Razmjeri (ekonomske) katastrofe još nisu poznati ali to ne brine Wall Street

Objavljeno

U suradnji s ministarstvom financija, FED trenutno guta sve čega se možete sjetiti, kupujući krhki mir na Wall Streetu, no jaz u odnosu na realni sektor mnogima se čini prevelik da bi ga središnja banka mogla premostiti. Jedno je sigurno – vjerojatnost iznimno niskih kamatnih stopa u doglednoj budućnosti dionicama zasigurno ide na ruku

Ad
Ad

Do sada smo u najvećoj mjeri imali prilike vidjeti prilično katastrofičnu vizuru budućih događaja, oslikanu mahom leading indikatorima koji osluškuju puls potrošača i poslodavaca, a u travnju su napokon počele curiti i konkretne brojke s makro fronta (lagging indikatori), kojima je moguće preciznije izmjeriti stvaran učinak pandemije koronavirusa. Sukladno očekivanjima, stvari izgledaju prilično ružno, a to je, nažalost, tek – početak.

Između ostalog, dočekali smo i podatke o kretanju (točnije, padu) američkog i kineskog BDP-a: pad potonjeg je, naravno, zamjetno izraženiji (-6,8%), jer u Kini je sve počelo, a kaos se u većoj mjeri prelio preko Pacifika tek u ožujku. Riječ je o najlošijem rezultatu od 1992. godine (od kada datira dostupna vremenska serija podataka), koji stiže u svežnju iznimno negativno intoniranih vijesti iz Kine, poput dvoznamenkastog pada investicija i obujma trgovine u maloprodaji, zbog čega se u drugom kvartalu (u najboljem slučaju!) očekuje tek mizeran rast ekonomske aktivnosti.

Utoliko pomalo i čudi podatak kako je već u prvom kvartalu, nakon dugih 11 godina ekonomske ekspanzije, američki BDP zabilježio (na godišnjoj razini) pad od čak 4,8%, nudeći prikladnu uvertiru za ono što tek slijedi. Samo u proteklih mjesec dana tridesetak milijuna Amerikanaca je ostalo bez posla – više nego tijekom cijele recesije 2008. i 2009. godine. Štoviše, ukupni rast broja zaposlenih tijekom proteklih 11 godina mogao bi samo tijekom ožujka i travnja biti potpuno izbrisan, a stopa nezaposlenosti u tekućoj godini lako bi mogla dosegnuti vrtoglavih 25%, rekord zabilježen tijekom Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća. Zato nema nikakve sumnje kako će minus u drugom kvartalu biti puno veći od pada zabilježenog tijekom Velike recesije.

Iako prognoze analitičara još uvijek jako variraju, dvoznamenkasti se minus (u odnosu na isto razdoblje lani) doima neizbježnim. Bloomberg pritom najavljuje pad od 37%, ne propuštajući istaknuti kako su u Unicreditu otišli puno dalje najavljujući pad od čak 65%, time zorno ilustrirajući razmjere krize izazvane munjevitim širenjem pandemije. Usporedbe radi, konsenzus analitičara uoči objave najnovijih brojki ukazivao je na pad od 4%, dok su još početkom siječnja prognoze ukazivale na rast od 1,6%.

Cijena je to preporuke #ostanitedoma, koja je paralizirala ekonomsku aktivnost, isprovociravši implementaciju ekstremnih mjera i fiskalne i monetarne politike. Kongres dijeli subvencije i zajmove šakom i kapom, dok za to vrijeme FED, u suradnji s ministarstvom financija, kupuje sve čega se možete sjetiti, od korporativnih izdanja obveznica na sekundarnom, ali i na primarnom tržištu, preko udjela u novčanim fondovima, do ETF-ova i municipalnih obveznica te, naravno, državnih obveznica. Pravo je pitanje – je li to dovoljno?

Pitanje nas dovodi do grafikona koji smo inaugurirali prije mjesec dana uspoređujući aktualne reakcije investitora sa zbivanjima na Wall Streetu tijekom krizne 2008. godine. Zasad tek može poslužiti kao prikladna ilustracija, jer je iz usporedbe kretanja S&P 500 indeksa onda i sada još uvijek nemoguće predvidjeti daljnji razvoj događaja. Nije sporna činjenica da su reakcije fiskalne i monetarne politike u ovoj krizi bitno agresivnije, zbog čega ovogodišnja izvedba indeksa djeluje življe i daje nadu u skori završetak korekcije. Čini se da tako misle i mali investitori, koji su u velikom broju nahrupili na tržište kapitala. Silom prilika, nakon gašenja najrazličitijih izvora zabave, od kazina do sporta, dio akcije se nedvojbeno preselio u dionice, što pokazuju svježi podaci najvećih brokerskih kuća, svjedočeći o rekordno visokoj aktivnosti hobista, bilo da je riječ o obujmu trgovine ili broju novootvorenih računa.

