B2B2-1 Makroekonomska raspodjela: raspodjela dohotka između rada i kapitala

Ilustracija: Željko Badurina

Nakon objave Makroekonomike I u kojoj su se bavili pitanjima stabilizacijske politike u kratkom roku, Bićanić i Deskar-Škrbić otvaraju novu seriju B2B2 o makroekonomici dugog roka tekstom o kretanju udjela rada i kapitala u ukupnom dohotku. Vrućoj temi nejednakosti i raspodjele vraćat će se nekoliko puta u seriji, ali uvijek hladno i kroz analizu brojki, kao i ovaj put: kada se u kalkulaciji uzme u obzir udjel dohotka samozaposlenih, makro raspodjela u Hrvatskoj ne pokazuje velike promjene

Ad
Ad

Dugo godina se govorilo da je analiza raspodjele dohotka ili imovine, odnosno analiza ekonomskih nejednakosti, jednako uzbudljiva kao gledanje trave kako raste. Sve se odvijalo sporo, predvidivo i neprimjetno.

Jedna od tih ‘dosadnih’ nejednakosti bila je i makroekonomska raspodjela dohotka na dohodak od rada (plaće) i dohodak od kapitala (profite). Nepromjenjivost te raspodjele i cijene kapitala (profitne stope) pedesetih je prepoznata kao jedna od stiliziranih činjenica dugoročnog rasta koje navodi Nicholas Kaldor. Nepromjenjivost je bila toliko neosporna da je ugrađena u standardne proizvodne funkcije (Cobb-Douglasovu) koje su široko primjenjivane. Pretpostavka o nepromjenjivosti makroekonomske raspodjele dohotka koristila se u skoro svim primijenjenim istraživanjima, čak i kada s njima nije imala izravne veze.

Sredinom devedesetih istraživači su počeli primjećivati da se situacija mijenja. Prvo je primijećeno da se nejednakosti dohotka ne mijenjaju sukladno predviđanjima modela i istraživanja. Simon Kuznets je pedesetih predvidio da se nejednakosti prvo povećavaju, a onda smanjuju s gospodarskim rastom (odatle poznata inverzna ‘U’ krivulja). Takvo predviđanje je uglavnom bilo prihvaćeno. Onda se pažnja posvetila drugim oblicima ekonomskih nejednakosti koje se također nisu ponašale na predviđeni način. Do te promjene nije došlo samo zato što su istraživači imali više podataka, nego su se promjene stvarno mogle lako uočiti. Nedavno započete promjene rasta nejednakosti, koje su i dalje u tijeku, više nisu upitne. To je sada ‘mainstream result’ i nova stilizirana činjenica.

Jedna od tih promjena tiče se pada udjela plaća u raspodjeli BDP-a. Istraživači MMF-a su taj pad izračunali za dvije grupe zemalja i rezultati njihovog izračuna su prikazani na Slici 1 (a). Što vrijedi za grupe zemalja, vrijedi i za Hrvatsku. Naš izračun za Hrvatsku prikazan je na Slici 1(b). U oba slučaja nema sumnje da udio plaća u BDP-u pada. I to ne tijekom jednog ciklusa ili kroz kraće vrijeme zbog nekog šoka, nego po svemu sudeći kao sekularni trend.

Slika 1: Udio plaća u BDP-u

Izvor: MMF WEO; izračun autora (račun je objašnjen u nastavku teksta)

Ovaj udio pada dovoljno dugo i prepoznatljiv je pa se vjerojatno (jer ipak se radi o samo petnaestak godina što je prekratko za čvršći sud) može  smatrati strukturnom promjenom koju treba uzeti u obzir ako ekonomska analiza ima pretenzije objasniti svijet u kojem živimo i ponuditi neke prijedloge kako ga poboljšati.

Naravno, to je vrlo široko područje i jedan tekst u ovoj seriji ne može dati sveobuhvatnu sliku. Zato smo se odlučili na skromniji pristup. Prvo ćemo kratko prikazati značenje ovog pada i raspraviti veze s prihodima od rada (plaće su dio prihoda od rada). To će ujedno biti i prva skica primjene analize na Hrvatsku. U drugom dijelu će se prikazati kakve mogućnosti za analizu makroekonomske raspodjele nudi ekonomska analiza. U tom dijelu će se ponuditi dva danas prevladavajuća tumačenja.

