Drugi korak: prepoznavanje lomova u seriji Bai-Perron testom
Analizom u prvom nastavku pokušali smo cijelu vremensku seriju realnog BDP-a po stanovniku od 1952. do 2019. opisati na najbolji mogući način. Kliometirtčari imaju na raspolaganju i drugi pristup. Umjesto da gledaju cijelu seriju, mogu odrediti točke prekida u seriji, odnosno lomove. Važno je da godinu loma određuje formula, pa rezultat nije pod utjecajem sklonosti istraživača.
Na raspolaganju je nekoliko mogućnosti. Prvo, mogu se unaprijed birati godine lomova i potom provjeriti da li ih podaci sami detektiraju (npr. Chow test). Na primjer, moglo bi se provjeriti da li je godina osamostaljenja Hrvatske i početeka Domovinskog rata uzrokovala lom u seriji. Druga mogućnost je da se identifikacija godine loma u potpunosti prepusti formuli, s time da se može unaprijed odrediti broj lomova ili i to prepustiti formuli.
Za određivanje strukturnih lomova koristi se Bai-Perron test u kojem su zadani samo najveći mogući broj lomova (ovdje je najveći broj lomova ograničen na 10) te metoda utvrđivanja maksimuma i minimuma serije, a test sam određuje konačan broj i godine lomova. Formula Bai-Perronovog testa nije prikazana budući da nadilazi potrebe ove prezentacije, a zainteresirani čitatelj može konzultirati stručnu literaturu.
Rezultat Bai-Perron testa za lomove serije bruto domaćeg proizvoda po stanovniku u Hrvatskoj od 1952. do 2019. prikazan je na Slici 4. Lomovi su određeni kao točke prekida prosječne stope rasta za pod-razdoblja. Račun pokazuje da postoji pet godina loma: 1965., 1980., 1989., 1995. (jedini pozitivan lom) i 2009.
Slika 4: Lomovi stope gospodarskog rasta u Hrvatskoj 1952.-2019.
Za bolje razumijevanje zanimljive su i prosječne stope rasta u pod-razdobljima između prijelomnih godina (Tablica 1).
Tablica 1: Prosječne stope rasta između lomova
| Prosječna stopa rasta | |
| 1952.-1964. | 7,6% |
| Lom 1965. | |
| 1966.-1979. | 5,3% |
| Lom 1980. | |
| 1981.-1988. | -0,3% |
| Lom 1989. | |
| 1990.-1994. | -5,8% |
| Lom 1995. | |
| 1996.-2008. | 7,0% |
| Lom 2009. | |
| 2010.-2019. | 3,7% |
Na slici se može vidjeti da su godine prva tri loma (1965., 1980. i 1989.) značile usporavanje. Treća godina loma, 1995., dovela je do ubrzanja rasta, a peta godina loma, 2009., opet do usporavanja. Također je zanimljivo da između druge i treće godina loma, 1980. i 1989., rasta zapravo i nema. Bai-Perronov test ne pruža objašnjenje zašto su se lomovi događali. Jedno vrlo površno objašnjenje koje se oslanja na narativni pristup ponudit ćemo na kraju ovoga teksta.
Treći korak: uspoređivanje dugoročnog rasta
S vremenskim serijama se može napraviti još jedna stvar. Mogu se uspoređivati serije za različite zemlje. Usporedbe rasta različitih gospodarstva su vrlo složene i često ovisne o pretpostavkama od kojih neke mogu biti istaknute, a neke skrivene. Usporedbe stoga mogu biti podložne manipulaciji, skrivenim ciljevima i površnosti istraživača. Ozbiljnih istraživanja o komparativnom rastu Hrvatske nema, a na raspolaganju su neki zanimljivi pokušaji ograničenoga dosega. Stoga ćemo u nastavku ponuditi rezultate jednog jako grubog izračuna. Usporedit će se dugoročni rast Hrvatske s rastom dva proizvoljno odabrana gospodarstva, Austrije i Grčke. Rezultati služe kao primjer.
