Uhvati talente: nit vodilja budućnosti

Ilustracija: Jakub Jirsak / Dreamstime

Hinšt objašnjava zašto bi INSEAD-ov svjetski indeks konkurentnosti talanata trebao postati nit vodilja za vođenje politika u budućnosti

Svjetski indeks konkurentnosti talenata treba biti nit vodilja budućnosti. Indeks donosi pregled sposobnosti za upravljanje i natjecanje ljudskim kapitalom. Hrvatska je na 45. mjestu u svijetu. TOP 10 zemalja su: Švicarska, Singapur, Ujedinjena Kraljevina, Švedska, Australija, Luksemburg, Danska, Finska i Norveška. TOP 10 gradova su: Kopenhagen (Danska), Zürich (Švicarska), Helsinki (Finska), San Francisco (SAD), Göteborg (Švedska), Madrid (Španjolska), Paris (Francuska), Los Angeles (SAD), Eindhoven (Nizozemska) i Dublin (Irska).

Indeks pokazuje kako su među najkonkurentnijim zemljama za natjecanje talentima visoko razvijena tržišna gospodarstva Europe i Amerike. Sustavi kulturnih vrijednosti u navedenim su zemljama utemeljeni na individualnim slobodama, radnoj etici, meritokraciji, tržišnoj konkurenciji i visokim ekonomskim slobodama. Takve vrijednosti pogoduju zadržavanju i razvoju talenata.

Svjetski indeks konkurentnosti talenata donosi INSEAD – The Business School for the World, u partnerstvu s Adecco Group i Human Capital Leadership Institute of Singapore.

Zanimljivo da je Estonija već na 20. mjestu u svijetu (ispred Japana), da je Češka ispred Francuske i Izraela, dok je Hrvatska na 45. mjestu u svijetu iza Crne Gore i ispred Srbije. Od Hrvatske su među državama članicama Europske unije lošije samo Rumunjska i Bugarska.

Zašto su najbolji?

Najkonkurentnije zemlje u natjecanju za talente su visoko razvijena tržišna gospodarstva iz Europe i Amerike. Sustavi kulturnih vrijednosti u navedenim zemljama utemeljeni su na individualnim slobodama, radnoj etici, meritokraciji, tržišnoj konkurenciji i visokim ekonomskim slobodama. Takve vrijednosti su jedino moguće za zadržavanje i privlačenje talenata. Vlade, sveučilišta i poslovni sektor međusobnom surađuju.

Najbolje zemlje imaju inovativne obrazovne sustave koji su prilagođeni potrebama poslovnog sektora u razvoju vještina s kojima će se ljudi brzo zaposliti. Istovremeno, mladima pružaju prilike za stjecanje radnog iskustva već tijekom (dualnog) obrazovanja. Najbolje zemlje imaju fleksibilna tržišta rada kombinirana s aktivnim politikama poticanja zapošljavanja i jamstvima socijalne sigurnosti nezaposlenih. Danski model fleksigurnosti navodi kao jedna od prednosti.

Kroz Global Cities Talent Competitiveness Index (GCTCI) gleda se i 46 gradova. Pored ranije spomenutih top 10, Beč (Austrija) je na 15. mjestu, Tallinn (Estonija) na 21., Brno (Češka) na 22., Krakow (Poljska) na 24., a Riga (Latvija) na 29. mjestu. To su pametni gradovi koji kombiniraju jaku infrastrukturu, informacijsku umreženost i e-usluge, ulaganja u znanje i atraktivnost za međunarodne kompanije. Kroz indeks se gleda razina tehnološke razvijenosti putem automatizacije proizvodnih i gospodarskih procesa, umjetne inteligencije i ekonomije suradnje. Navedeni razvojni trendovi transformiraju tržište rada i stvaranju nove poslove koji će obilježiti budućnost i zamijeniti mnoge postojeće. Neizbježno pitanje glasi: gdje bi bio Zagreb da je uključen istraživanje?

