Hrvatska u raskoraku između mogućnosti i percepcije: EU Kohezijski monitor 2007.-2017.

Objavljeno

Foto: Choneschones / Dreamstime

Povodom pete godine članstva u EU Kristijan Kotarski uz pomoć rezultata Kohezijskog monitora pokazuje da mogućnosti za stvaranje koristi od članstva ponajviše vlastitom krivnjom nisu iskorištene. Međutim, percepcije o EU u Hrvatskoj su i dalje pozitivne, što otvara mogućnost za stvaranje koristi kroz ulazak u schengenski prostor i uvođenje eura

Uskoro se bliži peta obljetnica od ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU (1. srpnja 2013). Iz tog razloga od iznimne je važnosti napraviti bilancu dosadašnjeg članstva kao i nekoliko godina intenzivnih pregovora koje su mu prethodile. U tom će pogledu od velike koristi biti EU Kohezijski monitor kojega periodički izračunava i objavljuje European Council on Foreign Relations.

Kohezijski monitor za razdoblje 2007. – 2017. analizira dvije vrste kohezije; strukturnu koja mjeri intenzitet ekonomskih veza između država članica, otpornost na ekonomske šokove, intenzitet financiranja iz EU proračuna, itd.; te individualnu koheziju koja se temelji na percepcijama, i obuhvaća povjerenje u EU, podršku anti-EU političkim strankama, pozitivnu percepciju glavnih postignuća EU, itd.

Tablice 1 i 2 sadrže detaljan pregled pokazatelja koji ulaze u izračun strukturne i individualne kohezije na skali od 0 do10.[1]Iz tablica je vidljiv naglasak na kombinaciji 32 makro i mikro indikatora koji trebaju pomoći izbjegavanju zamke pretjeranog naglašavanja percepcije EU elita na formiranje konačne vrijednosti indeksa, kao i prevelike fokusiranosti na samo nekoliko ograničenih pokazatelja kohezije.

Tablica 1

STRUKTURNA KOHEZIJA
EKONOMSKE VEZE OTPORNOST NA ŠOKOVE EU FINANCIRANJE
EU trgovina kao % ukupne trgovine Raspoloživ dohodak per capita Priljev EU fondova (% BDP-a)
EU trgovina kao % BDP-a Javni dug (% BDP-a) Saldo uplata i isplata proračuna EU
EU investicije kao % ukupnih investicija Indeks socijalne pravednosti
EU investicije kao % BDP-a
EU SUSJEDSTVO POLICY INTEGRACIJA SIGURNOST
Postotak građana koji žive u NUTS-3 regiji koja graniči s regijama u drugim članicama EU Broj ‘opt-outeva’ iz područja poput eura, Schengena, Europskog uhidbenog naloga, itd. Zajednički razvoj i nabava naoružanja
Broj susjednih država koje nisu članice EU Sudjelovanje u multinacionalnom obrambenom zapovjednom lancu i suradnja
Raspoređivanje multinacionalnih postrojbi u mirovnim misijama

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Tablica 2

INDIVIDUALNA  KOHEZIJA  
SUOČAVANJE S EU ODOBRAVANJE EU STAVOVI PREMA EU SUOČAVANJE S EU
Državljani drugih članica EU kao % populacije

 

Podrška EU Povjerenje u EU Izlaznost na izbore za Europski parlament

 

% građana koji su posjetili drugu članicu EU

 

Podrška zajedničkoj vanjskoj politici Podrška zajedničkoj obrambenoj i sigurnosnoj politici

 

Pozitivna slika EU

 

Udio anti-EU/populističkih stranaka na izborima za Europski parlament

 

% građana koji su se družili s građanima drugih članica EU

 

Euro kao jedno od najpozitivnijih ostvarenja EU

 

Slobodno kretanje ljudi kao jedno od najpozitivnijih ostvarenja EU

 

EU dobro uzima u obzir nacionalni interes članica

 

Udio anti-EU/populističkih stranaka na nacionalnim parlamentarnim izborima

 