Na Slici 5 su dani osnovni rezultati odnosa BDP po stanovniku (per capita, p/c) Hrvatske i Austrije te Grčke. Na slici je prikazan omjer BDP p/c Hrvatske spram spomenutih država, pa povećanje omjera znači da Hrvatska poboljšava poziciju u odnosu na drugu zemlju, a smanjenje omjera znači da Hrvatska pogoršava razvojnu poziciju. Lomovi u relativnom odnosu između Hrvatske i navedenih zemalja su također određeni Bai-Perron testom. U ovom slučaju lomovi su određeni zbivanjima u obje zemlje koje uspoređujemo (na Slici 4 lomovi su identificirani samo za Hrvatsku, a ne relativno).
Slika 5: Relativni odnos BDP p/c Hrvatske i Austrije te Grčke
U slučaju Austrije test prepoznaje pet godina loma: 1963., 1978., 1988., 1994. i 2007. Do prvog loma 1963. Hrvatska sustiže Austriju i razlike se smanjuju. Nakon prvog loma sustizanje se nastavlja ali je sporije do drugog loma 1978. Nakon drugog loma slijedi razdoblje zaostajanja. Prvo zaostajanje je sporije do trećeg loma 1988., a nakon toga se do četvrtog loma 1994. ubrzava. U zadnja dva razdoblja opet dolazi do sustizanja. Do petog loma 2007. sustizanje je brzo, a nakon toga se usporava. Ako se gleda cijelo razdoblje, onda je prisutna konvergencija jer je na kraju, 2019., razlika manja nego na početku 1952.
U slučaju Grčke test također prepoznaje pet lomova: 1960., 1974., 1987., 1995. i 2011. Zanimljivo je da se niti jedina godina ne poklapa s lomovima slučaja Hrvatske i Austrije. Do prvog loma 1960. dolazi do sustizanja. Nakon toga, do drugog loma 1974., Hrvatska zaostaje. Do trećeg loma 1987. opet dolazi do sustizanja, ali onda slijedi promjena jer do četvrtog loma 1995. dolazi do zaostajanja. Nakon četvrtog loma dolazi do sustizanja koje se nakon petog loma 2011. ubrzava (tada Grčka ulazi u dugo desetljeće velikog pada). Ako se gleda cijelo razdoblje, može se prepoznati razbolje stagnacije kada su razlike ne mijenjaju bitno i razdoblje brzog sustizanja koje vodi prestizanju (jer je omjer na kraju veći od jedan).
Ad hoctumačenje dugoročnog rasta hrvatske
Rezultati mjerenja daju povoda za pojednostavljena tumačenja. Rezultati na prvi pogled imaju elemente uvjerljivosti, no čitatelji trebaju imati na umu da se ipak radi o jako pojednostavljenim tumačenjima.
Polinom trećeg stupnja i HP filter koji su prikazani u prvom nastavku prepoznaju duge cikluse. Polinom ima rast do 1973., pa usporavanje do 2000. i onda opet ubrzanje koje traje do kraja promatranog razdoblja. HP filter pak ima rast do 1980., pa pad do 1994., i onda opet rast koji traje do kraja razdoblja. Tu se javlja problem. HP filter se daleko bolje može uklopiti u “hrvatske” lomove, kao što je pokazano ranije u tekstu. No polinom se bolje može uklopiti u tokove svjetskog gospodarstva. Zlatno razdoblje evropskog rasta traje do Naftnog šoka 1973. a ponovni polet nakon 2000. se poklapa sa Drugom globalizacijom.
Analiza točaka prekida (lomova) daje dodatnu podlogu za pretjerana pojednostavljenja. Prva točka prekida je 1965.. To je odluka koja se poklapa s odlukom Komunističke partije Jugoslavije o provođenju Društveno ekonomske reforme. Druga točka prekida je 1980. koja se poklapa sa smrću Josipa Broza. Treći prekid je 1989. gdje bi se malo petljalo, jer je osamostaljenje Hrvatske 1991., pa se prekid ne može jednostavno povezati sa osamostaljenjem. Četvrti prekid je 1995. i on se poklapa sa krajem Domovinskog rata. Peti prekid je 2009. koji se može povezati odrazom Velike recesije u Hrvatskoj. Čini se da se svaki prekid može povezati s jednim “velikim” događajem, velikim pozitivnim ili negativnim šokom. Nema sumnje da su takvi događaji važni i da su imali utjecaj, no nažalost stvari nisu tako jednostavne.
