Ovo što se događalo u utorak može se slobodno nazvati globalnim informacijsko-tečajnim ratom, ali bez posljedica.
Iako odnos eura i dolara Hrvatima malo znači (osim pomorcima i većim financijskim institucijama), vrijedi detaljnije pogledati što se događalo. Jako je interesantno, jer je vrtlog dohvatio i guvernera HNB-a Borisa Vujčića.
Pozadina (I): Američka administracija zahvaćena je nervozom uvijek kada dolar jača. Iako su pokreti tečaja EUR/USD zadnjih mjeseci vrlo mali, a trgovci već pomalo nervozni u očekivanju većih kolebanja, promjene nominalnog tečaja u rasponu unutar 1% aktiviraju tešku političku retoriku. To nije nimalo teško, s obzirom na neomerikantilistički mindset koji je posve ovladao Bijelom kućom.
Pozadina (II): Bijela kuća se ponadala da će slabiji dolar, koji je dotakao razinu od 1,135 dolara za euro 12. lipnja, uzeti trajniji trend pada i pogodovati izvozu. No, kao za inat, niz komentara europskih središnjih bankara koji su išli u pravcu moguće obnove monetarne ekspanzije zaustavio je trend pada dolara prema euru.
Statistika kao kap koja je prelila čašu: Zadnje očitanje inflacije u europodručju dodatno je pritisnulo tečaj, jer je 1,2% na godišnjoj i 0,1% na mjesečnoj razini daleko niže od službenog inflacijskog cilja ECB-a do 2% u srednjem roku. To se uklapa u golublju retoriku euro centralnih bankara i očekivanja relaksacije monetarne politike. Inflacijski jaz od 0,8 postotnih bodova dovoljno je velik da opravda očekivanje monetarne ekspanzije u euro području, a to znači slabiji euro i jači dolar.
Bijela kuća navaljuje na svoje i tuđe centralne bankare: Merkantilistički nastrojena Trumpova administracija živi u strahu da će jači dolar poništiti njihove napore u reugovaranju međunarodnih trgovačkih sporazuma. Strašan je pritisak na FED da spusti kamatne stope i time spriječi jačanje dolara. Jučer je objavljeno (Kudlow, Trumpov glavni ekonomski savjetnik) da je predsjednik početkom godine ozbiljno razmišljao o smjeni guvernera FED-a Powella. Trump je paralelno napao ECB zbog navodne manipulacije tečajem, kao da ECB čini sve da oslabi euro spram dolara.
Mario Draghi uzvraća: Predsjednik Izvršnog odbora ECB-a nije mogao ostati hladan. Uzvratio je poukom Trumpu: (a) ECB je nezavisna institucija (naglasak na nezavisnost očita je aluzija na to da politički pritisci kakve Trump izvodi u SAD-u u europodručju nisu mogući), (b) ECB ne targetira tečaj nego inflaciju do 2% u srednjem roku. U istom nastupu u Portugalu gdje su se u utorak okupili europski centralni bankari, Draghi je najavio daljnju odgodu povećanja kamatnih stopa i monetarnu ekspanziju, pa ako zatreba, i povratak na kvantitativno popuštanje (APP – asset purchase program – više detalja pronaći ćete u knjizi Euro u Hrvatskoj: za i protiv)
Tržišta su reagirala protiv Trumpa: Draghijevo «zakucavanje» bilo je dramatično. Nakon Draghijevog nastupa euro se spustio ispod 1,12 dolara za euro.
Izvor: Investing.com u utorak 18.6. oko 20h
I Vujčić u vrtlogu: Vodeći američki poslovni medij CNBC događajima je posvetio dužnu pažnju. Ne slučajno, u Portugalu je o ovoj temi intervjuirao dva europska guvernera koji vode središnje banke izvan europodručja – Hrvata i Islanđanina. Naš se snašao s porukama o nezavisnosti ECB-a i nemogućnosti da Donald Trump na bilo koji način utječe na ECB. Pogledajte poveznicu, tamo je i filmić s Vujčićevom izjavom.
Kakve su implikacije ove ujdurme: Nikakve. Prepucavanje je prolazno. Očekivanja da će FED smanjiti kamatne stope toliko su se duboko ukorijenila da više nije moguće zamisliti neki drugi scenarij. FED u srpnju ide s kamatama prema dolje i jedino je preostalo pitanje koliko. Ne treba isključiti mogućnost da FED iznenadi velikim rušenjem ako u međuvremenu iskrsne još koja loša statistika. Stoga postoji scenarij prema kojemu bi se pritisci na slabljenje dolara mogli vratiti, bez obzira što na kraju odluče tradicionalno sporiji i odmjereniji čelnici eurosustava.
Naposljetku, s ove strane Atlantika glavna je tema tko će od 1. studenog naslijediti danas već legendarnog Draghija. Upravo taj signal mogao bi presudno utjecati na tečaj. Dolazak nekoga jastreba, poput Nijemca Weidmana, pridonio bi očekivanju restriktivnije politike i jačanju eura (što bi pasalo Bijeloj Kući), dok bi bilo tko drugi vjerojatno bio protumačen kao imenovanje na tragu kontinuiteta Draghijeve relaksirane politike i nastavka aktualne mehanike odnosa dolara i eura.
Bez obzira na to, na kraju ne treba zaboraviti najvažnije: ECB je nezavisna institucija koja cilja inflaciju do 2% u srednjem roku.