MOL, Agrokor, MMF, brodogradnja u ravnici, izbori u Francuskoj i – budite čangrizavi
Hrvatska: teške teme
Hrvatska Vlada nije uspjela sudski obustaviti izvršenje odluke arbitraže u Ženevi u slučaju INA-MOL, što je tek jedan od tehničkih koraka u sporenju arbitražne odluke. Agrokor je potpuno prekrio priču INA-MOL, ali ministar državne imovine Goran Marić daje do znanja da Vlada ne odustaje od otkupa dionica INA-e od MOL-a. Prošlogodišnje božićno obećanje još uvijek prejako zvoni u ušima da bi se od svega javno odustalo.
I dalje nikome nije jasno odakle novac za tu operaciju. Hrvatska je najzaduženija tranzicijska država koja plaća velike premije rizika i nema investicijski rejting. Ne izgleda da se nešto ozbiljno radi na IPO-u HEP-a. A pojavljuju se i novi rizici za proračun vezani uz slučaj Agrokor.
Iako je premijer dao javno obećanje da Agrokorovi dugovi neće postati dugovi države, veliko je pitanje hoće li se obećanje ostvariti. Agrokor je cesta puna dubokih rupa, premda je prošli tjedan, kako smo i najavili, bio relativno miran u usporedbi s ranijim tjednima.
Investitori s većom sklonošću riziku procijenili su da su dionice kompanija iz sastava koncerna Agrokor dosegle razine na kojima se isplati početi kupovati. Oporavak cijena dionica trajao je kratko (utorak-srijeda). U četvrtak je uslijedilo novo hlađenje cijena. Fundamentalni rizici (točnije: potpuna neizvjesnost) još uvijek su toliki veliki, da oporavak cijena dionica kompanija iz sastava koncerna zasad nije mogao biti trajniji.
*AGK indeks je neponderirana sredina indeksa cijena dionica Jamnice, Leda, Zvijezde, Vupika i Belja
Izvor: www.zse.hr
Dionice i udjeli (koji su založeni) mijenjaju vlasnike i mimo burze. Neki se vjerovnici naplaćuju aktiviranjem zaloga na dionicama. Tako je koncern Agram Dubravka Grgića postao većinski vlasnik porečke Agrolagune, do jučer sastavnice Koncerna Agrokor. Agrolaguna je razmjerno mala tvrtka.
Skup političara iz država regije u kojima posluje Agrokor izazvao je pažnju zbog njihove izjave da će prvenstveno štititi svoje nacionalne interese (a što bi drugo mogli reći). To je zasmetalo Dalić i Plenkovića koji su susjede podsjetili na to da moraju štititi i vlasnička prava (iako su ona na ovim prostorima, povijesno gledano, ona uvijek bila relativna; to nisu oni rekli, to je naš komentar).
SDP-ov napad na HDZ-ov koncept rješavanja slučaja Agrokor preko uloge odvjetničkog društva Šavorić i partneri, koje je navodno bilo angažirano na izradi Lex Agrokora, a (također navodno) – ne zna se kada – radili su i za ruske banke, samo je vrh ledenog brijega problema koji će iskakati iz tjedna u tjedan. S približavanjem lokalnih izbora političke će se bitke zaoštravati. Glavna linija napada oporbe za sada ide preko traženja opoziva ministra Zdravka Marića, jer znaju da je MOST po tom pitanju podijeljen, pa se nadaju na taj način zabiti klin u MOST i vladajuću koaliciju. Vidjet ćemo hoće li nešto iščeprkati na taj način. O povjerenju Zdravku Mariću glasat će se tek za 30 dugih dana. Do tada je svašta moguće. Priča sa Zdravkom Marićem bit će nalik kuhanju žabe i čekanju da se vidi hoće li sama iskočiti ili će se skuhati. Imajte na umu da priča o tome kako se žaba navikne na zagrijavanje vode i skuha nikada nije empirijski dokazana.
Hrvatska: (malo) lakše teme
Inflacija je malo usporila (s 1,4% u veljači na 1,1% u ožujku, a u EU s 2% na 1,5%). To je dobra vijest za sve koji se plaše promjene monetarne politike u Eurozoni i rasta kamatnih stopa. Ekonomski ciklus je u uzlaznoj fazi i europski političari se još ne usude zaliti gospodarstva hladnom vodom restrikcija jer procjenjuju da su stope rasta održive, nema pregrijavanja. Hrvatsko gospodarstvo posredno profitira od takve politike, jer kamatne stope ostaju niske, a ima i sve više svjetske, napose europske potražnje za hrvatskim robama i uslugama. Čak je i MMF revidirao procjene rasta Hrvatske za ovu godinu na 2,9%. Iako Boris Vujčić sa zasjedanja iz Washingtona javlja da njihove procjene ne uzimaju u obzir utjecaj Agrokora, njegovi ljudi u HNB-u rade na novim procjenama koje će biti malo niže od MMF-ovih, jer će uzeti Agrokor u obzir.
