Koliko stvarno rastu krediti i koliko su banke stvarno profitabilne

Objavljeno

Ilustracija: Maciek905 / Dreamstime

U novom HUB Pregledu koji izrađuje Arhivanalitika detaljno je prikazana struktura novoodobrenih kredita koja pokazuje veliko usporavanje kunskih stambenih kredita. Tumače se i razlozi narasle dobiti koji leže u mnogo manjim troškovima vrijednosnih usklađivanja i rezerviranja nego u prethodnoj, “Agrokorovoj” godini

U javnosti se proteklih tjedana mnogo raspravlja o tome rastu li krediti stanovništvu (ponovo) prebrzo? Kreditna ekspanzija je navodno uzela maha, a određenu zabrinutost izaziva dominantna uloga nenamjenskih kredita ili, statističkim rječnikom rečeno, kredita za ostale namjene. Ovi krediti su slabije osigurani (nema hipoteke). Regulator je primijetio da se ta vrsta kredita odobrava na mnogo dulje vremenske rokove nego ranije. U kontekstu općeg pada kamatnih stopa, dijelu klijenata je možda isplativije pristati na malo veću kamatnu stopu u zamjenu za izbjegavanje zaloga imovine, koje je kod stambenih kredita nužno, te u zamjenu za bržu i jednostavniju proceduru. U kratkom roku takvo je rješenje možda pogodno i kreditorima i dužnicima. Osim toga, buđenje potrošnje i investicija kućanstava prirodno povećava potražnju za kreditima za ostale namjene. S gledišta evolucije rizika u dugom roku, postavlja se pitanje ne kriju li se u tome rizici koji će se materijalizirati relativno velikom snagom kada nastupi sljedeće usporavanje gospodarskoga rasta?

Ne ulazeći u prognoze o tome kako bi se rizici pojedinih vrsta kredita mogli kretati u budućnosti, u novom HUB Pregledu koji je izradila Arhivanalitika skreće se pažnja na dva bitna skupa statističkih podataka koji se ne spominju u javnim raspravama o ovoj temi, a od velike su važnosti za cjelovito tumačenje.

Prvo, slika 1 pokazuje da je razduživanje (kretanje linija neto kreditiranja na bazi transakcija ispod nule) trajalo dugo nakon početka gospodarskog oporavka, sve do 2016. Tek prije malo više od dvije godine neto kreditne transakcije s privatnim sektorom prešle su uvjerljivo u pozitivnu zonu. Znači da je ovaj kreditni ciklus još uvijek «mlad» i događa se nakon dugog razdoblja u kojem je neto imovinska pozicija privatnog sektora znatno poboljšana. Stoga aktualnu raspravu treba tumačiti u kontekstu poboljšanog kapaciteta za zaduživanje privatnog sektora.

Slika 1. Kreditne transakcije neto (odobrenja minus otplate “očišćeno” od šuma u podacima zbog vrijednosnih usklađivanja, tečajnih razlika i sl.), 12-mjesečni pomični prosjek

Izvor: HNB, obrada Arhivanalitika

Drugo, struktura i dinamika samih novoodobrenih kredita (tablica dalje u tekstu) ukazuje na dvije važne stvari:

  • Stambeni krediti doista rastu znatno sporije od kredita za ostale namjene, ali to je očekivano. Međutim, ove je godine slabiji prirast čistih kunskih stambenih kredita i kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Podaci u donjoj tablici pokazuju brži rast stambenih kredita s valutnom klauzulom s duljim razdobljima fiksiranja stopa. Banke su se očito suočile s limitima valutnog i kamatnog rizika u pogledu mogućnosti nuđenja kredita bez valutne klauzule s fiksnim kamatnim stopama. To se najbolje vidi po tome što je u prvih deset mjeseci 2017. odobreno više čistih kunskih stambenih kredita nego kredita s valutnom klauzulom, dok je u prvih deset mjeseci 2018. odnos obrnut.

Novoodobreni krediti stanovništvu za prvih deset mjeseci 2017. i 2018.

Izvor: HNB, obrada Arhivanalitika, Tablice G2a i G2b

  • Kod kredita za ostale namjene banke su bile u prilici zadovoljiti željenu strukturu potražnje. Rastu oba valutna tipa kredita, no kunskih je više i rastu brže. Kod oba valutna tipa rast je koncentriran kod kredita s periodom fiksiranja kamatnih stopa duljim od godine dana. Kada se oba tipa novoodobrenih kredita zbroje, dolazi se do podatka o rastu ukupno bruto novoodobrenih kredita za 17% u prvih deset ovogodišnjih mjeseci. Kako ta brojka uključuje refinanciranja, no ne i otplate, bolje je gledati neto transakcijski prirast stambenih i ostalih kredita stanovništvu (slika na početku). Taj iznos se sada na razini godišnjeg prosjeka kreće oko 7 milijardi kuna ili oko 2% BDP-a. Takav tempo povećanja ne može se označiti ekscesnim s obzirom da se neto razduživanje sektora u godinama krize mjerilo redom veličine 20-30%.

