Jučer je predstavljena sedma po redu Bijela knjiga, redovna publikacija Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj u kojoj se iznose analize i preporuke za brži gospodarski rast. Podnaslov ovogodišnjeg izdanja glasi Konkurentnost Hrvatske nakon dovršetka procesa europskih integracija: novo poglavlje. Kako sam ovogodišnju Bijelu knjigu izrađivao i uredio u proteklih nekoliko mjeseci, u tekstu koji je podijeljen na tri dijela ukratko ću prikazati glavne poruke. Poveznica na cijeli dokument Bijele knjige nalazi se ovdje.
Aktualni gospodarski trenutak je po mnogočemu poseban. 2024. će biti zadnja godina u četverogodišnjem razdoblju velike ekspanzije (2021.-2024.) u kojem je Hrvatska postigla jednu od najvećih stopa rasta u Europskoj uniji. Brzi rast koji nas je doveo na oko 14% višu razinu BDP-a u odnosu na 2019. godinu unatoč pandemijskoj recesiji, rezultat je preklapanja nekoliko čimbenika.
Opće je poznat doprinos bespovratnih EU sredstava. Njihov priljev je u prošloj godini dostigao (procijenjenih) 5% BDP-a. No kapaciteta za daljnje povećanje ovog omjera nema. U narednih nekoliko godina omjer će se održavati na visokoj razini, ali će se u dugom roku ipak postupno smanjivati.
U razdoblju od 2021. do 2022. Hrvatska je zabilježila snažan rast (realnog) izvoza roba i usluga čiji je omjer prema BDP-u dosegao 59%. Međutim, plitka recesija naših najvažnijih vanjskotrgovačkih partnera u srednjoj Europi (prvenstveno Njemačke) dovela je do pada realnog izvoza (HNB procjenjuje -3% za 2023.).
Ekspanzija domaće potražnje koja je velikim dijelom pokrenuta ekspanzivnom fiskalnom politikom poništila je negativan doprinos izvoza rastu 2023. (isto će se nastaviti 2024.), ali takva makroekonomska konstelacija ne može dugo trajati.
Hrvatska je obilato iskoristila dividendu rasta povezanu s pristupanjem Europskom tečajnom mehanizmu i bankovnoj uniji (2020.) te Schengenu i europodručju (2023.). Razni mehanizmi bili su na djelu – od lakše dostupnosti Hrvatske kao turističke destinacije i smanjenja transakcijskih troškova konverzije valuta do ublažavanja šokova povezanih s rastom eurskih kamatnih stopa. Jedno od najmanjih povećanja kamatnih stopa u EU u protekle dvije godine otklonilo je efekte restriktivne monetarne politike Europske središnje banke prvenstveno zbog oslobođenja velikog višika likvidnosti. No, kako će vrijeme prolaziti, doprinos automatizma dividende rasta će se smanjivati i gospodarski rast u Hrvatskoj će sve više zavisiti o strukturnim čimbenicima na strani ponude koji utječu na produktivnost.
Ranije spomenuta fiskalna ekspanzija u izbornoj 2024. godini nastavit će podržavati gospodarski rast. No već se iz trogodišnjeg proračunskog plana vidi da smo sada u zadnjoj godini velike fiskalne ekspanzije; rashodi bi se u 2025. i 2026. trebali zadržati približno na razini 2024. ako ne želimo ponovni rast omjera javnog duga, kamatnih stopa i ugrozu rejtinga koji tek treba narasti do kategorije A-.
Nabrajanje bi se moglo nastaviti, ali poanta je da ćemo ovo desetljeće u ekonomskom smislu jednoga dana dijeliti na dva dijela; na prvu polovinu u kojoj je rast ukupne domaće potražnje iznjedrio snažno ubrzanje rasta BDP-a i zaposlenosti, i na predstojeću drugu polovinu desetljeća u kojoj će doprinos rasta domaće potražnje početi slabiti, a rast će u sve većoj mjeri zavisiti o čimbenicima koji na strani ponude uvjetuju rast produktivnosti među kojima se ističu tehnološki napredak, obrazovanje, snaga konkurencije, poboljšanje regulative i institucionalnog okvira.
Na donjem slajdu vidimo kako se crvena hrvatska linija realnog BDP-a po stanovniku sada približava plavoj liniji prosjeka za bivše tranzicijske zemlje u srednjoj i istočnoj Europi. Po mojoj procjeni, 2024. ćemo dostići okko 77% prosjeka EU. 80% se nameće kao plafon razine socio-ekonomskog razvitka prema sadašnjem modelu rasta koji je pogonjen domaćom potražnjom, osim ako se ovo povoljno razdoblje ne iskoristi za duboku strukturnu transformaciju gospodarstva. Crna linija koja prikazuje prosjek za četiri razvijenije zemlje europskog juga predstavlja upozorenje: njihov relativan pad nakon 2008. pokazuje da razvojna razina nikome nije zajamčena, osobito ako se nedovoljno brzo i hrabro otklanjaju strukturne slabosti koje koče dugoročan gospodarski rast u uvjetima starenja stanovništva.
