Nezaposlenost u Hrvatskoj: što se stvarno događa (II)

Foto: Gpointstudio / Dreamstime

Kako je moguće u isto vrijeme imati visoku nezaposlenost i gospodarski rast? Milan Deskar Škrbić i u drugom nastavku dubinski analizira stanje na tržištu rada. Razotkriva stvarne uzroke zaposlenosti i nezaposlenosti, pokazuje mjere neefikasnosti tržišta rada, upućuje na strukturu neaktivnog stanovništva, pokazuje realan broj obeshrabrenih radnika koji bi mogli raditi ali ne traže posao i piše o politikama koje mogu dovesti do aktiviranja obeshrabrenih.

U prvom je nastavku pokazano da zaposlenost raste, ali se tržište rada još uvijek nalazi u početnoj fazi ekonomskog ciklusa. To je jedan od razloga zašto je broj zaposlenih daleko ispod razine iz 2008. Ipak, stopa nezaposlenosti pada i zbog rasta zaposlenosti, a ne samo zbog emigracije i administrativnih razloga. No, kratkoročni ciklički faktori nisu toliko bitni u široj slici. I u vrijeme kad je u Hrvatskoj bilo 150-200 tisuća više zaposlenih nego danas, radna aktivnost je bila izrazito niska. Visok udjel razmjerno mladih umirovljenika, kućanica i obeshrabrenih radnika koji ne traže posao Hrvatsku pozicionira pri dnu EU prema stopama aktivnosti i zaposlenosti.

Beveridgeova krivulja

Jedno od mogućih objašnjenja opisanih strukturnih slabosti leži u neusklađenosti potreba (želja) nezaposlenih i poslodavaca. U ekonomskoj teoriji ovaj se problem na relativno jednostavan način može testirati tzv. Beveridgeovom krivuljom. Ona stavlja u odnos stopu otvaranja slobodnih radnih mjesta (engl. job vacancy rate) i stopu nezaposlenosti. U teoriji, ako je tržište rada efikasno i ako ne postoji nerazmjer između želja poslodavaca i nezaposlenih, odnos između ovih varijabli trebao bi biti negativan i veza bi trebala biti jaka. Na Slici 7 (slike su numerirane kroz prvi i drugi nastavak) prikazana je Beveridgeova krivulja za zemlje EU (svaka točka na slici je jedna zemlja):

Slika 7: Beveridgeova krivulja za EU (2014Q1-2016Q4)

Izvor: Eurostat

Beveridgeova kriviulja na gornjoj slici pokazuje negativan odnos između stope otvaranja slobodnih radnih mjesta i stope nezaposlenosti (što je logično: ako se otvara više novih radnih mjesta, onda je nezaposlenost manja). Međutim, jednako tako pokazuje da u Hrvatskoj postoji značajan problem neusklađenosti na tržištu rada, budući da se Hrvatska (uvećani plavi krug) s obzirom na prosječnu stopu otvaranja slobodnih radnih mjesta nalazi na značajno višoj razini nezaposlenosti (daleko iznad pravca). Prikazano odstupanje od pravca govori u prilog i čestim medijskim istupima poslodavaca koji ističu da bez obzira na otvaranje radnih mjesta i još uvijek veliki broj nezaposlenih na burzi rada, ne mogu pronaći radnike.

Efikasnost tržišta rada

Kako bi se povećala efikasnost tržišta rada potrebno je provesti reformu obrazovnog sustava, ali učinci te reforme bit će vidljivi tek u duljem roku (pod pretpostavkom da ona bude provedena nakon što se smanje trenutačni otpori).

Međutim, regulatornim reformama na tržištu rada efekti povećanja efikasnosti mogli bi se postići već u kratkom roku. Kako bi se ilustrirala važnost efikasnosti tržišta rada, na Slici 8 je prikazana veza između pokazatelja efikasnosti tržišta rada iz Izvještaja o globalnoj konkurentnosti (engl. Global Competitiveness Rreport) i stope zaposlenosti u zemljama EU. Efikasnim tržištem rada smatra se ono koje optimalno alocira radnike na tržištu u sektore i na radna mjesta gdje mogu najviše doprinijeti poduzeću, ali i gdje su ljudi najmotiviraniji za rad i postižu najbolje rezultate. U slučaju da radnici i poslodavci trenutačno nisu zadovoljni poslovima, efikasno tržište rada treba omogućiti brz i relativno jednostavan prijelaz u druge aktivnosti. Stoga efikasno tržište rada podrazumijeva suradnju radnika i poslodavaca, fleksibilnost određivanja plaća, lakoću zapošljavanja i otpuštanja, pozitivan utjecaj oporezivanja na motivaciju za rad i sl.

Slika 8: Pokazatelj efikasnosti tržišta rada i stopa zaposlenosti: pozitivna veza

Izvor: Eurostat

Odnos između efikasnosti tržišta rada i stope zaposlenosti pozitivan je i prilično snažan, što sugerira da zemlje s efikasnijim tržištem rada u prosjeku imaju i višu stopu zaposlenosti. Ovakav odnos je potvrđen i u literaturi. Iskustva zemamlja koje su provodile reforme na tržištu rada za vrijeme krize također pokazju kako su te zemlje postigle puno bolje rezultate na tržištu rada od zemalja koje nisu provodile reforme. Zato bi nositelji politike trebali smanjiti entuzijazam oko pada stope nezaposlenosti, koja je rezultat različitih faktora koji ne podrazumijevaju pronalazak posla i posvetiti pažnju povećanju efikasnosti tržišta rada. Sindikati bi, s druge strane, trebali razmisliti o odnosu prema fleksibilizaciji tržišta rada, jer isuviše rigidan stav o tom pitanju može značiti da djeluju na štetu nezaposlenih i nekativnih osoba, radi zaštite nevelikog broja zaposlenih.

