). Upitno je hoće li se povećati slobode u poreznom dijelu zbog zadnjeg kruga porezne reforme jer više nema snažnih poteza poput onih na početku kada je rušena stopa poreza na dobit. U svakom slučaju, obnova trenda značajnijeg poreznog rasterećenja nakon predstojećih parlamentarnih izbora mogla bi označiti dodatne pomake u ovom dijelu.

Ekonomske slobode mogle bi se povećati kada bi se zabilježila maksimalna ocjena (10,0) u području (ne)uplitanja vojske u vladavinu prava i politiku. Budući da takvih slučajeva realno više nema (a ocjena je svejedno 8,3), može se pretpostaviti da bi realna ocjena trebala biti 10,0. Međutim, područje pravosuđa i sustava vlasničkih prava ostaje kritično. Ono je jedan od ključnih razloga zaostajanja Hrvatske. Bit će potrebno pričekati još neko vrijeme da pravosuđe poveća povjerenje građana i poslovnog sektora u neovisnost i nepristranost sudstva, zaštitu vlasničkih prava i integritet sustava u cjelini. Jedini pomak u ovom području je smanjenje ograničenja prodaje nekretnina kao i blagi napredak u području korupcije koja i dalje bitno narušava razinu regulatorne slobode.

Prevelika država sljedeće je kritično područje koje utječe na indeks ekonomskih sloboda. U smanjivanju udjela državnih investicija u odnosu na ukupne investicije zabilježen je napredak kao i u smanjivanju portfelja državne imovine, graničnih stopi oporezivanja dohotka, dobiti te ukupnih doprinosa, no ukupna državna potrošnja ostaje i dalje ostaje visoka (s cca 46% BDP-a, pri čemu se pri računanju ocjene gleda i odnos veličine proračuna naspram dostignute razine ekonomskog standarda. S tim su vezani i transferi i subvencije (takozvano korporativno blagostanje), mirovinski i zdravstveni sustav (koji se tek djelomično financiraju iz visokih doprinosa) i široki zahvat državnih poduzeća koja su uvelike zaštićena od pokušaja privatizacije.

Sljedeće kritično područje je regulacija tržišta rada. Umjereni napredak ostvaren je nakon liberalizacije radnog zakonodavstva 2014. Tada je Indeks zaštićenosti radnika (EPL) smanjen s 2,6 na 2,2. Omogućena je djelomična fleksibilnost zapošljavanja (uključujući i zapošljavanja putem agencija), određivanja radnog vremena i niži trošak otpremnina. Ipak, rigidnost otpuštanja i dalje je visoka. Nije jasno zašto nema pomaka u lakoći otpuštanja radnika kada je omogućeno otkazivanje ugovora kroz smanjenje broja zaštićenih kategorija radnika.Ukinuta je i obveza poslodavca da radniku mora ponuditi drugo radno mjesto ili edukaciju.Smanjena je maksimalna visina naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora(s 18 na 8 plaća).Ubrzan je postupak otpuštanja kolektivnog viška radnika (najmanje 20 radnika).Smanjeni su troškovi dugotrajnih sudskih postupaka nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća na otkaz ugovora o radu velikog broja posebno zaštićenih radnika propisivanjem arbitražnog postupka.Prema tome, realni bi rezultat mogao biti i nešto veći, dok izazov ostaje kako provesti liberalizaciju do razine liberaliziranih tržišta rada poput Danske, gdje je implementiran model fleksigurnosti – sloboda tržišta rada uz snažnu socijalnu zaštitu i poticaje za prekvalifikacije i pronalaženje drugog zaposlenja.

Područje trgovinske i monetarne politike ima umjereniji prostor za poboljšanja, prije svega kroz smanjivanje necarinskih trgovinskih prepreka i privatizaciju dviju državnih banki – Hrvatske poštanske banke i Croatia banke. U ova dva područja Hrvatska dulje vrijeme bilježi solidne ocjene uslijed europskih integracija, stabilne monetarne politike kojom se sprječava veći rast inflacije i stabilnosti bankarskog sustava.

Zbog umjerenog rasta ekonomske slobode (na godišnjoj razini), kao i osobne slobode (na desetogodišnjoj razini), Indeks ljudske slobodebilježi blagi rast u posljednjih deset godina, sa 75 na 79%. Prostor za napredak postoji u medijima (novinare treba osloboditi uplitanja politike) i u liberalizaciji zakonskih uvjeta za osnivanje novih vjerskih zajednica