S druge pak strane, profesionalci drže kako je dihotomija između financijskog tržišta i realne ekonomije naprosto prevelika da bi opravdala značajniji oporavak cijena dionica. Jer doista je teško umaknuti vijestima poput one da je Royal Dutch Shell smanjio dividendu, po prvi puta od II. Svjetskog rata, oportunistički odabirući uzmak pred nepovoljnim okolnostima, baš kao i stotine drugih kompanija.

Narayana Kocherlakota, koji je često slovio za najmanje ortodoksnog predstavnika monetarnih vlasti dok je bio na čelu filijale FED-a u Minneapolisu, sada svojih bivšim kolegama sugerira primjenu negativnih kamatnih stopa, po uzoru na praksu koju provode europski kolege. Izvanredne situacije doista iziskuju izvanredne mjere, što se jasno očituje u obimnom arsenalu instrumenata koje FED trenutno koristi. Međutim, navedena izjava dočekana je na Wall Streetu s popriličnom dozom ravnodušnosti, a trenutne pozicije investitora, iz kojih je moguće derivirati vjerojatnost takvog scenarija, upućuju na nepromijenjene kamatne stope središnje banke i u vrlo dalekoj budućnosti. FED WatchTool u produkciji Chicago Mercantile Exchange, koji se proteklih godina pokazao poprilično pouzdanim alatom, pravodobno upućujući na „zaostajanje središnje banke za krivuljom“, sada ostavlja posve minornu mogućnost povećanja kamatnih stopa tek u prosincu ove godine. Vjerojatnost da središnja banka postupno krene u normalizaciju kamatnih stopa tek za godinu dana trenutno iznosi zanemarivih 9,1%, a ankete koje mediji provode posljednjih dana pokazuju kako zamjetan broj investitora ne očekuje nikakve promjene ključnih kamatnih stopa prije – 2024. godine.

Krivulja prinosa na američke državne obveznice je stabilna, a to je jedan od ključnih preduvjeta smirivanja tenzija na Wall Streetu. Zasad dovoljno da gubitak S&P 500 indeksa od početka godine svede u jednoznamenkaste okvire, a da stvar bude još zanimljivija, slično je pošlo za rukom još samo Kini (čak i švedske dionice, makar uz zamjetno manje gubitke u usporedbi s kontinentalnim susjedima, u promatranom razdoblju bilježe dvoznamenkasti pad). Kao i obično, (naj)deblji kraj su izvukla tržišta u razvoju, koja skupo plaćaju svoju ovisnost o dolaru.

Dodatak: jagma za dolarima

Pandemija koronavirusa donijela je brojna iskušenja tržištima u razvoju, a jedno od najvažnijih je tečaj domaće valute. Eskalacija krize iznjedrila je rast potražnje za američkom valutom, provocirajući središnje banke širom svijeta na intenzivno crpljenje deviznih pričuva, s ciljem stabilizacije tečaja. U tom okršaju ni Hrvatska nije prošla bez ogrebotina, no jednoznamenkasti pad vrijednosti kune (relativno čvrsto vezane uz jedinstvenu europsku valutu) u odnosu na dolar posve je zanemariv u usporedbi s povećim brojem zemalja u razvoju (za mnoge od njih i nije bilo mjesta na grafikonu). Kako prenosi Wall Street Journal, 12 ponajvećih zemalja, poput Brazila ili Rusije, samo tijekom ožujka utrošilo je na obranu tečaja domaće valute čak 145 milijardi dolara pokušavajući neutralizirati negativan učinak egzodusa inozemnih investitora. Stavimo li stvari u povijesni kontekst, ovako visok utrošak deviznih pričuva posljednji se put dogodio u listopadu 2008. godine, u jeku Velike recesije. Intenzivno korištenje pričuva čini ove zemlje još ranjivijima, jer u uvjetima drastičnog pada ekonomske aktivnosti na globalnoj razini priljev deviza iz inozemstva putem izvoza bitno je ograničen. Za to vrijeme, treba redovno servisirati postojeća zaduženja, ili plaćati uvoz ključnih sirovina, hrane i medicinskih potrepština.

Kao jedna od najugroženiji zemalja najčešće se spominje Turska koja je od ožujka smanjila svoje devizne pričuve za čak četvrtinu (na 56 milijardi dolara). No lira je unatoč naporima središnje banke izgubila na vrijednosti u odnosu na dolar čak 16% od početka godine. Među istaknutim gubitnicima su još i Brazil i te Južnoafrička Republika i Meksiko, ali je meksička središnja banka jednostavno odlučila prepustiti stvari tržištu, suzdržavajući se od agresivnijih intervencija, očito izvukavši poruke iz prethodne krize. Tada se, naime, borba protiv deviznog tržišta pokazala posve bezuspješnom.