Makroekonomska raspodjela u Hrvatskoj

Pad udjela plaća u BDP-u prikazan na Slici 1(b) zahtijeva provjeru. Provjerom ćemo ustanoviti odnos pada udjela plaća i udjela ukupnih primanja od rada. Pokazat će se da postoji razlika koja zahtijeva detaljnije istraživanje koje prelazi okvire ovoga rada. Osim toga, hrvatske promjene moći će se usporediti s promjenama u drugim zemljama. U ovom radu možemo dati samo naznake glavnih kretanja, bez čvrstih zaključaka. To se tiče sekularnog trenda i strukturnih promjena na koje ukazuju raspoloživi brojevi o promjenama makro raspodjele. Razlog nije kakvoća podataka ili međunarodna usporedivost, nego kratkoća serije. Sedamnaest godina je duljina raspoložive serije u Hrvatskoj, a to je prekratko razdoblje za zaključke o trendu ili strukturi. Zato trendovima u slikama treba pristupiti s dužnim ogradama.

Prikaz različitih metoda izračuna udjela dohotka od rada

Prije prikaza različitih metoda izračuna udjela dohotka od rada važno je ukazati na problem nazivnika. U ekonomskoj teoriji se udjeli dohotka od rada i kapitala izražavaju kao udjeli u ukupnom dohotku. Ukupan dohodak se, pak, temelji na ukupnoj proizvodnji, što objašnjava kružni tok gospodarstva. U ekonomskoj stvarnosti, pokazatelj proizvodnje u gospodarstvu je bruto dodana vrijednost (BDV). Zato je ispravno mjeriti udjele dohotka od rada i kapitala u bruto dodanoj vrijednosti, a ne u BDP-u, što je čest slučaj. Razlika između BDP-a i BDV-a proizlazi iz korekcija za poreze na proizvode i subvencije. Kako bi podaci bili usklađeni s ekonomskom teorijom, ovdje ćemo sve udjele računati preko BDV-a, a ne BDP-a, budući da bi udjeli dohotka od rada i kapitala u BDP-u bi bili značajno podcijenjeni.

Jedan od najintuitivnijih načina izračuna udjela dohotka od rada je podijeliti podatke o masi bruto plaća isplaćenoj u nekoj zemlji s BDV-om. Ovako definirani pokazatelj za Hrvatsku je prikazan na Slici 2.

Slika 2: Udio mase plaća u BDV-u od 2000.-2017.*

*masa plaća se računa kao umnožak prosječnog broja zaposlenih u nekoj godini i prosječne godišnje bruto plaće. Izvor: izračun autora na temelju podataka HNB-a (analitički prilog Biltenu)

Ovaj pokazatelj sugerira da je udio dohotka od rada u BDP-u u Hrvatskoj od 2000. godine u gotovo konstantnom padu, te da je smanjen s oko 55% BDP-a u 2000. na oko 48% BDP-a 2017. godine.

Osim postojanog pada treba uočiti još dvije stvari. Prva je da taj pad nije povezan sa smanjenjem zaposlenosti nego po svemu sudeći s promjenama veličine I utvrđivanja plaća. Štoviše, razdoblje od skoro 20 godina upućuje da se možda radi o strukturnoj promjeni. Drugo, iako bi ovaj pokazatelj nekima mogao poslužiti kao podloga za raspravu o odnosu rada i kapitala važno je zamijetiti kako je udio od 50% BDP-a značajno ispod razine od 66% BDP-a (2/3) koji sugerira ekonomska literatura. Zato je potrebno pokušati definirati alternativni pokazatelj i razmotriti da li je on bliži ovoj „stiliziranoj činjenici“ rasta.

Najčešće korišteni pokazatelj udjela dohotka od rada temelji se na metodologiji nacionalnih računa, koja se koristi prilikom izračuna BDP-a po tzv. dohodovnoj metodi.  Pojednostavljeno, u dohodovnoj metodi BDP predstavlja suma dohodaka ostvarenih u gospodarstvu, a dohodak ostvaruju radnici, poduzetnici i država.

