Što stoji iza rumunjskog ekonomskog čuda

Ilustracija: Rusu Eugen Catalin / Dreamstime

Rumunjska je neprijeporno po mnogim ekonomskim parametrima sustigla Hrvatsku. Koji su pozitivni i postoje li negativni ekonomski aspekti iza priče o rumunjskom ekonomskom čudu, istražio je Milan Deskar Škrbić

Vijest da je Rumunjska po životnom standardu dostigla, a onda i prestigla Hrvatsku, prilično je snažno odjeknula među domaćim ekonomistima i u medijima.

Vijest je objavljena na Ekonomskom labu, na MacroHub-u, o tome je govorio Nenad Bakić,  nedavno je kolega Hinšt dao svoje viđenje rumunjskog uspjeha za Prvi plan, a „rumunjsko čudo“ je postalo i predmet analize u središnjem dnevniku jedne od vodećih televizija prošli vikend.  Zbog tako velikog interesa i analitičke znatiželje autora, u ovom će se tekstu dati dublji uvid u ekonomska kretanja u Rumunjskoj od početka 2000-ih.

Ekonomski rast u Rumunjskoj

Na Slici 1 je prikazano kretanje realne stope rasta BDP-a za zemlje srednje i istočne Europe (CEE) od 2000. do 2017. godine. Iz slike se vidi da je Rumunjska u cijelom promatranom razdoblju ostvarivala jednu od najviših stopa rasta u regiji. Prosječna realna stopa rasta BDP-a prije krize (2000.-2008.) iznosila je 6,5% godišnje što Rumunjsku stavlja na vrh ljestvice. U 2009. godini je rumunjsko gospodarstvo zabilježilo snažan pad od 5,9% (treći po snazi u krizi),  a od 2010. do 2017. je ponovno zabilježen najveći prosječan rast u regiji (3,6% – slika 2).

Slika 1: Realna stopa rasta BDP-a u zemljama CEE regije

Izvor: Eurostat, izračun autora

Slika 2: Prosječne stope rasta prije krize, u godini najdublje recesije, i nakon krize

Izvor: Eurostat, izračun autora

Dakle, rumunjsko sustizanje i prestizanje Hrvatske nije posljedica samo hrvatskog neuspjeha (o kojem se dosta diskutiralo i nije predmet ovoga teksta), već i činjenice da je Rumunjska rasla brže od većine zemalja u regiji u gotovo cijelom promatranom razdoblju.

Izvori rasta

Na Slici 3 je prikazana realna stopa rasta rumunjskog gospodarstva, uz odgovarajuće doprinose pojedinih komponenti BDP-a po rashodnoj metodi:

Slika 3: Realna stopa rasta BDP-a i doprinosi stopi rasta

Izvor: Eurostat, izračun autora

Slika upućuje na tri važna zaključka:

Prvo, u cijelom promatranom razdoblju ekonomski rast u Rumunjskoj najvećim se dijelom temeljio na osobnoj potrošnji.  Iako to nije neobično za zemlju od gotovo 20 milijuna stanovnika postavlja se pitanje  je li toliki rast bio pretjeran i koji su bili njegovi izvori.

Drugo, investicije su imale manje važnu ulogu, osim u razdoblju 2006.-2009. godine kada su značajno doprinijele rastu i potom padu BDP-a, što se može povezati sa snažnim priljevom i onda naglim zaustavljanjem (engl. sudden stop) inozemnih investicija (o čemu će više riječi biti u nastavku teksta).

Treće, neto izvoz (razlika između izvoza i uvoza) je u gotovo cijelom promatranom razdoblju imao negativan doprinos stopi rasta BDP-a, što upućuje na snažnu uvoznu zavisnost rumunjskog gospodarstva.

Dakle, Rumunjska se i prije i poslije krize oslonila na model rasta temeljen na domaćoj potražnji. Prema Doumitru (2012)radi se o neuravnoteženom modelu rasta (kakav je i Hrvatska imala prije krize).

