Indeks potrošačkih cijena u lipnju našao se na 12,1% višoj razini u odnosu na lipanj prošle godine, što je očekivani povijesni maksimum. Sada se postavlja pitanje hoće li srpanj i kolovoz donijeti određeni predah cijenama jer je u drugoj polovici lipnja i početkom srpnja na svjetskom tržištu nafte, hrane i roba došlo do pada cijena.
U potrazi za odgovorom „prešaltat“ ćemo se na promatranje mjesečnih promjena cijena koje bolje mjere ono što se trenutno događa u gospodarstvu. Stope inflacije u odnosu na isti mjesec prošle godine mjere dalju prošlost od jedne godine, a u odnosu na prošli mjesec mjere bližu prošlost . Dakle, kada govorimo o mogućem ljetnom smirivanju ne govorimo o mjerenju daleke prošlosti u odnosu na isti mjesec prethodne godine nego o mjerenju perioda koji je puno bliže sadašnjosti, o promjenama u odnosu na prošli mjesec.
Prvo ostanimo trenutak na mjeri koja pokazuje promjene u odnosu na isti mjesec prošle godine kako bismo pokazali koje su nas robe i usluge i za koliko dovukle do tih 12,1% u lipnju u odnosu na lipanj prošle godine. Slika pokazuje još uvijek vrlo različita kretanja cijena u proteklih godinu dana, što daje naslutiti da je ovaj inflacijski proces i dalje uglavnom vođen udarom cijena energije, hrane i drugih roba i usluga u čijoj proizvodnji energenti i hrana imaju važnu ulogu, odnosno onih roba u kojima važan udjel imaju transportni troškovi.
Izvor: DZS
Naravno, cjenovni udar koji dolazi sa svjetskog tržišta nije više jedini generator inflacije. U rastu cijena usluga hotela i restorana, rekreacije i kulture, te odjeće i obuće, određenu ulogu ima i snažna potražnja koja vuče cijene prema gore povrh spomenutih pritisaka sa strane ponude.
No, kao što smo rekli, na gornjoj slici gledamo prošlost. Pogledajmo na sljedećoj slici što se događalo samo u lipnju. Gledamo promjene cijena u odnosu na svibanj. Sektor ugostiteljstva i s njime povezan sektor rekreacije i kulture uvjerljivi su inflacijski predvodnici. Očito su procijenili da prije vrhunca turističke sezone mogu višim maloprodajnim cijenama nadomjestiti troškovne udare. Pri tome je teško razlučiti koliko u tome ima uobičajenih sezonskih faktora. I u inflacijski mirnoj 2019. restorani i hoteli su u lipnju i srpnju podizali cijene na „ljetnu tarifu“ po sličnim stopama.
Izvor: DZS
Stoga i dalje vrijedi zaključak da prijevoz (čitaj: energenti) i hrana kolo vode, iako su se rastu cijena uz cijeli turistički sektor sada pridružile i komunikacije koje također u sezoni pokušavaju nešto uloviti. Međutim, i u inflacijski mirnoj 2019. cijene komunikacijskih usluga su u lipnju rasle još i više, 1,2%, što ukazuje na moguću prisutnost sezonskih faktora.
Sljedeća slika pokazuje kako se mijenjao indeks cijena u odnosu na prethodni mjesec u protekle tri godine. Dvije stvari treba zapamtiti iz slike:
- Lipanjskih 1,6% (u odnosu na svibanj) je treća najviša mjesečna stopa inflacije nakon ožujka i travnja ove godine kada su zabilježeni maksimumi.
- Prošlogodišnja inflacija se počela smirivati potkraj 2021., ali je nova eskalacija uslijedila ove godine, nakon zaoštravanja i početka rata u Ukrajini.
Izvor: DZS
Prema tome, ako se u sljedećih četrdesetak dana održi sadašnji mir ili pad svjetskih cijena nafte, hrane i ključnih roba, o čemu je Mario Gatara pisao na Labu još 27. lipnja, linija na gornjoj slici će u ljetnim mjesecima ići prema dolje (to ne znači da će cijene pasti nego će mjesečna stopa rasta biti niža). Srpanj bi još mogao biti relativno visok zbog uobičajenih sezonskih faktora koji djeluju u tome mjesecu, no kolovoz bi mogao vidlljivo potvrditi privremeni mir. Što će se događati nakon toga, nitko ne zna; nitko nema kristalnu kuglu u kojoj bi mogao vidjeti do koje će se mjere tokovi energenata koristiti kao (geo)političko oružje, o čemu sam nešto napisao u jučerašnjem tekstu ovdje.
Iz ove kratke tehničke bilješke slijede velike teme o inflaciji koje ćemo ovoga ljeta obrađivati na Labu. Zbog toga vrijedi dobro zapamtiti ovu najavu. Pitanje svih pitanja naime glasi: koliko se ovogodišnja inflacija mogla predvidjeti potkraj 2021.? Dobar odgovor na to pitanje olakšat će prognoziranje inflacije u budućnosti.
Ako želite odmah početi razmišljati o tome, nemojte se uhvatiti samo gornje slike, pa zaključiti: nije li očito da je rat u Ukrajini, čiji početak, intenzitet i posljedice nitko nije bio u stanju predvidjeti, glavni čimbenik ovogodišnje inflacije? Stvari su ipak malo složenije.
Prvo, promatrali smo hrvatski indeks cijena. Puni uvid dobit ćemo tek promatranjem prosječnog europskog indeksa cijena. Na nacionalne indekse utječu nacionalne politike. Na primjer, kod nas je pritisak cijena struje i pline za kućanstva odgođen do travnja jer su cijene do tada bile administrativno fiksirane.
Drugo, mnogi ozbiljni ekonomisti koji tumače cijene isključivo kroz monetarističku perspektivu smatraju da je ovolika inflacija bila neizbježna (mogla se predvidjeti) jer se u proteklih desetak godina, a osobito u pandemiji, naštampalo puno novca. Ekonomika je, srećom, empirijska znanost. Kada pristignu podaci za još dva mjeseca, primjenom malo sofisticiranijih ekonometrijskih tehnika moći ćemo bolje razlučiti utjecaje: disrupcije u lancima nabave, inflacijska očekivanja, ukupna potražnja (različito u SAD-u i EU, kao što sam objasnio u prethodnom serijalu o inflaciji), različiti šokovi i uzroci kretanja svjetskih cijena prije i poslije ruske agresije na Ukrajinu; sve to utječe, ali tek ćemo za nekoliko mjeseci moći pouzdano reći koliko je svaki od tih čimbenika pojedinačno utjecao. I iz toga ćemo moći puno naučiti, moguće i bolje shvatiti kojim se instrumentima ekonomske politike možemo boriti protiv inflacije imajući u vidu njen stvarni karakter.
Ali ups, to već znamo. Od inflacije je najviše koristi imao državni proračun. U prvih šest mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine prihodi od poreza rasli su po nevjerojatnoj stopi od 19%. Čak su i prihodi od trošarina rasli po stopi od gotovo 9% iako se država odricala njihovog (manjeg) dijela. Privremenim odricanjem od dijela prihoda vlada je mogla umanjiti inflaciju. Još uvijek ima i mogućnost i obavezu ublažiti udar na životni standard građana. Bez obzira na scenarij koji nas čeka najesen, država ima fiskalne instrumente u svojim rukama.