Koji su ključni trendovi budućnosti

Kada se Svjetski indeks konkurentnosti talenata dublje analizira, može se uočiti nekoliko trendova kojima se javne politike trebaju što prije prilagoditi:

  1. Tehnologija mijenja prirodu radnih odnosa. Radna snaga postaje sve neovisnija i prilagodljivija. Sve je više slobodnih radnika (free agents). U tom smislu, fleksibilizacija radnog zakonodavstva se postavlja kao opetovani izazov.
  2. Svjedočimo velikoj tehnološkoj transformaciji. Osim automatizacije proizvodnih procesa, poslovne organizacije se počinju ravnati i povezivati (eng. flat and interconnected). Suradnja i rezultati postaju važniji od autoriteta i hijerarhije. Također, poslovni život s više karijera postaje norma (što je vezano i uz prethodnu temu glede fleksibilnosti rada).
  3. Inovacije proizlaze iz suradnje. Ključna su ulaganja u tehničke vještine. Mladi moraju učiti kako učiti (eng. learn how to learn). Kurikulumi trebaju biti fokusirani na eksperimentiranje i projekte te praktično naukovanje na radnom mjestu. Time se otvara pitanje uvođenja dualnog sustava obrazovanja (u kojemu prednjače zemlje germanske kulture – Njemačka, Austrija, Švicarska, Češka i dr.). Cjeloživotno obrazovanje postaje obveza (a ne opcija). Ova točka otkriva jedina moguća rješenja za snižavanje nezaposlenosti koja će se u budućnosti pojavljivati kao daleko veći problem obzirom na sveobuhvatnu automatizaciju.
  4. Reforme u području obrazovanja i tržišta rada postaju glavni pokretači transformacije. Bitna je suradnja javnog, poslovnog i akademskog sektora (što se odnosi i na razvoj klastera). Sve se više predlaže kombiniranje fleksibilnosti tržišta rada i povećanja socijalne sigurnosti radnika (što se veže uz model fleksigurnosti).

Koja je metodologija i koji su izazovi?

Metodologija je prema obliku i sadržaju slična Svjetskom izvješću o konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF).

Kada se metodologija gleda prema ključnim segmentima, isti se mjere prema nekoliko bitnih indikatora. Poticanje talenata se odnosi na bruto investicije u istraživanje i razvoj (kao udio u BDP-u), prisutnost multinacionalnih kompanija koje su među 2000 s Forbesove ljestvice te na pristup informacijsko-komunikacijskih tehnologijama (ICT). Privlačenje talenata se odnosi na prosječni ekonomski standard (BDP po stanovniku) te kvalitetu okoliša i života. Rast talenata ovisi o prisutnosti najboljih sveučilišta, uključenosti pojedinaca u društvene mreže te stopi upisa strukovnog i visokog obrazovanja. Zadržavanje talenata ovisi o razini sigurnosti, cijeni nekretnina i troškovima života. Korištenje talenata ovisi o udjelu radne snage s barem srednjom školom, a razvoj globalnog znanja ovisi o udjelu visokoobrazovane radne snage i zračnim lukama.

Kada se metodologija gleda kao cjelina, sljedeći su indikatori javnih politika relevantni za reforme:

·         Kvaliteta regulative i propisa te odnos javne uprave i poslovnog sektora

·         Efektivnost javnih politika

·         Intenzitet tržišnog natjecanja

·         Lakoća poslovanja

·         Otvorenost za inovacije i nove poslovne modele

·         Izvoz visoke dodane vrijednosti

·         Investicije u istraživanje i razvoj

·         Poticanje istraživača i profesionalaca

·         Razvijenost klastera

·         Usklađenost plaća s produktivnošću

·         Produktivnost ljudskog kapitala

·         Fleksibilnost tržišta rada

·         Tehnološki transfer kroz strane investicije

·         Otvorenost za multikulturalizam

·         Tolerancija prema manjinama

·         Rodna ravnopravnost

·         Međunarodni studenti

·         Korištenje društvenih i profesionalnih mreža

·         Kvaliteta obrazovnog sustava i sveučilišta

·         Održivost poreznog i mirovinskog sustava

·         Osobna sigurnost

Svi navedeni indikatori su osovina budućnosti svake zemlje. Stoga ne bi trebalo biti iznimke ili alibija u pogledu njihove afirmacije. Iza svakog pojedinog indikatora postoji sustav vrijednosti koji se treba naučiti ili mijenjati (što prije). Tek onda slijede javne politike koje će isporučiti rješenja.

Što treba raditi?