Osobna potrošnja

Osobna potrošnja je dala najveći doprinos rastu BDP-a u razdoblju od 2004. do 2007. godine te u razdoblju nakon 2015.

Ovakva kretanja se velikim dijelom mogu objasniti diskrecijskim, izrazito pro-cikličkim mjerama fiskalne politike. Naime, tijekom 2004. i 2005. godine rumunjska vlada je značajno povećala plaće u javnom sektoru u nekoliko koraka pa su u 2005. godini plaće u tom sektoru bile 50% više u odnosu na 2004. godinu.

Rumunjska je 2005. uvela flat tax sustav sa stopom od 16%, koja je zamijenila dotadašnji porez na dohodak s više razreda u rasponu od 18% do 40% te stopu poreza na dobit od 25%. Ta promjena je značajno utjecala na raspoloživi dohodak građana budući da se udio neto u bruto plaći povećao s oko 70% na 77% (Slika 4).

Slika 4: Utjecaj uvođenja flat tax-a na prosječnu neto plaću(udio neto u bruto)

Izvor: Godišnji izvještaj NBR za 2005. godinu

Međutim, on je više pogodovao onima s višim primanjima (Slika 5), što je jedan od važnih uzroka izrazito visoke nejednakosti u Rumunjskoj (čemu se može svjedočiti vlastitim očima šetnjom po Bukureštu), o kojoj se također rijetko priča.

Slika 5: Utjecaj uvođenja flat tax-a na prosječnu plaću zaposlenika s 10 godina staža i jednim uzdržavanim članom obitelji prema visini plaće

Izvor: Godišnji izvještaj NBR za 2005. godinu

Slika 6: Prosječna plaća i plaća u javnoj administraciji (RON)

Izvor: Državni statistički zavod

Slične diskrecijske mjere fiskalne politike poduzimane su posljednjih nekoliko godina. 2015. je usvojen skup fiskalnih mjera koji je rezultirao snižavanjem opće stope PDV-a s 24% na 20% u 2016. te 19% u 2017. (za 2019. se planira 18%). Snižene su trošarine na gorivo, porez na dividendu, doprinosi za zdravstvo te su povećane plaće u javnom sektoru u vrijednosti od 1,5 posto BDP-a. U 2018. godini je flat tax stopa snižena na 10%. U ovim mjerama treba tražiti uzrok značajnog ubrzanja stope rasta potrošnje i BDP-a.

Dakle, „tajna uspjeha“ Rumunjske velikim dijelom leži u izrazito pro-cikličkoj fiskalnoj politici na koju upozoravaju Europska komisija i MMF. Posve je nelogično imati fiskalni deficit od 3% BDP-a ili veći u ovoj, uzlaznoj fazi ekonomskog ciklusa, o čemu će se detaljnije govoriti prema kraju analize. O ovom aspektu „uspjeha“ Rumunjske u Hrvatskoj se rijetko priča.

Osim fiskalnom politikom osobna potrošnja je prije krize velikim dijelom bila potaknuta kreditnim boom-om. Na Slici 7 je prikazana međugodišnja stopa rasta kredita kućanstvima od 2005. godine, koja pokazuje da je u pojedinim mjesecima prelazila i 100%, što znači da su se krediti stanovništvu udvostručavali na godišnjoj razini (naknadno su uvedena različita ograničenja rasta kredita). Zbog ovakvog kreditnog boom-a Rumunjska je u početku krize morala zatražiti pomoć MMF-a, o čemu će više riječi biti kasnije.

Slika 7: Međugodišnja stopa rasta kredita kućanstvima

Izvor: ECB Data Warehouse, izračun autora

Investicije

Stopa investicija u Rumunjskoj je početkom 2000-ih bila najniža u CEE regiji (Slika 8). Najveći porast udjela investicija u BDP-u je zabilježen nakon 2005. godine, što se pripisuje snažnom priljevu inozemnih ulaganja (Slika 9) potaknutih povoljnim poreznim tretmanom (flat tax) i uvođenjem poticaja za IT sektor.

