U rukama dobronamjerne vlasti
Pred malo više od dvije godine, vjerojatno neznajući koliko će to biti uskoro aktualno, Noah Harari (2018) piše „U rukama dobronamjerne vlasti, moćan algoritam nadgledavanja bio bi najbolja stvar koja se može dogoditi čovječanstvu“. Vlast bi mogla spoznati prve znakove bolesti i prije nego što se pojave simptomi, pa tako razmjerno lako spriječiti izbijanja pandemija. Ipak, s druge strane, ako bi neka manje dobronamjerna vlast (poput one u Sjevernoj Koreji ili u Turskoj) zahvaljujući biometrijskom senzoru doslovno ugrađenom pod kožu građana mogla prateći porast tlaka ili povećanu aktivnosti amiglade[1] spoznati njihove reakcije i stavove, to bi moglo imati pogibeljne posljedice po građanske slobode i sigurnost.
Demokratska društva mnogo su bolja u prikupljanju podataka o svojim građanima koji otvoreno iznose svoje ljutnje i nezadovoljstva, dok ih u tiranijama skrivaju u strahu od neželjenih posljedica. Pred sedamdesetak godina niti svemoćni KGB nije mogao uspješno stalno nadzirati sve sovjetske građane. KGB se oslanjao na prijave doušnika na poslu ili susjeda, pa čak i članova obitelji. Slučaj dječaka Pavlika Mozorova koji je 1932. prijavio vlastitog oca zbog poslova na crnom tržištu te je ubrzo uhapšen i pogubljen, otužan je primjer strahota koje stvara totalitarna vlast. I sam Staljin se zgrozio nad dječakovim ponašanjem, čudeći se kako je ta mala svinja mogla tako nešto učiniti vlastitom roditelju.
Promjena obrasca
Danas, po prvi put u ljudskoj povijesti, tehnologija omogućuje stalno praćenje ukupnog stanovništva. U borbi protiv epidemije koronavirusa nekoliko je država uspješno primijenilo nove mogućnosti nadzora. Vjerojatno najistaknutiji primjer je Kina gdje se pomnim praćenjem pametnih telefona i pomoću milijuna kamera za prepoznavanje lica lako prati kretanja građana. Zahvaljujući obvezi provjeravanja i prijave tjelesne temperature i zdravstvenog stanja vlasti mogu ne samo brzo identificirati sumnjive nositelje korona virusa, već i stalno pratiti njihova kretanja i utvrditi s kim su sve došli u kontakt. Više mobilnih aplikacija upozorava građane da su u blizini zaraženih osoba.
Usprkos svim prednostima napredne tehnologije, Zhong i Mazur (2020) ipak ističu kako se vlast najviše oslanja na klasične maoističke metode u kojima susjedi i prijatelji prijavljuju one za koje sumnjaju kako su zaraženi ili neku novo pridošlu osobu kao mogućeg nositelja virusa. Vlasti također naširoko primjenjuju umjetnu inteligenciju i algoritme za prepoznavanje lica kako bi se prepoznalo građane koji ne smiju putovati, odnosno nemaju masku ili je nepravilno nose. Pritom Kina nije jedina u (zlo)upotrebi suvremene tehnologije, pa je izraelski premijer Benjamin Netanyahu ovlastio Izraelsku agenciju za sigurnost da može za praćenje osoba zaraženih korona virusom koristiti nadzornu tehnologiju koja se uobičajeno koristi samo u borbi protiv terorista. Kad je nadležni parlamentarni odbor odbio odobriti mjeru, Netanyahu je to ostvario svojom uredbom.
Može se smatrati kako u svemu tome nema ništa posebno novo. Posljednjih godina i vlade i korporacije koriste mnogobrojne sofisticirane tehnologije za praćenje, nadzor i manipuliranje građanima. Izbijanje epidemije moglo bi ipak označiti važan prijelom u povijesti nadzora. Ne samo zato što bi moglo normalizirati uporabu alata za masovni nadzor u zemljama koje ih dosad nisu prihvatile, već još više stoga što to znači dramatičan prijelaz s nadzora, kako to zgodno ističe Harari (2020), preko kože na ispod kože. Dok su državne vlasti prije (možda) nastojale spoznati koje mrežne stranice posjećujete pomoću pametnog telefona, sada bi htjele saznati vašu temperaturu i krvni tlak.
Ubrzanje povijesnih procesa i brzo donošenje odluka
Zbog korona virusa čovječanstvo je danas u globalnoj opasnosti, gotovo sigurno najvećoj u modernoj povijesti. Odluke koje se sada donesu vjerojatno će oblikovati svijet u godinama koje dolaze. One će odrediti ne samo gospodarske odnose, nego i sustave zdravstvene zaštite i osiguranja, politiku i kulturne obrasce. Kada se bira između alternativa, treba se zapitati ne samo kako prevladati neposrednu prijetnju, već i kako će izgledati taj novi, drugačiji svijet, kada sve to prođe.