Dohodak radnika se u nacionalnim računima promatra kroz tzv. sredstva zaposlenih. Prema definiciji DZS-a, sredstva zaposlenih obuhvaćaju sva primanja zaposlenih u novcu i naturi koja su zaposleni primili kao nadoknadu za svoj rad i sve uplate na ime socijalnog osiguranja zaposlenih. Doprinosi za socijalno osiguranje zaposlenih uključuju obvezne i dobrovoljne socijalne doprinose. Naknade zaposlenima uključuju troškove prijevoza na posao i s posla koje plaća poslodavac, naknade smještaja i naknade za odvojeni život, dječji doplatak, regres, jubilarne nagrade i slično. Bruto nadnice i plaće obuhvaćaju i napojnice u restoranima, frizerskim salonima, prijevozu taksijem i ostalim sličnim uslugama.

Na Slici 3 je prikazano kretanje udjela sredstava zaposlenih u BDV-u, koji pokazuje sličnu dinamiku kao i udio mase plaća, budući da bruto plaće predstavljaju najvažniju komponentu ovog pokazatelja. Udio ovako definiranog dohotka od rada u BDV-u je također smanjen za oko pet postotnih bodova BDP-a, s oko 61% 2000. godine na oko 56% BDV-a 2016. godine. Ovaj udio je bliži teorijskim pretpostavkama, ali ipak ne prikazuje potpunu priču o dohocima od rada.

Slika 3: Udio sredstava zaposlenih u BDV-u

Izvor: izračun autora na temelju podataka DZS-a

Temeljni problem u korištenju podataka o masi plaća i sredstvima zaposlenih je što ovi pokazatelji u obzir uzimaju samo dohotke zaposlenih, a zanemaruju važnu ulogu samozaposlenih. Oni u velikom broju gospodarstava na svijetu imaju značajan udio. Zato se u izračunu udjela dohotka od rada sredstva zaposlenih moraju korigirati za sredstva samozaposlenih. Ovaj zadatak nije jednostavan i ovisi o dostupnosti podataka među zemljama.

Na sreću, za sve veći broj zemalja su u nacionalnim računima dostupni podaci o tzv. mješovitom dohotku. Mješoviti dohodak je dohodak samozaposlenih, a on je „mješovit“ jer je kod samozaposlenih teško razlučiti koliko se oni u svojem poslovanju oslanjaju na rad, a koliko na kapital.

Dodavanjem mješovitog dohotka samozaposlenih sredstvima zaposlenih možemo se približiti stvarnom pokazatelju dohotka od rada u gospodarstvu samo uz dodatne pretpostavke o tome koji dio mješovitog dohotka je od rada, a koji potječe od kapitala. Na primjer mješoviti dohodak primaju članovi OPG-a koji imaju na raspolaganju značajan kapital (strojeve, zemlju, zgrade), ali I PR stručnjaka koji osim računala ima stol i stolicu (skrećemo pažnju da ljudski kapital nismo uzeli u obzir).

Međutim, ako sredstvima zaposlenih dodamo ukupan mješoviti dohodak, moramo napraviti hrabru pretpostavku kako se mješoviti dohodak dijeli na dohodak od kapitala i dohodak od rada. Jedna mogućnost je da se cijeli dohodak samozaposlenih generiran od rada, to je Pokazatelj 1 na Slici 4. Alternativa je da pretpostavimo da je udio rada samozaposlenih u mješovitom dohotku jednak udjelu sredstava zaposlenih u gospodarstvu, tj. da samozaposleni generiraju jednaki dohodak od rada u mješovitom dohotku kao i zaposleni u ukupnom dohotku. To je pokazatelj 2. na Slici 4.

Slika 4: Udio sredstava zaposlenih i mješovitog dohotka u BDV-u

Izvor: izračun autora na temelju podataka DZS-a

Ovako definirani pokazatelji više odgovaraju teorijskim pretpostavkama o relativno konstantom udjelu dohotka od rada koji se kreće oko 2/3 dohotka u gospodarstvu. Ako se gleda cijelo razdoblje onda Pokazatelj 1 ima prosječnu vrijednost od 69% i vrlo blago raste, a Pokazatelj 2 ima prosječnu vrijednost od 65% i  blago pada. U svakom slučaju, nema velikih oscilacija vidljivih u udjelu plaća na prijašnjim slikama. Uključivanje samozaposlenih ima utjecaj ‘peglanja’.