Doing Business: Moguće je sustizanje Slovačke, Češke i Poljske

Premda su kroz Doing Business izvješća u proteklih desetak godina zabilježeni deseci konkretnih pomaka u smjeru olakšanja poslovanja (pomak ispod 100. mjesta na 51.), čini se kako značajniji pomaci tek sada kreću. Prema informaciji s Jedinstvene kontaktne točke, od početka prosinca 2019. „hrvatskim državljanima omogućeno je elektroničko pokretanje poslovanja d.o.o., j.d.o.o. i obrta. Informacijski sustav START pruža uslugu po modelu sve na jednom mjestu. Pojednostavljena usluga pruža pozadinsko objedinjavanje dosadašnjih koraka u samo jedan, uz dostupnost u bilo koje vrijeme – 24/7. Poslovanje će biti pokrenuto u svega nekoliko dana. Bitno je snižen financijski trošak osnivanja d.o.o. Nema više bilježnika, punomoćnika, pečata i biljega. Sudska pristojba je upola niža kada se elektronički naplaćuje. Za d.o.o. može se početno uplatiti 1/4 temeljnog kapitala u iznosu od 5.000 HRK, dok se preostali iznos (do 20.000 HRK) mora u cijelosti uplatiti u roku od godine dana nakon registracije društva. Nema naknade za korištenje sustava, nema naknade bankama niti institucijama za cijeli niz potvrda koje su do sada bile potrebne. Interoperabilnost se jamči prema načelu „samo jednom“, jer sustav koristi podatke koji su mu već dostupni u službenim evidencijama. Osnivači mogu biti dislocirani i svatko sa svoje adrese i iz svojega grada ispunjava svoj dio elektroničkog obrasca. START objedinjava postojeće korake u pozadini, tako da poduzetnik vidi samo jedan korak: Upis društva u sudski ili obrta u obrtni registar; usporedo ide upis u statistički Registar poslovnih subjekata; upis u registar poreznih obveznika, registar obveznika PDV-a (dodjela PDV ID broja); zahtjev za otvaranje bankovnog računa; registracija u sustav HZMO-a; elektroničko plaćanje temeljnog kapitala i pristojbi. Zbog svega navedenoga znatno je niži administrativni trošak pokretanja poslovanja i poduzetnicima je olakšan pristup tržištu.” Samo zbog navedenoga, može se konzervativno procijeniti napredak Hrvatske u sustavu Doing Business kroz sustizanje barem Slovačke na 45., a možda i Češke na 41. i Poljske na 40. mjestu. 

Istina, pitanje je koliko će se dana i procedura u konačnici službeno zabilježiti kada je u pitanju pokretanje poslovanja. Posljednje zabilježeno je 7 procedura u 19 dana (dok Češka ima zabilježeno 9 procedura u 24 dana). Sada su sve procedure povezane u jednu koja je dostupna online, ali nije sigurno da će Svjetska banka sve priznati kao jedan korak. Moguće je da se odlazak u banku radi otvaranja računa zabilježi kao dodatan korak jer se kroz START samo šalje zahtjev.

Treba napomenuti da Svjetska banka donosi zaključke na temelju mišljenja doprinositelja informacija u sustav, među kojima su važni odvjetnički uredi. Otvoreno je pitanje koliko oni ažurno prate promjene u sustavu. U praksi postoji velika varijacija broja dana za otvaranje d.o.o. Ponekad je to moguće obaviti za tjedan dana, što je bilo jedne godine zabilježeno u sustavu Doing Business, a naknadno revidirano. Tada su zabilježena tri tjedna, pa je Hrvatska zbog toga ostvarila značajno nazadovanje. Možemo pretpostaviti kako je praksa većinom bila negdje u sredini. Sada novi sustav pruža mogućnost ispunjavanja online obrasca u okvirno pola sata, uz 3-5 dana čekanja. Pečat ne treba, a nema niti troška bilježnika. Ova reforma nije zabilježena u Doing Business 2020 jer je provedena u prosincu 2019., dok su podaci za Doing Business 2020 verificirani sa svibnjem 2019. Stoga se čeka novo izvješće koje će biti objavljeno u listopadu 2020.

Sljedeće veliko područje je ishođenje građevinske dozvole. Postupak je ubrzan i pojeftinjen kako se navodi na stranici Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja. Već je zabilježeno sniženje troška dozvole s 10,9 na 3,6% vrijednosti investicije. Radi se o smanjenju naknada i vodnog doprinosa. Usporedbe radi, trošak dozvole u Češkoj je vrlo nizak (0,2% vrijednosti investicije). Ipak, druga zakonska poboljšanja zasad nisu zabilježena, premda su s travnjem 2019. godine provedena. Broj procedura trebao bi biti smanjen s 22 na 10 do 14 (Češka je na 21). Također, skraćeni su zakonski rokovi za pojedine korake koji su administraciji ograničeni na 15 dana, a nakon toga nastupa načelo „šutnje administracije“ (koje je inače, na žalost, rijetko primjenjivano u Hrvatskoj). Međutim, da bi se zabilježili spomenuti pomaci koji su uvedeni novim propisima, Grad Zagreb treba odraditi svoj posao. Prema metodologiji, gleda se ishođenje građevinske dozvole (a tako i nekoliko drugih procedura) u glavnom gradu. Znači, ne gledaju se najbolje prakse (npr. Međimurje, Varaždin, Bjelovar itd.), već baš Zagreb kojemu bi ovo mogla biti prva reforma – samo da se uspostavi postojanje institucionalne volje u ubrzanje procesa.

