Keynes II: literatura o veličini fiskalnog multiplikatora i mogućnostima fiskalne politike u Hrvatskoj

John Maynard Keynes by Unknown photographer, bromide print, 1933, Wikimedia Commons

Nakon što je Šonje u tekstu o razlozima neuspjeha kejnezijanske politike u Hrvatskoj ukazao na nedovoljan broj analiza o fiskalnoj politici i uzrocima dubine i trajanja recesije 2009.-2014., Deskar Škrbić je malo osvježio jedan raniji tekst o fiskalnim multiplikatorima

U ovom tekstu o razlozima neuspjeha kejnezijanske ekonomske politike u Hrvatskoj iznesene su dvije kritike na račun domaćih ekonomskih istraživanja. Prva je glasila da «…zabrinjava da danas praktički nema ni istraživanja ni suglasnosti o tome zašto se dogodila gospodarska i društvena tragedija koju pokazuje slika.» (misli se na činjenicu da je Hrvatska uz Italiju i Grčku najneuspješnije europsko gospodarstvo u razdoblju 2009.2017.). Tu kritiku nakon objave spomenutog teksta nitko nije osporio. Druga je kritika glasila da u Hrvatskoj nema ozbiljnih istraživanja o povijesti fiskalne politike u proteklih deset godina. Milan Deskar Škrbić reagira na tu kritiku podsjećanjem na jedan tekst koji je napisao pred nekoliko godina i objavio na stranicama banke.hr. Taj tekst sadrži prikaz nemalog broja radova čiji su se autori bavili pitanjem efikasnosti fiskalne politike, između ostaloga i pitanjem visine fiskalnog multiplikatora u Hrvatskoj.

  

Što određuje veličinu fiskalnog multiplikatora i što to znači za slučaj Hrvatske?

U udžbeničkom modelu tzv. Keynesovog križa veličina fiskalnog multiplikatora zatvorenog gospodarstva je određena graničnom sklonošću potrošnji i poreznim opterećenjem (većinom indirektnih poreza) te je u modelu otvorenog gospodarstva dodatno korigirana graničnom sklonošću uvozu.

Osim „udžbeničkih“ odrednica veličine multiplikatora, u literaturi se često navode i ostali faktori koji utječu na veličinu multiplikatora i učinkovitost fiskalne politike poput očekivanja, kreditnog rejtinga i troškova zaduživanja, utjecaja na ponašanje banaka, strukture rashoda, izvora financiranja, korupcije i „curenja“ javnog novca, efikasnosti javne potrošnje te mogućnosti monetarne politike.

Iako bi se moglo pronaći još čimbenika koji utječu na veličinu multiplikatora, ovi prethodno navedeni su najzastupljeniji u literaturi. Tablica 1 prikazuje očekivani utjecaj pojedinih čimbenika na veličinu multiplikatora pri čemu je važno napomenuti da je minimum učinkovitosti fiskalne politike multiplikator vrijednosti 1, što znači da se na 1 uloženu kunu dobiva povrat od 1 kune dodane vrijednosti – sve vrijednosti ispod 1 upućuju na neučinkovitost.