Slika 8: Udio investicija u BDP-u

Izvor: Eurostat

Slika 9: Priljev FDI (% BDP-a)

Izvor: UNCTAD

Osim toga, Rumunjska je poznata kao zemlja koja ima jeftinu, ali kvalificiranu radnu snagu, zemlja koja je značajno poboljšala poslovnu klimu (za detalje pogledati tekst Daniela Hinšta), ali se isto tako ne smije zaboraviti  da je rumunjsko tržište izrazito veliko i brzorastuće, što je također poticaj za strane investitore dok primjerice Hrvatska, Slovenija i Slovačka kao male zemlje ne mogu računati na taj adut. Važnu ulogu je imao i ulazak u EU 2007. u razdoblju najvećeg europskog rasta što Hrvatska isto nije mogla iskoristiti jer je ušla u EU neposredno nakon krize eurozone i u recesiji. Zbog toga je udjel ukupnih investicija u BDP-u bio relativno velik u Rumunjskoj u cijelom promatranom razdoblju.

Međutim, u usporedbi s drugim zemljama priljev FDI u Rumunjsku  nije bio toliko značajan koliko se često ističe. Vijeće stranih investitora Rumunjske ističe i kako Rumunjska ima najmanju zalihustranih investicija po glavi stanovnika među zemljama središnje i istočne Europe.

Dakle bez pokušaja umanjivanja važnosti svih napora koje su rumunjske vlade učinile na planu privlačenja stranih ulaganja, treba upozoriti da je uloga FDI za rast u relativno velikoj Rumunjskoj manje važna nego što se često misli (o prijenosu znanja, tehnologije i ostalim pozitivnim eksternalijama ovdje nije riječ – njih svakako ima, ali nemaju sistemsku, makroekonomsku važnost, op.ur.).

Međutim, važno je napomenuti da je struktura stranih ulaganja prije krize (i nakon nje) bila povoljnija nego, primjerice, u Hrvatskoj. Oko trećine stranih ulaganja apsorbirao sektor prerađivačke industrije. Veliki dio je, naravno, bio usmjeren i u ICT sektor, dok su takozvani „neproduktivni“ uslužni sektori (trgovina, nekretnine i sl.) bili manje zastupljeni nego u nekim drugim tranzicijskim zemljama.

Slika 10: Struktura stanja direktnih stranih ulaganja nakon najvećeg priljeva, u 2008. godini

Izvor: NBR; izračun atura

Bez obzira na stalan priljev stranih ulaganja, najvažniji izvor financiranja investicija u Rumunjskoj je ipak bio korporativni dug.  Na Slici  11 je prikazana stopa rasta kredita poduzećima, koja je u razdoblju od 2004.-2007. iznosila oko 50% na godišnjoj razini. Kao i za sektor stanovništva, izvješća rumunjske središnje banke o financijskoj stabilnosti su upućivala na izraziti rast rizika zbog prevelike razine zaduženosti i njezinog rasta  (npr. izvještaj iz 2007. godine).

Slika 11: Stopa rasta kredita poduzećima

Izvor: ECB Data Warehouse, izračun autora

Osim na kredite u bankama (koji su s vremenom postali ograničeni) poduzeća su se u velikoj mjeri okrenula direktnom zaduživanju u inozemstvu što je značajno povećalo vanjski dug korporativnog sektora (Slika 12). Udio vanjskog duga poduzeća u BDP-u se povećao s 14% u 2004. godini na 34% u 2009. godini, tj. porastao je za visokih 20 postotnih bodova BDP-a.

