Od euforije do depresije i natrag – ima li geografski položaj utjecaj na ekonomski temperament?

Foto: Stocksnapper / Dreamstime

Ekonomsko raspoloženje i njegove oscilacije mogu utjecati na makroekonomske trendove. Tomislav Globan pokazuje razlike između sjevera i juga Europe u pogledu sklonosti oscilacijama ekonomskog raspoloženja. Sukladno geografskom položaju, hrvatski ekonomski temperament smješta se između sjevera i juga, ali ipak bliže jugu. Najnovije oscilacije zbog Agrokora treba gledati u toj perspektivi. Globan pokazuje i da prošlost – socijalizam, tranzicija – čini razliku.

 

Koliko ste puta čuli da su južnjaci emotivni ljudi koji, za razliku od hladnih sjevernjaka, znaju kako feštati, ali su skloni i velikim oscilacijama u emocijama – od euforije do depresije u rekordnom roku? Uzmimo Gorana Ivaniševića. Kada je bio raspoložen igrao je kao najbolji tenisač na svijetu. Ali bilo je jako puno dana u životu temperamentnog Splićanina kada se ustajao na lijevu nogu i gubio od tenisača teško izgovorljivih imena s rubnih dijelova ATP ljestvice. Ponekad su se dva Gorana sukobljavala i unutar istog meča. Nezamislivo za „strojeve“ poput Petea Samprasa ili kasnije Rogera Federera.

Ne znam jesu li sociolozi pronašli uvjerljive dokaze o korelaciji između geografske širine i temperamenta ili je možda riječ samo o stereotipima, ali upravo je slična ideja pala na pamet autoru ovog teksta nakon što je krajem travnja ove godine stigla jedna vijest iz Europske komisije. Naime, iz Bruxellesa su objavili da je u Hrvatskoj tog mjeseca zabilježen najveći pad ekonomskog sentimenta u cijeloj Europskoj uniji. I to daleko najveći pad, gotovo 10 puta jači nego u prvoj sljedećoj zemlji, kao što zorno pokazuje Slika 1.

Indeks ekonomskog sentimenta baziran je na rezultatima anketa potrošača i poduzeća u kojima oni ocjenjuju svoju trenutnu ekonomsku situaciju i izražavaju svoja očekivanja o budućim kretanjima. Riječ je očito o subjektivnom osjećaju, ali pokazalo se da je kretanje ekonomskog sentimenta vrlo dobar leading indikator koji relativno precizno najavljuje u kojem će se smjeru kretati ekonomska aktivnost i prije nego se objave službeni podaci o ukupnom BDP-u ili njegovim sastavnicama. Europska komisija stoga pridaje vrlo veliku pozornost ovom indikatoru. Vizualizaciju kretanja hrvatskog gospodarstva kroz faze ekonomskog ciklusa baziranu upravo na indikatorima ekonomskog sentimenta možete pratiti na stranicama Ekonomskih semafora. Ono što je dobro jest da su anketna pitanja unificirana na razini Europske unije što nam omogućuje zanimljive međunarodne usporedbe među članicama EU-a.

Pad ekonomskog sentimenta koji je zabilježen u travnju ne bi predstavljao ništa neuobičajeno da samo 30 dana ranije Hrvatska nije bila na potpuno suprotnoj strani osjećajnog spektra. Naime, u ožujku 2017. u Hrvatskoj je zabilježen najveći rast ekonomskog sentimenta u cijeloj Europskoj uniji (Slika 2.) i to čak unatoč tome što je tada kriza u Agrokoru već došla u poodmaklu fazu i bila top tema svih medija.

Logično je postaviti pitanje je li ovakva drastična oscilacija ekonomskog sentimenta unutar 30 dana samo izolirani slučaj i zakašnjela reakcija hrvatskih ekonomskih subjekata na krizu Agrokora, koja je i dalje u velikoj mjeri zauzimala medijski prostor?[1] Ili je, pak, riječ o inherentnoj karakteristici Hrvata – sklonosti osciliranju od euforije do depresije – koja se očitovala mnogo puta kroz našu povijest, kako u sportu, tako i u ekonomiji (pogledati kretanje CROBEX-a od 2005. do danas). Postoje li sustavne razlike u kolebljivosti ekonomskog osjećaja među grupama zemalja u EU? Jesu li potrošači u nekim zemljama skloniji euforiji i depresiji od drugih naroda, što se onda očituje u većim amplitudama indeksa ekonomskog sentimenta? Ima li geografski položaj utjecaja na oscilacije ekonomskog sentimenta, npr. jesu li južniji narodi skloniji većim amplitudama raspoloženja od sjevernijih? Imaju li socijalističko naslijeđe ili stupanj ekonomske razvijenosti utjecaja na to?