Tablica 1: Odrednice fiskalnog multiplikatora u Hrvatskoj

Čimbenik Stanje u Hrvatskoj Učinak
Granična sklonost potrošnji S obzirom na višegodišnji pad osobne potrošnje i snažan rast depozita možemo zaključiti da je granična sklonost potrošnji u Hrvatskoj značajno smanjena te da su građani većinom fokusirani na razduživanje smanjuje
Porezno opterećenje Stopa PDV-a je jedna od najviših u Europi te predstavlja značajno porezno opterećenje (s obzirom da u teorijskom modelu indirektni porezi najviše utječu na veličinu multiplikatora, PDV, kao glavni reprezentant indirektnih poreza dobro aproksimira njihovu veličinu) smanjuje
Granična sklonost uvozu Iako uvoz zbog slabije domaće potražnje (ali i pada cijena nafte) u posljednje vrijeme bilježi trend smanjenja, činjenica je da je Hrvatska i dalje snažno uvozno orijentirana zemlja (udio uvoza u BDP-u od 46% u 2015. je iznad europskog prosjeka od 40,4%) smanjuje
Očekivanja Dosadašnja kretanja u fiskalnom sustavu mogu biti relativno dobar okvir za formiranje očekivanja građana – snažna ekspanzija javnih rashoda od početka 2000-ih je popraćena velikim rastom poreznog opterećenja te rastom javnog duga koji nosi različite posljedice (trošak zaduživanja, rast udjela kamata u ukupnim rashodima i sl.) pa se može očekivati da bi i nastavak rasta rashoda nastavio povećavati porezno opterećenje i teret duga. Međutim, s druge strane teško je reći da se ekonomski subjekti u Hrvatskoj ponašaju prema pretpostavkama racionalnosti  pa je učinak ovog faktora neutralan
Kreditni rejting i troškovi zaduživanja Kreditni rejting u špekulativnom razredu kod sve tri rejting agencije je najvećim dijelom posljedica kumuliranih deficita i visokog javnog duga; CDS spread na hrvatske obveznice je najviši u regiji CEE što negativno djeluje i na troškove zaduživanja privatnog sektora, što smanjuje njegov investicijski potencijal smanjuje
Utjecaj na bankarski sustav Budući da je država veliki dio deficita financirala dugom na domaćem financijskom tržištu, gdje su banke jedan od najvažnijih sudionika, može se zaključiti da je dio kreditnog potencijala banaka usmjeren prema sektoru države, pogotovo od početka krize. Veći apetiti države na taj način indirektno dovode i do smanjenja kredita privatnom sektoru smanjuje
Struktura rashoda Većinu rashoda državnog proračuna u Hrvatskoj čine tekući izdaci – plaće, mirovine i socijalne naknade koje se u literaturi smatraju „neproduktivnim“ rashodima (vidi Dalić, 2015) te se empirijski pokazuje da oni često negativno utječu na rast (rezultati u nastavku teksta), dok ulaganja u kapitalne investicije, obrazovanje, R&D i slično imaju pozitivne učinke na rast, ali takvi rashodi čine mali dio proračuna opće države u Hrvatskoj smanjuje
Izvor financiranja Ukoliko se povećanje rashoda kompenzira višim porezima dolazi do većeg poreznog opterećenja. Financiranje dugom, u uvjetima visoke zaduženosti, dovodi do daljnjeg ugrožavanja kreditnog rejtinga i otvara spiralu deficit-dug, tj. izaziva efekt grude snijega smanjuje
Stupanj korupcije Hrvatska se po velikom broju pokazatelja svrstava među visoko korumpirane zemlja a ni slučajevi zloupotrebe javnog novca nisu rijetkost. Osim samih afera može se s visokom sigurnošću pretpostaviti da i korupcija direktno smanjuje efikasnost javne potrošnje – za primjer javnih investicija vidi Bađun (2011) smanjuje
Efikasnost javne potrošnje U literaturi se često ističe da učinci državne potrošnje na ekonomsku aktivnost ne ovise samo o veličini potrošnje nego i o njezinoj efikasnosti; tj. koliko je povrat na uložena javna sredstva (npr. izdaci za obrazovanje –> PISA rezultati; izdaci za sudstvo -> brzina rješavanja predmeta i sl.). Postoji niz domaćih autora koji upućuju kako je efikasnost javne potrošnje u Hrvatskoj vrlo niska – vidi Slijepčević (2009), Sopek (2011), Obadić i Aristovnik (2011), Bađun, Pribičević i Deskar-Škrbić (2014) smanjuje
Mogućnosti monetarne politike S obzirom na visoki stupanj euriziranosti hrvatske ekonomije, upravljano plivajući tečaj, slobodne tokove kapitala te slabo funkcionirajući transmisijski mehanizam, mogućnosti monetarne politike u Hrvatskoj su ograničene te ekspanzivna fiskalna politika uglavnom ne može biti popraćena ekspanzivnom monetarnom politikom (u teorijskom Mundell-Fleming modelu u uvjetima fiksnog tečaja je fiskalna ekspanzija učinkovita ukoliko je popraćena ekspanzivnom monetarnom politikom zbog utjecaja na kamatne stope) – za detaljniju raspravu vidi Šimović, Ćorić i Deskar-Škrbić (2015) smanjuje

Izvor: autor

Emprijska istraživanja i procjene veličine multiplikatora u Hrvatskoj

Proizlazi da prema gotovo svim odrednicama učinkovitosti fiskalne politike i veličine fiskalnog multiplikatora na primjeru Hrvatske on ne bi trebao biti visok. U prilog toj hipotezi idu i zaključci ograničenog broja radova u kojima se eksplicitno računa veličina fiskalnog multiplikatora.