Važno je uvidjeti da su se ovi pokazatelji smanjivali do 2008. godine, nakon čega su blago porasli (proizvodnja je pala više od broja zaposlenih na početku krize), a od 2011. godine blago rastu. Iz takvih kretanja može se zaključiti kako od 2000. nije došlo do značajne promjene udjela dohotka od rada u hrvatskom gospodarstvu. Iscrtani trendovi na slici pokazuju blagi rast ili vrlo blagi pad, što je drukčiji zaključak u odnosu na ranije slike gdje su se promatrali samo dohoci zaposlenih, što bi moglo ukazivati na sve važniju ulogu samozaposlenih i ukazuje na važnu strukturnu promjenu.

Zbog važnosti uključivanja mješovitog dohotka potrebno je pokazati njegovu relativnu važnost u odnosu na sredstva zaposlenih. To je prikazano Slici 5. U odnosu na 2000. godinu sredstva zaposlenih su na kraju promatranog razdoblja bila viša za 78%, a mješoviti dohodak za preko 360%.

Slika 5:Kretanje sredstva zaposlenih i mješovitog dohotka

Izvor: DZS

Vrijednost ovih izračuna može se provjeriti.

Novija izdanja globalne baze Penn World Table nude veliki broj dugoročnih serija ekonomskih pokazatelja važnih za istraživače u domeni ekonomskog rasta, budući da novije baze sadrže podatke o udjelima dohotka od rada u većem broju zemalja. To omogućuje međunarodnu usporedbu. Autori Penn World Table koriste četiri metode procjene udjela dohotka od rada, od kojih se u glavnoj bazi koristi pokazatelj (Udio rada 2) temeljen na metodi koja odgovara našem Pokazatelju 2 (odstupanja u našem pokazatelju i pokazatelju iz baze vjerojatno proizlaze iz revidiranih podataka od BDP-u koje je objavio DZS; Penn-ovci koriste starije podatke do 2014.). Podaci koji se nalaze u bazi Penn World Table prikazani su na Slici 6 i pokazuju da među njima postoji značajna razlika u visini udjela dohotka od rada, ali svi ukazuju na blagi pad ili stagnaciju udjela dohotka od rada.

Slika 6: Kretanje pokazatelja udjela rada prema podacima Penn World Table

Izvor: Penn World Table

Iz udjela rada lagano se može izračunati udio kapitala (100%-udio rada).

Slika 7: Udio kapitala izračunat prema različitim procjenama udjela rada

Izvor: Penn World Table

Osim smanjenja razlika vidljivo je da svi pokazuju vrlo blagi rast udjela kapitala. Utjecaj ciklusa je vrlo blago izražen, s poletom i ubrzanjem (povećanjem stope rasta) od 2000. do 2008. kada udio raste. S krizom odnosno recesijom 2008. do 2014., on blago pada. Da li će ubrzanje nakon 2015. potvrditi ovakve promjene prerano je reći. Traženje objašnjenja razina i promjena koje ide dalje od deskriptivne statistike je izvan okvira ovog rada, a raspoloživih istraživanja o tome u Hrvatskoj nema.

Međunarodne usporedbe makroekonomske raspodjele

Jedino se podaci Penn World Table (PWT) mogu uspoređivati jer su računati u istom izvoru na isti način. PWT nudi podatke za veliki broj zemalja no ovdje je izabrano osam tranzicijskih zemalja i dvije visoko razvijene, koje se čine zanimljivim zbog usporedivosti s Hrvatskom te različitih modela kapitalizma u Njemačkoj i SAD-u. Ovi podaci su prikazani na Slici 8.

