Šonje u “Mreži” uvodi u Future of Fintech 2: čovjek patrolira na pokretnoj granici između vlastite i umjetne inteligencije

Ilustracija: Pure Solutions / Dreamstime

Povodom nadolazeće konferencije Future of Fintech 2 o kojoj više detalja možete saznati ovdje, glavni urednik Ekonomskog laba, ekonomski analitičar i konzultant dao je intervju «Mreži». Šonje je jedan od dva glavna govornika na konferenciji, a intervju prenosimo uz mjestimična kraćenja i proširenja kao integralni tekst. Cijeli intervju u izvornom obliku možete pročitati na stranicama magazina «Mreža»


Devedesetih godina i na samom početku ovoga stoljeća postavljalo se veoma slično pitanje kao danas. Umjesto koliko fintech, kriptovalute i blockchain ugrožavaju tradicionalni financijski i monetarni sustav, pitali smo se koliko internet ugrožava stari financijski sustav utemeljen na cigli, staklu i osobnom kontaktu. Govorilo se o bankama bez cigli, internetskim bankama, malo kasnije o bankama bez bankara u kojima algoritmi zamjenjuju donositelje odluka, direktnom kreditiranju putem interneta. Onda se o tome prestalo govoriti jer se počelo raditi. Staro i novo se počelo prožimati.

U Hrvatskoj se preplitanje interneta s financijskim uslugama odvijalo svemirskom brzinom u usporedbi s ranijim razdobljima. Kod nas je od instalacije prvog bankomata, u čemu smo zbog socijalizma kasnili 20-ak godina za svijetom, do internet bankarstva, u  čemu smo gotovo držali korak sa svijetom, prošlo manje od deset godina tijekom devedesetih. Takva brza transformacija će se dogoditi i s blockchainom u sljedećih deset godina.

Tehnološka promjena na ove prostore uvijek dolazi izvana. Jugoistok Europe uvozi sve bitne stvari – informacije, ideje, revolucije i nove tehnologije. I Tesla je morao prvo otići tamo, da bi struja došla ovamo. Takva je povijesna sudbina. Komparativnu prednost možemo tražiti samo u sposobnosti prilagodbe. S vremenom se svi kroz učenje prilagode. Jedan rezultat je u svemu tome neizbježan: produktivnost strašno raste. Ali, ni u tome nema ničeg novog. Broj zaposlenih u bankarstvu u Hrvatskoj pada već nekoliko godina i taj trend će se po svemu sudeći nastaviti. To je više povezano s našim anemičnim gospodarskim rastom, lošim pravnim sustavom i arhaičnom politikom, nego nekom posebnom dramatikom tehnoloških promjena. Tehnološke promjene uvijek pomalo “grizu” zaposlenost u tradicionalnim industrijama.

Ipak, ovo novo vrijeme nosi neke stvari koje bi doista mogle biti nove, još neviđene. Prvo, kriptovalute. Niti jedna kriptovaluta ne obavlja sve tradicionalne funkcije novca, ponajprije onu najvažniju – ne funkcionira kao univerzalno mjerilo vrijednosti.

Mnogo je potrebno da valuta postane mjerilo vrijednosti

Međutim, najvažnija je novost da blockchain danas omogućava ponudu simbola vrijednosti na način koji se do 2009. odnosno do pojave bitcoina nije mogao ni zamisliti. Decentralizirani sustav povezanih internetskih čvorišta u kojima se simbol vrijednosti verificira i “šalje dalje”, čime nastaju novi simboli vrijednosti, bez obzira na još neriješene probleme brzine, utroška energije i nekih operativnih rizika, uistinu je nešto novo. Sve monetarne i šire ekonomske aspekte toga novoga još nismo u stanju sagledati. Meni je to više izazovno područje za analizu nego nešto na što bih gledao religijski, kao na priliku da “konačno nastane privatni novac”. To mi je sekundarno, jer rješavanje fundamentalnog problema odnosa država i poduzetništva koje stoji iza kriptovaluta tek je tema za budućnost. Taj veliki obračun je još daleko od početka. Za sada još nismo u stanju sagledati ni sva pitanja koja su pred nama, a kamoli rješenja. Dolazi ludo zanimljivo vrijeme za analizu.

