Posljednja knjiga Alberta Alesine: ekonomika fiskalnih konsolidacija

Foto: Pexels

Kada fiskalna “štednja” ima, a kada nema smisla: Deskar Škrbić raspravlja o ekspanzivnim fiskalnim kontrakcijama povodom nove knjige prerano preminulog Alberta Alesine, jednog od najvećih ekonomista svoje generacije koji je utvrdio negativni ekonomski učinci fiskalnih konsolidacija temeljenih na smanjenju rashoda u prosjeku statistički signifikantno manji (i to značajno) od negativnih ekonomskih učinaka fiskalnih konsolidacija temeljenih na povećanju prihoda.

Ad
Ad

Prije nešto više od mjesec dana akademsku i policy zajednicu je potresla vijest o iznenadnoj smrti jednog od vodećih svjetskih ekonomista Alberta Alesine. Pomalo ironično, Alesina je doživio srčani udar dok se bavio svojim izrazito zdravim i opuštajućim hobijem, planinarenjem. O njegovoj smrti izvijestili su svi vodeći svjetski mediji (npr. Bloomberg, Washington Post, Financial Times itd.). Od njega se dirljivim tekstom oprostila i njegova matična institucija Harvard.

Ovakav odjek ne začuđuje budući da se radilo o vrlo utjecajnom ekonomistu. Prema Repec tablici, u kojoj se uzima u obzir broj i citiranost radova, impact factor časopisa itd., Alesina je bio 14. najutjecajniji ekonomist na svijetu. U svojoj karijeri dao je značajan doprinos u različitim područjima, poput političke makroekonomije (teorija političko-ekonomskih ciklusa i važnost nezavisnosti središnje banke za očuvanje stabilnosti cijena), fiskalne politike (ekspanzivne fiskalne konsolidacije), istraživanje odnosa nejednakosti i rasta, političke ekonomije i sl. Detaljan pregled njegovih najvažnijih radova u različitim područjima može se pronaći na VoxEU, gdje se može pročitati i osobniji osvrt njegovih bliskih prijatelja i suradnika.

S obzirom na širinu i originalnost njegovog znanstvenog opusa teško je izdvojiti najznačajnije doprinose koji su ga proslavili. Međutim, s velikom dozom sigurnosti se može reći da se njegovo ime među kreatorima ekonomske politike počelo najviše spominjati u razdoblju nakon izbijanja globalne financijske krize i tijekom krize euro područja. U tom razdoblju su se mnoge europske zemlje, posebno zemlje europske periferije, suočile s eksplozijom javnog duga, rastućim troškovima financiranja i potrebom za provođenjem fiskalne konsolidacije, a Alesina je bio jedan od vodećih eksperata u području fiskalne konsolidacije. Također, bio je jedan od najuvjerenijih zagovornika hipoteze o tzv. ekspanzivnoj fiskalnoj kontrakciji (konsolidaciji), čiji je kreator jedan od Alesininih najbližih suradnika, Francesco Giavazzi.

Posljednja knjiga

Upravo je s Giavazzijem i jednim od vodećih makroekonometričara, Carlom Faverom, Alesina 2019. godine objavio svoju posljednju knjigu Austerity: When It Works and When It Doesn’t.

Ovaj talijanski trojac s Bocconija (Alesina je karijeru započeo na Bocconiju, a Giavazzi i Favero su i dalje vjerojatno najpoznatiji profesori s tog fakulteta) je u posljednjim desetljećima dao veliki doprinos empirijskoj literaturi fiskalne politike, a ova knjiga predstavlja sažetak nekih od njihovih ključnih istraživanja, ali donosi i neke nove važne rezultate.

