ŠIRA SLIKA BR. 5
U rubrici Šira slika objavljuju se Labove dubinske ekonomske analize
Šira slika br. 1. Hrvatski turistički bum: dolazi li virus nizozemske bolesti?
Šira slika br. 2. Je li kuna stvarno precijenjena?
Šira slika br. 3. Ulaganje u R&D: nije važno samo koliko nego i kako
Šira slika br. 4. Koliki je fiskalni prostor u Hrvatskoj
Prognoze Vlade iz Nacionalnog programa reformi pokazuju da se nakon rasta BDP-a od 3,1% u 2016. godini i 2,8% u 2017. godini u narednim godinama očekuje postupno usporavanje realne stope rasta prema 2,5% godišnje. Kako je istaknuo ministar Marić, veliki dio usporavanja može se objasniti snažnom uvoznom ovisnošću hrvatskog gospodarstva.
Slična objašnjenja mogu se pronaći i u proljetnim prognozama Europske komisije koja u većini zemalja CEE regije (Središnja i Istočna Europa) u narodnom razdoblju očekuje nešto niže stope rasta (Slika 1).
Slika 1: Prognoze stope rasta BDP-a u CEE regiji
Izvor: Europska komisija
Cilj ovoga teksta je detaljnije analizirati ovisnost hrvatskog gospodarstva o uvozu, s posebnim naglaskom na rijetko korištene podatke iz input-output tablica.
Udio uvoza roba i usluga u BDP-u
Na Slici 2 je prikazan prosječan udio uvoza roba i usluga u BDP-u u desetogodišnjem razdoblju od 2008.-2017. godine:
Slika 2: Uvoz roba i usluga (% BDP-a)
Izvor: Eurostat
Podaci pokazuju da Hrvatska prema udjelu uvoza u BDP-u u međunarodnoj usporedbi predstavlja jedan od ekstrema, ali ne na desnoj strani slike, kako bi se možda očekivalo, nego na lijevoj strani, među zemljama s najmanjim udjelom uvoza u BDP-u.
Ako promatramo manje zemlje (za koje inače očekujemo da imaju veći omjer uvoza i BDP-a od većih zemalja, op.ur.), Hrvatska ima najniži udio uvoza u BDP-u. Takav položaj Hrvatske može se objasniti i niskim stupnjem ekonomskog razvoja jer, kako je objašnjeno u B2B o otvorenosti, s porastom razvijenosti zemalja raste i otvorenost (iako je u slučaju rasta i otvorenosti uvijek otvoreno pitanje kokoši i jajeta).
Slika 3 pokazuje kako se Hrvatska prema pokazatelju udjela uvoza roba i usluga u BDP-u u promatranom razdoblju nalazila ispod prosjeka za usporedive zemlje, pri čemu se razlika nakon krize dodatno povećala. Rast razlike je najvećim dijelom posljedica sporijeg oporavka hrvatskog gospodarstva u kojem je recesija trajala šest godina, dok se ostatak regije oporavio brže (Poljska nije ni zabilježila recesiju).
Slika 3: Uvoz roba i usluga (% BDP-a) Hrvatska vs prosjek regije srednje i istočne Europe
Izvor: Eurostat
Vezu između stope rasta gospodarstva i uvoza najlakše je razumjeti uz pomoć input-output tablica koje omogućavaju da se za sve komponente finalne potražnje izračuna tzv. uvozna izvozna ovisnost i neizravna izvozna ovisnost.
Mikulić (2018) ističe da se dio uvoznih proizvoda u gospodarstvu bez ikakve dorade, odnosno transformacije od strane domaćih jedinica, koristi za izravno zadovoljenje finalne potražnje rezidenata (npr. čokolada Milka). Izravan uvoz ne utječe na porast domaće ekonomske aktivnosti, osim za poduzetnike koji organiziraju distribuciju uvoznih proizvoda (transport i trgovina). Osim izravne uvozne zavisnosti postoji i neizravna zavisnost koja je sadržana u uvoznoj komponenti domaćih proizvoda koje isporučuju domaći proizvođači.
Na Slici 4 je prikazan izravan i neizravan uvoz u postotku vrijednosti pojedine sastavnice finalne potražnje.
Slika 4: Uvozna ovisnost sastavnica finalne potražnje
Izvor: Mikulić (2018)
Iako u široj javnosti prevladava mišljenje da je osobna potrošnja najizloženija uvozu, podaci iz input-output tablica pokazuju kako je ukupna uvozna ovisnost osobne potrošnje 25% (četvrtina potreba se zadovoljava izravnim i neizravnim uvozom). Međutim, ovaj podatak treba interpretirati s oprezom budući da veliki dio osobne potrošnje čine usluge, koje nisu međunarodno razmjenjive, a Mikulić (2018) ističe i kako ESA 2010 metodologija u osobnu potrošnju uključuje i imputirane stavke, poput imputirane stambene rente, koje su svrstane u potrošnju koju isporučuju domaći proizvođači.
Puno zanimljiviji rezultati input-output analize odnose se na investicije i izvoz.