Višesatne gužve na granicama stvaraju strah; što će biti kad počne špica sezone? Čak je i Predsjednica reagirala pismom europskim kolegama. Ali, kao što je netko rekao, nije problem što Slovenija provodi Schengen, nego što mi nismo u njemu. Desetak godina izgubljene povijesti sustigne nas taman kad pomislimo da smo nadoknadili nešto od tog (ne samo našom krivnjom) izgubljenog vremena.
Agrokor je otvorio Pandorinu kutiju plača za državnom pomoći, pa se nakon Borova pred državnom blagajnom «prijavila» i Petrokemija Kutina. «…kome pomoći ako ne njima?», glasio je vapaj u jednim dnevnim novinama početkom prošlog tjedna. Proizvođač umjetnih gnojiva spada u spomenutu kategoriju izgubljenih godina koje nas sustižu; teško se sjetiti duljeg razdoblja u kojem je ta tvrtka održivo poslovala. Oni su brodogradnja u ravnici. Nevjerojatno je da novine pišu koliki je njihov doprinos BDP-u, a da ne napišu koliko su novca spržili kroz duge godine mekog budžetskog ograničenja. Goran Marić je najavio privatizaciju kroz dokapitalizaciju, pri čemu bi država zadržala kontrolno pravo (25% + 1 dionica). Dobra ideja, ali kako povjerovati u to, nakon nekoliko desetljeća ponavljanja iste priče? Nije li Čačić najavio isto 2012. (i neki prije njega) i nije li Goran Marić bio najveći kritičar svih dosadašnjih ideja o privatizaciji?
U javnom prostoru zalepršala je ideja o uvođenju nacionalne mirovine i za osobe koje nisu stekle mirovinska prava radom. Bez jasnih kriterija, rokova i drugih objektivnih parametara, puštanje ove ideje u eter izgleda kao spin pred lokalne izbore. Dokle tako? Ne ostavlja li svaka takva ideja trag na očekivanjima od države, koja se kad-tad materijaliziraju (bez pokrića)?
Udruga poreznih obveznika Lipa uspjela je razbiti rezignaciju prema porezu na nekretnine nakon što je Ministarstvo graditeljstva predložilo dodatni namet – građevinsku rentu. Ljudima je prekipjelo, što se vidi iz činjenice da su od srijede do nedjelje uspjeli prikupiti oko 45,000 elektronskih potpisa. Respektabilan broj. Tema o lokalnim nametima, a osobito o porezu na nekretnine, sigurno će izletjeti u prvi plan s približavanjem lokalnih izbora. Čitajte Jutarnji list u ponedjeljak.
Svijet
Proljetno zasjedanje MMF-a i Svjetske banke prošlo je u optimističnom ozračju. To je važnije od nimalo bezazlenog geopolitičkog trvenja oko Sjeverne Koreje i Irana. U Washingtonu se očekuje ubrzanje globalnog gospodarskog rasta s 3,1% ove na 3,5% sljedeće godine. Budućnost je nepredvidiva, ali scenariji koji u nju vode nisu, samo ne znamo njihove vjerojatnosti. U pokušaju da pronikne u njih, MMF uz optimistično intonirane Izglede u publikaciji o Globalnoj financijskoj stabilnosti upozorava na glavne globalne rizike: (1) fiskalna ekspanzija (koju je Trump obećao) u SAD-u uzrokovat će rast kamatnih stopa, a kada kamatne stope u razvijenim zemljama rastu, remete se tokovi kapitala i emerging markets (EM) udara neki šok (npr. odljev kapitala koji odlazi prema razvijenim zemljama gdje prinosi rastu, a rizici su manji); (2) EM se mogu pripremiti za šok odljeva kapitala, ali ta priprema zahtijeva normalizaciju eksternih i fiskalnih deficita i financijskih neravnoteža, a to je teško, osobito u Kini čiji rast vuče cijeli svijet, ali krediti/dugovi dostižu dvostruku vrijednost BDP-a što nije održivo (Kina je jedan veliki upitnik – može ovako još godinama, a može i ubrzo naletjeti na tvrde razvojne prepreke); (3) protekcionizam je uvijek i svuda najveća opasnost koja guši rast i (4) velike europske banke i dalje su slabo profitabilne i treba vidjeti kako njihovu profitabilnost postaviti na održivije osnove radi čuvanja dostignute financijske stabilnosti (rubrika vjerovali ili ne za sve koji ne razumiju kako funkcioniraju banke).