Knjiga u jedanaest poglavlja (dvanaesto poglavlje je bogati tehnički dodatak) obrađuje teorijski okvir za analizu makroekonomskih učinaka fiskalne politike te nudi nove empirijske nalaze o učincima fiskalne konsolidacije na ekonomski rast. Za potrebe ove knjige autori su pripremili bogatu bazu egzogenih fiskalnih promjena (koje nisu rezultat ekonomskih kretanja) utemeljenu na tzv. narativnom pristupu (više u nastavku). Baza je dostupna na sljedećem linku. Također, budući da fiskalne konsolidacije imaju važnu političku dimenziju, u knjizi se analizira i utjecaj provedenih fiskalnih konsolidacija na političke ishode. Preciznije rečeno, analizira se vodi li provedba snažnih fiskalnih konsolidacija nužno gubitku izbora. Kako je ranije istaknuto, Alesina je ipak bio poznati polit-ekonomist.

Knjiga je namijenjena iskusnijim ekonomistima, studentima ekonomije, ali i široj javnosti. Iskusniji ekonomisti će vjerojatno najviše vremena provesti detaljno analizirajući empirijska poglavlja i tehnički dodatak u kojem se vrlo transparentno objašnjavaju ekonometrijski modeli primijenjeni u knjizi, studenti će u knjizi pronaći vrlo bogat pregled literature i teorijski okvir za analizu učinaka fiskalne politike na gospodarstvo, dok bi se široj javnosti najviše mogli svidjeti detaljno opisani caseovifiskalne konsolidacije te uvod u knjigu koji daje vrlo kvalitetan, a jednostavno prikazan, konceptualni okvir za razumijevanje učinaka fiskalne konsolidacije. Također, za nestrpljivije čitatelje se na kraju svakog poglavlja nalazi sažetak, a na kraju knjige veliki zaključak, tj. osvrt na sva poglavlja u knjizi.

U nastavku teksta će se sažeto prikazati temeljne poruke knjige, pri čemu odabir cjelina ne prati nužno raspored u knjizi, a postoji i rizik da su neke važne poruke nenamjerno izostavljene pa se zainteresirane čitatelje poziva da nabave i pročitaju knjigu.

“Austerity”

Austerity je pojam koji mnogima izaziva negativne emocije. Najčešće ga se vezuje uz “bolne rezove”, zadiranje u socijalna prava, nemire na ulicama, “grčku tragediju” pod programima Trojke i sl.

Međutim, autori u ovoj knjizi pod pojmom austerity podrazumijevaju program fiskalne konsolidacije koji dovodi do značajnog smanjenja deficita i stabilizacije javnog duga, pri čemu on može biti utemeljen na politikama usmjerenim ne samo na rashodnu već i na prihodnu stranu proračuna. Kao što će se objasniti u nastavku, upravo razlike u programima fiskalne konsolidacije utemeljenim na rashodima (eng. expenditure-based) i onim utemeljenim na prihodima (eng. revenue-based) imaju presudnu ulogu za utjecaj fiskalne konsolidacije na ekonomski rast. Zato hrvatski prijevod pojma austerity kao “mjere štednje”, koje se odnose isključivo na rashodnu stranu proračuna, nije najspretniji.

Jedna od najvažnijih poruka knjige, koju treba zapamtiti, je da potrebe za fiskalnim konsolidacijama ne bi bilo kada bi nositelji fiskalne politike u razdoblju ekonomske ekspanzije vodili razboritu protu-cikličku politiku i stvarali suficite. Kada bi nositelji politike izgradili visoke “fiskalne zalihe” ili “fiskalne amortizere” u vrijeme ekonomske ekspanzije, onda ni nakon najvećeg negativnog ekonomskog šoka ne bi bilo potrebe za značajnom fiskalnom konsolidacijom.

Međutim, kako autori ističu, vrlo je teško naći zemlju u kojoj se vodi razborita protu-ciklička fiskalna politika (uvjetno rečeno Njemačka) u fazi ekspanzije budući da je fiskalna politika, kao instrument ekonomske politike, pod snažim utjecajem “svakodnevne” politike i zahtjeva različitih interesnih skupina.

Makroekonomski učinci fiskalne politike – teorijski okvir

Autori na početku knjige prezentiraju teorijski okvir analize, koji je vrlo važan za razumijevanje učinaka fiskalne konsolidacije na gospodarstvo.

