Zašto je američki ministar financija Steve Mnuchin „ponudio odgovor na pitanje koje nitko nije postavio“? Čak i nakon poduže negativne serije, koja je podebljala negativan predznak ovogodišnje izvedbe američkih burzovnih indeksa, nitko nije ni pomislio na krizu likvidnosti domaćeg financijskog sustava. No eto, Mnuchin se osjetio pozvanim dotični parametar ocijeniti „stabilnim“. I time zasigurno ohrabrio medvjede, jer odjednom se i likvidnost najvećih banaka našla pod povećalom.
Čini se da ništa tako dobro ne opisuje paniku kao sazivanje sastanka Predsjedničke radne skupine za financijska tržišta (uz predstavnike banaka, grupa obuhvaća i dužnosnike središnje banke, Komisije za vrijednosne papire i Komisije za trgovinu financijskim derivatima), utemeljene još davne 1987. godine na inicijativu predsjednika Ronalda Reagana.
Rezultat je za S&P 500 bio minus od 2,7%, odnosno najveći (apsolutni) pad u povijesti, i to na Badnjak, kada na tržištima u pravilu vlada pozitivno blagdansko ozračje (negativni otkloni su puno rjeđa pojava), a američka tržišta ranije zatvaraju svoja vrata. Slična se statistika veže i uz ostale zvučne indekse, no o razmjerima kaosa možda najbolje govori činjenica da je ovo bilo prvi put kako je S&P 500 na Badnjak zabilježio pad veći od 1% – ikad. Što će vjerojatno dodatno zabrinuti Bijelu kuću, jer se pozitivna zaliha burzovnih indeksa od odlaska Obame, omiljeni argument aktualnog predsjednika u raspravama s neistomišljenicima, drastično istopila. Naime, u odnosu na 9. studenoga 2016. godine, kada je Trump neočekivano izabran za nasljednika Baracka Obame, S&P 500 je trenutno (tekst se odnosi na promjene do Božića, op.ur.) u plusu od 8,7%, no u odnosu na 20. siječnja prošle godine (datum inauguracije aktualnog predsjednika), ta prednost iznosi tek minornih 3,5% i ujedno ozbiljno dovodi u pitanje tvrdnju kako će porezna reforma (ili barem onaj aspekt vezan uz korporativni sektor) osigurati nastavak višegodišnjeg pozitivnog trenda na tržištima kapitala.
Tome svakako treba pridodati i verbalni obračun Donalda Trumpa s prvim čovjekom Feda, zbog kojeg se ni špekulacije o odlasku guvernera FED-a Jeromea Powella, koliko god na prvi pogled zvučale nevjerojatnima (jer scenarij bi bio bez presedana!), ipak ne čine posve neutemeljenima. Time postaje jasna nervoza investitora, makar je možda tek riječ o zrelom pozitivnom trendu koji je naprosto ostao bez daha. Jer pomalo je i izlišno tražiti objašnjenja za svježu provalu optimizma i kratkoročne oscilacije u segmentu u kojem „Random Walk“ teorija dominira (ili barem zauzima istaknuto mjesto – teorija slučajnog hoda govori o nepredvidivosti kretanja cijena na financijskim tržištima, op.ur.).
Ako bismo ipak krenuli tim putem, priča o recesijskim signalima vjerojatno je jedan od argumenata s najvećom težinom. S jedne strane, Trump je krenuo u križarski trgovinski rat s ostatkom svijeta, zaokupivši pažnju stratega koji razmišljaju isključivo o negativnim reperkusijama ograničavanja uvoza. Uz zatvaranje granica, Bijela kuća je i ekspanzivnom fiskalnom politikom naprosto natjerala središnju banku na oprezniji pristup, odnosno primjenu restriktivnije monetarne politike koja je u konačnici iznjedrila bitno više kamatne stope. Teško je reći kako bi stvari izgledale da je Trump nekim čudom zauzdao svoj temperament; mnogi će spremno pretpostaviti kako bi u tom slučaju, lišen tereta fiskalnog stimulansa, i Fed bio sporiji na obaraču. No ostaje činjenica da era jeftinog kapitala, barem za Amerikance, polako postaje stvar prošlosti, što nikako ne ide na ruku tržištima kapitala, naviklima na izdašni monetarni stimulans.