U trenutku pisanja još uvijek ne znamo rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj. Ankete su davale malu prednost u prvom krugu kandidatkinji krajnje desnice Le Pen, dok su ostali bili više-manje poravnati, no prije samih izbora u prvi je plan izbio nezavisni centrist Macron, dok je Le Pen pala na oko 21,5%. Kao i prije Brexita i predsjedničkih izbora u SAD-u, postoje miljenici mainstreama. U manjoj mjeri to je potrošeni kandidat umjerene desnice Fillon, a u većoj nezavisni centrist Macron (ex investicijski bankar i ministar gospodarstva, a samo mu je 39). Svi osim krajnje ljevice užasavaju se ulaska francuskog «Huga Chaveza» Melenchona u drugi krug (premda nije bez šansi, jer se zalaže za 100% poreznu stopu za bogate, a to je jako popularno). Bez obzira na ishod, vrijedi se sjetiti Brexita i Trumpa. Ishodi koji su bili neočekivani nisu doveli do katastrofa. Upravo suprotno, gospodarstvo i tržišta nastavili su rasti. No, to su kratkoročni učinci. O dugoročnima je rano suditi. U Velikoj Britaniji su malo zbunjeni činjenicom da je promet u maloprodaji u zadnjem kvartalu prošle godine zabilježio najveći pad od 2010. Nitko još ne zna je li to neka najava materijalizacije troškova Brexita. May ide na prijevremene izbore (jer ima sjajne izglede da ih dobije s obzirom da su laburisti nokautirani Corbynovom bezidejnošću), kako bi imala mirnih pet godina za privesti očekivano kvrgave pregovore o Brexitu kraju.
Budite malo čangrizavi
Znate ljude koji su uvijek nasmijani i ljubazni i šefove koji očekuju da ljudi oko njih uvijek budu takvi? To je loše. Od malo čangrizavosti i pokazivanja emocija nitko nije umro. Umjerena ljutnja nije loša za posao, naprotiv (plaženje jezika i srednji prst iza leđa nisu isključeni) . Nemojte urlati i suspregnite nagon za fizičkim obračunom, ali iskrena emocija je zdrava za posao, pišu u Quartzu. Naglašavaju da su male emotivne eskapade osobito važne za žene. Dodali bismo: i ne budite emotivno asimetrični. Ako ovo doživljavate kao opravdanje za iskazivanje negativnih emocija, učinite isto s pozitivnima.
Pouke tjedna:
- Hrvatska boluje od Prošlosti koju nikako ne uspijeva nadoknaditi.
- Budućnost ne znamo, ali znamo scenarije koji vode prema njoj. Ono što zapravo ne znamo su vjerojatnosti pojedinih scenarija.
- U svemu pokušajte raditi ono što rade ekonomisti: razlikujte kratkoročne i dugoročne posljedice. One ponekad idu u suprotnim smjerovima.
- Nemojte uvijek biti dobri i pristojni, ali nastojte ne povrijediti druge ljude, osobito ako nisu agresivni.
Sljedeći tjedan
- Ispadanje kostura iz Agrokorovih ormara prijeći će nam u naviku i više se nećemo ničemu čuditi (ili smo već prešli taj prag).
- Lokalni izbori će se pomalo vraćati u fokus, a teme o nametima, građevinskoj renti i porezu na nekretnine biti će sve vidljivije. I Ekonomski lab će tomu dati svoj skroman doprinos. Čitajte Jutarnji list u ponedjeljak i pratite našu stranicu u popodnevnim i večernjim satima toga dana.
- Sutra izlazi Eurostatov podatak o fiskalnom deficitu i javnom dugu za prošlu godinu. I to ćemo detaljno popratiti.
- Krajem tjedna objavljuju se podaci o industrijskoj proizvodnji i trgovini na malo za ožujak. Bit će to prvi pravi test je li kriza u Agrokoru ostavila ikakav trag u makroekonomskim statistikama. Imat ćemo mišljenje o tome.
- Trump u srijedu objavljuje plan porezne reforme. Najavljuje ju kao najveću u američkoj povijesti. U kampanji je obećao smanjenje poreza na dobit s 35% na 15%, rasterećenje srednje klase i pojednostavljenje cijelog sustava. Ako uspije iznenaditi, mogao bi pogurati tržišta prema gore, ako razočara, negativan efekt bit će osjetan. Fiskalna pitanja (kako financirati rashode s manjim prihodima) bit će u drugom planu, iako Kongres u petak mora izglasati povećanje limita za zaduživanje kako ne bi došlo do već viđenih zastoja u financiranju države.
- Komentari rezultata prvog kruga francuskih izbora obilježit će tjedan, no za sada se time nećemo baviti, interesantniji je drugi krug.