Njemačka je osvojila zlatnu metalju prema Bloombergovom inovacijskom indeksu za 2020. Južna Koreja je godinama držala prvo mjesto, a sada je druga. Bronca pripada Singapuru. Pri vrhu slijede Švicarska, Švedska, Izrael, Finska, Danska, SAD i Francuska.
Izvor: Bloomberg
U ovom tekstu donosimo pregled po zemljama, otkrivamo neke detalje, prikazujemo metodologiju i izvodimo bitne zaključke.
Njemačko vodstvo
Na karti Europe može se vidjeti dominacija sjeverne i zapadne Europe, što još jednom potvrđuje kvalitetu nordijskog i germanskog modela gospodarstva.
Njemačko vodstvo posljedica je stvaranja visoke dodane vrijednosti u industriji koja se temelji na visokim tehnologijama i inovacijama, gdje važnu ulogu ima i broj patenata. Čak trećina istraživanja događa se u njemačkoj automobilskoj industriji. S druge strane, Njemačka bi trebala povećati inovativnost visokog obrazovanja. Sve u svemu, Njemačka će u drugoj polovici 2020. predsjedavati Vijećem Europske unije kao najinovativnija zemlja svijeta. Očekujemo da će njemačko predsjedanje gurnuti inovacije u Europi u prvi plan.
Kako stoje austro-ugarske zemlje nasljednice?
Najveći godišnji skok napravila je Slovenija i to za čak 10 mjesta (s 31. na 21.), Slovenija je ovim napretkom postala ozbiljan konkurent 11. Austriji. Također, Mađarska je napravila skok za 4 mjesta (s 32. na 28.). Češka je tradicionalno visoko na 24. mjestu, a Slovačka je 41. Hrvatska napredovala za 1 mjesto (s 44. na 43. mjesto).
100 godina nakon raspada Austro-Ugarske može se vidjeti kako među državama u inovacijskoj konkurentnosti predvode područja koja su i prije 100 godina bila razvijenija. Radi se o austrijsko-češkom pojasu. Istom je sada veliki konkurent postala Slovenija, daleko najrazvijenija južnoslavenska zemlja. Nije čudno da se nekada to dokazivalo statistikom slovenske dominacije u pismenosti u odnosu na ostatak Jugoslavije.
Hrvatska dijeli društvo Bugarske i Slovačke, dok je u EU, osim od Bugarske, bolja od Cipra i Malte (otočnih država su praktički bez industrije, a ovise o turizmu i financijskim uslugama). To je okvir s kojim se Hrvatska natječe. Tome bi se još mogle dodati zemlje Zapadnog Balkana koje nisu uključene u ovo mjerenje.
Neki bitni detalji
SAD su 9. u svijetu. Ako vas začuđuje tako „nizak“ plasman Amerike, razlog za ukupni skor leži u 27. mjestu po dodanoj vrijednosti industrije i 47. Mjesto po pitanju visokog obrazovanja. Možda je trenutna američka administracija na vrijeme prepoznala važnost vraćanja industrije u odnosu na nelojalne kineske trgovačke prakse kod kojih ionako nema slobodne trgovine, već se sve svodi na partijske-državne intervencije. S druge strane, SAD su prve u svijetu po visokim tehnologijama.
Hrvatskoj geografski vrlo bliska Austrija je skoro u TOP10 (11. mjesto na svijetu). To je zato što ima jedan od najboljih sustava istraživanja i razvoja. Isto tako i Švicarska, dok je po tome u svijetu na broju 1 definitivno Izrael. Ta zemlja je istraživački lider i među najboljima po visokim tehnologijama.
Singapursko visoko obrazovanje daje najbolji input gospodarstvu, a konkuriraju mu kineski i britanski obrazovni sustav.
Slovenija je počela ozbiljno konkurirati zbog visoke dodane vrijednosti industrije (8. mjesto) te snage visokog obrazovanja i istraživačkog sustava 14. odnosno 15. mjesto).
Slovačka je u društvu Hrvatske, ali je vrlo konkurentna po pitanju visoke dodane vrijednosti industrije (na 10. mjestu, što je posljedica velikih stranih ulaganja u automobilsku industriju). Međutim, Slovaci ne inoviraju, oni uglavnom samo montiraju moderne automobile. Susjedna joj Češka je po tom pokazatelju otišla dalje i nalazi se na 7. mjestu u svijetu, tamo gdje je kao industrijska sila bila i prije Drugog svjetskog rata. Obje zemlje potvrđuju industrijsku tradiciju Austro-Ugarske i potom Čehoslovačke. Te dvije zemlje su svoju tranziciju (povratka) prema kapitalizmu temeljile i na poticanju industrijskih ulaganja. To nisu bile socijalističke iluzije o zaštiti domaće industrije, već se radi o aktivnoj ulozi privlačenja stranih ulaganja i uloge državnih institucija u stvaranju uvjeta i privlačenju privatnih stranih ulaganja koja su donijela visoki izvoz i zaposlenost.