80% europskog prosjeka nije dovoljno za…
Demografska stabilizacija i privlačenje ljudi trebali bi biti glavni ciljevi politike u narednim godinama, a jedino gospodarski rast ima dovoljnu socijalnu snagu koja može dovesti do stabilizacije ili rasta broja stanovnika. U kratkom roku, rast dovodi do kratkoročnih oscilacija broja zaposlenih i stanovnika, a prava je poanta u dostizanju više razvojne razine u dugom roku. Drugim riječima, gospodarski rast treba biti snažan, trajan i održiv na dugi rok kako bi se što prije dostigla razina razvoja mjerena relanim BDP po stanovniku od oko 90% europskog prosjeka (trenutačno je to razina koju je dostigla susjedna Slovenija).
Zašto 90%? Sljedeći slajd pokazuje rast vjerojatnosti trajno pozitivnog migracijskog salda na razinama realnog dohotka od 90% europskog prosjeka i više. Dostizanje 90% stoga treba biti novi nacionalni cilj, no njegovo postizanje (u idućem desetljeću) neće biti moguće ako Hrvatska u drugoj polovini ovoga desetljeća ne postane jedna od najatraktivnijih investicijskih destinacija koja je prepoznata po dobroj regulativi, efikasnoj administraciji, tehnološkom napretku i ulaganjima u sektore i poduzeća u kojima se stvara veća dodana vrijednost i stvaruju viši dohoci.
Ovdje nije riječ o ulaganjima u velike montažne pogone i poduzeća srednje razine dodane vrijednosti. Na val takvih ulaganja Hrvatska je zakasnila pred dvadesetak godina. Danas smo relativno skupa lokacija s premalom ponudom radne snage. A i pitanje je bi li masovno zapošljavanje stranih radnika nižih stručnih kvalifikacija bilo u nacionalnom interesu (ono se ionako odvija prirodnim putem u jednostavnijim poslovima za čije obavljanje nema domaćih radnika, naročito u graditeljstvu i turizmu). Ovdje je zapravo riječ o novim značajnim investicijama u svim bitnim sektorima, koje u većoj mjeri donose kvalitetu u vidu osjetnog rasta produktivnosti i dohodaka. Takve investicije nose potencijal povratka i zapošljavanja dijela građana Hrvatske koji su iselili u proteklih deset godina, a mogu privući i inozemne poduzetnike, stručnjake, digitalne nomade i građane država članica EU i europskog istoka i jugoistoka, jer Hrvatska je ljudima atraktivna i kao sigurno i dobro mjesto za život.
Zaboravljena uloga inozemnih izravnih ulaganja i izvoza
O potencijalu dostizanja 90% razine razvoja EU u dugom roku kroz daljnju internacionalizaciju sektora poduzeća svjedoči dosadašnji razvoj kao i usporedbe s razvijenijim manjim i otvorenim državama članicama EU. Više ne trebamo usporedbe samo sa Slovačkom, Mađarskom ili Rumunjskom; za buđenje veće razvojne ambicije Hrvatska se treba početi rukovoditi prema orijentacijskim vrijednostima za države poput Slovenije, pa zašto ne i Irske, Danske, Austrije ili Švedske. Sljedeći slajd pokazuje da Hrvatska unatoč raširenoj populističkoj retorici o tome da smo „sve prodali“ i da „nismo suvereni jer stranci sve kontroliraju“ ni po čemu ne odstupa od drugih manjih i otvorenih gospodarstava u Europi prema udjelu zaposlenosti u poduzećima pod inozemnom kontrolom. Štoviše, usporedba sa srednjom i istočnom Europom pokazuje da su sektori poduzeća u svim zemljama osim u Bugarskoj i Litvi više internacionalizirani; to znači da Hrvatska još nije iskoristila sve potencijale europske ekonomske integracije. Taj korak tek predstoji.
Naravno, udjeli prikazani na prethodnom slajdu ne znače ništa ako ne možemo pokazati značajan (natprosječan) doprinos poduzeća pod inozemnom kontrolom gospodarskom rastu. Sljedeći slajd pokazuje rezultat za segment značajnih poduzeća koja su 2022. godine imala poslovni prihod veći od milijun eura (njih oko 12 700 u Hrvatskoj). Vidimo da poduzeća pod inozemnom kontrolom u ovom segmentu u prosjeku isplaćuju znatno veće plaće radnicima, no, jednako važno, njihov udjel u dodanoj vrijednosti i osobito u prihodima od prodaje na inozemnom tržištu znatno premašuje udjel u broju poduzeća i broju zaposlenih (lijevi prikaz). Prema tome, poduzeća pod inozemnom kontrolom unose dinamiku u hrvatsko gospodarstvo – jačaju konkurenciju, privlače radnike i povećavaju izvoznu orijentaciju.
