Izvoz je poludio
Već tjednima ponavljam da je ova zemlja mnogo veća i jača od jednog Agrokora i da politička nestabilnost nije problem kakvim se obično predstavlja. Zašto je takav stav drukčiji od prevladavajućeg mišljenja?
Ideja o tvrtki-državi i državi kao tvrtki duboko je ukorijenjena u našu kulturu i povijest. Svaki naš kraj, pa tako i cijela zemlja, u povijesti nisu imali čestu prigodu vidjeti kako se korist stvara kroz konkurenciju poduzetnika. Uvijek se netko dovoljno velik uspijevao zakvačiti na državu ili se država zakvačila za njega i zagrljaj je izgledao sudbonosno. Kao da sav razvoj zavisi o nekoj «središnjici».
Nekada je to bila INA; otud politička fascinacija INA-om, tim reliktom prošlosti. Ona je zahvaljujući našim političarima izrasla u nešto poput priče o mamutima i meteorima. Njeno su mjesto zadnjih godina zamijenile stranačke središnjice i Agrokor, dok su na lokalnim razinama primjeri brojni: od TLM-a za Šibenik i rafinerije za Sisak, do manje poznatih priča o kojima su zavisile naše općine i regije.
S padom Agrokora nestat će taj dio nacionalne ekonomske mitologije, osobito kada se pokaže da ovo gospodarstvo može rasti kad je otvoreno i integrirano i ako se jedan Agrokor ruši.
Uistinu, kada su zbog krize u Konzumu svi očekivali kolaps maloprodaje u ožujku, Državni zavod za statistiku objavio je podatak o rastu za izvanredno visokih 7,7% (cijeli sektor 5,8%).
Uslijedio je i preliminaran podatak o rastu izvoza za 21% u prva tri mjeseca ove godine. Trgovački deficit u prva tri mjeseca manji je nego u istom razdoblju prošle godine iako je uvoz rastao 11% zbog rasta domaće potražnje. Šok, nevjerica; izgleda da je dovoljan broj poduzetnika i menadžera «poludio» i odlučio uzeti stvari u svoje ruke; iskoristiti široko europsko tržište i svijet, bez obzira što su političari koji bi trebali voditi u ovoj priči odlučili ostati autsajderi.
Kao šlag na tortu prošlog su tjedna zagrebački poduzetnici i investitori prikazali mogućnost korištenja estonske digitalne platforme Funderbeam za financiranje kapitala rastućih malih i srednjih poduzeća. Ne radi se samo o tehnološkim startupovima koji pune medije zadnjih godina, nego i o «normalnim» i u prosjeku uspješnijim tvrtkama. One se mogu financirati na načine koji omogućavaju zaobilaženje naše institucionalne močvare, pri čemu sva aktivnost i dobici (pa onda i porezni prihodi) ostaju ovdje. U sljedećem tjednu model ćemo detaljno prikazati na Labu. Ideje, ideje …
Da, i Končar distributivni i specijalni transformatori d.d. preuzeli su tvornicu u Poljskoj zbog perspektiva tamošnjeg tržišta. Čestitke timu KODT-a. Dajte nam ideje, proizvode, tehnologije, da u njima tražimo svoje heroje umjesto u političkom blatu i na sportskim terenima.
Kako to da družina iz Končar distributivnih transformatora nisu ništa pitali državu? Drugi mit koji sada pada je mit o sveprisutnoj i svemoćnoj državi o kojoj sve zavisi i bez koje nema razvoja. Politička nestabilnost na rubu paralize koju živimo već godinu i po dana fertilno je tlo za uviđaj da unatoč «preslagivanjima» i mogućim izborima nezaposlenost rapidno pada ispod 200 tisuća (brojka od petka: 192 tisuće). To nije slučajno.
Čak se i Europska komisija nije usudila zbog Agrokora smanjiti hrvatske izglede rasta za više od 0,2 postotna boda (s 3,1% na 2,9%), što je u okviru statističke pogreške mjerenja. Predstavnik rejting agencije Standard& Poors’, koja je poznata po tome da u pravilu griješi, odvažio se procijeniti da bi rast mogao biti ipak manji za 0,4 postotna boda, što jedva izlazi izvan okvira statističke pogreške.