Poznavanje stranog jezika

 

Mir u Europi kao jedno od najpozitivnijih ostvarenja EU

 

Samopercepcija kao Europljanina

 

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Države članice moguće je podijeliti u 4 kvadranta s obzirom na razinu strukturne i individualne kohezije (slika 1). Sjeverozapadni kvadrant prikazuje kombinaciju niske strukturne kohezije i visoke individualne kohezije (vrijednosti manje i veće od 5). U takav okvir uklapaju se s obzirom na zadnje dostupne podatke iz 2017. članice poput Španjolske, Portugala i Hrvatske (na slici vidimo samo Hrvatsku u tom kvadratu jer su prikazane zemlje Nove Europe).

Slika 1

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Sjeveroistočni kvadrant (gore desno) odnosi se na kombinaciju visoke razine strukturne i individualne kohezije (obje vrijednosti veće od 5). Najbolji primjer država članica u toj kategoriji su Belgija, Luksemburg, Slovenija, Slovačka i baltičke države. Treći kvadrant kombinira nisku razinu individualne i strukturne kohezije (vrijednosti manje od 5). U ovoj kategoriji nalazi se Italija koja je od 2007. godine zabilježila najveći pad vrijednosti indeksa od svih 28 članica EU, te Grčka i Velika Britanija. Tu, dakle, nema zemalja Nove Europe. Naposljetku, zadnji kvadrant kombinira nisku razinu individualne i visoku razinu strukturne kohezije (vrijednosti manje i veće od 5). Češka, Poljska i Mađarska najbolje utjelovljuju tu kategoriju država članica koje paradoksalno, unatoč značajnoj ekonomskoj konvergenciji, bilježe srozavanje razine individualne kohezije i pozitivne percepcije integracijskih procesa u godinama nakon izbijanja krize. Negativan trend po pitanju individualne kohezije za spomenute države bio je donekle vidljiv i prije izbijanja migrantske krize 2015. godine, ali ga je ona definitivno ubrzala.

Izračun indeksa za tri godine tijekom spomenutog intervala (2007., 2014. i 2017.) ukazuje na nekoliko važnih trendova na razini EU (usporedite podatke za 2007. na slici 2 s podacima za 2017. na gornjoj slici za zemlje Nove Europe, op. ur.):

  1. Snažan rast strukturne kohezije postsocijalističkih članica EU, uz vidljivo nazadovanje individualne kohezije za Mađarsku i Poljsku, te stagnaciju Češke (javlja se nova os podjele na relaciji Zapad i Istok EU u pogledu individualne kohezije)
  2. Rast individualne kohezije u bogatijim državama članicama koje su uspješno prebrodile financijsku krizu, unatoč recentnom jačanju anti-imigracijskih stranaka (Belgija, Nizozemska, Austrija, Švedska, Finska, Danska i Luksemburg)
  3. Slabljenje individualne i strukturne kohezije u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj kao stožernim ekonomijama eurozone uz Njemačku

Slika 2

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Hrvatska u limbu izostanka strukturne kohezije

Gdje se u toj slagalici nalazi Hrvatska kao najnovija članica EU i kakva je bilanca nakon 6 godina pretpristupnih pregovora i 5 godina punopravnog članstva? Slike 1 daju usporedni prikaz strukturne i individualne kohezije za Hrvatsku i deset postsocijalističkih članica EU 2007. i 2017. godine. S obzirom na relativno kasnije ekonomsko i političko otvaranje Hrvatske, niska vrijednost indeksa strukturne kohezije u 2007. godini ne treba posebno čuditi. No, nakon proteka cijelog desetljeća jaz između Hrvatske i ostalih postsocijalističkih ekonomija drastično je povećan (uočite razliku relativnih položaja na slikama 1 i 2). U tom pogledu Hrvatska predstavlja jedinu članicu s tranzicijskim nasljeđem koja nije uspjela povećati vrijednost indeksa strukturne kohezije, dok je prosjek rasta za preostalih deset tranzicijskih članica iznosio respektabilnih 0,92. Glavne krivce za takvo stanje treba tražiti u slabijem rastu unutar kategorije EU financiranje u odnosu na nove članice EU, srozavanju razine Otpornosti na šokove i slabljenju Ekonomskih vezas ostatkom EU.