U temeljnim (starim) kejnezijanskim modelima (npr. Keynesov križ, IS-LM model i sl.) fiskalna kontrakcija uvijek dovodi do pada dohotka u gospodarstvu. Glavni mehanizam se očituje kroz djelovanje tzv. fiskalnog multiplikatora, pri čemu je u ovim modelima učinak smanjenja državne potrošnje na gospodarstvo uvijek veći u odnosu na povećanje poreza. U ovim modelima se analitički može lako izvesti da je multiplikator poreza manji od multiplikatora državne potrošnje jer državna potrošnja direktno ulazi u obračun BDP-a te direktno utječe na agregatnu potražnju dok porezi na nju djeluju indirektno. Kako autori navode, ovi modeli su duboko ukorijenjeni u glave nositelja fiskalne politike (poznati makroekonomist Dornbusch je svojevremeno izjavio da je ljepota kejnezijanskih modela ta da ministru financija mogu odgovoriti na sva pitanja). Iako popularni i uvjerljivi, stari kejnezijanski modeli pate od nekoliko ključnih problema, koji mogu značajno utjecati na zaključke o utjecaju fiskalne politike na gospodarstvo.

Prvo, ovi modeli se fokusiraju samo na stranu agregatne potražnje, a zanemaruju agregatnu ponudu. Fiskalna politika može itekako utjecati na ponašanje radnika i poduzetnika u njihovim odlukama o sudjelovanju na tržištu rada ili pokretanju posla. Upravo zanemarivanje učinaka poreza na agregatnu ponudu rezultira manjim poreznim multiplikatorima u odnosu na multiplikatore državne potrošnje. Drugo, ovi modeli nisu u obzir uzimali očekivanja, a razvoj ekonomske teorije i empirije je pokazao da očekivanja mogu imati važnu ulogu za konačne ishode politika. Treće, stari modeli su pretpostavljali homogene potrošače koji imaju jednaku (visoku) sklonost potrošnji, a da im dohodak od rada predstavlja glavni izvor dohotka. Međutim, istraživanja pokazuju da fiskalna politika ima drukčiji učinak na različite skupine potrošača, posebno u ovisnosti o tome posjeduju li ili ne financijsko bogatstvo, imaju li pristup kreditima i sl. Četvrto, u standardnoj teoriji se pretpostavlja da su fiskalni multiplikatori jednako veliki u fazi ekonomske ekspanzije i u fazi recesije. Razvojem ekonometrijskih modela se pokazalo da to nije slučaj pa se sada razvijaju modeli koji drukčije reagiraju u različitim fazama poslovnog ciklusa (eng. state-dependent models). Peto, fiskalne konsolidacije se često odvijaju u paketu s nekim drugim politikama (npr. reforme na tržištu rada) pa je važno analizirati učinke svih politika na gospodarstvo. Rezovi državne potrošnje uz istovremeno olakšavanje poslovanja poduzetnicima može imati značajne učinke na ishod fiskalne konsolidacije. Novo-kejnezijanski modeli su odgovorili na mnoge navedene izazove i postali su važan alat za policy simulacije (i prognoziranje) u središnjim bankama, međunarodnim institucijama i ministarstvima financija diljem svijeta.

Međutim, ni ovi modeli nisu (jer je analitički izuzetno teško) uzeli u obzir vrlo važan učinak fiskalne politike na pouzdanje, posebno poduzetnika. Upravo se pouzdanje ističe kao najvažnija odrednica utjecaja fiskalne konsolidacije na gospodarstvo te najvažniji mehanizam preko kojeg fiskalna kontrakcija može dovesti do ekonomskog rasta, o čemu će više riječi biti u nastavku.

Egzogene fiskalne mjere i epizode fiskalne konsolidacije

Jedan od najvećih izazova u analizi učinaka fiskalne politike na gospodarstvo je pronaći egzogene fiskalne mjere, tj. fiskalne promjene koje nisu posljedica kretanja u gospodarstvu. Analiza ekonomskih učinaka fiskalne politika koja se temelji na mjerama koje nisu egzogene dovodi do pristranih rezultata (za detaljno objašnjenje empirijskih reperkusija ovog problema na hrvatskom vidjeti Deskar-Škrbić, Grdović Gnip i Šimović (2020), a na engleskom  ranije spominjani rad Romer i Romer (2010) te Favero i Giavazzi (2012)).