Dati čvrst odgovor na sva ova pitanja nije moguće u ovoj formi i zahtijeva ozbiljniji znanstveni angažman. No, ono što je moguće napraviti jest izvesti nekoliko brzih (back of the envelope) analiza, kako bismo vidjeli postoji li barem naznaka korelacija između gore navedenih varijabli.

Slika 3. pokazuje vezu između kolebljivosti ekonomskog sentimenta potrošača i geografskog položaja zemalja, mjerenog geografskom širinom. Kolebljivost sentimenta je mjerena standardnom devijacijom, dok su geografske širine zemalja aproksimirane geografskim širinama glavnih gradova. Jednostavni dijagram rasipanja pokazuje kako uistinu postoji korelacija između geografske širine i kolebljivosti ekonomskog sentimenta u EU. Naime, južnoeuropske zemlje poput Grčke, Malte, Cipra, Portugala i Španjolske (niža geografska širina) okupile su se u gornjem lijevom kutu grafikona na kojem su oscilacije ekonomskog sentimenta najviše.

S druge strane, zemlje sjeverne Europe, poput Švedske, Finske ili Danske (viša geografska širina) nalaze se u donjem desnom kutu grafikona, upravo u dijelu u kojem su oscilacije sentimenta potrošača najmanje.

Hrvatska se nalazi otprilike na sredini grafikona, u društvu Slovenije, Slovačke, Austrije i Češke, što nas smješta u srednjoeuropski krug zemalja, s umjereno visokim razinama kolebljivosti ekonomskog sentimenta. Zanimljivo je da se Hrvatska nalazi blizu regresijskog pravca, što znači da je razina kolebljivosti sentimenta potrošača otprilike na očekivanoj razini za naš geografski položaj – manja od zemalja južne Europe, ali viša od zemalja sa sjevera i većine zemalja zapadne Europe.

Zanimljivo je primijetiti kako Litva, Latvija, a u nešto manjoj mjeri i Estonija, odskaču po razini kolebljivosti ekonomskog sentimenta od ostatka sjeverne grupe i nalaze se dosta udaljene od regresijskog pravca, što upućuje na to da bi socijalističko naslijeđe moglo imati utjecaja na kolebljivost sentimenta potrošača.

Slika 4. potvrđuje goleme razlike između kolebljivosti ekonomskog sentimenta podijelimo li zemlje Europske unije na one sa socijalističkim naslijeđem i one koje to naslijeđe nemaju. Naime, post-socijalističke zemlje bilježe čak 23% višu razinu oscilacija sentimenta potrošača nego zemlje EU-15 (države zapadno od željezne zavjese).

Na kraju, testirana je korelacija između stupnja ekonomske razvijenosti i oscilacija sentimenta potrošača među zemljama EU-a. Slika 5. potvrđuje postojanje negativne korelacije između varijabli. Naime, zemlje slabijeg stupnja ekonomskog razvitka u prosjeku bilježe više razine kolebljivosti ekonomskog sentimenta, dok su zemlje višeg životnog standarda u prosjeku manje sklone skokovima od ekonomske euforije do depresije. Korelacija je jednako prisutna čak i ako se iz razmatranja izuzme Luksemburg koji je očiti outlier po pitanju razine BDP-a per capita.

U konačnici, bez obzira na ekstremne skokove u sentimentu hrvatskih ekonomskih subjekata u posljednja dva mjeseca, Hrvatska ne odskače pretjerano od europskog prosjeka ako se promatra malo dulji period vremena. S Agrokorom ili bez njega, oscilacije ekonomskog osjećaja znatno su više u zemljama južnije od Hrvatske, poput Portugala, Grčke, Malte, Španjolske ili Cipra, dok smo ipak ekonomski „temperamentniji“ od zemalja sa sjevera Europe. Bit će zanimljivo pratiti hoće li se s povećanjem razine ekonomskog razvoja u Hrvatskoj smanjivati i razina oscilacija ekonomskih osjećaja naših subjekata ili će se pokazati da s ovih geografskih širina – ne možemo pobjeći.


[1] U međuvremenu su objavljene vrijednosti indeksa ekonomskog sentimenta za svibanj i Hrvatska je ponovno zabilježila pad sentimenta. Meutim, u poretku zemalja EU-a ovaj put se nalazimo u sredini, otprilike na razini prosječnog kretanja ekonomskog sentimenta u EU-u.

Autor je docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i autor stranice Ekonomski semafori