Sljedeći slajd pokazuje da poduzeća pod inozemnom vlasničkom kontrolom, osobito ona koja su 100% pod inozemnom kontrolom, ostvaruju znatno brži rast, naročito u izvozu, od ukupnog segmenta svih poduzeća s prihodom iznad milijun eura.
Moglo bi se posumnjati da je učinak poduzeća pod inozemnom kontrolom koncentriran u manjem broju većih poduzeća ili sektora. Ta sumnja ne stoji; sljedeći slajd prikazuje koliko je prikazani efekt raširen među djelatnostima odnosno odjeljcima nacionalne klasifikacije djelatnosti (NKD). Prema podacima iz godišnjih financijskih izvještaja za 2022. godinu, u 73 odjeljka NKD-a posluju značajna poduzeća i u domaćem i u inozemnom vlasništvu, a prednost potonjih pokazuje se u većini sektora prema različitim pokazateljima. Na primjer, plaće su veće u poduzećima pod inozemnom kontrolom u 92% od promatranih sektora, prihod od prodaje na stranom tržištu po zaposlenom u 85%, itd.
Ovo nikako ne znači da i domaća poduzeća ne daju doprinos rastu. Naprotiv, predzadnji slajd iznad gornjeg pokazuje da i domaća poduzeća, kojih je naravno više, bilježe ozbiljan rast u proteklih nekoliko godina. Ipak, granični doprinos rasta poduzeća pod inozemnom kontrolom je veći, što je i očekivano s obzirom da se u mnogim slučajevima radi o kapitalno snažnim međunarodnim grupacijama koje imaju ugrađena mnoga znanja u proizvodne i prodajne procese te lakše pristupaju većem broju međunarodnih tržišta. Također, bilo bi pogrešno zaključiti da bi neke poticaje i mjere trebalo namijeniti isključivo poduzećima u inozemnom vlasništvu. Mjere trebaju biti jednake za sve, a mjere koje potiču investicijsku klimu i otklanjaju investicijske barijere jednako će koristiti i domaćim i stranim investitorima.
Otklanjanje razvojnih ograničenja
Analiza je pokazala da Hrvatska još nije u potpunosti iskoristila dividendu rasta nakon dovršetka procesa europskih integracija. Tako glasi i podnaslov ovogodišnje Bijele knjige: „Konkurentnost Hrvatske nakon dovršetka procesa europskih integracija: novo poglavlje“. Integracijska dividenda rasta na strani ponude ukazuje se kroz internacionalizaciju sektora poduzeća koja je u prosjeku više napredovala u razvijenijim malim i otvorenim europskim gospodarstvima od Slovenije i Češke preko Austrije i Švedske do Irske. Drugim riječima, iako se poticanje rasta na bazi sprege inozemnih izravnih ulaganja i izvoza najčešće povezuje s ulaganjima u montažnu industriju srednjeg sadržaja dodane vrijednosti kao što je bio slučaj u Slovačkoj i Rumunjskoj u proteklih četvrt stoljeća, radi se o univerzalnom razvojnom modelu koji je relevantan i na višim razinama razvoja u zemljama koje se percipiraju kao „skupe“ lokacije za proizvodnju. Relativna „skupoća“ rada i prostora nadomješta se lakšim pristupom kapitalu, dobrim obrazovanjem, dobrom regulativom, institucijama i politikama koje pogoduju investicijama na višem tehnološkom stupnju i s većim sadržajem dodane vrijednosti u proizvodnji. To je cilj kojem i Hrvatska treba težiti ako želi demografsku stabilizaciju i povratak iseljenih na znatno većoj razini realnog dohotka po stanovniku.
U Hrvatskoj se još nisu stekli preduvjeti za to. Potrebno je otkloniti samozadovoljstvo zbog aktualnog tempa rasta koji nije nužno održiv i usredotočiti se na preduvjete za dugoročan rast konkurentnosti i produktivnosti. Udruženje stranih ulagača prepoznalo je dva ključna razvojna ograničenja koja djeluju u kratkom roku, a čije bi otklanjanje trebalo postaviti kao razvojni prioritet. Predstojeće pristupanje Hrvatske OECD-u pruža povoljan politički okvir za taj razvojni iskorak u segmentima: (1.) tržišta rada i obrazovanja, i (2.) povećanja efikasnosti javne administracije, digitalizacije i aktivnog privlačenja ključnih inozemnih ulaganja koja značajno podižu produktivnost, izvoz i životni standard radnika.
U sljedeća dva nastavka detaljnije ćemo prikazati što je o ta dva skupa politika zapisano u Bijeloj knjizi 2024.