Zato su autori u ovoj knjizi uložili veliki trud da izrade (i dopune) bazu egzogenih fiskalnih promjena, slijedeći tzv. narativni pristup. Narativni pristup podrazumijeva identificiranje egzogenih fiskalnih mjera kroz detaljnu analizu samih mjera te motivacije nositelja fiskalne politike u službenim dokumentima, poput obrazloženja proračuna, prijedloga zakona i sl. Egzogenim fiskalnim mjerama smatraju se one koje nisu vezane uz poslovni ciklus (npr. povećanje državne potrošnje kako bi se ubrzao izlazak iz recesije ili povećanje poreza kako bi se “ohladilo” neka tržišta). To su mjere koje su prvenstveno usmjerene na dugoročnu fiskalnu održivost, poticanje zapošljavanja, investicija i konkurentnosti u dugom roku te mjere usmjerene na smanjenje naslijeđenog deficita i duga.[1]Ovaj pristup su u fiskalnoj analizi popularizirali Romer i Romer, 2010.) dok se on inicijalno počeo primjenjivati u analizi monetarne politike (Romer i Romer, 1989.).

Osim izgradnje same baze podataka, autori kao važan doprinos ove knjige ističu i definiciju epizoda fiskalnih konsolidacija koja se do sada nije često koristila. Većina istraživača je fiskalne konsolidacije promatrala kroz fiskalne šokove u jednoj godini ili čak u jednom kvartalu. Međutim, autori ističu kako su fiskalne konsolidacije najčešće višegodišnji program te da ga kao takvog treba promatrati (kumulativni učinak ukupnog programa). Također, autori su posvetili veliku pozornost identificiranju neočekivanih mjera, najavljenih mjera i mjera u provedbi. Takav oprezan pristup osigurava vrlo rigoroznu identifikaciju i implementaciju fiskalnih šokova u modelima.

Autori su u empirijsku analizu proveli na uzorku od 16 OECD zemalja u razdoblju od 1981. do 2014. godine. Ovaj period obuhvaća nekoliko velikih ciklusa fiskalne konsolidacije. Prvi ciklus u Europi 1980-ih dogodio se kada su se neke razvijene zemlje suočile s rastućim troškovima financiranja (pod utjecajem Volckerovih podizanja kamatnih stopa), nakon godina akumulacija javnog duga. Drugi ciklus je zabilježen u SAD-u i Europi 1990-ih, pri čemu su konsolidacije u Europi najvećim dijelom bile motivirane počecima osnivanja monetarne unije i novo definiranim Maastrichtškim kriterijima. Treći veliki ciklus se odnosi na razdoblje nakon Velike recesije 2008./9. te europske dužničke krize 2010.-2012.

Ekspanzivna fiskalna kontrakcija

Važna poruka ove knjige je da je ekspanzivna fiskalna kontrakcija moguća. Koliko god je ova teza kontroverzna, autori navode primjere iz prakse i empirijskim simulacijama dokazuju da postoje iskustva zemalja u kojima je fiskalna konsolidacija dovela do rasta osobne potrošnje/investicija/neto izvoza te rezultirala čak i većim rastom u odnosu na scenarij bez fiskalne konsolidacije. Pritom autori vrlo oprezno i rigorozno biraju uvjete pod kojima se neka epizoda može označiti kao “ekspanzivna fiskalna kontrakcija”.

Kao primjere takvih epizoda navode Austriju, Dansku i Irsku tijekom 1980-ih, Španjolsku, Kanadu i Švedsku tijekom 1990-ih te Irsku i UK nakon posljednje globalne financijske krize.

Iz navedenih primjera se može zaključiti da je broj ekspanzivnih fiskalnih kontrakcija vrlo malen. Razlog je što rezultat fiskalne konsolidacije ovisi o nizu faktora poput faze ekonomskog ciklusa u kojem je konsolidacija pokrenuta, početne razine duga, reakciji monetarne politike, promjenama u ostalim politikama poput regulacije, reakciji tečaja, fiskalnoj politici u drugim zemljama i sl.