Prvi pokušaj izračuna fiskalnog multiplikatora može se pronaći u Šimović i Deskar-Škrbić (2013). Autori su SVAR modelom s tri varijable, temeljenim na Blanchard-Perotti (B-P) postupku identifikacije, procijenili učinak ukupnih prihoda i rashoda središnje, konsolidirane središnje i konsolidirane opće države na BDP u modelu zatvorenog gospodarstva koristeći razdoblje od 2004. do 2012. godine. Najviša vrijednost trenutačnog (eng. impact) multiplikatora državne potrošnje, koja je statistički signifikantna u drugom kvartalu nakon nastanka fiskalnog šoka, iznosi 0,98 za središnju i 1,20 za konoslidiranu središnju te 1,39 za konsolidiranu opću državu. Međutim, autori ističu da se pri interpretaciji rezultata mora voditi račina o konstrukciji zavisne varijable (BDP privatnog sektora) te o činjenici da se radi o modelu zatvorene ekonomije.

Grdović Gnip (2013), također koristi B-P SVAR model zatvorene ekonomije, s pet varijabli, kako bi procijenila učinke promjena u prihodima i rashodima središnje konsolidirane države na BDP, privatnu potrošnju, privatne investicije, zaposlenost i plaće od 1996.-2011. godine. Autorica prezentira samo kumulativne multiplikatore te multiplikator državne potrošnje u odnosu na BDP procjenjuje od 2,45 u prvoj godini, 1,79 u drugoj godini, 1,49 u trećoj godini te 1,33 u četvrtoj godini. Više multiplikatore u odnosu na Šimović i Deskar-Škrbić (2013) u prvim godinama autorica objašnjava duljom vremenskom serijom te korištenjem većeg broja varijabli. Duljina serije bi se prema mišljenju autora ovog teksta mogla smatrati ključnom, budući da vremenska serija Grdović Gnip (2013) sadrži fazu poslijeratne obnove te veći dio razdoblja snažnog investicijskog ciklusa vezanog uz izgradnju autocesta.

Grdović Gnip (2014) ponovo koristi B-P SVAR model zatvorene ekonomije, ovaj put s tri varijable, ali provodi analizu u tzv. regime switching okviru (STVAR), kako bi utvrdila ovisi li veličina multiplikatora o stadiju poslovnog ciklusa. Analiza je ponovno provedena za razdoblje od 1996.-2011. godine,  a rezultati procjena pokazuju da je u običnom SVAR modelu veličina trenutačnog (impact) multiplikatora 0,33, a kumulativnog nakon 12 kvartala 1,84. S druge strane, STVAR model pokazuje da se prosječni multiplikator državne potrošnje u recesiji kreće između 2,12 i 2,21, ovisno o vremenskim horizontu.

Rad Deskar-Škrbić, Šimović i Ćorić (2014) predstavlja prvu procjenu fiskalnog multiplikatora u modelu otvorene ekonomije, gdje se osim državnih prihoda, rashoda i dohotka uvodi i varijabla inozemnog dohotka. Razlog uvođenja inozemnog dohotka leži u činjenici da između poslovnog ciklusa Hrvatske i zemalja EU (posebno glavnih trgovinskih partnera) postoji visoka razina korelacije (Arčabić, 2011) te se inozemnim ciklusom može objasniti veliki dio kretanja u hrvatskom gospodarstvu. Analiza se provodi za razdoblje 2000.-2012. godine, a zaključci rada pokazuju da se uvođenjem varijable inozemnog dohotka veličina multiplikatora državne potrošnje (u odnosu na BDP privatnog sektora) smanjuje u odnosu na model zatvorene ekonomije te iznosi oko 1.