Isto se odnosi na kripto tržišta kapitala. Na prvi pogled, nema tu mnogo novoga. Burze su mjesta na internetu gdje se vrši konverzija kriptovaluta, pa tako i konverzija tradicionalnih valuta u njih i natrag. Neki poduzetnici izdaju tokene – simbole vrijednosti – ne bi li prikupili kapital za svoje poduhvate. Na prvi pogled, kao da nema razlike između ICO-a (Initial Coin Offeringa) i IPO-a (Initial Public Offeringa koji podrazumijeva uređeno tržište kapitala), osim što je prvi kaubojski, nereguliran i tipičan za samo jedan tip businessa – onaj koji pokušava rasti na konceptu blockchaina.

Ipak, ima tu dosta intrigantnih novosti. Ako pokušamo vući paralele s tradicionalnim konceptima dionica i obveznica, vidjeti ćemo da postoje dva svijeta. U prvome poanta je u blockchainu na kojem se izdaje token, kao na Funderbeamu, ali sve skupa nema veze s kriptovalutama. Blockchain služi kao infrastruktura na kojem se spontano razvija tržište, a tokeni su simboli i pravni konstrukti nalik udjelima u trgovačkim društvima, što de facto i jesu, iako ih se može promatrati i kao dužničke instrumente ako imaju obilježja preferencijalnih udjela. Zanimljivo je i što su izvedeni iz temeljnih udjela koje simboliziraju – njihova vrijednost zavisi o njima. Tu ima puno pitanja za razmišljanje što je što, ali nema kriptovaluta. Kripto ulazi u igru kada osim blockchaina imate i kriptovalutu. Ona sama je token i na njenom blockchainu može nastajati neki konvertibilan token. Kada je tako, onda se neki novi nazivi za financijske instrumente počinju miješati s karakteristikama kriptovaluta i tu tek stvari postaju izazovne i komplicirane kao što je izazovan i kompliciran čitav taj kripto-svijet.

Trenutno je najzanimljivije što se sav taj vrli novi svijet polako počinje uvlačiti pod plašt regulacije. U Europi su s regulacijom najdalje otišli Švicarci. Oni naprosto rade ono što su radili stoljećima i što ih čini – Švicarcima. U nova područja ulaze prvi, reguliraju ih dovoljno jako, ali pametno i diskretno. Naravno da zbog toga nisu popularni među političarima drugdje, jer su malo nalik poreznim i financijskim oazama. Ali, s vremenom se sve pomalo korigira – nauči se kako sprječavati pranje novca i porezne utaje, a oni zadrže bit – kvalitetnu, pametno balansiranu regulativu.

Švicarski regulator tržišta kapitala Finma početkom godine je izdao dokument koji se zove Guidelines for enquires regarding the regulatory framework for initial coin offerings (ICO). Švicarci pokušavaju iskazati kriterije što će se smatrati poslom u kriptovaluti koji je podložan kompleksnoj regulaciji tržišta kapitala, a što ne. Lichtenstein je pak donio zakon o blockchainu, a na Malti se aktivno na tome radi. Ali ponavljam, to su oaze. U EU i kod nas je pristup drugačiji, oprezniji i rigidniji.

Međutim, ovi poslovi će se širiti i regulatori će biti prisiljeni dati odgovore na neka pitanja. Inače će sav posao uteći negdje drugdje. Ali, zanimljivo je i to da poduzetnici shvaćaju da im trebaju sigurnost i pravila igre. Tako da se ovdje ne radi o nekakvom bijegu od regulacije. Tu ima igre mačke i miša, kripto poduzetnici još nisu svjesni da velikog businessa nema bez dobre regulacije, ali ipak je riječ da sada počinje potraga za dobrom regulacijom. I to je nešto što će se ventilirati barem desetak godina, uz uspone i padove.

Sve je na samome početku, pogotovo taj susret kirptovaluta koje sada izranjaju iz primordijalne kaše interneta i susreću se s pravilima igre na danjem svjetlu. To je susret iz interesa, jer bez rješenja tog problema nema pristupa širem krugu korisnika, nema širenja businessa.