Međutim, autori su pokazali kako nijedan od navedenih čimbenika ne može objasniti epizode ekspanzivne fiskalne kontrakcije već da one prvenstveno ovise o dizajnu konsolidacijskih paketa te učincima fiskalne politike na pouzdanje (više u nastavku).

Implementacija konsolidacijskih programa u recesiji

  1. godine su Auerbach i Gorodnichenko objavili vrlo utjecajan radu kojem su pokazali da su fiskalni multiplikatori puno veći u recesijama nego u ekspanzijama. Od tada se taj nalaz uzima kao ekonomski fakt. Ovaj zaključak ima važne policy implikacije jer sugerira kako se fiskalna konsolidacija ne bi smjela provoditi u recesiji.

Iako ne opovrgavaju Auerbacha i Gorodnichenka, autori u ovoj knjizi, na temelju rezultata vrlo uvjerljive analize, nude empirijske dokaze koji pokazuju da je za makroekonomske učinke fiskalne konsolidacije ipak puno važniji dizajn konsolidacijskog paketa u odnosu na tajming.

Autori u knjizi prezentiraju vrlo robusne rezultate (temeljene na ranije definiranom uzroku) koji pokazuju da su negativni ekonomski učinci fiskalnih konsolidacija temeljenih na smanjenju rashoda u prosjeku statistički signifikantno manji (i to značajno) od negativnih ekonomskih učinaka fiskalnih konsolidacija temeljenih na povećanju prihoda.

Ovaj rezultat proizlazi iz činjenice da je među epizodama fiskalne konsolidacije utemeljene na smanjenju rashoda moguće pronaći primjere ekspanzivnih fiskalnih konstrukcija, dok epizode fiskalne konsolidacije utemeljene na povećanju poreza uvijek dovode do (snažne) kontrakcije gospodarstva.

Kao temeljno objašnjenje za ovaj robustan empirijski nalaz navode utjecaj različito dizajniranih fiskalnih paketa na pouzdanje i očekivanja, pogotovo poduzetnika, te na poticaje za rad i investiranje. Ako se fiskalna konsolidacija temelji na povećanju poreza ona smanjuje i agregatnu potražnju i agregatnu ponudu te povećava neizvjesnost za buduća kretanja budući da nastavljeni rast rashoda sugerira kako bi u budućnosti moglo doći do novog dodatnog povećanja poreza. Također, ukoliko se fiskalna konsolidacija temelji na povećanju poreza to sugerira kako nositelji politike nisu spremni na nužne reforme. S druge strane, ukoliko se fiskalna konsolidacija provodi na smanjenju državne potrošnje ona će dovesti do pada agregatne potražnje, ali kredibilan plan smanjenja državne potrošnje može stvoriti očekivanja o budućem smanjenju poreza i povećati pouzdanje poduzetnika. Autori u knjizi nude niz empirijskih rezultata koji pokazuju da konsolidacije utemeljene na smanjenju rashoda povećavaju pouzdanje poduzetnika i investicije.

Ako je to tako, zašto se nositelji fiskalne politike tijekom fiskalne konsolidacije često oslanjaju na povećanje poreza? Autori nude nekoliko zanimljivih objašnjenja. Prvo, kako je već ranije napomenuto, nositelji politike još žive “u starom kejnezijanskom svijetu”, gdje su fiskalni multiplikatori potrošnje puno veći od multiplikatora poreza. Drugo, poreznim izmjenama nositelji politike možda ne žele utjecati samo na rast već i na distribuciju dohotka. Treće, interesne skupine koje brane velike rashode (npr. mirovine, plaće u javnom sektoru, subvencije itd.) su organizirane i glasne, dok porezni obveznici nisu organizirani, već su značajno disperzirani i njihov glas se ne čuje (Udruga Lipa pokušava to promijeniti u Hrvatskoj). Četvrto, i unutar same vlade je lakše “prodati” paket povećanja poreza čiji se trošak disperzira kroz cijelo društvo nego smanjenja potrošnje koji će direktno utjecati na pojedinog ministra, lokalnog čelnika i sl. Posljednje, implementacija poreznih izmjena je najčešće puno brža i nositelji politike puno brže vide “punjenje blagajne” u odnosu na dugotrajan proces donošenje plana ušteda te odgođenih rezultata njegove implementacije.