Međutim, valja priznati, ta vrsta reformi ne može brzo riješiti problem strukturno niske stope aktivnosti i zaposlenosti stanovništva. Ekonomska politika mora odgovoriti na ključno pitanje: kako aktivirati radno sposobno stanovništvo koje nije aktivno (dakle, ne vode se ni kao zaposleni ni kao nezaposleni), a kojih je prema podacima DZS-a u zadnjem kvartalu 2016. godine bilo 1,7 milijuna.

U tome je najveći broj umirovljenika koji još nemaju službenu dob za mirovinu te osobe koje zbog bolesti ne mogu raditi, pa kategoriju neaktivnih kojoj treba posvetiti najveću pozornost čine oni koji žele raditi, ali ne traže posao, tj. oni koji su obeshrabreni. Vrlo je vjerojatno da se iz tog dijela radnog kontingenta regrutira i značajan dio emigracije.

Obeshrabreni radnici su osobe koje žele posao, raspoložive su za rad, ali ne rade i ne traže posao jer misle da ga ne mogu naći. Njihov potencijalni rad nije iskorišten, njihovi ljudski potencijali erodiraju, a u redovnim statistikama ne vidimo te ljude, jer po definiciji ne ulaze u kategoriju nezaposlenih (nisu posvećeni aktivnom traženju zaposlenja). Zato se taj dio ljudskih potencijala često naziva i “skrivena nezaposlenost”.  Njih je u posljednjem kvartalu 2016. godine bilo čak 153.000 (Slika 9).

Slika 9: Struktura neaktivnog stanovništva (ukupno 1,7 milijuna) potkraj 2016.

Izvor: DZS

Kada se potencijalna radna snaga (koja uključuje obeshrabrene radnike i one koji traže posao, ali ga ne mogu prihvatiti u sljedeća dva tjedna) stavi u usporedbu sa zemljama EU, Hrvatska se pozicionira uz druge zemlje juga EU (Slika 10).

Slika 10: Potencijalna radna snaga (25-54 godine) u EU u %

Izvor: Eurostat

Motiviranje ovih osoba je najteže pitanje i izazov hrvatskog tržišta rada: kako povećati aktivnost radno sposobnog stanovništva (Slika 11)? Jer, Hrvatska je prema aktivnosti radno sposobnog stanovništva na dnu EU (na slici 11 vidi se jasna povezanost sa slikom 10: zemlje koje su, kao Hrvatska, na slici 10 lijevo, na slici 11 nalaze se desno, gdje je stopa aktivnosti najmanja):

Slika 11: Stopa aktivnosti u EU (20-64 godine)

Izvor: Eurostat

Prema tome, ne treba zanemariti pozitivne vijesti o broju nezaposlenih, pogotovo kada se uzme u obzir koliko je nezaposlenost psihološki i emotivno veliki problem za nezaposlenu osobu. Međutim, iz perspektive ekonomske politike i dugoročnih temelja rasta potrebno je odgovoriti na pitanje: kako uključiti obeshrabrene osobe na tržište rada?

Što ekonomska politika može napraviti?

Među ključnim faktorima i mjerama koje bi mogle utjecati na aktiviranje neaktivnog, a radno sposobnog dijela stanovništva, u literaturi se među ostalim ističu:

  • postojan gospodarski rast koji povećava optimizam da će osoba koja odluči tražiti posao uistinu naći posao
  • rast plaća koje postaju privlačnije za ulazak na tržište rada
  • odgovarajuća regionalna politika koja stvara bolje uvjete za pronalaženje posla (neaktivne osobe velikim dijelom žive u slabije razvijenim regijama)
  • mogućnost besplatne dokvalifikacije i prekvalifikacije koje prilikom ulaska na tržište rada osobu čine brže i lakše zapošljivom
  • programi savjetovanja i ohrabrivanja za ulazak na tržište rada i programi koji osiguravaju stručne prakse
  • psihologijska (profesionalna orijentacija) i poslovna savjetovanja
  • programi u svrhu pripreme za zapošljavanje
  • potpore za samozapošljavanje, mikro i socijalno poduzetništvo koje osobe kojima ne odgovara situacija na tržištu rada motivira da pokušaju same nešto pokrenuti, pri čemu važnu ulogu imaju i mehanizmi zaštite od neuspjeha

Pri izradi aktivnih mjera zapošljavanja i ostalih mjera tržišta rada nositelji politike moraju voditi računa o specifičnostima pojedine zemlje. Tako se, primjerice, u Hrvatskoj dio neaktivnosti može pripisati mogućnosti ostvarivanja dohotka u sivoj ekonomiji, osobito u turizmu (to se vidi i iz razlike između podatka o zaposlenosti prema Anketi o radnoj snazi i iz drugih službenih izvora). Stoga i specifične sektorske mjere mogu dati rezultate. Na primjer, regulativa koja bi potaknula male iznajmljivače da se besplatno registriraju, bez dodatnih poreznih i regulatornih nameta, kao mikropoduzetnici ili samozaposleni, također bi mogla dovesti do smanjenja neaktivnosti dijela stanovništva odnosno realnijeg iskaza stanja na tržištu rada. I mjere zapošljavanja mlađih umirovljenika koji su još u radnoj dobi mogle bi dati rezultata s obzirom na starost stanovništva u Hrvatskoj.

Zaključno, oporavak na tržištu rada je vidljiv, ali se radi o pretežito cikličkim, dakle prolaznim uzrocima. Problem strukturne nezaposlenosti i neaktivnosti stanovništva ostaje ključno pitanje razvoja tržišta rada u Hrvatskoj.