Za detaljniju usporedbu Hrvatske i postsocijalističkih članica EU treba promatrati slike 3, i 5. Loš rezultat u kategoriji Otpornost na šokove proizlazi iz vrlo skromnog povećanja bruto raspoloživog dohotka kućanstva po glavi stanovnika (na temelju pariteta kupovne moći) dok je dohodak u deset članica Nove Europe u istom periodu rastao gotovo tri puta brže. Osim toga, neadekvatna fiskalna politika proizvela je udvostručenje javnog duga tijekom dugotrajne recesije. Jedino poboljšanje zabilježeno je u podkategoriji ‘Indeks socijalne pravednosti‘ kojega izračunava i objavljuje poznati Bertelsmann Stiftung.[2]S vrijednošću ukupnog indeksa od 5,07 na skali od 0-10 Hrvatska je prema razini ostvarenja socijalne pravednosti zauzela 19. mjesto od 28 članica EU.

Slika 3

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Unatoč kontinuiranom porastu trgovinske integracije s EU od 2007. godine (skok udjela EU trgovine s 63,3 na 72,5% i rast udjela dotične trgovine u odnosu na BDP s 40,1 na 51,1%), primarni utjecaj na snižavanje vrijednosti kategorije Ekonomske veze (slika 4) treba pripisati vrlo izraženom padu dolaznih i odlaznih izravnih stranih ulaganja (FDI) nakon izbijanja globalne financijske krize.

Slika 4

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Unatoč rastu financiranja iz proračuna EU, Slika 6 pokazuje iznimno skroman operativni proračunski saldo za 2015. i 2016. godinu u smislu neto priljeva sredstava iz proračuna EU po glavi stanovnika, u usporedbi s državama Nove Europe. O problemima s pripremom projekata iz aktualne višegodišnje financijske perspektive 2014. – 2020. (Slika 5), objavom natječaja i kašnjenjem prilikom zaključivanja ugovora (na temelju čega EK uplaćuje sredstva državama) iscrpno je pisao Ivica Brkljača.

Slika 5

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Slika 6

Izvor: Europska komisija (http://ec.europa.eu/budget/figures/interactive/index_en.cfm) i Svjetska banka


Rezultati Kohezijskog monitora ukazuju na nikad dovoljno puta ponovljenu tezu kako je upravo izostanak otvaranja prema EU uzrok relativnog zaostajanja Hrvatske, a nikako ne suprotna teza o prevelikoj internacionalizaciji.


Hrvatska definitivno ulaskom u Schengen i eurozonu ima priliku značajno poboljšati stupanj suradnje s ostalim članicama. To je vidljivo iz slika 7 i 8. U kategoriji Sigurnost također je prisutna inercija i manjak inicijative u odnosu na komparabilne članice EU, unatoč ostvarenom napretku i ulasku u NATO. Konačno, kada je u pitanju kategorijaIntegracija javnih politikavidljivo je da su najviše rezultate ostvarile države koje su uvele euro i nalaze se u schengenskom prostoru (Slovenija, Slovačka i baltičke države).

Slika 7

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Slika 8

Individualna kohezija kao svjetlija točka procesa europeizacije u Hrvatskoj

Kada je u pitanju mjerenje individualne kohezije, Hrvatska je u promatranom razdoblju ostvarila napredak i skočila s 20. mjesta u 2007. godini na 18. mjesto u 2017. U usporedbi s ostalim postsocijalističkim državama nekoliko je razloga za rezultat koji je blago iznad prosjeka grupe. U kategoriji Suočavanje s EU, Hrvatska još uvijek bilježi relativno nisku podršku anti-EU/populističkim strankama na nacionalnim izborima i izborima za Europski parlament, za razliku od recentnog iskustva Poljske, Mađarske i Češke. Ipak, daljnje jačanje Živog zida i kapitalizacija prednosti na nekim od narednih izbora zasigurno ima potencijal znatno narušiti rezultat kojega Hrvatska ostvaruje u toj kategoriji. S druge strane, veća izlaznost na izbore za Europski parlament može barem donekle neutralizirati prethodno navedenu opasnost.