Većina problema s objašnjenjima ekonometričarima odnosno kliometričarima dobro je poznata. Prvenstveno to su: smjer uzročnosti, ispuštene varijable i proxy varijable.
Prvo treba odlučiti hoćemo li prekide promatrati kao posljedice kumulirane kauzalnosti prije šoka, ili je šok idiosinkratični (jedinstven) događaj koji je uzrokovao posljedice. Na primjer, je li točka prekida 1980. „uzrokovana“ smrću Josipa Broza i nemogućnošću političkih nasljednika da formuliraju politike za novonastale uvjete, ili su važniji drugi raniji događaji koji sa samom Brozovom smrću nemaju osobite veze. Možda je do loma došlo zbog previranja u svjetskom gospodarstvu. To je vrijeme svjetske krize i dužničke krize (1980. zemlje Latinske Amerike proživljavaju dužničku krizu koja kulminira krizom u Meksiku 1982. pa je neki zovu prvom “tekila krizom” za razliku od druge i poznatije iz 1994.) i velikih promjena na svjetskom tržištu kapitala (napuštanja režima fiksnih tečaja i lutanja potrage za novim monetarnim aranžmanima , naftni šokovi, itd.). Niti internih uzroka nestabilnosti nije manjkalo. Na primjer, u uvjetima krize i rasta svjetskih kamata prezaduženost zemlje je dovela do nemogućnosti otplaćivatnja duga (i stabilizacijskih programa po diktatu MMF-a koji vodi, među inim, do ograničenja koja su se duboko urezala u svijest ljudi) i ugrađenih neefikasnosti koje nisu uklonjene.
I lom iz 1989. dopušta različita tumačenja. Nekima prvo pada na pamet osamostaljenje Hrvatske 1991., Domovinski rat i put transformacije s novom političkom ekonomijom. Međutim, treba se sjetiti da se ova godina loma poklapa sa početkom transformacije u Jugoslaviji pa tako i u Hrvatskoj jer je te godine nedvojbeno stvorena klima prihvatljivosti kapitalizma, donesen je zakon o privatizaciji, provedene su fiskalne reforme, opsežna liberalizacija unutarnjeg i vanjskog tržišta, stabilizacija, itd. tako da je kasnije Hrvatska mogla birati kojim putem krenuti, ali glavne prepreke su u godini loma uklonjene.
I lom iz 1995. nema jednostavno tumačenje. Nema sumnje da je to godina prestanka Domovinskog rata i kraja ratnih operacija te početka poslijeratne obnove. No isto tako možda je to posljedica uspješne monetarne stabilizacije i rješavanja hiperinflacije ili konsolidacija nove političke ekonomije i tzv. “grubog kroni kapitalizma”. To je pitanje uzročnosti.
Slično vrijedi za prekid iz 2009. Uobičajeno je da se svjetske krize u zemljama periferije i poluperiferije javljaju sa zakašnjenjem (Velika recesija počinje 2008.), ali u Hrvatskoj se vidi tek 2009. Da li je uzrok loma uvezena kriza ili nesnalaženje i neznanje političara da se nose sa slabostima koje su postojale i prije i poslije krize.
Drugo je pitanje skrivenih utjecaja, odnosno ispuštenih varijabli. Navedeni utjecaji mogu biti važni, ali možda su presudni neki drugi koji nisu uključeni. Primjer je prijelomna 1965. Te je godine provedena sveobuhvatna reforma čiji je važan cilj bio decentralizacija odlučivanja uz prepuštanje sve većeg broja odluka samoupravnim poduzećima i širenje tržišne arbitraže. Cilj je bio jasan – ubrzanje rasta, a i danas bi takve mjere bile viđene kao promjene koje doprinose ubrzanju rasta. No, učinak je bio obrnut jer je došlo do dalje faze usporavanja umjesto ubrzanja koje se očekivalo. Očito, promjene iz 1965. nisu imale tako važan utjecaj kao neke ispuštene varijable.
