Hrvatski turistički bum: dolazi li virus nizozemske bolesti

Ilustracija: Željko Badurina

Analizom Milana Deskara Škrbića o opasnosti od nizozemske bolesti otvara se nova Labova rubrika “Šira slika”. Svrha dubljih analiza o gorućim pitanjima ekonomske politike je pokretanje rasprave i nuđenje mogućih rješenja. Deskar Škrbić analizira odnos realnog tečaja, prihoda od turizma i deindustrijalizacije te ne pronalazi simptome nizozemske bolesti. Međutim ne isključuje njezin skori početak ako se turistički bum nastavi. Predlaže dva povezana rješenja: formiranje posebnog fonda i fiskalni suficit.

ŠIRA SLIKA br. 1

Svi čitatelji Ekonomskog laba slobodno će pristupati rubrici “Šira slika” do daljnjega (najkraće do travnja 2018.)


Sažetak

O nizozemskoj bolesti govorimo kada sektor u uzletu, koji ostvaruje velik devizni priljev, postane toliko velik da utječe na alokaciju resursa u cjelokupnom nacionalnom gospodarstvu. Jačanje (aprecijacija) realnog efektivnog tečaja uzrokuje probleme u drugim izvoznim sektorima. Snažna potražnja za radom dovodi do seljenja radnika iz tradicionalnih sektora u sektor koji uzleće. Analiza odnosa prihoda od turizma, realnog tečaja, robnog izvoza i trendova u tradicionalnoj industriji pokazuje da Hrvatska nije zahvaćena nizozemskom bolešću. Naime, turistički bum doveo je Hrvatsku u sam vrh EU prema kriteriju omjera prihoda od inozemnih turizma i BDP-a, ali se unatoč tome ne vidi negativna veza između rasta turističkog deviznog prihoda i realnog tečaja te ekonomske aktivnosti u industriji, što bi inače bio simptom nizozemske bolesti.

Međutim, nastavak sadašnjih trendova, uz daljnje smanjenje nezaposlenosti, mogao bi uskoro dovesti do pojave prvih simptoma. Zbog toga treba unaprijed pripremiti odgovore. Poseban rezervni fond i fiskalni suficit su makroekonomske mjere koje mogu ublažiti ili posve otkloniti potencijalne probleme povezane s nizozemskom bolešću.


Ilustracija: Marko Bukorović / Dreamstime

Turizam postaje sve značajniji sektor u hrvatskom gospodarstvu. Prema prvim dostupnim pokazateljima čini se da će 2017. biti obilježena turističkim rekordima. Podaci DZS-a pokazuju da je broj dolazaka turista u prvih pet mjeseci ove godine zabilježio rast od 15% na godišnjoj razini, a broj noćenja 10%. Podaci HNB-a o računu roba i usluga platne bilance pokazuju da su i prihodi od turizma u prvom kvartalu bili viši za oko 2% te da su dosegli razinu od 395 milijuna eura, što je rekordni priljev u prvom kvartalu od kada se prati kvartalna statistika (2000. godina). Dulje vremenske serije su prikazane na sljedećim slikama:

Slika 1 Broj dolazaka i noćenja turista u tisućama (prosjek 12 mjeseci)

Izvor: DZS

Slika 2 Prihodi od usluga (putovanja – turizam) u prvom kvartalu godine, u milijunima EUR

Izvor: HNB

Doprinos turizma hrvatskom gospodarstvu

Iako brojke pokazuju (rastuće) trendove, one ne pružaju informaciju o tome koliki je doprinos turizma hrvatskom gospodarstvu. Odgovor na to pitanje najčešće se traži u podacima o omjeru priljeva od turizma i BDP-a. Taj je pokazatelj u 2016. godini iznosio oko 19%, a zadržao se na sličnoj razini i u prvom kvartalu 2017. godine.

Slika 3 Omjer prihoda od turizma inozemnih gostiju i BDP-a (trailing četiri kvartala)

Izvor: HNB; DZS

Udjel prihoda od turizma inozemnih gostiju u BDP-u od 19% predstavlja povijesni maksimum te Hrvatsku stavlja uvjerljivo na vrh ljestvice europskih zemalja, daleko ispred Cipra, Malte i Grčke.

Slika 4 Udjel prihoda od turizma u BDP-u u 2016. godini

Izvor: Eurostat

Pokazatelj prikazuje važnost turizma za hrvatski BDP, ali ni on nije potpuno jasan jer se ne zna gdje taj priljev točno odlazi i što iznajmljivači te vlasnici ugostiteljskih objekata (i ostali) s njime rade. Troše ga, investiraju, polažu novce u banku, otplaćuju kredite ili pak troše na vlastita putovanja u inozemstvo?

Jasniju sliku o stvarnom doprinosu usluga „putovanja i turizma“ daju podaci World Travel and Tourism Council. Ova institucija objavljuje redovite izvještaje o ekonomskim učincima turizma za veliki broj zemalja u svijetu. Izvještaj za Hrvatsku je jedan od najpopularnijih (uz npr. Brazil, Italiju, Španjolsku, Grčku, UAE i sl.), što također ukazuje na relevantnost ove teme.

WTTC dijeli doprinos turizma gospodarstvu u tri kategorije:

  • direktni učinak – mjeri ukupnu potrošnju vezanu uz putovanja i turizam od strane rezidenata i ne-rezidenata te uključuje usluge smještaja, hrane i pića, trgovine na malo, transporta te kulture, sporta i rekreacije
  • indirektni učinak – mjeri investicije u turizam, potrošnju države na različite oblike „potpora turizmu (npr. promocija, avionski prijevoz, osiguranje i sl.) te potrošnju i plaćanja sektora koji su direktno vezani uz turizam njihovim dobavljačima
  • inducirani učinak – učinak na potrošnju od strane osoba koje su direktno i indirektno zaposlene u turizmu

Prema ovoj metodologiji doprinos turizma hrvatskom BDP-u u 2016. godini iznosio je 25% što pokazuje da je otprilike četvrtina BDP-a Hrvatske direktno i indirektno vezano uz turizam.

Slika 5 Direktan, indirektan i inducirani doprinos turizma BDP-u

Izvor: WTTC

WTTC osim povijesnih podataka daje i prognoze, pa analitičari ove institucije očekuju da će u 2017. godini ukupan utjecaj inozemnog turizma na BDP prijeći 25%, a do 2027. godine i 30% BDP-a. Prema ovom pokazatelju Hrvatska je i dalje rangirana iznad ostalih članica EU i nalazi se na relativno visokom 29. mjestu od 185 zemalja u svijetu.

Tablica 1 Rang ljestvica zemalja prema ukupnom doprinosu turizma BDP-u

Rang Zemlja Udio
1 Britanski Djevičanski otoci 96%
2 Aruba 88%
3 Maldivi 79%
29 Hrvatska 25%
31 Crna Gora 22%
34 Cipar 21%
40 Grčka 19%

Izvor: WTTC

Neovisno o metodologiji, turizam u Hrvatskoj utječe na između četvrtine i petine cjelokupnog gospodarstva, pri čemu se niža brojka u ovom trenutku ipak čini nešto realističnijom, ali projekcije pokazuju kako će važnost turizma nastaviti (ubrzano) rasti.

Veliki dio stanovništva (i domaćih i stranih investitora) profitira od ovog sektora te turizam možda rješava i dio egzistencijalnih problema pojedinaca i problema na tržištu rada, pa se postavlja pitanje je li tolika ovisnost o turizmu opasna za cjelokupno gospodarstvo. Nedostatna diversifikacija gospodarske strukture može uzrokovati ozbiljne poteškoće ako problemi pogode jedan, ključni sektor nacionalne ekonomije.

Nizozemska bolest – analitički okvir

Potencijalne negativne učinke turizma za cjelokupno gospodarstvo najlakše je razumjeti kroz koncept tzv. nizozemske bolesti (engl. Dutch disease). Ovaj ekonomski fenomen povezuje se sa zemljama koje su ostvarile „boom“ u nekom sektoru, koji je najčešće vezan uz prirodni resurs, a ime je dobio prema učincima koje je na nizozemsku ekonomiju imao rast u sektoru energetike nakon nizozemskog otkrića i početka ekstrakcije i izvoza prirodnog plina u Sjevernom moru 1960-ih godina prošlog stoljeća.

Ovu važnu temu u Hrvatskoj je otvorio Nenad Bakić. Cilj ove analize je pružiti detaljniji uvid u podatke kako bi se donio zaključak je li „nizozemska bolest“, uzrokovana turizmom, uistinu prisutna, ili joj se Hrvatska ipak nekako uspijeva oduprijeti.

Kanali utjecaja 

Iako je Bakić ukratko objasnio logiku nizozemske bolesti, čitateljima koje zanima analitički okvir korisno je pregledati nekoliko zanimljivih referenci. Najpoznatiji teorijski model koji je u pozadini većine empirijskih radova vezanih uz nizozemsku bolest je Corden, W.M. i Neary, J.P. (1982): Booming Sector and De-Industrialization in a Small Open Economy objavljen u uglednom časopisu The Economic Journal. Korisno je proučiti i članak u kojem je tema dodatno razrađena, Corden, W.M. (1984); Booming Sector and Dutch Diseease Economics: Survey and Consolidation, Oxford Economic Papers.

Utjecaj rasta u booming sektoru na ostatak ekonomije promatra se kroz odnose sektora međunarodno razmjenjivih dobara (engl. tradables), u kojem razlikujemo booming sektor (rastući) i lagging sektor (padajući), te sektora usluga, tj. međunarodno ne-razmjenjivih dobara (engl. non-tradeables). O „bolesti“ se govori ako  boom u jednom sektoru dovodi do pada u ostalim sektorima gospodarstva.

Ključni efekti se dijele u dvije skupine (prema Corden (1984)):

  • efekt potrošnje – zbog rasta prihoda u booming sektoru razmjenjivih dobara dolazi do rasta potrošnje ne-razmjenjivih dobara, što dovodi do rasta njihovih cijena
  • rast cijena u sektoru ne-razmjenjivih dobara dovodi do realne aprecijacije tečaja (odnos između cijena ne-razmjenjivih i razmjenjivih dobara) budući da su cijene u sektoru razmjenjivih dobara određene na međunarodnom tržištu i ne mijenjaju se pod utjecajem lokalnih čimbenika
  • efekt seljenja resursa
    • u booming sektoru dolazi do porasta potražnje za radnicima što uzrokuje pad zaposlenosti u lagging sektoru razmjenjivih dobara (jer se radnici „sele“) – ovo seljenje radnika iz lagging sektora u booming sektor se naziva direktna deindustrijalizacija
    • u sektoru ne-razmjenjivih dobara također dolazi do rasta potražnje za radnicima (zbog veće potražnje za proizvodima i odlaska dijela radnika u booming sektor) što također dovodi do pada zaposlenosti u lagging sektoru razmjenjivih dobara, što se naziva indirektna deindustrijalizacija

Ovi efekti su prikazani na sljedećem grafikonu:

Izvor: prilagođeno prema Corden (1984)

Prikazani teorijski okvir nije potpuno primjenjiv za analizu u kojem boom nastaje u turističkom sektoru budući da turizam ima niz specifičnosti. Prilagođeniji analitički okvir za ovu temu je dan u članku Copeland, B.R. (1991): Tourism, Welfare and De-industrialization in a Small Open Economy, Economica. U njemu autor ističe važna obilježja turizma koja kompliciraju analizu u odnosu na pionirske radove Corden i Neary (1982) i Corden (1984). Posebno se ističe sljedeće:

  • Ako boom nastane u nekom tradable sektoru, onda devizni prihodi iz tog sektora dolaze klasičnim kanalom izvoza. Međutim, za konzumaciju turističkih proizvoda stranci dolaze u zemlju i konzumiraju inače non-tradable usluge na lokalnom tržištu, (restorani, zdravstvo) čime one u nekom smislu postaju tradable (u Hrvatskoj je ovaj fenomen profesor Pirjavec definirao u knjizi Ekonomska obilježja turizma kao „nevidljivi izvoz“ ili „izvoz na licu mjesta“).

Ključna razlika u odnosu na standardni model nizozemske bolesti je ta što su u standardnom modelu promjene u non-tradable sektoru samo indirektna posljedica booma u tradable sektoru, izazvana rastom prihoda domaćeg stanovništva zbog izvoza i rasta cijene resursa. U slučaju booma turizma dolazi do direktne potražnje stranaca za non-tradable robama i osobito uslugama.

Kako se analiza ne bi dodatno komplicirala, možemo se poslužiti Bakićevim objašnjenjem, koji je ovu priču pojednostavio i prilagodio na sljedeći način:

  • rast potražnje i priljeva deviza u turističkom sektoru dovodi do realne aprecijacije kune (efekt potrošnje)
  • rast turizma odvlači radnike iz ostalih sektora u sektor turizma (direktna deindustrijalizacija)
  • realna aprecijacija i pritisci na plaće zbog rasta u sektoru usluga dovode do pada konkurentnosti sektora razmjenjivih dobara, što dovodi do indirektne deindustrijalizacije

Prema tome, efekti „nizozemske bolesti“ izazvane turizmom u Hrvatskoj bi se trebali očitovati u aprecijaciji realnog tečaja koja dovodi do smanjenja izvoza, zaposlenosti i udjela sektora razmjenjivih dobara u ekonomiji.

Uzrokuje li doista turizam u Hrvatskoj „nizozemsku bolest“?

Efekt potrošnje

Prvi odnos koji treba istražiti kako bismo odgovorili na ovo pitanje je onaj između prihoda od turizma i realnog efektivnog tečaja (REER), koji se temelji na ranije objašnjenom efektu potrošnje. Konkretnije, u nizozemsku bolest možemo sumnjati ako je rast turizma praćen realnom aprecijacijom tečaja.


Okvir: Realni efektivni tečaj (REER)

Realni efektivni tečaj je jedan od najvažnijih pokazatelja konkurentnosti neke zemlje jer u obzir uzima i razinu nominalnog tečaja te odnose razine cijena između zemlje od interesa (Hrvatska) i njezinih partnera/konkurenata. Izračun se provodi u dva koraka (pojednostvljeno, za složenije objašnjenje vidjeti Bilten HNB-a 165, Okvir 2, str. 17).

1. U prvom koraku je potrebno izračunati nominalni efektivni tečaj. Oon predstavlja ponderirani prosjek bilateralnih tečajeva hrvatske kune i  najvećih trgovinskih partnera Hrvatske prema udjelu izvoza i uvoza. Za izračun nominalnog efektivnog tečaja HNB koristi 20 zemalja trgovinskih partnera, a Eurostat 37 ili 42.

2. U drugom koraku se nominalni efektivni tečaj prilagođava/deflacionira za odnose cijena i/ili troškova u Hrvatskoj i zemljama trgovinskim partnerima koje su uključene u izračun nominalnog efektivnog tečaja. Kao deflator mogu služiti odnosi proizvođačkh cijena, potrošačkih cijena i jediničnih troškova rada.

Da bi se lakše razumjela ideja realnog tečaja možemo uzeti samo dvije zemlje – Hrvatsku i Sloveniju (koja je jedan od glavnih trgovinskih partnera).

Pretpostavimo da nominalni tečaj (EUR/HRK) iznosi 7,5 kuna za 1 euro;  = 7,5

Cijena Big Mac sendviča u Zagrebu iznosi =20kn, a u Ljubljani =2,10 eura (ideja dolazi od tzv. Big Mac Indeksa). Realni tečaj bi se onda izračunao kao:

Screenshot 2017-07-18 17.37.01.png

Rast realnog tečaja upućuje na realnu deprecijaciju, do koje može doći ili zbog nominalne deprecijacije i/ili zbog pada cijena domaćih i/ili rasta cijena proizvoda na inozemnim tržištima. Konkuretnost se može postići i bez slabljenja nominalnog tečaja koji osim na konkurentnost ima utjecaj i na npr. visinu rate kredita u eurima u hrvatskim bankama.

NAPOMENA: Eurostat i HNB definiraju kretanje tečaja na različit način. Rast REER na Eursotatu označava aprecijaciju, a u podacima HNB-a deprecijaciju

Slika 6 Prihodi od turizma u milijunima eura i REER (2005=100)

Izvor: Eurostat

Slika ne pokazuje jasnu vezu između ove dvije varijable (REER je definiran prema metodologiji Eurostata i odnosi se na 37 trgovinskih partnera). Prije krize je veza bila pozitivna, što je u skladu s pretpostavkama, ali se taj odnos nakon krize „raspao“. Realni efektivni tečaj je počeo značajnije deprecirati, a rast prihoda od turizma ubrzavati. Ako se gleda cijeli vremenski horizont, prihodi od turizma su porasli oko 185%, a realni tečaj je u 2016. godini na gotovo istoj razini kao 2000. Dakle, jednostavna vizualan analiza ne govori u prilog hipotezi o učincima potrošnje koji djeluju preko aprecijacije, kad se zapravo dogodila deprecijacija. Čak i ako je postojao neki pozitivan učinak prihoda od turizma na REER (u smjeru aprecijacije), izgleda da  postoji niz drugih faktora (npr. produljena deflacija i relativno skroman rast plaća u recesijskom periodu) koji su počeli značajnije deprecirati realni efektivni tečaj i na taj način anulirati potencijalne pritiske priljeva od turizma na realnu aprecijaciju.

Kako bi se provjerilo postoji li veza između udjela prihoda od turizma i REER-a u ostalim zemljama na sljedećoj slici je napravljen scatter dijagram na uzorku EU zemalja s prosječnim vrijednostima varijabli od 2008. do 2016. godine (jer su podaci o prihodima od turizma na Eurostatu za većinu zemalja dostupni od 2008.).

Slika 7 Udio prihoda od turizma u BDP-u i REER u EU28

Ni na razini EU ne postoji veza između udjela prihoda od turizma i realnog efektivnog tečaja. Zemlje s najvećim prosječnim udjelom prihoda (Hrvatska, Cipar i Malta) nisu u skupni zemalja s najvišim realnim efektivnim tečajem, a zemlje s najvećim prosječnim indeksom REER-a su zemlje kojima je udio turizma u BDP-u ispod 10%. Dakle, ovako definirane varijable i odnosi također ne idu u prilog hipotezi o efektu potrošnje u Hrvatskoj, ali isto vrijedi na razini EU.

Efekt seljenja resursa

Prije analize podataka koji mogu dati uvid u postojanje efekta seljenja resursa potrebno je istaknuti nekoliko važnih činjenica vezanih uz deindustrijalizaciju.

Rowthorn i Coutts (2013) ističu da je deindustrijalizacija globalni fenomen, koji se prvenstveno vezuje uz razvijene zemlje, a odražava relativno smanjenje broja zaposlenih u industriji. Faktori koji utječu na stupanj deindustrijalizacije su rast produktivnosti (isti output se može proizvesti s manjim brojem radnika) i promjene u obrascima potrošnje Engelov zakon objašnjava pad udjela poljoprivrednih proizvoda u potrošnji, a Bell (1976) je predvidio pad udjela industrijskih proizvoda u potrošnji – iako se pad udjela može objasniti i značajnim padom cijena industrijskih proizvoda (npr. mobiteli)) te važnošću industrije u nekoj zemlji što je posljedica specijalizacije u međunarodnoj razmjeni (neke zemlje se specijaliziraju za izvoz proizvoda (Njemačka), a neke za izvoz usluga (UK)).

Dakle, ako se radi o prirodnom procesu deindustrijalizacije, udjel industrije u gospodarstvu trebao bi se smanjivati dok bi apsolutni iznosi proizvodnje i/ili zaposlenosti trebali nastaviti rasti, ali sporije od od sektora usluga. Tek ako se radi o padu važnosti industrije u apsolutnim terminima, onda se govori o nepovoljnoj deindustrijalizaciji koja nije posljedica razvijenosti ekonomije nego je razvojna pogreška.

Drugo, za raspravu o deindustrijalizaciji u Hrvatskoj treba podsjetiti na neke specifičnosti. Družić, Penava i Raguž podsjećaju da Hrvatska, za razliku od razvijenih europskih zemalja, nije prošla kroz prirodan tijek industrijalizacije od lake do teške industrije nego se ubrzana industrijalizacija u socijalističkom periodu temeljila na teškoj industriji, čime se stvorila neadekvatna i neučinkovita struktura industrije. Također, ne treba zaboraviti učinke rata u kojem su uništena brojna postrojenja, zatim pretvorbe i privatizacije koje su, uz brojne prednosti, u jednom dijelu dovele i do „rastakanja“ većeg broja industrijskih poduzeća, a dodatan šok došao je zbog gubitka glavnih „izvoznih“ tržišta nakon raspada Jugoslavije. Svi ovi faktori mogli su dovesti do značajnog pada važnosti industrije u hrvatskom gospodarstvu, a da nemaju nikakve veze s mehanizmima vezanim uz nizozemsku bolest.

Što kažu brojke o potencijalnom učinku seljenja resursa?

Kako bi analiza ostala u okvirima teorijskih pretpostavki koje se temelje na odnosima tradable i non-tradable sektora, na sljedećoj slici je prikazano kretanje broja zaposlenih u ovim sektorima, prema jednostavnoj definiciji OECD-a. Sektor tradable dobara prema NACE klasifikaciji čine poljoprivreda (A) i industrija bez građevine (B-E), a sektor ne-razmjenjivih dobara ostali sektori.

Slika 8 Broj zaposlenih u tisućama i prihodi od turizma u milijunima eura

Izvor: Eurostat

Površan pogled na gornju sliku govori u prilog efektu seljenja resursa uslijed nizozemske bolesti. U promatranom razdoblju je broj zaposlenih u sektoru tradable dobara smanjen s oko 560 tisuća na oko 390 tisuća, a u sektoru non-tradable povećan s 950 tisuća na 1,1 milijun. Također, ako na desnu os dodamo kretanje prihoda od turizma vidi se snažna korelacija između kretanja broja zaposlenih u sektoru ne-razmjenjivih dobara i prihoda od turizma (koeficijent linearne korelacije je 0,9). Detaljniji prikaz tradable sektora na slici ispod pokazuje da je najveći pad zaposlenosti zabilježen u sektoru poljoprivrede (i to pogotovo u posljednjih 5-6 godina), dok je u industrijskom sektoru zabilježen pad, ali se u zadnje vrijeme broj zaposlenih ponovo blago povećava.

Slika 9 Broj zaposlenih u poljoprivredi i industriji u tisućama

Izvor: Eurostat

Međutim, u raspravi o deagrarizaciji i deindustrijalizaciji moraju se uzeti u obzir ciklički faktori (kriza). Kretanje broja zaposlenih u industriji nakon 2000. ukazuje da bi „deindustrijalizacija“ prikazana na slici mogla biti velikim dijelom cikličke, a ne strukturne naravi.

Uz to treba pogledati je li deindustrijalizacija hrvatska specifičnost, koja se može vezati uz turizam, ili se radi o nekom širem fenomenu. Na sljedećoj slici je prikazano kretanje broja zaposlenih u prerađivačkoj industriji za zemlje EU, EA 12 (razvijene zemlje EU) te CEE regiju. Zbog razlika u apsolutnim brojkama prikazan je indeks s bazom 100 u 2000. godini.

Slika 10 Broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji, 2000=100

Izvor: Eurostat

Očito nije riječ o hrvatskoj specifičnosti. U većini zemlja je zabilježen pad broja zaposlenih u industriji, a Hrvatska se prema indeksu zaposlenih u industriji u 2016. godini nalazila nešto ispod EU i EA 12 te iznad Slovenije, Rumunjske i Mađarske, u kojima ne možemo govoriti o deindustrijalizaciji vezanoj uz turizam.

Ako se promatra kretanje proizvodnje/dodane vrijednosti, vidi se da se udjel industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti prije recesijskog razdoblja relativno brzo smanjivao, ali nakon 2008./2009. udjel blago raste. Dakle, iako je udjel manji u odnosu na 2000. godinu, udjel u posljednjim godinama raste istovremeno sa snažnim porastom turizma, što ne ide u prilog hipotezi o seljenju resursa.

Slika 11 Udio sektora industrije i prerađivačke industrije u ukupnom BDV

Izvor: Eurostat

Podaci o stvaranju dodane vrijednosti u industriji (stalne cijene, u milijunima eura) koji su prikazani na sljedećoj slici također ne govore u prilog hipotezi o seljenju resursa i „neprirodnoj“ deindustrijalizaciji, budući da je vrijednost proizvodnje iznad razine 2000. godine i u posljednjim godinama raste zajedno sa snažnim porastom turizma.

Slika 12 Bruto dodana vrijednost u industriji, stalne cijene 2010.

Izvor: Eurostat

Na kraju, vezano uz oba efekta, nizozemska bolest bi zbog realne aprecijacije i smanjenja proizvodnje trebala smanjiti izvoznu sposobnost ekonomije. Na sljedećoj slici i u tablici je prikazano kretanje izvoza po skupinama proizvoda.

Tablica 2

Indeks 2016/2002
Ukupno 240.6
Hrana, piće i duhan 304.8
Sirovi proizvodi 319.4
Mineralna ulja 244.1
Kemikalije 304.8
Ostali proizvodi 220.4
Strojevi i transport 197.6

 

Slika 13 Izvoz prema kategorijama proizvoda u milijunima eura

Izvor: Eurostat

Suprotno pretpostavkama nizozemske bolesti, izvozna aktivnost je u Hrvatskoj dinamična i vrijednost izvoza se kreće na znatno višoj razini u odnosu na početak 2000-ih. Rast izvoza se posebno ubrzao u posljednjih nekoliko godina (efekt EU) te je počeo ostvarivati snažne stope rasta usporedno sa snažnim rastom turizma.

Zaključak: o prevenciji nizozemske bolesti

U naslovu teksta postavljeno je pitanje odupire li se hrvatsko gospodarstvo nizozemskoj bolesti? Prema prikazanim podacima čini se da je odgovor potvrdan:

  • realni tečaj u Hrvatskoj nije apreciran, a konkurentnost se prema ovom pokazatelju dodatno popravila i u godinama snažnog rasta turizma;
  • broj zaposlenih u industriji je manji nego na početku 2000-ih, ali on u posljednje vrijeme raste, usporedno sa snažnim rastom turizma (nema seljenja radnika i pada u drugim sektorima);
  • kretanje broja zaposlenih u industriji u Hrvatskoj ne odstupa značajno od ostalih zemlja EU, a prema indeksu broja zaposlenih u industriji Hrvatska stoji bolje i od nekih zemalja koje nisu izložene turizmu (Rumunjska, Slovenija i sl.);
  • dodana vrijednost stvorena u industriji je u relativnim terminima manja, ali je apsolutna vrijednost proizvodnje veća, što odgovara hipotezi o „prirodnoj“ deindustrijalizaciji;
  • izvoz svih kategorija proizvoda je na višim razinama u odnosu na početak 2000-ih, a rast industrijsog izvoza je posebno izražen u posljednjim godinama, kada je došlo do najvećeg rasta turizma.

Iako Hrvatska trenutačno ne pati od nizozemske bolesti izazvane turizmom, to ne znači da ovaj boom u turističkom sektoru ne može s vremenom proizvesti učinak nizozemske bolesti.

Zato treba iskoristiti turistički potencijal „nevidljivog izvoza“ te osigurati da tradable sektor ostane jak i kroz taj kanal. Potrebno je provesti i niz drugih mjera koji će dodatno pomoći hrvatskim robnim izvoznicima na stranim tržištima (iako se u posljednjim godinama pokazalo kako privatni sektor može pronaći kanale i ostvariti uspjeh i uz relativno nepovoljne uvjete koje osigurava država). Također, slažem se s Nenadom Bakićem koji je predložio da i Hrvatska osmisli neku vrstu „turističkog“ fonda koji će apsorbirati višak deviza i usmjeriti ga u produktivna ulaganja. Također, kako bi minimizirala šansu nastanka aprecijacijskih pritisaka, država treba nastaviti voditi razboritu fiskalnu politiku i prijeći u zonu stabilnih suficita, što će smanjiti potrebe za stranim zaduživanjem i priljevom deviza po toj osnovi.

DODATAK: Objašnjenje WTTC metodologije mjerenja doprinosa turizmu

Izvor: WTTC