Međutim, nisu samo blockchain i kripto ključne stvari u skoroj budućnosti. Liberalizacija financijskog tržišta kroz regulativu PSD2 (Payments Systems Directive) i širenje upotrebe umjetne inteligencije jednako su važni, kratkoročno možda i važniji transformatori poslovanja.

Tradicionalne financijske institucije i Fintechovi imaju sukobljene interese oko nekih aspekata primjene PSD2, ali PSD2 je na snazi, za četiri mjeseca API-ji trebaju biti spremni, u rujnu sljedeće godine se implementiraju tehnički standardi i to je manje-više gotova stvar u regulatornom smislu. Hoće li Fintechovi – licencirani Third Party Provideri (TPP) – na temelju pristupa podacima s transakcijskih računa klijenata (naravno, to je moguće samo na temelju ovlaštenja tako da nastavljamo kontrolirati svoj račun) brzo razviti superiorne servise koji će im u rokovima za razuman povrat na ulaganja donijeti dovoljan rast, ili će unutar banaka i kroz strateška partnerstva banaka sa Fintechovima dovoljno brzo nastati odgovori na otvaranje transakcijskih podataka, tek će se vidjeti. Razvoj će zavisiti i o tome kako će klijenti reagirati na novonastalu situaciju – hoće li ljudi dati ovlasti TPP-ima koji će nuditi superiorne usluge ili će ostati vjerni u tradicionalnom odnosu s bankom koja će biti dovoljno dobra, uslužna i jeftina da klijent trećoj osobi nikada ne povjeri pristup svojim podacima? Odgovor na to pitanje će zavisiti o tržišnim parametrima – mogućnostima za uštede. Zapravo je jako neizvjesno kako će se sve to razvijati, jer sve zavisi o sigurnosti, percepciji sigurnosti i preferencijama potrošača te reakcijama konkurenata, prije svega samih banaka. Jedino znamo da će biti dinamično i da će potrošači biti na dobitku zbog jačanja konkurencije ako sigurnost ostane pod kontrolom, a čini se da je to svima ipak jednako važan cilj.

Foto: Gina Sanders / Dreamstime: prirodna inteligencija ima svoja ograničenja

Pitanja primjene umjetne inteligencije još su uzbudljivija. Mnoge odluke o rizicima, alokaciji sredstava, odobrenju kredita i ulaganjima temelje se na razmjerno jednostavnoj ekonomskoj i financijskoj analizi. Puno toga se može programirati i postaviti tako da stroj na temelju priljeva podataka modificira apriorne algoritme, što ima obilježje učenja. Kako bi se reklo, uskoro i u vašem gradu – roboti koji vas savjetuju o ulaganjima. Međutim, svako tržište, pa tako i financijsko, tek treba pronaći odgovor na fundamentalno pitanje umjetne inteligencije: u kojim situacijama bolje uči i reagira čovjek, a u kojima stroj? Odgovor na to pitanje nije stacionaran. Ta granica se stalno pomiče. A da bi čovjek bio konkurentan na toj granici, mora učiti i reagirati znatno bolje od stroja. Jer, ako su čovjek i stroj jednaki, stroj će tendencijski sve obaviti jeftinije. Primjer je spomenuto financijsko savjetovanje. Financijski savjeti kao što je slaganje portfelja financijskih imovina u svjetlu kretanja tržišnih podataka i njihovih ekonomskih analiza, mogu se svesti na, u matematičkom i statističkom smislu, relativno jednostavne algoritme. Zato dobar dio financijskih savjeta može davati umjetna inteligencija.

Međutim, opet je čovjek taj koji to svojim idejama uokviruje i da tako kažem, patrolira na granici između umjetne i vlastite inteligencije – prepoznaje crtu koja odvaja onu stranu na kojoj je čovjek i dalje superioran. Može zvučati malo filozofski, ali rješavanje tog problema odredit će uspjeh odnosno neuspjeh mnogih poslovnih poduhvata u budućnosti.I puno više od toga.