Deskar-Škrbić i Šimović (2015) koriste isti model, ali za razdoblje od 2000.-2014. te procjenjuju trenutačni fiskalni multiplikator državne potrošnje (impact) na 0,3, a kumulativni za prva tri kvartala na 1. Razlika u odnosu na veličinu multiplikatora iz Deskar-Škrbić, Šimović i Ćorić (2014) najvjerojatnije proizlazi iz duže serije budući da je djelomično anuliran utjecaj kontrakcije u 2009. i 2012. godini, koja se  Grdović Gnip (2014) pokazala kao značajna odrednica veličine multiplikatora.

Tablica 2: Sažeti prikaz radova s procjenama veličine fiskalnog multiplikatora (potrošnje)*

Autori Period Statistička metoda Varijabla od interesa Objašnjavajuća fiskalna varijabla

(definicija državne potrošnje)

Otvorenost ekonomije Veličina multiplikatora

(AD ili BDP)

Šimović i Deskar-Škrbić (2013) 2004.-2012. SVAR AD privatnog sektora Rashodi središnje, konsolidirane središnje i konsolidirane opće države Zatvorena Središnja

0.83 (kumulativni nakon 4 kvartala)

Konsolidirana središnja

1.58 (kumulativni nakon 4 kvartala)

Konsolidirana opća

2.18 (kumulativni nakon 4 kvartala)

Grdović Gnip
(2013)
1996.-2011. SVAR BDP Rashodi konsolidirane središnje države Zatvorena 2.45 (kumulativni nakon 4 kvartala)
Grdović Gnip

(2014)

1996.-2011. SVAR/ STVAR BDP Rashodi konsolidirane središnje države Zatvorena SVAR

0.33 (trenutačni)

1.84 (prosječni u 12 kvartala)

STVAR – recesija

2.12 (trenutačni)

2.18 (prosječni u 12 kvartala)

STVAR – ekspanzija

0.4 (trenutačni)

1 (prosječni u 12 kvartala)

Deskar-Škrbić, Šimović i Ćorić (2014)

 

2000.-2012. SVAR AD privatnog sektora Ukupna individualna i kolektivna potrošnja države (ESA) Otvorena 0.2-0.3  (trenutačni, nije statistički signifikantan)

 

1.1 (u drugom kvartalu)

Deskar-Škrbić i Šimović (2015) 2000.-2014. SVAR AD privatnog sektora Ukupna individualna i kolektivna potrošnja države (ESA) Otvorena 0.3 (trenutačni)

1 (kumulativni, prva 3 kvartala)

*ova tablica prikazuje samo rezultate relevantne za ovaj tekst; zainteresirane čitatelje se poziva da analiziraju sve zaključke te navedena metodološka ograničenja svakog pristupa, kao i ostale reference koje navode autori.
Izvor: autor

Iz tablice se može zaključiti kako se u svim navedenim radovima trenutačni multiplikator (u prvom razdoblju nakon nastanka fiskalnog impulsa) kreće oko 0,3, bez obzira na specifikaciju modela i razdoblje analize, dok se kumulativni multiplikator u prvoj godini nakon fiskalnog impulsa kreće između 0,8 i 2,5, ovisno o definiciji državne potrošnje, varijabli od interesa, specifikaciji javnog sektora (država, središnja ili opća država) te analiziranom razdoblju. U oba slučaja se radi o procjenama na uzorku koji ne uzima u obzir stadij poslovnog ciklusa. Ukoliko se vremenska serija „podijeli“ na razdoblja ekspanzije i recesije, trenutačni multiplikator iznosi oko 0,4 u fazi ekspanzije te 2,12 u fazi recesije.