Slika 12: Struktura vanjskog duga (% BDP-a)

Izvor: Dumitru (2012)

Gornja slika pokazuje još jedno važno obilježje rumunjskog modela rasta, a to je oslanjanje banaka na vanjske izvore financiranja. Kao i u Hrvatskoj prije krize, banke iz domaće štednje nisu mogle financirati onako visok kreditni rast pa su se okrenule vanjskim izvorima (krediti matica) te su povećale svoju inozemnu pasivu, a to je povećalo vanjski dug bankarskog sektora s 5,7% BDP-a u 2004. na visokih 18,2% u 2009., nakon čega je počeo proces razduživanja.

Slika 13: Izvori financiranja rasta kredita privatnim poduzećima (% BDP-a)

Izvor: MMF (2010)

Neto inozemna potražnja i tekući račun platne bilance

Kako je ranije napomenuto, neto izvoz je u cijelom promatranom razdoblju imao negativan doprinos rastu BDP-a. Razlog je što je Rumunjska bilježila značajan deficit roba i usluga (ovdje prikazan preko nacionalnih računa), najveći u regiji uz Bugarsku, koji se u posljednjih nekoliko godina ponovno počeo povećavati usporedno s jačanjem domaće potražnje (potrošnje).

Slika 14: Neto izvoz (% BDP-a)

Izvor: Eurostat

Iako se omjer izvoza i uvoza roba i usluga prema BDP-u poboljšao, posebno nakon ulaska Rumunjske u Europsku uniju 2007., odnos omjera izvoza i uvoza od 2013./2014. stagnira bez obzira na povoljno ekonomsko okruženje i rast potražnje kod glavnih trgovačkih partnera (Njemačka, Italija, Francuska, Mađarska). Također (korelirano, op.ur.) kretanje izvoza i uvoza sugerira kako izvoz ima veliku uvoznu komponentu. Dakle, bez obzira na dinamičnu prerađivačku industriju i povoljnu strukturu FDI (strana poduzeća značajno doprinose izvozu), očito je kako je rumunjski model rasta i dalje gotovo u potpunosti temeljen na (umjetnom?) jačanju domaće potražnje dok je snaga izvoznog sektora i dalje ograničena.

Slika 15: Izvoz i uvoz roba i usluga (% BDP-a)

Izvor: Eurostat

Ovakva kretanja uvoza i izvoza roba i usluga „preslikala“ su se i na tekući račun platne bilance čiji je deficit bio i ostao među najvećima u regiji.

Slika 16: Saldo tekućeg računa platne bilance (% BDP-a)

Izvor: Eurostat

Aranžmani s MMF-om – zaboravljeni dio priče

Rumunjski model rasta koji se temeljio na snažnoj pro-cikličkoj fiskalnoj politici, po mnogo kriterija pretjeranom domaćem i inozemnom zaduživanju te privlačenju stranog kapitala (dugoročnog, ali i kratkoročnog) našao se u značajnim problemima u trenutku izbijanja krize 2008. godine.

Rumunjski lev se našao pod značajnim deprecijacijskim pritiscima, kamatne stope na međunarodne zajmove i prinosi na državne obveznice su značajno skočili, NBR je potrošila značajan dio rezervi za stabilizaciju leva i sl. Zbog toga su 24. travnja 2009. godine ministar financija i guverner središnje banke zatražili pomoć MMF-a u obliku dvogodišnjeg stand-by aranžmana.

U pismu koje je tada poslano MMF-u jasno je naglašeno kako je rumunjski model rasta neodrživ jer je doveo do pregrijavanja ekonomije i jer je stvorio značajne unutarnje i vanjske neravnoteže (dio tih neravnoteža bio je predmet analize u ovom tekstu).  Rumunjskoj je 2009. godine odobren program vrijedan oko 13 milijardi eura, sa sljedećim ciljevima:

  • jačanje fiskalne pozicije, smanjenje potreba za financiranjem države i osiguranje dugoročne fiskalne održivosti
  • održavanje adekvatne kapitalizacije banaka i likvidnosti domaćeg financijskog sustava
  • postepeno smanjenje inflacije (u skladu s ciljem NBR)
  • osiguravanje pristupa inozemnom financiranju i jačanje pouzdanja investitora

Program je pomogao Rumunjskoj da smanji neravnoteže, ali u nekim područjima (pogotovo u domeni fiskalne politike, što se vidi na Slici 17) još uvijek je postojao značajan prostor za poboljšanje pa je Rumunjska zatražila još jedan dvogodišnji aranžman s MMF-omkoji je trajao do 2013.  (s produžetkom od tri mjeseca).