Svjetski indeks konkurentnosti talenata pruža reformske preporuke usmjerene na bolje upravljanje talentima:

  1. Poticati razvoj tehnoloških vještina i eksperimentalnog obrazovanja.
  2. Razvijati suradnju javnog i privatnog sektora u razvoju praktičnog naukovanja (dualni sustav obrazovanja kao u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji).
  3. Poticati fleksibilnost tržišta rada i aktivne politike poticanja zapošljavanja (danski model fleksigurnosti).
  4. Ulagati u konstantnu nadogradnju vještina i učenje na poslu.
  5. Ohrabrivati autonomiju zaposlenika i horizontalne mreže suradnje umjesto autoriteta i hijerarhije koja preferira formalnosti i rutinu.
  6. Poticati mobilnost talenata (a povezivanje europskog tržišta je zato također bitno).
  7. Razvijati digitalne vještine (umjesto održavanja niza nepotrebnih obrazovnih sadržaja).
  8. Razvijati više karijera i cjeloživotno učenje.
  9. Izgrađivati prekogranične mreže i duh suradnje (što je primjerice svrha Europske unije).
  10. Obrazovni sustavi moraju se fokusirati na razvoj STEM vještina. Hrvatske inicijative u tom području pružaju veliku priliku za stvaranje konkurentne budućnosti. Gospodarstva moraju otvoriti tržišne prilike za ekonomiju suradnje. Ljudi trebaju cjeloživotno učiti kreativnost, suradnju i rješavanje problema.

Zaključno

Svjetski indeks konkurentnosti talenata treba biti nit vodilja budućnosti jer predstavlja još jedan u nizu pokazatelja koji mogu pomoći u transformaciji društva ka prosperitetu. Visok životni standard i kvaliteta života se ne može tek tako očekivati kroz oslanjanje na već naučena uvjerenja koja bi onda davala povod za emotivni „optimizam“. Svaki indeks ima svoju preciznu metodologiju i samo rad na implementaciji vodi prema rezultatima koji onda donose realni smisao za optimizam.

Tehnološka transformacija se u najkonkurentnijim zemljama odvija takvom brzinom da umjerene promjene neće biti dovoljne. Dobra je vijest da tehnološka transformacija pruža veliku priliku da se promjene ubrzaju i da se njihovi rezultati pokažu brže nego što se to obično očekuje kroz „realan“ oprez.

Javne politike koje se predlažu su nužnost koja se mora odabrati ako želimo osigurati napredniju i konkurentniju budućnost i stvarati, zadržavati i privlačiti talente. Dio smo Europske unije čije se članice nalaze među najkonkurentnijim državama svijeta, pogotovo u stvaranju uvjeta za talentirane pojedince. Zato ih Svjetski indeks konkurentnosti talenata vrlo dobro rangira.

Kao i uvijek, jedino rješenje je u sustavnom sagledavanju izvora problema tj. uzroka. To je teže u zemljama čija društva njeguju populizam i kolektivizam koji onda onemogućuju dubinsko preispitivanje (ne)kvalitete društvenih vrijednosti i institucija. S druge strane, zemlje i (pametni) gradovi koji su najkonkurentniji u borbi za talente uvelike imaju tradiciju i nasljeđe individualne slobode i tržišnih odnosa. Čak i one visokorangirane zemlje i gradovi kojima je takvo nasljeđe bilo prekinuto zbog komunizma, kao primjerice Tallinn (Estonija), Riga (Latvija) i Brno (Češka), mogli su napraviti snažnu tranziciju koja je značila modernizaciju kao i oživljavanje tradicija naprednih društava iz pred-komunističkog razdoblja.

Hrvatskoj je takvo nasljeđe individualne slobode i radne etike kroz povijest uglavnom nedostajalo, dok se tranzicija, usporena s mnogim odgodama i otporima, nije dovoljno iskoristila za modernizaciju sustava društvenih vrijednosti i institucija po uzoru na zapadnije i sjevernije zemlje. Regionalno nasljeđe prošlosti još dominira i pruža otpor budućnosti. To se lako može promijeniti uz snagu volje, tako da se prihvate sustavna rješenja koja bi pomake donijela već do 2025.

Dok moramo daleko više ulagati u STEM, ne smije se zaboraviti kako nam (naravno reformirani) sustav društvenih znanosti također treba dati korisna znanja kako riješiti nagomilane probleme vezane uz društvene vrijednosti i institucije, iz kojih proizlaze uzroci nekonkurentnosti koji se vide u sustavu javnih politika. Također, u procesu suočavanja s društvenim problemima svako prikrivanje istine značilo bi samo korak unazad.

Dok emigracija postaje izazovno pitanje, premda ne i neobično, snaga volje da se korjenito (a ne tek umjereno) mijenjamo, kako bismo konačno cijenili talent i pamet svakog pojedinca postaje glavna točka o kojoj ovisi prilika da dugoročno postanemo privlačni (konkurentni) za talente. U tom smislu Svjetski indeks konkurentnosti talenata treba biti nit vodilja budućnosti.


*autor iznosi stavove u osobno ime.