Europska dužnička kriza: Portugal, Španjolska, Italija i Grčka

Posebno poglavlje je posvećeno analizi iskustva zemalja europske periferije Portugala, Španjolske, Italije i Grčke tijekom europske dužničke krize. Autori su analizirali razlikuju li se iskustva ovih zemalja od iskustava prijašnjih konsolidacija te odstupaju li ona od ranije prikazanih rezultata i zaključaka.

Iskustvo Portugala, Italije i Španjolske pokazuju da se njihovi temeljni zaključci ne mijenjaju. Ove zemlje su tijekom fiskalne konsolidacije iskusile značajnu kontrakciju, ali su fiskalne konsolidacije velikim dijelom bile oslonjene na poreze, što je u skladu s njihovim rezultatima i očekivanjima. Svoje teze dodatno potvrđuju simulacijama alternativnih scenarija (eng. counterfactual scenarios).

Međutim, treba napomenuti da su sve navedene zemlje imale i značajne probleme u bankarskom sustavu, pri čemu su europski lideri odugovlačili s pitanjem dokapitalizacije i sanacije banaka. U SAD-u su banke sanirane i dokapitalizirane već 2009. godine. Također, ove zemlje su bile suočene sa značajnim padom povjerenja investitora na međunarodnom tržištu zbog Grčke, povlačenjem kapitala i sl. Dodatni problemi su i što su sve zemlje započele fiskalnu konsolidaciju tijekom recesije, što je monetarna politika bila ograničena zamkom likvidnosti i tzv. zero lower bound te što je veliki broj zemalja euro područja istovremeno započelo program fiskalne konsolidacije što je dovelo do negativnih prelijevanja među zemljama. Zato je jasno da se u ovom razdoblju ekonomski ishodi ne mogu pripisati isključivo nacionalnoj fiskalnoj politici.

Slučaj Grčke autori obrađuju zasebno i ističu kako je “grčka tragedija” zasigurno posljedica krive procjene europskih lidera koji su dugo odgađali programirani default Grčke te su tražili presnažnu fiskalnu konsolidaciju koja je rezultirala kontrakcijom od preko 20% BDP-a (koju su grčke vlasti velikim dijelom temeljile na podizanju poreza). Jedan od vodećih i najutjecajnijih europskih ekonomista Charles Wyplosz je već 2010. godine pozivao da se na Grčku primjeni “MMF-ov recept” programiranog defaulta, ali su europski lideri to izbjegavali bojeći se financijske zaraze, ali vjerojatno i pod pritiskom njemačkih i francuskih vjerovnika koji su htjeli izbjeći gubitke. Na kraju je došlo do defaulta, a uz to je Trojka postavljala često kontradiktorne i nerealistične zahtjeve pred nositelje vlasti u Grčkoj. Loše policy procjene, pojačane odljevom kapitala i bankarskom krizom bile su recept za katastrofu.

Politički trošak fiskalne kontrakcije

Posljednji dio knjige otvara zanimljivo pitanje “političkog troška” fiskalne konsolidacije. Općeprihvaćeno uvjerenje među političarima je da će vlade koje provedu snažnu fiskalnu konsolidaciju sigurno izgubiti nadolazeće izbore. Kako je jednom tijekom krize euro područja izjavio tadašnji predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker “We all know what are the policies which we should follow, but we do not know how to introduce them and then be re-elected.”

Međutim, detaljna analiza iskustva mnogih zemalja u povijesti pokazuju kako ovaj zaključak ne vrijedi. Postoje različiti slučajevi, koje autori detaljno dokumentiraju, gdje su vlade koje su provele konsolidaciju “nagrađene” novim mandatom. Ako je program adekvatno dizajniran, ako je dobro iskomuniciran te ako nositelji politike imaju kredibilitet, građani mogu prepoznati važnost i ulogu fiskalne konsolidacije i dati povjerenje vladajućima na novim izborima.  Pritom to ne vrijedi samo za “stabilne”, većinske vlade. Također, autori nalaze dokaze kako je šansa za gubitak izbora veća ako je fiskalna konsolidacija utemeljena na povećanju poreza umjesto na smanjenju potrošnje. Ovaj rezultat ne iznenađuje ako se sjetimo da povećanja poreza direktno pogađaju većinu stanovništva, dok smanjenje državne potrošnje samo dio.

