Ovo je, bez sumnje, najčudnija recesija u povijesti. Cijene i tržišta rada u Europskoj uniji ponašaju se kao da se u drugom tromjesečju nije dogodio najveći pad gospodarske aktivnosti u modernoj povijesti.
Situacija u SAD-u je malo drugačija. Tamošnje tržište rada trenutno je reagiralo; broj nezaposlenih u travnju dosegao je 30 milijuna. No, već u svibnju počelo je zapošljavanje i stopa nezaposlenosti približava se podnošljivijih 13%.
Cijene financijskih imovina ponašaju se kao da je riječ tek o maloj korekciji. S ove strane Atlantika, tržište rada u EU uopće nije reagiralo: stopa nezaposlenosti za travanj nalazi se na 6,6%, kao i potkraj 2019. godine.
Upravo su objavljeni podaci o inflaciji za svibanj. Očekivala bi se deflacija – pad cijena, s obzirom na isušenu potražnju. Mediji su već izvijestili o neformalnim informacijama s tržišta nekretnina gdje nije došlo do promjena cijena. Kupci i dalje ističu cijene kao da se ništa nije dogodilo. Samo je promet (očekivano) presušio.
Statistika je potvrdila slično stanje na tržištu roba i usluga. Indeks cijena potrošača u EU za svibanj i dalje je u plusu u odnosu na svibanj 2019. (0,6%). Zemlje čije valute nisu značajnije pale bilježe blagu deflaciju, no ona nije potaknuta manjkom potražnje, nego nižim troškovima energenata, što je posljedica pada cijene nafte.
Hrvatska je dobar primjer rigidnih cijena i tržišta rada. Dok su cijene prijevoza pale za oko 11% u odnosu na svibanj 2019., druge cijene su stabilne ili rastu: hrana i bezalkoholna pića 2,5%, alkoholna pića i duhan 4,2% u odnosu na svibanj 2019., itd. Jedino su cijene pokućstva i opreme za kuću, odjeće i obuće ostale na razini istog mjeseca prošle godine. To treba tumačiti prvim osjetom smanjenje potražnje u trgovini.
U tjednu nakon otvaranja (treći tjedan svibnja) prema podacima Porezne uprave o fiskaliziranim računima, promet se neočekivano vratio na razinu istog tjedna prošle godine. Međutim, bio je to tek prolazni efekt odgođenih kupnji; podaci za lipanj ukazuju na pad vrijednosti prometa u trgovini za oko 15%.
Iznenađuje i razmjerno mali porast broja nezaposlenih. Prema dnevnim podacima Zavoda za zapošljavanje, broj registriranih nezaposlenih povećao se s oko 135 tisuća 18. ožujka do gotovo 160 tisuća početkom svibnja, no od tada broj nezaposlenih pada i trenutno se kreće oko 155 tisuća. Sve se to događa u uvjetima pada BDP-a za oko 20% u drugom tromjesečju.
Opisane promjene mogu se objasniti uz pomoć četiri faktora:
- Državna intervencija s ciljem očuvanja zaposlenosti. Država je do lipnja plaćala plaće ili dio plaća za 485 tisuća radnika u privatnom sektoru, a nastavit će s modificiranim programom u preostalom dijelu godine. Ta mjera je smanjila pritisak na tržište rada i doprinijela očuvanju kakve takve osobne potrošnje. To je europski pristup, za razliku od američkog i baltičkog, koji su išli na jačanje socijalne sigurnosti (naknada) za otpuštene i socijalno ugrožene. Europski pristup je u kratkom roku rigidniji, ali vjerojatno manje stresan za ljude.
- Uloga stranih radnika. Prošle godine u Hrvatskoj je nedostajalo gotovo 80 tisuća radnika što je rješavano dolaskom stranih radnika. Dio gospodarskog pada amortizirat će se nedolaskom stranih radnika, te će zbog toga pritisak na otpuštanje domaćih radnika biti manji nego što bi bio da su raniju potražnju za radom popunjavali domaći radnici.
- Rigidnost cijena. Rigidnost cijena prema dolje poznat je fenomen u recesijama, koji može imati dva glavna uzroka. Prvo su neprilagođena očekivanja. Ovaj uzrok dolazi do izražaja kod cijena imovina. Na primjer, kriza će u prvoj fazi zaustaviti rast cijena nekretnina, ali neko vrijeme neće biti prometa, a cijene će se prilagođavati tek kad ljudi prihvate novu realnost. Za to je potrebno vrijeme, često i po nekoliko godina. Drugo su ograničenja na strani ponude. Ona su uglavnom vezana uz fiksne troškove. U poslovima s visokim udjelom fiksnih troškova i smanjenom potražnjom i prodajom, prostor za smanjenje cijena nije velik. I rad, odnosno troškovi rada, u kratkom roku mogu biti fiksni trošak ako radnici iz nekog razloga očekuju plaće kao prije.
- Slabije valute. Ovaj efekt u Hrvatskoj nije velik jer je vrijednost kune od početka krize pala za svega oko 2%. U drugim državama na istoku Europe inflacije su ostale visoke zbog bržeg pada vrijednosti valuta u prvoj fazi krize. Sljedeća slika prikazuje razliku između Slovenije, koja je članica europodručja, i četiri zemlje s izraženijim padom vrijednosti valuta.
Izvor: Eurostat
Može se zaključiti da je koronašok u prvoj fazi krize izazvao različite vrste neravnoteža na tržištima roba, usluga, imovina i rada. Rasplitanje tih neravnoteža zahtijeva vrijeme za prilagodbu, koje tek počinje. Da, ovo je tek početak.