Može se zaključiti da u Hrvatskoj u ovoj fazi kreditnog ciklusa ne postoji problem ukupne zaduženosti sektora stanovništva, ali se može postaviti pitanje strukture novog zaduženja s obzirom na novo ubrzanje kreditiranja 2018. Što se tiče valute, ovogodišnje smanjenje novoodobrenih kunskih stambenih kredita treba tumačiti u svjetlu nedostatka dugoročnih kunskih izvora kojima bi se mogla fiksirati kamatna stopa na dulji rok. Ljudi traže robu koje nema na policama.

Što se tiče vrste kredita, snažan ovogodišnji rast novoodobrenih kredita za ostale namjene (dugoročnih s fiksnim kamatnim stopama) jednim je dijelom vezan uz prirodnu potražnju koja je ljetos eskalirala (nogomet, i sve više ljudi odlazi na odmor i troši, obnavljaju se trajna potrošna dobra). Postavlja se pitanje krije li se u prikazanim kretanjima i efekt supstitucije – slučajevi kada je ljudima isplativije pristati na malo veću kamatnu stopu uz kredit za ostale namjene u zamjenu za izbjegavanje zaloga imovine, koje je kod stambenih kredita nužno? O tom efektu se može samo spekulirati i nije ga moguće dokazati. Kamatne stope na stambene i kredite za ostale namjene u zadnje su vrijeme padale sličnim tempom pa je teško reći je li relativni trošak zaduženja potaknuo supstituciju.

Oporavak kreditiranja i poboljšanje kvalitete kreditnog portfelja omogućili su istovremeni pad kamatnih stopa i rast profitabilnosti. Neto kamatna marža za treći kvartal 2018. iznosi 2,76 postotnih bodova i tri kvartala zaredom se nalazi u padu koji je sada i okom vidljiv na slici.

Slika 2. Neto kamatna marža (NIM) = prosječno naplaćena (A) – prosječno plaćena (P) kamata

Izvor: HNB, obrada Arhivanalitika

Prikazi u HUB Pregledu pokazuju da je stopa povrata na prosječni kapital u trećem kvartalu dosegnula 9,8%. To je razina kao 2016. i 2018. Međunarodna usporedba pokazuje da istu razinu povrata na kapital bilježe i banke u Belgiji (što je malo manje od povrata koji ostvaruju banke u Slovačkoj i Sloveniji), i s tim rezultatom hrvatske banke se smještaju u donju polovicu globalne ljestvice.

Glavni razlog je veliki angažirani kapital (visoki nazivnik omjera profitabilnosti) jer hrvatske banke i dalje imaju jednu od najvećih stopa adekvatnosti kapitala na svijetu (22,2%). Što se tiče apsolutnog iznosa povećanja neto dobiti za prvih devet mjeseci 2018. u odnosu na isto razdoblje prošle godine, on iznosi oko 2,2 milijarde kuna. Troškovi vrijednosnog usklađivanja i rezerviranja su u isto vrijeme smanjeni za 2,4 milijarde kuna. Dobit je dakle rasla manje no što bi trebala rasti po osnovi manjih ispravaka vrijednosti. Jedan od razloga leži u padu neto kamatnog prihoda banaka za gotovo 400 milijuna kuna u odnosu na isto razdoblje lani.

Može se zaključiti da su se s određenim zakašnjenjem profilirali odnosi među ključnim varijablama u bankarskom sustavu koji su tipični za uzlaznu fazu poslovnog ciklusa: konkurencija obara kamatne stope, neto kamatni prihod stagnira ili pada u uvjetima tek blago probuđene potražnje za kreditima, no poboljšanje kvalitete portfelja i manja potreba za izdvajanjem troškova vrijednosnih usklađenja pomaže rastu dobiti. Pitanje je koliko takva konstelacija može trajati jer je pitanje i koliko će trajati ovaj poslovni ciklus i koliki su kapaciteti potražnje u uvjetima smanjenja broja stanovnika. Negdje u pozadini ovih brojki i bankarski se biznis suočava s demografskim ograničenjima.