Kada je fiskalna konsolidacija uspješna?

Na kraju se treba vratiti na pitanje iz podnaslova knjige: kada je fiskalna konsolidacija uspješna (eng. when it works)? Iz svega navedenog je jasno da autori smatraju kako ne postoji jedinstveni recept za uspješnu fiskalnu konsolidaciju (u smislu da ne šteti previše rastu), ali da je puno veća šansa da ona bude uspješna ako je bazirana na smanjenju potrošnje, ako je kredibilna, ako ulijeva povjerenje da će otvoriti prostor za buduće smanjenje poreza i ako može pozitivno utjecati na pouzdanje poduzetnika.

Naravno, iskusni autori objašnjavaju da to nije lako postići te da je svaka fiskalna konsolidacija ne samo pitanje ekonomike već i politike i političke ekonomije. Također, zemlje u fiskalnim krizama su često suočene i s drugim krizama poput bankarskih kriza, kriza povjerenja, tečajnih kriza i sl. Svi ovi čimbenici mogu značajno utjecati na ekonomske ishode fiskalne konsolidacije.

Zaključno

Iako su ovim tekstom pokrivene ključne poruke, zainteresiranim čitateljima se svakako preporučuje da detaljno prođu kroz knjigu jer stil pisanja, argumentacija, propitivanje vlastitih ideja te diskusija sa suprotstavljenim idejama ovu knjigu čine primjerom ozbiljnog i opreznog analitičkog rada prezentiranog jezikom koji može razumjeti šira publika. Ekonomisti bi iz ove knjige trebali naučiti kako prenositi svoje ideje široj javnosti.

Međutim, na kraju je potrebno istaknuti kako ključan empirijski nalaz, na kojem autori temelje gotovo cijelu knjigu, treba tumačiti s dozom opreza. Iako njihovi modeli daju robusne rezultate da su učinci fiskalnih konsolidacija temeljenih na smanjuju državne potrošnji manje štetni za rast od onih temeljenih na povećanju poreza, potrebno je istaknuti kako se oni temelje na panel analizi, tj. na uzorku zemalja, koje mogu biti heterogene. Također, autori i sami ističu kako se njihovi zaključci odnose samo na zemlje OECD-a, a da učinci fiskalne politike u zemljama u razvoju mogu biti značajno drukčiji. Konačno, kako je ranije istaknuto, manji negativni učinci konsolidacija temeljenih na potrošnji ne znače da su multiplikatori državne potrošnje nužno niži od multiplikatora poreza, već samo da je u uzorku zemalja koje su provodile konsolidacije bazirane na smanjenju potrošnje bilo onih u kojima je BDP za vrijeme ili odmah nakon fiskalne konsolidacije počeo rasti.

Bogata empirijska literatura koja se temelji na analizi vremenskih serija, modelskim procjenama i modelskim simulacijama na pojedinačnim zemljama ipak i dalje pokazuje da su multiplikatori državne potrošnje veći od multiplikatora poreza (za vrlo bogat pregled literature vidjeti Gechert, 2015.). Ova činjenica ne umanjuje nalaze prezentirane u knjizi, već se ovi rezultati trebaju promatrati kao komplementarni, a u raspravama o učincima fiskalne politike treba voditi računa o prednostima i nedostatcima svih metodoloških pristupa. O temi veličine fiskalnih multiplikatora za različite fiskalne instrumente će više riječi biti u drugom EJS Specijalu koji će uskoro biti objavljen na Labu.


[1]Naravno, ako su deficit i rast duga posljedica pada gospodarstva onda se može reći da je reakcija nositelja politike opet u nekom vidu endogena.