Daljnji napredak mogao bi se očekivati kod registracije vlasništva. Već je zabilježen niži trošak zbog sniženja poreza na promet nekretnina na s 5 na 3%, kao i kraće vrijeme procedure upisa u zemljišne knjige (također zavisi o zagrebačkom sudu). Digitalizacija sustava i zakonska reforma mogle bi potaknuti dodatni pomak.

Navedena tri Doing Business područja mjere se i u HUP skoru u segmentu „Investicijske i poslovne barijere“ i „Javna administracija“, gdje se može očekivati poboljšanje rezultata zbog reforme poslovne klime.

Znatno je smanjen broj dana ishođenja priključka na električnu energiju sa 65 na 33 (gdje bi se moglo tijekom 2020. godine očekivati i pojednostavljenje procedure koja je vezana uz HEP).Već je zabilježeno povećanje indeksa povjerenja u opskrbu električnom energijom i transparentnost cijene s 5 na 7 od ukupno 8 bodova.

Nakon uvođenja GDPR-a i prestanka rada HROK-a, Hrvatska je ozbiljno nazadovala prema kriteriju ocjene za dobivanje kredita. Ponovna uspostava tzv. „crne liste“ neplatiša i, u budućnosti, povratak pune funkcionalnosti HROK-a, nosi potencijal ozbiljnog rasta prema ovom kriteriju i prema ukupnom plasmanu na listi lakoće poslovanja budući da je zaostatak prema skoru pribavljanja kredita trenutačno najveći (skor od svega 55%).

Broj dana za provedbu ugovora (650) i broj godina za provedbu stečajeva (3,1) ostaju među ključnim izazovima. Kakvi god da su relevantni zakonski akti, gleda se brzina rada Trgovačkog suda u Zagrebu. Primjerice, kod stečajeva se postavlja pitanje ima li slučajeva koji su bili riješeni u godinu ili dvije? U tim slučajevima Hrvatska bi bila u dobrim europskim praksama. S dvije godine Hrvatska bi bila na razini Češke. Trošak stečaja je visok, ali tako je i u dijelu drugih zemalja, među kojima je u Češkoj čak viši. Glavni problem u Hrvatskoj je veoma niska stopa naplate vjerovnika u stečaju (ispod 40%), što može biti posljedica slabosti izvan samog stečajnog postupka. Na primjer, ako se stečajevi pokreću u prosjeku prekasno, preostala vrijednost za naplatu bit će mala.

Nakon što smo prema Doing Business-u već nešto bolji od Mađarske, Bugarske, Rumunjske, Italije i Grčke, može se procijeniti da je Hrvatska u realnom vremenu, kada se uzmu u obzir efekti sustava START, i blizu 40. mjesta gdje se nalaze Poljska, Češka i Nizozemska. Uz napredak u spomenutim područjima, ni 37. Slovenija i 36. Švicarska više neće biti daleko.

Zapravo nema razloga da se kao cilj u dijelu poslovne klime ne postavi ulazak u TOP30 na svijetu (30. je Španjolska), a o kakvoj se ligi radi ilustrira činjenica da bi ulazak u taj klub značio približavanje 24.-oj Irskoj. Doduše, baltičke zemlje ostat će nedostižne sve dok se radikalno ne srežu birokratski procesi i provede sveobuhvatna digitalizacija.

Korupcija

Korupcija se ne mjeri u sustavu Doing Business, ali iznenađuje da Hrvatska prema pokazateljima korupcije stagnira ili nazaduje. Nedavno je i HUP ukazao na taj problem, jer njihove ankete koje provode među članstvom pokazale su da se korupcija podiže na listi percepcije prioritetnih problema u Hrvatskoj.

I najnovije izvješće Transparency Internationalpokazalo je blago pogoršanje percepcije korupcije u Hrvatskoj.

Liberalizacija tržišta prema OECD-ovom PMR-u

Prema objavljenom OECD-om izvješću PMR 2018,Hrvatska je ostvarila pomak u liberalizaciji tržištapribližno se izjednačivši s prosjekom OECD-a i EU-a prema kriteriju reguliranosti tržišta. To je velik napredak, s obzirom da je Hrvatska prije pet godina bila najreguliranije gospodarstvo Europske unije.

