Hrvatska je prvak Europe prema kriteriju ostanka mladih u obrazovnom sustavu, ali sustav je loš

Ad
Ad

U Hrvatskoj je postotak ljudi u dobi između 18 i 24 godine koji nisu uključeni u neki obrazovni program najniži u EU (2,8%). Podatak izgleda neobično u usporedbi s oko 10% u Norveškoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu (toliko iznosi i EU prosjek).

(kliknite na sliku za izvorni dokument)

Vrlo niska stopa izlaska iz obrazovanja mladih do 24 godine ne mora biti apriori dobra. Hrvatska ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti mladih. Stoga je moguće da mladi u Hrvatskoj dugo ostaju u obrazovanju kako bi se zaklonili od vrlo uskog i kompetitivnog tržišta rada. To je slično logici dugog ostanka s roditeljima pod istim krovom .

Izvor: Eurostat

Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da se podatak nije mnogo mijenjao u odnosu na razdoblje prije Velike recesije. Hrvatska je i tada bila na vrhu Europe, sa svega 5,2% mladih između 18 i 24 godine izvan obrazovanja. Radi se o strukturnoj pojavi koja je samo pojačana krizom.

Izvor: Eurostat

Kada se pogleda postotak mladih u dobi od 20-24g. uključenih u tercijarno obrazovanje, Hrvatska kotira vrlo visoko u EU. To je u skladu s prethodne tri slike.

Izvor: Eurostat

Međutim, kada se djelotvornost visokoškolskog sustava mjeri postotkom osoba u dobi između 25 i 34 godine starosti koje su stekle tercijarni obrazovni stupanj, položaj Hrvatske se dramatično mijenja:

Izvor: Eurostat

Ako podatke sa zadnje i predzadnje slike stavimo u omjer, dobit ćemo agregatni pokazatelj efikasnosti obrazovnog sustava i gospodarstva koji pokazuje koliko u nekoj zemlji živi visoko-obrazovanih osoba u dobi 25-34g. po jednoj osobi u dobi 20-24g. koja pohađa tercijarni studij. Hrvatska sada više nije prvak EU, nego je na njenu začelju. Tko bi gori, sad je doli.

Izvor: Eurostat, izračun Ekonomskog laba

U vrhu su zemlje koje imaju vrlo efikasne visokoobrazovne sustave i/ili privlače visokoobrazovane iz drugih zemalja. Luksemburg je eklatantan primjer. Ta zemlja bi bila u vrhu i da nema niti jedan fakultet jer privlači visokoobrazovane iz drugih zemalja na rad tamo. U dnu su zemlje koje imaju vrlo neefikasne sustave visokog obrazovanja i/ili im visokoobrazovani odlaze na rad u druge zemlje, uglavnom u one s vrha liste lijevo.

Prema tome, mladi u Hrvatskoj prije 25.-te godine u pravilu ne izlaze na tržište rada. Što zbog općih političkih i gospodarskih slabosti, što zbog poznatih rigidnosti, ono nije prijateljski naklonjeno mladim radnicima. I stopa nezaposlenosti među onima koji izađu na tržište rada je visoka. Situacija je slična kao na jugu, u Italiji, Rumunjskoj, Portugalu i Španjolskoj. I dok mladi u tim zemljama ostaju isključeni, ili pokušavaju na tvrdom tržištu rada, velika većina mladih u Hrvatskoj nastavlja s nekim oblikom školovanja, uključujući i ono visokoškolsko. Međutim, relativno ih malo završava. To znači da školski sustav služi kao zaklon od tržišta rada, vjerojatno zato što je tolerantan prema neuspjehu, ne forsira kvalitetu i relativno je jeftin i dostupan, što ga, u konačnici, čini iznimno neefikasnim.