U prvom tekstu o predstojećoj poplavi EU sredstava objasnio sam deset stvari koje slijede, a u drugom upozorio na dvije opasnosti vezane uz tuđi novac – fiskalnu iluziju i muholovku. Ovaj, treći tekst zaključuje seriju kratkim prikazom dvije činjenice i dva načela o kojima treba postići suglasnost i primijeniti ih kako novac ne bi ostao samo tijek, nego kako bi se pretvorio u razvoj.
Hrvatska će narednih godina ući u po mnogočemu jedinstveno razdoblje u kojem će se preklopiti tri izvora EU sredstava:
- preostale isplate iz programa za financijsko razdoblje 2014.-2020. do 2023. u iznosu od oko 6 milijardi eura,
- isplate iz programa za razdoblje 2021.-2027. u iznosu nešto većem od 10 milijardi eura,
- isplate iz programa Iduća generacija EU, čije pred-financiranje počinje uskoro, a isplate se zaključuju do kraja 2026., u ukupnom iznosu većem od 10 milijardi eura.
Kada se tome pribroje i sredstva iz sljedećeg financijskog razdoblja koje počinje 2028., riječ je, potencijalno, o oko 30 milijardi eura za sljedećih 10 godina.
Priljev blizu 20 milijardi eura bit će koncentriran u skorom razdoblju do kraja 2026. Neto učinak priljeva europskih sredstava (nakon odbitka hrvatskih uplata u EU proračun) u nekima od tih godina mogao bi se penjati i do 8% BDP-a. Imajući u vidu bespovratan karakter većeg dijela sredstava i mogućnost da se uz EU sredstva vežu privatna ulaganja, riječ je o investicijskom potencijalu kakav Hrvatska nije imala od osamostaljenja.
Imajući na umu velike pogreške u uporabi sredstava koje su se dogodile u zadnjoj fazi velikog novčanog priljeva 2001.-2008. kada se Hrvatska nalazila u ciklusu ulaganja u infrastrukturu i stanogradnju, treba širiti spoznaju o dvije činjenice i dva načela koja mogu osigurati da se obilan tijek novca pretvori u trajan i uključiv razvoj.
Dvije činjenice:
- obilan tijek novca nije jamstvo razvoja ako se sredstva ne utroše na razvidan i efikasan način koji će dovesti do dugoročnog održivog rasta produktivnosti rada i životnog standarda;
- obilan tijek novca će nakon 2026. postupno usporavati, što znači da će priljevi EU sredstava u proporciji našeg BDP-a postajati manje važni; samim time, razvoj će u sve većoj mjeri zavisiti o vlastitim, unutarnjim sposobnostima koje se u međuvremenu trebaju razviti.
Dva načela za uspješnu transformaciju novčanog priljeva u trajan gospodarski i društveni razvitak:
- najveće moguće pojednostavljenje i transparentnost postupaka pripreme, administriranja, nadzora i evaluacije projekata kako bi: (a) u programe bio uključen što širi krug građana i poduzetnika, (b) kako bi se postupci maksimalno ubrzali i (c) kako bi se olakšao javni i stručni nadzor te spriječilo da se na poslovima alokacije EU sredstava učvrsti vladavina birokracije i partitokracije;
- najveće moguće povezivanje EU sredstava s privatnim ulaganjima, osobito u prioritetnim oblastima poput energetske i industrijske transformacije, kako bi se osigurala efikasnost i trajno povećala produktivnosti i životni standard građana.
Postupanje suprotno ovim činjenicama i načelima dovelo bi do propuštanja povijesne prigode. Učvrstila bi se vladavina birokracije. Trajno bi se ustanovila ovisnost o vanjskoj pomoći. U tom slučaju, Hrvatska bi se prema već viđenom scenariju nakon kratkog uzleta na velikom novčanom priljevu iz inozemstva vratila na sporu razvojnu stazu relativnog zaostajanja, sa svim negativnim posljedicama koje to sa sobom nosi.