Metodologija je vrlo precizna
Metodologija Bloombergovog inovacijskog indeksa mjeri 7 područja. Ukratko, inovativnost ovisi o razini ulaganja u istraživanja i razvoj inovacija i visoke tehnologije kako bi se povećavala produktivnost. Pritom sveučilišta trebaju davati konkretnu podršku kroz razvoj tržišno relevantnih vještina i podršku istraživačima.
Prvo područje koje se mjeri je intenzitet istraživanja i razvoja, odnosno udio istih u BDP-u. Drugo područje je dodana vrijednost industrijske proizvodnje (manufacturing value added – MVA), odnosno udio iste u BDP-u po stanovniku u paritetu kupovne moći (tzv. PPP). Treće područje je produktivnost koja se mjeri kroz BDP i BNI po zaposlenoj osobi (u dobi od 15 godina nadalje) i trend napretka tog pokazatelja kroz 3 godine. Četvrto područje je raširenost visoke tehnologije. Gleda se broj registriranih visokotehnoloških kompanija (u sektorima obrane, biotehnologije, obnovljivih izvora enegije i ICT-a) kao postotni udio u odnosu na na broj kompanija izlistanih na burzi (publicly listed companies) kao i njihov udio u odnosu na ukupan broj svjetskih visokotehnoloških kompanija. Peto područje odnosi se na visoko obrazovanje. Gleda se stopa upisa na fakultete za sve ljude (neovisno o dobi), udio visokoobrazovane radne snage, godišnji udio diplomanata u području znanosti i inženjerstva (STEM) u odnosu na ukupan broj diplomanata i radnu snagu. Šesto područje odnosi se na koncentraciju istraživača. Gleda se populacijski udio profesionalaca i doktora znanosti angažiranih u aktivnosti istaživanja i razvoja. Sedmo područje odnosi se na godišnji broj patenata, grantova za patente i patenata na snazi, a sve to u odnosu na odnosu na broj stanovnika i/ili BDP.
Indeks mjeri razinu inovativnosti gospodarstava, s naglaskom na industriju. Usporedbe radi, Svjetski gospodarski forum svake godine mjeri konkurentnost gospodarstavauzimajući pritom široki raspon indikatora funkcioniranja institucija sve do razine inovativnosti. Pritom se radi o kombinaciji anketnih (ne-egzaktinih) i statističkih (egzaktnih) pokazatelja. Za razliku od tog izvješća, ovo izvješće fokusira se na ključne i egzaktne pokazatelje industrijske konkurentnosti.
Zaključno
Nasuprot nostalgičarskoj metodologiji koja bi mogla mjeriti broj tvorničkih dimnjaka, željezara i rafinerija (što bi razočaralo ekološke aktiviste) i masovnost industrijskog radništva, ova metodologija mjeri produktivnost i dodanu vrijednost visokotehnološke industrije te s njom povezan inovacijski ekosustav koji podrazumijeva kvalitetnu suradnju industrijskog, akademskog i istraživačkog sektora. Za razliku od paušalnih sklonosti podjelama dijela (barem domaćih) stručnjaka na one koji su za više industrije ili pak više usluga, za aktivnu ulogu države u poticanju industrije ili pak više tržišta i pod cijenu propasti industrije, ovaj indeks se ne umara neutemeljenim ideološkim podjelama o odnosu države i tržišta ili industrije i usluga. Pretpostavlja da uloga države uvijek postoji, samo je pitanje kakva je: usmjerena na razvoj ili na status quo (u Hrvatskoj industrijske subvencije potiču status quo). Kad je odmjerena, precizna, aktivna i ograničena, uloga države stvara dobre uvjete za privatna ulaganja u modernu industriju. To uključuje i poticaje i subvencije ako su horizontalno usmjereni na važne segmente suvremenog gospodarstva kao što su ulaganja u istraživanje i razvoj inovacija, digitalne i tehničke vještine, smanjivanje emisija štetnih plinova i dr. Dakle, metodologija ne sugerira vrijednost industrije per se. A posebno ne sugerira bi se energija (javni novac) trebala trošiti na konstantne pokušaje spašavanja starih industrijskih gubitaša. To u Hrvatskoj još nismo naučili.