Slika 17: Deficit i javni dug (% BDP-a)

Izvor: Eurostat, Europska komisija

Aranžmani s MMF-om su pomogli Rumunjskoj da provede važne strukturne reforme, smanji deficit, osigura unutarnju i vanjsku likvidnost te vrati povjerenje investitora (postojao je krug ekonomista koji je zagovarao aranžman s MMF-om i u Hrvatskoj, uključujući autora ovog teksta, ali prijedlozi nisu pali na plodno tlo). Nasuprot tome, Rumunjska je i kasnije nastavila suradnju na temelju aranžmana iz predostrožnosti (engl. precautionary SBA). Na žalost, u posljednjih nekoliko godina Rumunjska je ponovno upala u začarani krug pro-cikličke fiskalne politike i postupnog stvaranja neravnoteža, što je posljedica populizma i političke nestabilnosti. Zato će, prema očekivanju Europske komisije, biti jedina članica Europske unije koja će u 2018. i 2019. prekoračiti razinu deficita od 3% BDP-a i ući u Proceduru prekomjernog deficita.

Zaključak

Cilj ovog teksta nije bio opovrgnuti činjenicu da je Rumunjska prestigla Hrvatsku prema životnom standardu ili činjenicu da su nositelji politike u Rumunjskoj napravili veliki posao u poboljšanju poslovne klime te da su privukli IT sektor iz cijeloga svijeta.

Međutim, detaljniji uvid u ekonomska kretanja i ekonomske politike pokazuje da priča o rumunjskom „ekonomskom čudu“ nije toliko ružičasta. Osim gore opisanih pozitivnih elemenata u budućim raspravama o Rumunjskoj treba voditi računa o sljedećem:

  • Rumunjska je najvećim dijelom generirala visoke stope rasta poticanjem osobne potrošnje pro-cikličnim mjerama fiskalne politike, bujanjem plaća u javnom sektoru te ekscesnim zaduživanjem na domaćem tržištu i u inozemstvu
  • temelj rasta u Rumunjskoj je bila i ostala osobna potrošnja, dok su investicije imale manju ulogu
  • izvozni sektor je i dalje relativno slab
  • makroekonomske neravnoteže su u Rumunjskoj prije krize bile među najvećima u regiji
  • Rumunjska je bila prisiljena zatražiti pomoć MMF-a da održi financijsku stabilnost gospodarstva
  • nejednakosti su u Rumunjskoj među najvećima u Europi
  • rast u posljednjih nekoliko godina je ponovno posljedica izrazito pro-cikličke fiskalne politike usmjerene na „pumpanje“ osobne potrošnje

Ove točke ne služe kao opravdanje hrvatskog neuspjeha ili za umanjivanje vlastitih „grijeha“, ali s analitičke strane nije korektno ne istaknuti da je Rumunjska velikim dijelom prestigla Hrvatsku „umjetno“ i da bi u toj utrci svakako pala na dopingtestu. Hrvatska je spora i neuspješna, ali su neravnoteže i nejednakosti manje nego u Rumunjskoj, pa će se tek u malo duljem roku pokazati tko bolje trči na duže staze.

Ako se već želimo s nekim uspoređivati, okrenimo se Slovačkoj i Češkoj (Poljska je prevelika) jer te zemlje u utrci s nama nisu koristile nedopuštene supstance.