Slika 9

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Odobravanje EU i njezinih postignuća predstavlja sljedeću kategoriju u kojoj nema značajnijih odstupanja u odnosu na prosjek Nove Europe. Podrška građana RH integraciji vanjske i obrambene politike na razini EU ne odstupa bitno od prosjeka za preostale države iz uzorka. S druge strane, podrška euru u Hrvatskoj daleko je viša u odnosu na Poljsku, Češku i Bugarsku, ali manja u odnosu na ostale države poput Slovenije, Slovačke i baltičkih država koje su uvele euro. Osim toga, na temelju ispitivanja Eurobarometra građani Hrvatske uz građane baltičkih država najviše vrednuju slobodu kretanja ljudi, roba i usluga, u usporedbi s ostatkom uzorka. 

Slika 10

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

 Zaključno, kategorija Stavovi prema EU prvenstveno pokriva povjerenje u EU, percepciju kompatibilnosti nacionalnih interesa s članstvom u EU i pozitivne percepcije EU i samopercepciju građana kao Europljana. Rezultati ovih podkategorija ne odstupaju bitno od prosjeka za tranzicijske države. Nasuprot tome, nakon 2007. godine izražen je oštar pad postotka ispitanika u Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj koji vjeruju EU te imaju pozitivnu sliku o EU integraciji.

Slika 11

Izvor: EU Cohesion Monitor, European Council on Foreign Relations, 2017, www.ecfr.eu/eucohesionmonitor

Budućnost kohezije u Hrvatskoj

Iz prikazanih rezultata jasno je da Hrvatska vozi u pomoćnoj traci dok su pokraj nje projurile države Nove Europe koje su joj do jučer gledale u leđa. S druge strane, države koje su bile ispred nje poput Češke i Slovenije dodatno su povećale svoju prednost. Za usporedbu, Hrvatska je u periodu 2007. – 2017. pala s 22. na 23. mjesto prema strukturnoj koheziji dok je Rumunjska zabilježila strelovit skok s 21. na 11. mjesto.[3]Nažalost, prisutnost stavova o pripadnosti širem zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu te diskurs o „povratku Europi“ i „bijegu s Balkana“ nisu djelovali kao katalizator strukturnih i političkih reformi u funkciji bolje integracije u ekonomske, političke i sigurnosne tokove Europske unije. Rezultati Kohezijskog monitora ukazuju na nikad dovoljno puta ponovljenu tezu kako je upravo izostanak otvaranja prema EU uzrok relativnog zaostajanja Hrvatske, a nikako ne suprotna teza o prevelikoj internacionalizaciji.

Ipak, mehanizmi stranačke i korporativne zarobljenosti koje sam detaljno elaborirao u prethodna dva teksta onemogućili su iskorištavanje povijesne prilike. Stvari još nisu definitivno izgubljene, ali izgubljeno je dragocjeno vrijeme koje i dalje brzo curi dok glasnici reformi tapkaju na mjestu. S obzirom na sentiment prema EU koji trenutačno nije toliko negativno intoniran kao u nekim drugim članicama Nove Europe, potrebno je iskoristiti povoljan kontekst za jačanje strukturne kohezije. Premda jačanje strukturne kohezije ne garantira nepropusnu branu protiv pojave elemenata „neliberalne demokracije“, ipak ju čini nešto manje primamljivom opcijom na duge staze.

Kombinacija paničnih reakcija i nepopularnih mjera tijekom neke od budućih kriza ima ozbiljan potencijal testirati granice izdržljivosti političkog i ekonomskog sustava, pogotovo ukoliko izostane razvoj kojega je moguće ostvariti u dobrim vremenima. Nažalost, zagovaratelja instant rješenja koji dežurne krivce pronalaze u regionalnim integracijama i multilateralizmu nikad ne nedostaje, a samim time neće nedostajati niti mogućnosti trovanja političkog diskursa preostalih igrača na političkom tržištu.