Kao najčešća ograničenja u svim navedenim radovima autori navode duljinu i kvalitetu serije podataka, nedostatan broj objašnjavajućih varijabli u modelu (zbog ograničenosti veličine uzorka), osjetljivost procjena na pretpostavke o elastičnosti poreza i državne potrošnje na ekonomsku aktivnost, definiciju varijabli i sl. Međutim, može se zaključiti kako razlike u veličini multiplikatora najvećim dijelom ovise o učincima otvorenosti ekonomije (uvođenje učinaka inozemne potražnje smanjuje multiplikator) te o utjecaju duljine recesijskog razdoblja u promatranoj seriji (što je veći udio recesijskih razdoblja u korištenoj vremenskoj seriji to je multiplikator viši; dodatna specifičnost hrvatskog gospodarstva je u učincima poslijeratne obnove i izgradnje autocesta). Sva navedena ograničenja te razlike u gore prikazanim radovima ostavljaju prostor za akademsku raspravu i potiču na daljnje istraživanje veličine multiplikatora na primjeru Hrvatske.

Ostali radovi o učincima fiskalne politike na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj

Osim gore navedenih radova u kojima se eksplicitno računa veličina fiskalnog multiplikatora, postoje i radovi (novijega datuma) koji različitim metodama analiziraju utjecaj fiskalne politike na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj. U nastavku je dat sažet prikaz samo onih nalaza koji se odnose na učinak državne potrošnje na ekonomsku aktivnost, a zainteresirane čitatelje s poziva da analiziraju sve zaključke navedenih radova te pogledaju detaljniji prikaz empirijskih istraživanja o fiskalnoj politici u Hrvatskoj prikazanu u Šimović, Ćorić, Deskar-Škrbić (2015).

Tablica 3 Sažeti prikaz istraživanja o učincima fiskalnih rashoda na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj

Autori Statistička metoda Zaključci o utjecaju državne potrošnje na BDP (originalni zaključci autora)
Benazić (2006) (S)VEC Proračunski rashodi bi u  početnom razdoblju vodili povećanju BDP, a u dugom bi roku njihov utjecaj bio gotovo zanemariv.

 

Rukelj (2009)

 

(S)VEC Reakcija ekonomske aktivnosti na fiskalne šokove ovisi o postavljenim ograničenjima. U jednom slučaju postoji signifikantan početan učinak, dok u ostala dva slučaja postoji početna volatilnost nakon čega slijedi niz perioda s negativnim utjecajem
Ravnik i Žilić (2011) SVAR Efekti fiskalne politike na proxy varijablu dohotka tj. industrijsku proizvodnju su manje ekonomski intuitivni. Naime, šok izdataka smanjuje, a šok prihoda trajno povećava industrijsku proizvodnju.
Sever, Drezgić i Blažić (2011)

 

VAR U sva tri modela kapitalni izdaci imaju pozitivan učinak na ekonomski rast u kratkom i dugom roku Učinak izdataka na dobra i usluge je pozitivan u dugom roku, uz veću volatillnost u kratkom roku. Tekuća potrošnja, izdaci za zaposlene i subvencije u svim slučajevima pokazuju negativne učinke na ekonomski rast. Subvencije kratkoročno povećavaju BDP dok u dugom roku na njega utječu negativno.
Vizek i Tkalec (2011) OLS Elastičnost prerađivačke proizvodnje na fiskalnu politiku je velika, a povećanje državne potrošnje „istiskuje“ proizvodnju u prerađivačkoj industriji u većini sektora.
Dalić (2013) Panel Rezultati pružaju slabu podršku potencijalnim učincima državne potrošnje na ekonomski rastu u novim zemljama članicama EU. Ne mogu se naći dokazi da državna potrošnja na zdravstvo i obrazovanje pozitivno djeluje na ekonomski rast. Visoka volatilnost javnih investicija negativno djeluje na ekonomski rast.
Šimović, Ćorić, Deskar-Škrbić (2015)

 

VAR Šok povećanja izdataka za dobra i usluge i socijalne naknade ima pozitivan utjecaj na BDP u prvih nekoliko kvartala nakon nastanka šoka, nakon čega utjecaj ovih izdataka postaje negativan. Šokovi povećanja izdataka za subvencije i socijalne naknade dugotrajno imaju negativan utjecaj na BDP, što se može tumačiti niskom razinom efikasnosti izdataka za ove kategorije rashoda. Šokovi plaća imaju negativan utjecaj na kretanje BDP-a u cijelom promatranom razdoblju. Kapitalne investicije su jedina komponenta javnih rashoda čiji šokovi u cijelom promatranom razdoblju imaju pozitivan utjecaj na kretanje BDP-a.