Prema ovim izračunima, stopa uvozne ovisnosti investicija je visokih 40%, od čega podjednak udio otpada na izravan uvoz i na neizravan uvoz. Dakle, realizacija investicija u Hrvatskoj podrazumijeva vrlo visoku potražnju za uvoznim proizvodima izravno (nabavka strojeva i opreme) i neizravno (od domaćih proizvođača koji uvoze). Primjerice, prema ovom pokazatelju rast investicija za 10 milijardi kuna sa sobom vuče oko 4 milijarde kuna ukupnog uvoza.
Još zanimljiviji rezultat odnosi se na izvoz gdje uvozna ovisnost također iznosi oko 40%. Hrvatski izvoznici stvaraju snažnu potražnju za uvoznim proizvodima. Takva situacija se velikim dijelom može objasniti i činjenicom da su neka veća izvozna poduzeća dio međunarodnih poduzeća te predstavljaju jednu od karika u međunarodnom proizvodnom lancu, gdje prerađuju proizvode za nastavak proizvodnog procesa u inozemstvu.
Slika 5 pokazuje stope rasta uvoza u odnosu na ostale komponente BDP-a te također ukazuje na snažnu korelaciju pri čemu je u razdoblju od 2000. do 2017. godine koeficijent linearne korelacije između osobne potrošnje i uvoza 0,88, investicija i uvoza 0,78, a izvoza i uvoza 0,72.
Slika 5: Stope rasta uvoza i komponenti BDP-a
Izvor: Državni zavod za statistiku
Visoki izravni i neizravni uvozni sadržaj poništava dio multiplikativnih učinaka na domaće gospodarstvo pa je u raspravama o poticanju potrošnje, investicija i izvoza važno voditi računa o uvoznoj ovisnosti, što značajno utječe na prognoze rasta BDP-a.
Odnos izvoza i uvoza zanimljivo je promatrati i u međunarodnom kontekstu: na Slici 6 je prikazan odnos između udjela izvoza u BDP-u i udjela uvoza u BDP-u (prosjek 2008.-2017.).
Slika 6: Odnos udjela izvoza i udjela uvoza u BDP-u
Izvor: Eurostat
Regresijski pravac ukazuje na vrlo snažnu vezu između udjela uvoza i udjela izvoza u BDP-u, s koeficijentom determinacije od 0,93. To znači da snažna uvozna komponenta hrvatskog izvoza nije iznimka, već pravilo, ali položaj Hrvatske (crveno) iznad regresijskog pravca upućuje da bi udio uvoza ipak mogao biti nešto veći od onog koji bi predviđao trenutačni udio izvoza (ceteris paribus).
Proizvodni sektori s najvećom uvoznom ovisnošću
Osim sa strane agregatne potražnje, uvozna ovisnost se može promatrati i sa strane proizvodnje: na Slici 7 je prikazano deset sektora s najvećom ovisnošću u uvozu.
Slika 7: Proizvodni sektori s najvišom razinom ukupne uvozne ovisnosti iskazane kao udio ukupnog uvoza intermedijarnih inputa u proizvodnom lancu u ukupnom outputu sektora
Izvor: Mikulić (2018)
Ukupna uvozna zavisnost najviša je za sektore proizvodnje koksa i naftnih derivata, putničkih agencija i proizvodnje metala. Mikulić (2018) objašnjava da je u slučaju proizvodnje koksa i naftnih proizvoda prvenstveno riječ o izravnoj uvoznoj zavisnosti, dok su u ostala dva sektora istovremeno značajni izravni uvoznici dobara i usluga, ali koriste i intermedijarne proizvode u čijoj se proizvodnji upotrebljava visok udio dobara uvoznog podrijetla. Kod tih djelatnosti jedinični porast finalne potražnje utječe na izravan i neizravan rast uvoza koji čini polovicu vrijednosti finalnih isporuka (vrijednost koeficijenta iznad 0,5). Zanimljivo je zamijetiti da veliki broj ovih proizvodnih sektora istovremeno predstavlja i skupinu najvećih hrvatskih izvoznika, što opet upućuje na snažnu vezu između jačeg izvoznog sektora i jačeg uvoza.
Zaključno
Cilj ovoga teksta bio je pružiti dublji uvid u uvoznu ovisnost hrvatskog gospodarstva. Glavni zaključci glase:
- uvozna ovisnost nije specifičnost hrvatskog gospodarstva nego važno obilježje većine usporedivih zemalja;
- udio uvoza u BDP-u u Hrvatskoj je manji nego u usporedivim zemljama regije (zbog nižeg stupnja razvijenosti);
- među komponentama finalne potražnje najveću uvoznu ovisnost nema potrošnja nego investicije i izvoz;
- zbog uključenja sve većeg broja zemalja u međunarodne proizvodne lance postoji vrlo čvrsta veza između izvoza i uvoza;
- u Hrvatskoj većina proizvodnih sektora s visokom uvoznom ovisnošću istovremeno pripada skupini najvećih izvoznika.
Iako se uvoz često percipira kao a priori negativan čimbenik koji narušava ekonomsko blagostanje, važno je primijetiti da je uvoz i vrlo važna komponenta koja omogućava zadovoljavanje potreba potrošača, proizvodnju, investicije i izvoz, tj. stvaranje dodane vrijednosti u gospodarstvu.