Europa je hvala bogu dobro, a Kina je Americi preko noći od prijetnje postala poželjan trgovački partner
Nema nikakve sumnje: Europa je okvir koji nas transformira. U tom smislu, Končarovi transformatori u Poljskoj prekrasna su metafora. EU je prilika koju smo počeli koristiti u svrhu samotransformacije. Čak i ono medijski najvidljivije – turizam – nikada ne bi poprimio ovakve razmjere da Hrvatska nije ušla u EU. Zato su gospodarski trendovi u EU za nas presudni.
S te strane srećom dolaze dobre vijesti. Komisija je povećala očekivanu stopu rasta EU za ovu godinu s 1,8% na 1,9%, gdje bi se trebala zadržati i u 2018. Financijski mediji izvještavaju o rekordnim priljevima novca u europske dioničke fondove. Prvi puta u povijesti tjedni je priljev protekloga tjedna premašio 6 milijardi dolara.
Macron je očekivano pobijedio u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora. I to je dobro, i to je sve što nam treba, da EU opstane. Nenad Zakošek je na ideje.hr objavio jako dobar tekst u kojem je produbio političku sliku današnje Francuske. Istaknuo je historijski snažnu personalizaciju francuske politike (De Gaulle, Mitterand, Chirac) koja predodređuje da slabije osobnosti (Sarkozy, Hollande) uništavaju svoje stranke. U tom zrakopraznom prostoru ojačala je krajnja anti-europska desnica, ali se pojavio i Macron. On na površini izgleda kao zakašnjela replika Blairova Trećeg puta, ali ima potencijal reforme Pete republike ako uspije okupiti široku koaliciju za provedbu reformi koja bi isključila samo krajnje dijelove lijevog i desnog spektra.
Od Trumpovog protekcionizma s druge strane Atlantika nije ostalo ni p. Kina je od neprijatelja i prijetnje iz predizborne kampanje postala strateški partner te je prošloga tjedna zaključen niz trgovačkih sporazuma između dvije države, posve suprotno Trumpovim predizbornim obećanjima.
Predizborna galama i ogroman raskorak između obećanja danih u tom razdoblju i politike koja se vodi nakon izbora, nije samo naša specifičnost. Radi se o univerzalnom svojstvu politike. Taj raskorak postupno uništava njenu vjerodostojnost ali to (zvučat će naizgled paradoksalno) uopće ne mora završiti loše.
Političke kampanje možemo shvatiti kao društvene rituale koji imaju svoju socio-psihološku funkciju. U svijetu u kojem moramo pažljivo osliškuvati druge da bismo ekonomski i životno uspjeli, u kojem se trudimo sve bolje razumjeti i prilagođavati da opstanemo na kompetitivnom tržištu, potrebni su nam povremeni odmori. Prekidi. Radi se o povremenim povratcima špiljskim ishodištima homo sapiensa. Trebaju nam kraći periodi povratka korijenima naše biološke i historijske tame. Tada režimo, pokazujemo zube, vičemo, vrijeđamo, nimalo se ne trudimo razumjeti drugu stranu, twittamo gluposti, ukratko, najblaže rečeno – ne slušamo.
Slušanje
Travis Bradberry smatra da je 40% našega uspjeha povezano sa sposobnošću slušanja. Većina ljudi misli da jako dobro sluša. To je, naravno, pogrešno. Pomalo je nalik dobro poznatim anomalijama: više od 50% ljudi misli da su natprosječno inteligentni ili dobri vozači, što je statistička besmislica. Ljudi imaju problem.
Što god mislili o sebi, velika je šansa da niste dobar slušač. I ako jeste, možete znatno poboljšati vještinu slušanja. Bradberry ima nekoliko jednostavnih preporuka kako to postići: (1) koncentrirajte se; (2) ostavite se mobilnog telefona; (3) nastojte postavljati pitanja; (4) povremeno «reflektirajte» (ponavljajte ono što ste shvatili svojim riječima i zamolite govornika da potvrdi jeste li dobro razumjeli); (5) koristite afirmativan govor tijela jer to potiče govornike da budu jasniji; (6) ne donosite sudove (držite um što dulje otvorenim) i (7) šutite, osim ako ne reflektirate i postavljate pitanja.
Dakle, glavna pouka prošlog tjedna koju možete prakticirati u sljedećem je: šutite, slušajte i povremeno poludite.