Osim onoga što je oku promatrača lako vidljivo poput relativnog zaostajanja za uspješnijim državama Nove Europe, također je važno analizirati kontrafaktualnu situaciju u kojoj bi se Hrvatska još uvijek poput susjednih država nalazila u dugogodišnjoj čekaonici za ulazak u EU. Premda je konstrukcija alternativnih scenarija nezahvalan posao, moguće je navesti nekoliko pokazatelja koji sugeriraju da bi izostanak članstva rezultirao još gorim ishodima.

Prvo, smanjenje deficita vanjskotrgovinske bilance od 25 milijardi kuna u korist suficita od 7 milijardi tijekom osam kriznih i post-kriznih godina sigurno ne bi bilo izvedivo bez lakšeg pristupa lukrativnom tržištu Europske unije (vidi tekst Tomislava Globana O ‘pogrešnom’ tečaju i zašto nam izvoz raste). Drugo, kontinuirani rast godišnjih primitaka po osnovi sekundarnog dohotka bilance plaćanja, koji je 2016. godine bio veći za 800 milijuna EUR u odnosu na stanje 2008. godine, sigurno ne bi bio izvediv u kontekstu nepostojanja mobilnosti radne snage. Prema podacima Eclectice, 2017. godine devizne doznake iz inozemstva bile su dvostruke veće od izravnih stranih ulaganja (bez kružnih ulaganja i zadržane dobiti). Treće, neto priljev sredstava iz fondova EU je također pozitivan i do sada iznosi blizu milijardu eura. Ta brojka nije velika, ali ju također ne treba podcjenjivati jer se sada dio javne potrošnje može financirati iz EU sredstava u odnosu na opciju oporezivanja/zaduživanja. Konačno, pritisak za provođenje strukturnih i institucionalnih reformi bez Europskog semestra bio bi još manji, što je dugoročno conditio sine qua nonza boljitak hrvatskih građana.

Zaključno, dosadašnja bilanca hrvatskog članstva u EU zasigurno nije impresivna kada se uspoređuje s ostalim državama Nove Europe, ali stvari su mogle biti još gore da 1. srpnja 2013. nismo postali punopravnom članicom EU. Ipak, iz današnje perspektive to je slaba utjeha i državni vrh bi trebao imati na umu loše pokazatelje Kohezijskog monitora za Hrvatsku kada se počne međusobno komplimentirati (ili možda vrijeđati) prilikom proslave pete godišnjice članstva u EU.


 

[1]Izračun indeksa strukturne kohezije temelji se na jednakom ponderiranju svih šest kategorija. Podkategorije unutar svake kategorije također se ponderiraju s jednakim udjelom. S druge strane, izračun indeksa individualne kohezije temelji se na jednakom ponderiranju četiri kategorije. Podkategorije unutar svake kategorije također se ponderiraju s jednakim udjelom. Detalji dizajna istraživanja i metodologije dostupni su na: http://www.ecfr.eu/page/-/EU_COHESION_MONITOR_DESIGN_AND_METHODOLOGY.PDF

[2]Indeks socijalne pravednosti uzima u obzir šest kategorija: prevencija siromaštva, pristupačnost obrazovanja, pristup tržištu rada, socijalna kohezija i ne-diskriminacija, međugeneracijska pravednosti i pristup zdravstvu. U 2016. godini pristup obrazovanju bio je uz bok skandinavskim državama, dok je postojeće stanje mirovinskog sustava izuzetno loše utjecalo na međugeneracijsku pravednost.

[3]U isto vrijeme, Hrvatska je zabilježila blagi rast razine individualne kohezije i uspon s 20. na 18. mjesto na ukupnoj ljestvici dok je Rumunjska imala pomak s 25. na 21. mjesto.

Dr. sc. Kristijan Kotarski je docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu