Izbori i demografija: osvrt na prošli i uvod u novi tjedan

Objavljeno

Foto: Karenr / Dreamstime

Dakle na lokalne izbore (opet) nije izašlo ni 50% birača. Iako se svi upinju spekulirajući o posljedicama rezultata za politiku na nacionalnoj razini, izlaznost ispod polovice najvažnija je poruka ovih izbora.

Govori se da su birači umorni od izbora. Pogrešno. Ni 2013. nije izašlo ni 50% birača, a tada nije bilo tako mnogo izbora. Pravo pitanje stoga glasi: što želi tiha većina; što je to što im mnoštvo stranka i kandidata nije uspjelo ponuditi?

Političari su malo nalik trgovcima koji prodaju proizvode koje kupuje sve manji broj potrošača. Na pravom tržištu trgovac će probati prodavati nešto drugo.

Važna je još jedna brojka vezana uz ove izbore. Registriranih birača ima četrdesetak tisuća manje nego prije četiri godine. OK, organiziraniji smo, valjda se birački popisi brže ažuriraju, točniji su. Ali, na fundamentalnoj razini, riječ je o demografiji.

Kada su nakon popisa stanovništva 2011. rađene nove projekcije kretanja stanovništva, izračunato je da će se broj radno sposobne populacije u verziji s umjerenom emigracijom u smanjiti za oko 300 tisuća do 2030., dok će se broj ljudi u dobi 65+ povećati za oko 200 tisuća. Ubrzana emigracija dodatno zaoštrava ove procese, tako da smo sada u epicentru zbivanja u kojem će u manje od dva desetljeća (što je ništa, 2030. je već prekosutra) iz radno sposobne populacije nestati 5-6 gradova veličine Velike Gorice, a dobnu skupinu 65+ naselit će još 4-5 gradova veličine Pule. Možda takve vizualizacije zornije pokažu o kakvim je promjenama riječ.

Za sada nitko – ni država ni poslovni sektor – ne pronalazi odgovor na demografske i migracijske izazove. Kao u bajci, car je gol i svi se prave da to ne vide. Ipak, najvažniji događaj protekloga tjedna vezan je uz ovu temu. Vlada je donijela odluku o uvećanju naknade za porodiljski dopust za cca 50% za drugih šest mjeseci.

Iako valja gajiti tešku alergiju i osip zbog svakog povećanja trošenja na teret poreznih obveznika, ovo je jedan od rijetkih smislenih načina trošenja javnog novca iako će koštati cca 350 milijuna kuna na godinu (0,1% BDP-a). Pogotovo ako znamo da ova mjera zamjenjuje onu ludu ideju iz predizborne kampanje da država svako novorođeno dijete roditeljima plati oko 1,000 eura. Valjda bi još bilo previše da smo tražili da pokažu na kojim stavkama su ostvarili uštede iz kojih se financira tih novih 350 milijuna od sljedeće godine (u ovoj se plaća samo polovica tog iznosa, jer se mjera primjenjuje od 1.7.).

Svijet je prošloga tjedna uglavnom govorio o Trumpu i virusu. Prvi je rekao Lavrovu nešto što vjerojatno nije trebao. Razvijena demokracija reagira onako kako treba: nema svetih krava, sve je to jako sumnjivo i istražit ćemo stvar u Kongresu. Drugi (virus) je nešto navodno najopasnije što se pojavilo otkad je interneta. Činilo se da su deseci tisuća, milijuni računala zaraženi, i da su vješti otmičari koji zarađuju otkupninu na tragu zlatne žile. Na kraju, virus je savladan, a otmičari nisu skupili ni 100 tisuća dolara. Teško je to provjeriti, ali moguće je da ni virusi nisu što su nekad bili.