Teze o značajnom usporavanju gospodarskog rasta i mogućoj recesiji samo su logičan nastavak opisanog slijeda koji se u određenoj mjeri manifestirao i na krivulji prinosa na američke obveznice. E to je već argument pred kojim će i najveći optimisti ustuknuti. Jer inverzija krivulje prinosa, fenomen koji opisuje situaciju u kojoj su prinosi na dugoročn(ij)e obveznice niži od prinosa na kratkoročn(ij)e obveznice, tvrde analitičari, predvidjela je svaku recesiju na američkom tlu u posljednjih 60 godina. Ali i ponešto više od toga, što je, kao i većinu ostalih indikatora, ne čini posve pouzdanim prognozerom, osobito ne u trenutnim okolnostima. Naime, inverzija je zasad zabilježena tek u odnosu prinosa na dvogodišnje i petogodišnje državne obveznice, što cijeli zaplet čini varljivim:
Bilo kako bilo, pesimisti u ovome trenutku raspolažu impresivnim arsenalom argumenata, jer uz sve navedeno, relativno je lako potegnuti za cijelim nizom negativnih faktora, od (pre)napregnutih valuacija na tržištu kapitala (najuočljivijima u ultra popularnom FAANG segmentu tržišta – Facebook, Amazon, Apple, Netflix i Google), preko (uvijek prisutnih) geopolitičkih tenzija ili (politički i ekonomski) neuralgičnih točaka na Starom kontinentu, pa do usporavanja gospodarskog rasta u Kini koja je, uz SAD, ključan motor gospodarskog rasta na globalnoj razini. U takvim okolnostima zapravo i ne čudi da su američki burzovni indeksi skliznuli dublje na negativan teritorij, isprovociravši time defenzivan nastup ulagača i u ostatku svijeta. Od ukupno devedesetak odabranih burzovnih indeksa, iza kojih (prema podacima Svjetske banke) stoji gotovo 98% globalnog BDP-a, ni jedan u ovome trenutku ne bilježi pozitivan pomak u odnosu na početak godine.
I da stvar bude još gora, otprilike trećina (mjereno udjelom u globalnom BDP-u) prešla je crvenu liniju, odnosno granicu od 20% ispod recentnog vrhunca, za koju se uvriježilo mišljenje kako predstavlja granicu između dugoročno pozitivnog i negativnog trenda. Izmaštana (empirijski nedostatno uvjerljiva) kao točka s koje nema povratka, brojka od 20% već je pregažena u zemljama poput Njemačke, Austrije ili Italije na zapadu, ili Kine i Južne Koreje na istoku, a sada opasno prijeti i dionicama na Wall Streetu, u Japanu ili Kanadi, najavljujući mogućnost preokreta i gašenja pozitivnog trenda čiji korijeni datiraju još od ožujka davne 2009. godine.
Kao nekakva svijetla točka u toj priči donekle figuriraju tržišta u razvoju, no stvari se i tom segmentu mogu zakomplicirati. Ali više o tome u idućem nastavku.
(U nastavku se prikazuju promjene burzovnih indeksa po najvećim svjetskim regijama, op.ur. Termin „INTENZITET KOREKCIJE“ označava pad vrijednosti burzovnih indeksa u odnosu na vrhunac zabilježen u razdoblju od početka 2009. godine naovamo; oznaka „2018“ odnosi se na izvedbu indeksa tijekom ove godine; podaci zaključno sa 24. prosinca)
Autor je za sve prikaze koristio izvore podataka s Bloomberga i od Svjetske banke