Odluke koje bi u uobičajenim vremenima zahtijevale promišljanja koja mogu potrajati godinama, sada se donose za nekoliko sati. To je priroda hitnih slučajeva koji ubrzavaju povijesne procese, ali i stvaraju opasnosti od usvajanja brzopletih i nedovoljno razmotrenih odluka kao i prihvaćanja nezrelih i možda opasnih tehnologija. Posve su razumljivi i opravdani pritisci javnosti na donositelje odluka da nešto učine, jer su rizici neaktivnosti vlada uglavnom mnogo veći.
U normalnim vremenima, vlade koje poštuju tržišno gospodarstvo sigurno ne bi financirale plaće zaposlenih u privatnom sektoru, poslodavci ne bi pristali da mnogi zaposlenici rade od kuće, a obrazovne ustanove ne bi niti pomišljale da dopuste polaganje ispita preko interneta. Ali ovo nisu normalna vremena. Slijedom te logike, u ovom kriznom vremenu susrećemo se s važnim izborom između totalitarnog nadzora i osnaživanja građana.
Kako smo naveli na početku, ako svi građani stalno nose biometrijske narukvice i podaci se prikupljaju na serveru pod nadzorom vlasti, prednost je pravovremena spoznaja o tome ima li netko povišenu temperaturu ili ubrzane otkucaje srca. Iz baze podataka moglo bi se saznati gdje se osoba kreće i s kim je bila u kontaktu, čime bi se u velikoj mjeri ograničila mogućnost, pa možda čak i posve spriječilo, izbijanje zaraze. Ipak, negativna obilježja takvog sustava su lako i neopravdano praćenje građana u njihovom odabiru događaja na internetu ili televizijskih kanala, odnosno otkrivanja što ih veseli, ljuti ili brine. Veselje, ljutnja i briga su biološki fenomeni poput groznice i kašlja, pa bi jednaka tehnologija koja otkriva kašalj mogla identificirati smijeh i ljutnju. Ako poslovni sektor i nositelji vlasti počnu masovno prikupljati biometrijske podatke građana, mogu ih upoznati daleko bolje nego što oni sami sebe poznaju. Tada mogu ne samo predvidjeti njihove osjećaje, nego i manipulirati tim osjećajima te im prodati ili nametati sve što žele, bilo da se radi o proizvodu ili političkoj odluci.
Moglo bi se vjerovati kako bi nošenje takvih biometrijskih narukvica bilo privremeno i posve opravdano u izuzetnim situacijama. Drugim riječima, mogli bismo se pouzdati u snagu naših demokracija i neko vrijeme živjeti u uvjerenju da narukvice više nećemo morati nositi jednom kad opasnost prestane. Ipak, slično kao s porezima koji se obično uvode za financiranje rata, porezi se po završetku rata gotovo nikada ne ukidaju. Sve kada i opasnost od korona virusa prođe, nositelji vlasti željni uvida u stanje društva i razmišljanja građana prilično lako mogu naći opravdanje za njihovo ponovno ili stalno nošenje, kao što je mogući povratak pandemije, prevencija nekih novih nepoznatih bolesti ili neki treći razlog. Kriza uzrokovana korona virusom mogla bi biti presudna odrednica promjene društva. Jer, ako građani imaju izbor između očuvanja privatnosti i zdravlja, obično će birati zdravlje.
Krivi izbor
Odabir između očuvanja privatnosti i zdravlja ustvari posve je krivi izbor. Građani mogu i trebaju imati mogućnost očuvanja i privatnosti i zdravlja. Osnaživanjem građana, ponajviše pružanjem pravovremenih i točnih informacija, može se mnogo učiniti da građani štite svoje zdravlje i pomažu zaustavljanju širenja epidemije. Kada su građani dobro upoznati sa znanstvenim činjenicama i kada vjeruju javnim vlastima koje ih redovito i točno informiraju o stanju, oni će se ponašati u skladu s očekivanjima i bez totalitarističkih mjera. Motivirano i dobro informirano stanovništvo uglavnom je daleko moćnije i učinkovitije od prisile nad neinformiranom populacijom. Ponašanje vlasti koje poštuje građane, informira ih i educira, također pomaže građanima kod odlučivanja hoće li vjerovati znanstvenim podatcima i zdravstvenim stručnjacima ili posve neutemeljenim teorijama zavjere.