Iako Hrvatska nije članica OECD-a, mjerenje je provedeno u okviru skupine zemalja ne-članica među kojima Hrvatska odskače s obzirom da je prosječna ocjena za tu skupinu 2,05, dok ocjena za Hrvatsku iznosi 1,43 koliko iznosi i prosjek EU. Hrvatska je postigla liberalizaciju tržišta do razine zemalja kao što su Finska, Island, Čile, Japan i Izrael. Reguliranija tržišta od Hrvatske imaju primjerice Poljska, Austrija, Slovačka, Malta, Bugarska, Rumunjska, Francuska, Belgija, Luksemburg, Južna Koreja i dr.

Ipak, kada se gleda u realnom vremenu (tj. kada se uzimaju u obzir i promjene koje su se dogodile nakon datuma mjerenja koji je bio 2018.), bitno je istaknuti kako je u međuvremenu Hrvatska provela već spomenutu reformu pokretanja poslovanja (START) i ukinuta je i zlatna dionica države u INA-i, čime je skor Hrvatske, da se sada provodi mjerenje, popravljen do 1,35 što je bolje od prosjeka OECD-a. Također, mogu očekivati dodatna poboljšanja rezultata zbog nastavka deregulacije profesija i smanjenja opsega državne imovine (točke 6.3. i 5.1. akcijskog plana za euro). Tako se Hrvatska krajem 2019. po reguliranosti odnosno liberalizaciji tržišta nalazi blizu Češke (1,30) i Slovenije (1,29).

OECD-ova metodologija omogućuje i neke dublje uvide. Prema barijerama u uslužnim i mrežnim sektorima, Hrvatska je sa 1,64 ispod OECD prosjeka 1,73, a blago i ispod EU prosjeka. (Imajte na umu da manje i ispod znači više liberalizacije). Od mjerenja 2013. do mjerenja 2018. razina barijera u uslužnim sektorima smanjena je s 3,60 na 2,22 pri čemu potonja brojka odgovara EU i OECD prosjeku. Pritom su regulacije profesija snižene (s 3,70 na 2,12), također na OECD prosjek. Regulacija odvjetnika je blago snižena (s 5,08 na 3,85), ali je i dalje iznad OECD prosjeka, a regulacija arhitekata i inženjera snižena je (s 3,85 na 1,15) tako da je na OECD prosjeku. Istovremeno, nema regulacije računovođa. Sektor distributivne trgovine vrlo je otvoren i nešto manje reguliran od OECD prosjeka (1,22 naspram 1,27). Reguliranost sektora mrežnih usluga spuštena je na OECD prosjek (s 2,25 na 1,53). Snižene su regulacije u energetici (s 3,02 na 1,49) – od električne energije (s 3,85 na 1,50) do prirodnog plina (s 2,16 na 1,48). Također, smanjene su regulacije u prometu (na 2,15).

Hrvatska se generalno može zadovoljiti EU ili OECD prosjekom, a u nekim područjima i nižom razinom regulacije tržišta usluga. Prostor za deregulaciju može se otvoriti obzirom na značajno (tarifno) normiranje pravnih struka, a tako i normiranje ljekarni (najviše kroz administrativno određivanje minimalne udaljenosti). S druge strane, s najavom reguliranja rada trgovina nedjeljom mogao bi se predvidjeti umjereniji porast ukupne razine regulacije tog sektora, otprilike do razine Slovačke i Bugarske, ali i dalje ispod razine Austrije, Francuske, Luksemburga i Kanade, te sa malim utjecajem na ukupni PMR skor.

I dok je u regulaciji pristupa tržištu s 1,05 (tj. 0,98 prema scenariju u realnom vremenu) Hrvatska ispod OECD prosjeka od 1,16 (dakle okvir za poslovanje je liberalniji), obratno je u slučaju državnih kontrola gdje je hrvatski skor 1,82 odnosno iznad OECD prosjeka koji iznosi 1,60. PMR izvješće bilježi veliku prisutnost državnih poduzeća i drugim zemljama, no postavlja se pitanje koliko raširenu ulogu državnih poduzeća domaće gospodarstvo može izdržati. Primjerice, Njemačka ne bi imala tako niski PMR skor regulacije da nije provela velike privatizacije u mrežnim sektorima (prije svega energetika i promet). Privatizacije državnih poduzeća ostat će strukturna reforma bez koje će se teško smanjiti opseg državnog sektora i njegov kontrolni ugriz u vlasničke odnose.

Zaključno

Više informacija o provedbi reformi uskoro će dati uvijek ažurna Europska komisija. Generalno gledajući, nismo više tako loši u svemu, bilježimo prve napretke, iako bi svatko pametan i to prešutio znajući da će saznanja o pomacima vjerojatno iznjedriti pitanja o tome nije li se s liberalizacijom pretjeralo i zašto zbog tako „naglih“ reformi stopa rasta nije već skočila na barem 4-5%.