*napomena: svi autori transaprentno navode sva metodološka ograničenja svojeg ekonometrijskog pristupa pa se čitatelj poziva da prouči njihove zaključke.
Izvor: autor

Zaključci gore navedenih radova dodatno ističu kompleksnost ove teme (čak i bez analize metodoloških ograničenja koje autori svih radova transparentno navode) budući da ukazuju na mogućnost kako (osim da multiplikator bude nizak, što je prikazano ranije) povećanje državne potrošnje može imati neutralan ili čak negativan učinak na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj.

Iako može zvučati pomalo iznenađujuće, u literaturi slučaj negativnog učinka rasta državne potrošnje na ekonomski rast nije rijedak te se pripisuje konceptu Rikardijanske ekvivalencije, utjecaju na očekivanja investitora, efektu istiskivanja privatnih investicija, povećanju premije rizika, pokretanju spirale kamata-dug (tzv. snowball efekt)  koji povećava udio kamate u ukupnoj potrošnji, niskoj efikasnosti rashoda i sl. S obzirom na sve faktore navedene u Tablici 1, moglo bi se reći kako se gotovo sva spomenuta objašnjenja, barem u teoriji, mogu primijeniti i na Hrvatsku.

Također, važno je istaknuti da zaključci spomenutih radova pokazuju kako različite kategorije rashoda mogu imati različiti utjecaj na ekonomsku aktivnost, pri čemu:

  • rashodi za plaće i transferi većinom imaju negativan učinak na ekonomsku aktivnost
  • subvencije i materijalni rashodi kratkoročno imaju pozitivan, ali dugoročno negativan učinak na ekonomsku aktivnost
  • kapitalni izdaci imaju pozitivan učinak na ekonomsku aktivnost (ali njihova volatilnost može imati negativan utjecaj)

Upravo zato veći broj autora kao policy preporuku ističe da je, osim postepenog smanjenja udjela rashoda u BDP-u,  potrebno promijeniti strukturu rashoda i preusmjeriti sredstva iz tzv. „neproduktivnih“ rashoda u „produktivne“ rashode, pogotovo one vezane uz obrazovanje, R&D i sl. Također ističu kako treba povećat efikasnosti javne potrošnje i javnih investicija kako bi se za danu razinu potrošnje ostvarili veći povrati.

Zaključak

Umjesto generalnog zaključka, u nastavku su taksativno nabrojeni ključni nalazi prikazanih  istraživanja:

  1. Najveći broj faktora koji utječu na veličinu multiplikatora u Hrvatskoj upućuju da bi multiplikator trebao biti malen do srednje visok
  2. Trenutačni (impact) multiplikator je u većini radova procijenjen na vrijednost ispod 1, a kumulativni na vrijednost između 1 i 2,5
  3. Izračuni multiplikatora su vrlo osjetljivi i značajno ovise o:
  • samoj duljini serije koja posebno u VAR analizi (zbog dinamičke prirode) značajno utječe na kvalitetu procjene
  • odabiru razdoblja analize – ako vremenska serija obuhvaća više recesijskog razdoblja multiplikatori su veći; ako analiza uključuje poslijeratnu obnovu i fazu izgradnje autocesta multiplikatori su veći
  • pretpostavci o „otvorenosti“ ekonomije – uvođenjem varijable inozemnog dohotka, koji simulira učinke inozemne potražnje na BDP u Hrvatskoj, veličina multiplikatora se smanjuje
  • definicije varijabli mogu značajno utjecati na veličinu multiplikatora (AD privatnog sektora vs BDP, državna potrošnja iz nacionalnih računa vs rashodi proračuna, varijabla u razinama vs varijable u diferencijama/stopama rasta, bruto rashodi vs neto rashodi i sl.)
  • procjeni elastičnosti poreza i državne potrošnje na ekonomsku aktivnost u postupku identifikacije
  • uvođenju „egzogenih“ varijabli poput determinističkog trenda ili kriznih dummy varijabli
  • uvođenju dodatnih „objasnidbenih“ varijabli (ograničenost vremenske serije)
  • frekvenciji podataka (mjesečni podatci nisu pogodni za analizu fiskalnih učinaka)
  1. Fiskalna potrošnja može imati negativne učinke na ekonomski rast, što se posebno odnosi na slučaj kada je usmjerena na tekuće rashode proračuna