Neke od najuspješnijih programa suzbijanja epidemije ostvarile su Južna Koreja, Hong Kong, Tajvan i Singapur. Iako su ove zemlje koristile aplikacije za praćenje građana, mnogo su se više oslanjale na opsežna testiranja, pošteno izvještavanje i izuzetnu suradnju s dobro informiranom javnošću (Wright, 2020). Južna Koreja je značajno poboljšala sustav video nadzora i praćenje podataka o transakcijama kreditnim karticama osoba za koje se sumnjalo da su zaražene kako bi mogla spoznati njihovo kretanje. Tajvan je objedinio baze podataka o zdravlju s bazama bolnica, ljekarni i financijskih podataka kako bi na raspolaganju bile potpune, jasne i pravovremene informacije o kretanju osoba zaraženih virusom. Uglavnom slične mjere provodili su Hong Kong i Singapur, iako su se i tu javile kritike prevelike uloge države i moguće zloupotrebe privatnih podataka (Chan, 2020). U Hong Kongu sve osobe koje su u samoizolaciji moraju nositi elektroničke narukvice prema kojima se vidi ako su napustili dopušteni prostor. Singapur naveliko koristi video nadzor, ali je uvedena i odredba kako je nezakonito odbijanje suradnje sa zdravstvenim tijelima.
Pranje ruku i nova tehnologija
Iako se to danas smatra posve uobičajenim, pranje ruku sapunom je razmjerno noviji korak u osobnoj higijeni. Taj mali pomak pomogao je u spašavanju milijuna života jer sve do sredine 19. stoljeća niti liječnici niti medicinske sestre nisu tome posvećivali odgovarajuću pozornost. Danas najnormalnije peremo ruke, ne zbog neke prisile ili policije, nego zbog toga što znamo da tako čuvamo vlastito i tuđe zdravlje.
Bez sumnje treba koristiti sve raspoložive nove tehnologije u sprječavanju širenja zaraze, ali te bi tehnologije trebale osnaživati građane. Vjerojatno nitko nema ništa protiv mjerenja tjelesne temperature i praćenja krvnog tlaka, ali ti se podatci ne bi smjeli koristiti za stvaranje i osnaživanje svemoćne vlasti. Umjesto toga, ovi podatci trebali bi omogućiti da su građani na vrijeme i dovoljno informirani o osobnim izborima, ali i da vlast bude odgovorna za svoje odluke.
Visoki ulozi za demokratska društva
Ako demokratska društva ne uspiju iskoristiti mogućnosti nadzora za svoju korist i dobrobit, autoritarne vlade spremne su svijetu ponuditi svoja dostignuća digitalnog praćenja i primjene umjetne inteligencije. Iako su mnoge zemlje istočne Azije izgleda uspjele obuzdati bolest, čini se kako su zapadna demokratska društva bila nespremna na širenje virusa. Liberalne demokracije moraju pronaći načine kako iskoristiti prednosti nadzora i primjene umjetne inteligencije, istodobno osiguravajući da te tehnologije ne narušavaju prava pojedinaca. Zapadne se demokracije ne trebaju plašiti primjene nadzora u svrhu očuvanja javnog zdravlja. Nema ničeg paradoksalnog u pojmu demokratskog nadzora. Liberalne demokracije trebale bi utvrditi koje su se metode u istočnoj Aziji pokazale uspješnima za suzbijanje virusa, ali istodobno dosljedno izbjegavati one koje zahtijevaju nametljiv i neposredan nadzor nad građanima. Kad god se govori o nadzoru, treba imati na umu kako se tehnologija koju vlast koristi za nadzor građana može i uspješno koristiti da bi građani nadzirali vlast.
Dr. Predrag Bejaković radi na Institutu za javne financije u Zagrebu
Reference
Chan, H. 2020. Pervasive personal data collection at the heart of South Korea’s COVID-19 success may not translate, Thomson Reuter, 26. ožujak, dostupno na https://blogs.thomsonreuters.com/answerson/south-korea-covid-19-data-privacy/
Noah Harari, Y, 2018. 21 Lessons for the 21stCentury, London; Jonathan Cape.
Noah Harari, Y, 2020. The world after coronavirus, Financial Times, 20 ožujak, dostupno na https://www.ft.com/content/19d90308-6858-11ea-a3c9-1fe6fedcca75
Sapolsky, R. 2017. Behave: The Biology of Humans at Our Best and Worst, London: Vintage.
Wright, N. 2020. Coronavirus and the Future of Surveillance: Democracies Must Offer an Alternative to Authoritarian Solutions, Foreign Affairs, 6, travnja, dostupno na https://www.foreignaffairs.com/articles/2020-04-06/coronavirus-and-future-surveillance?utm_medium=newsletters&utm_source=on_the_ballot&utm_campaign=on_the_ballot_2020_prospects&utm_content=20200408&utm_term=prospects-OTB-021020
Zhong,R., Mazur, P., (2020) To Tame Coronavirus, Mao-Style Social Control Blankets China,The New York Times, 15. veljače, dostupno na https://www.nytimes.com/2020/02/15/business/china-coronavirus-lockdown.html
[1]Amigladaje velik sklop jezgri smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja i predstavlja najvažniji bazalni ganglij limbičkog sustava, što je prstenasta struktura u središnjem dijelu mozga. U njoj dolazi do spoja specifičnih osjetnih informacija kojima se daje odgovarajuća emocionalna važnost i kontekst, a električni podražaj stvara pozitivne ili negativne emocije, ovisno o tome koje su jezgre podražene (Sapolsky, 2017).