Treće su proxy varijable. Proxy su izmjerene varijable koje se koriste kao predstavnici neke druge pojave odnosno varijable. Njihova povezanost onda dopušta da se koristi proxy (npr. BDP p/c kao proxy za životni standard i stupanj razvijenosti zemlje).
U svakom slučaju, za prvi korak u tumačenju promjena stopa rasta istraživači bi trebali raspolagati jednako dugim i kvalitetnim vremenskim serijama drugih varijabli koje treba uklopiti u cjelovito objašnjenje. Na primjer, za Hrvatsku nije provedena analiza faktora rasta u dugom roku. Nedostatak podataka tiče se i “tvrdih” i “mekih” varijabli. Što se tiče “tvrdih” varijabli, na primjer nema usporedivih vremenskih serija investicija, štednje i akumulacije, zaposlenosti, nezaposlenosti i migracija, međunarodne trgovine, administrativno određenih cijena, itd. Što se tiče „mekih“ varijabli, nema dugih vremenskih serija vladavine prava, administrativnih pritisaka, seljivosti faktora proizvodnje itd. Kada bi ekonomski istraživači i političari koji odlučuju o financiranju istraživanja pokazali interes, te bi se serije podataka mogle izgraditi.
S obzirom na to da je Hrvatska de factodo 1990. (de iuredo 1991.) bila republika u okviru Jugoslavije, zanimljivo je pitanje kakva joj je bila ekonomska sudbina u odnosu na preostalih pet republika i dvije autonomne pokrajine koje su činile SFRJ. U ovom kontekstu postoje neki zanimljivi pokušaji, ali i neka nepouzdana parcijalna tumačenja, pa ima mnogo prostora za buduća istraživanja.
Ovdje će se samo ponuditi usporedba stopa rasta i lomova u stopama rasta između Hrvatske i Jugoslavije od 1952. do 1989. Rezultati prikazani na Slici 6 pokazuju da se – što se stope rasta tiče – Hrvatska ni po čemu ne ističe, te dijeli sudbinu ostalih sastavnica bivše države. Slika je dopunjena tablicom koja daje stope rasta između godina loma. U istraživanju o dugoročnoj konvergenciji zemalja bivše Jugoslavijekoje smo proveli zajedno s kolegom Juricom Zrncom može se još jasnije vidjeti da je Hrvatska dijelila sudbinu ostalih republika.
Slika 6: Lomovi i stope rasta između lomova Jugoslavije i Hrvatske
Tablica 2: Stope rasta između godina loma za Jugoslaviju i Hrvatsku
| Prosječna stopa rasta Hrvatska | Prosječna stopa rasta Jugoslavija | ||
| 1953.-1964. | 7,6% | 1953.-1960. | 7,8% |
| Lom 1965. | Lom 1961. | ||
| 1966.-1979. | 5,3% | 1962.-1979. | 5,2% |
| Lom 1980. | Lom 1980. | ||
| 1981.-1988. | -0,3% | 1981.-1988. | -1,3% |
Za potpuno razumijevanje dugoročnog rasta Hrvatske kliometrijski računi bi trebali biti dopunjeni jednostavnom deskriptivnom statistikom i narativnom povijesti. Hrvatski povjesničari međutim nisu ekonomski obrazovani pa nisu spremni u svoj narativni pristup ugraditi jednostavnu deskriptivnu statistiku, a kamoli pokazati razumijevanje za nešto složenije ekonomtrijske analize tako da ćemo vrlo vjerojatno i dalje biti osuđeni na nepoznavanje dugoročnog rasta Hrvatske i robovanje pojednostavljenim tumačenjima.