Literatura:

Arčabić, V. (2011): „Usklađenost poslovnih ciklusa Republike Hrvatske sa zemljama Europske unije“, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 9, No. 1, str. 127-144
Aristovnik, A.; Obadić, A. (2014): “Measuring relative efficiency of secondary education in selected EU and OECD countries: the case of Slovenia and Croatia”, MPRA Paper 63936, University Library of Munich, Germany.
Bađun, M. (2011): „Odnos političke korupcije i javnih investicija – slučaj Hrvatske“; Društvena istraživanja, Vol. 20, No.2, str. 295-316
Bađun, M., Pribičević, V.; Deskar-Škrbić, M. (2014): „Government size and efficiency as constraints to economic growth: comparing Croatia with other European countries“; Post-Communist Economies, Vol. 26, No. 3, str. 297-323
Batini, N., Eyraud, L.; Weber, A. (2014): „A Simple Method to Compute Fiscal Multipliers“,  IMF Working Paper, WP/14/93
Benazić, M. (2006.). “Fiskalna politika i gospodarska aktivnost u Republici Hrvatskoj: model kointegracije”, Ekonomski pregled, (57), 12: 882-917.
Dalić, M. (2013a.). “Fiscal policy and growth in new member states of the EU: a panel data analysis”, Financial theory and practice, (37), 4: 335-360.
Deskar-Škrbić, M.; Šimović, H. (2015): „The size and determinants of fiscal multipliers in Western Balkans: comparing Croatia, Slovenia and Serbia“, EFZG Working Paper Series/EFZG Serija članaka u nastajanju, No.10 
Deskar-Škrbić, M.; Šimović, H., Ćorić, T. (2014): „The effects of fiscal policy in a small open transition economy: The case of Croatia“, Acta Oeconomica, Vol. 64, No.1
Grdović Gnip, A. (2014): „The Power of Fiscal Multipliers in Croatia“, Financial Theory and Practice, Vol. 38, No. 2, str. 174-219
Grdović Gnip, A. (2011): „Discretionary measures and automatic stabilizers in the Croatian fiscal policy“, Ekonomska istraživanja, Vol. 24, No. 3, str. 45-74
Grdović Gnip, A. (2013): „Empirical assessment of stabilization effects of fiscal policy in Croatia“, EFZG Working Paper Series/EFZG Serija članaka u nastajanju, No. 6
Ravnik R. i Žilić, I. (2011): “The use of SVAR analysis in determining the effects of fiscal shocks in Croatia”. Financial Theory and Practice, Vol. 35, No. 1, str. 25-58.
Rukelj, D. (2009.). “Modelling Fiscal and Monetary Policy Interactions in Croatia Using Structural Vector Error Correction Model”, Privredna kretanja i ekonomska politika, (19), 121: 27-58.
Sever, I., Drezgić, S., i Blažić, H. (2011.). “Budget spending and economic growth in Croatia: dynamics and relationship over the past two decades”, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, (29), 2: 291-331.
Slijepčević, S. (2009): „Mjerenje efikasnosti javne potrošnje u Hrvatskoj“, Doktorska disertacija
Sopek, P. (2009): „Efikasnost javne potrošnje za obrazovanje u Hrvatskoj“, Newsletter, br. 61, Institut za javne financije
Šimović, H.; Ćorić, T.; Deskar-Škrbić, M. (2015): „Mogućnosti i ograničenja fiskalne politike u Hrvatskoj“, Ekonomski pregled, Vol. 65, No. 6, str. 541-575
Šimović, H.; Deskar-Škrbić M. (2013): „Dynamic effects of fiscal policy and fiscal multipliers in Croatia“; Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Vol. 31, No. 1, str. 55-78