Izbor je ad hoc i iza njega ne stoji nikakvo istraživanje pa se iz usporedbe ne može previše iščitati, a svakako ne dopušta neki čvrsti zaključak.Odabrane su zemlje koje su se autorima činile zanimljivim s ciljem da se pokaže raznolikost. Međutim, prikazani podaci nam sugeriraju da bi ove razlike bilo zanimljivo istražiti. Duboko istraživanje ovih razlika nije tema ovog teksta, ali slika je zanimljiva pa ju vrijedi komentirati. Prvo, udio dohotka od rada među odabranim zemljama značajno se razlikuje. Drugo, slika pokazuje da u mnogim zemljama udio dohotka od rada značajno odstupa od pretpostavke o 2/3. Zato je u analizama uvijek važno stvarne podatke uspoređivati s teorijskim pretpostavkama. Treće, skoro sve pokazuju oscilacije i izvjesnu nestabilnost, no to je u malim granicama. Četvrto, čini se da nema jedinstvenog kretanja, za neke raste, za druge pada i za mnoge je vidljiv blagi pad. Peto, nakon Velike recesije za većinu zemalja je udio dohotka od rada skoro nepromijenjen ili pada, ali ima primjera gdje raste. Šesto, ne čini se da ni stupanj razvoja određuje rangiranje. Sedmo, raznolikost i nestabilnost vjerojatno ukazuje na važnost nacionalnihiinstitucionalnih rješenja i na utjecaj nacionalnih šokova. Što se Hrvatske tiče, ona se ističe po tome da ima jedan od najviših udjela dohotka od rada u odabranim zemljama.

Slika 8: Kretanje udjela dohotka od rada u ukupnom dohotku gospodarstva u Hrvatskoj i odabranim zemljama

Izvor: Penn World Table

Među odabranim zemljama Hrvatska i Slovenija imaju najviši udio dohotka od rada, koji se nakon 2008. godine počeo povećavati. Rumunja, Češka i Bugarska imaju najniži udio, pri čemu je on u Rumunjskoj nakon 2008. godine najznačajnije smanjen. Udio dohotka od rada u SAD-u, gdje traju najžustrije rasprave o raspodjeli dohotka, u promatranom razdoblju uistinu se smanjio s oko 65% na oko 60% ukupnog dohotka, dok udio u Njemačkoj pokazuje slična kretanja kao u Hrvatskoj i Sloveniji, ali na nešto nižoj razini. Unatoč određenoj dinamici ipak se može zaključiti kako je u duljem razdoblju ovaj udio u većini promatranih zemalja ipak manje-više konstantan.

Ako prihvatimo međunarodno usporedivu metodologiju Penn World Table o udjelu dohotka od rada onda lako možemo izračunati i udio dohotka od kapitala te analizirati odnos rada i kapitala u različitim zemljama. Opet treba naglasiti da je izbor zemalja proizvoljan i da su zato zaključci vrlo općeniti.

Slika 9: Prosječan udio dohotka od rada i kapitala 2000.-2014. u Hrvatskoj i odabranim zemljama

Izvor: izračun autora na temelju podataka Penn World Table

Hrvatska ima najveći prosječan udio dohotka od rada među promatranim zemljama, a time i najmanji udio kapitala od 33%, što u potpunosti odgovara pretpostavci od 1/3. Slika ukazuje na još neke zanimljivosti. Iako se SAD smatra „zemljom kapitala“ ovi podaci pokazuju kako je udio rada u promatranom razdoblju prilično velik i stavlja SAD daleko iznad nekih bivših socijalističkih zemlja poput Rumunjske, Bugarske i Češke.

Od makroekonomske  do mikroekonomske raspodjele

U tekstu su prikazane promjene makroekonomske raspodjele prihoda od rada i od kapitala. Ova se raspodjela tijekom gospodarskog procesa pretače u raspodjelu dohotka pojedinaca i onda kućanstava. Većina pojedinaca i kućanstva ima primanja iz nekoliko izvora. To je vrlo složen proces koji ovisi o raspodjeli imovine i kapitala (najšire shvaćenog), društvenih normi i institucija, strukturi stanovništva i mnogo čemu drugome. To će biti tema jednog od nastavaka, ovdje je važno samo naglasiti da je put od makro do mikro raspodjele vrlo složen. U sljedećem nastavku ćemo objasniti teorije koje objašnjavaju makro raspodjelu dohotka.