Jučer izdana 10-godišnja euroobveznica s prinosom od 1,324% nosi bez premca najnižu kamatnu stopu na državni dug ikada. To nije iznenađenje. Prinosi se neko vrijeme kreću na najnižim razinama u povijesti. Pogledajte naš monitor prinosa i uočite kako je već dva dana prije izdanja, prag od 1,5% bio probijen prema dolje. Slično se dogodilo s probojima (na mnogo nižim razinama) prinosa na obveznice mnogih drugih zemalja. I njemački se prinos kreće na historijskom minimumu, u negativnoj zoni. Da, na deset godina; i kamatna stopa je negativna. Dakle, dobar tajming izdanja kojim su ispunjeni planovi zaduživanja na međunarodnom tržištu za ovu godinu.
Tržišni trend pada prinosa objašnjava se prevladavajućim strahom i averzijom prema riziku. Indikatori prilaska recesije su jaki. Globalna ekonomija usporava. Središnje banke su odustale od povećanja kamatnih stopa, a u SAD-u se očekuje pad. Europski podaci o industrijskoj proizvodnji prilično su loši (iako se uslužni sektor i potrošnja još solidno drže), a trgovački rat SAD-a i Kine te generalno ponašanje američke administracije svima su utjerali strah u kosti. Osobito europskoj auto industriji koja tek čeka rasplet kako će proći u odnosima s SAD-om gdje se prodaje mnogo europskih automobila.
Ova nevesela situacija nosi i neke paradokse. Npr. dionice su još uvijek visoko vrednovane zbog očekivanja nastavka razdoblja najnižih kamatnih stopa u povijesti. Takav nerazmjer teško može dulje potrajati: ili se recesija neće materijalizirati (pa će zarade kompanija opravdati valuacije), ili će se cijene dionica korigirati pred nadolazećom recesijom. Ovo unutarnje proturječje zasad svi registriraju, ali nitko ne zna na kako će se rasplesti. Možete se samo kladiti.
U opisanim uvjetima otvorio se prozor mogućnosti za Hrvatsku. Pobliže, dva su temeljna razloga: (a) potraga za rizikom nije posve stala, (b) Hrvatska u zadnje vrijeme isporučuje više od onoga što je obećala.
Ova dva razloga objašnjavaju uspjeh jučerašnjeg izdanja. Knjiga narudžbi (potražnja) bila je više nego četiri puta veća od samoga iznosa izdanja (1,5 mlrd EUR). Doista je rijetkost da prinos na novo izdanje (1,324%), osobito ovako pozamašnog iznosa, toliko padne ispod ekvivalentnog prinosa na tržištu u danima prije izdanja (iako je trend bio prema dolje).
Vratimo se na ovo da potraga za rizikom nije posve stala. Prinosi na obveznice vodećih svjetskih gospodarstava, rekli smo, bilježe najniže razine u povijesti. Desetogodišnji američki prinos kreće se unutar ciljanog raspona tržišta novca, a njemački je dotaknuo historijski minimum od -0,26%, što također ne odstupa od prinosa europskog tržišta novca. Takve situacije su kroz povijest, uz dosta vremenskog odmaka (ponekad!) najavljivale recesije. No kako one dolaze kasnije, u ovom vremenu apetit za rizikom posve ne nestaje. Tu na scenu stupa Hrvatska. Država s podnošljivim rizikom i još uvijek značajnim prinosom (koji je za punih 1,5 postotni bod veći od usporedivog njemačkog) odjednom je postala atraktivna mnogim investitorima koji ne žele značajan rizik, ali ipak bi malo prinosa.
Drugo, Hrvatska u zadnje vrijeme isporučuje više no što je obećala. Ne računamo li Uljanik, koji je predstavljao jednokratni udar, proračunski planovi u vrijeme ministra Zdravka Marića izvršavani su bolje od očekivanja. Ne treba sumnjati da su proteklih dana investitorima prezentirane i fiskalne brojke za prvo tromjesečje ove godine. Podsjetimo, Vlada za ovu godinu, pomalo zbunujuće, na razini opće države planira deficit od čak 4 milijarde kuna, no prema brojkama za prvo tromjesečje mogla se pohvaliti deficitom (a tu je sezonski deficit najveći) od svega oko 600 milijuna (doduše, prema nacionalnoj metodologiji), što je na razini prošle godine kada je ostvaren suficit, i to suficit koji bi bez Uljanika (a ove godine sličnog efekta neće biti) bio iznad 1% BDP-a. Prema tome, investitori su vjerojatno očitali prognozu da će fiskalni ishod ove godine biti bolji od planiranog i odlučili to nagraditi.
Pouka je ono što jako dobro znaju svi prodavači: kupca treba pozitivno iznenaditi.
Primitci od ovog izdanja koristit će se za otplatu starije dolarske obveznice izdane pred 10 godina uz kupon od 6,75% te će državni proračun samo po osnovi kamata uštedjeti oko 500 milijuna kuna ili oko 0,125% BDP-a na godinu temeljem razlike kamatnih stopa ova dva izdanja.