Već smo pisali o tome kako ni američko-iranska eskalacija nije uspjela poremetiti dobar start financijskih tržišta 2020. Objasnili smo zašto je potencijal za rast cijene nafte limitiran. I doista, Crude WTI u trenutku pisanja ovoga teksta ponovo bilježi pad ispod 60 dolara za barel, što odgovara cjenovnim razinama iz prve polovice prosinca. Naftnome šoku ni traga.
Bit će tu još kolebanja. Napetosti na Bliskom istoku sigurno nisu dovršene. No, dok nema prevelikih skokova cijene nafte, nema niti straha od inflacije. A dok nema straha od (visoke) inflacije, monetarne politike vodećih središnjih banaka neće se mijenjati. To znači da se party nastavlja. Drugim riječima, dok je bal, globalno gospodarstvo “neće ni trepnuti”. Nastavit će svoj hod u skladu s fundamentima.
A kakvi su fundamenti? Drugu polovicu prošle godine obilježio je strah od sve izraženijeg usporavanja aktivnosti, osobito u europodručju s obzirom da je njemačka industrija ušla u takozvanu industrijsku recesiju. Prvi minusi njemačke industrijske aktivnosti u odnosu na iste mjesece prethodne godine zabilježeni su još na ljeto 2018. Tada se najviše pisalo o tehnološkom restrukturiranja njemačkog pokretača – auto-industrije – zbog pooštrenih emisijskih standarda.
Nastavak toga trenda u toku 2019. kumulirao je strah da se industrijska recesija mora preliti na ostale dijelove gospodarstva i potrošnju. Međutim, graditeljstvo, usluge, potrošnja i tržište rada u Njemačkoj, ali i širom EU, pokazali su iznenađujuću otpornost na slabe industrijske trendove i prijetnje koje su dolazile iz područja međunarodne razmjene.
Ipak, negativna priča bila je dominantna s obzirom da se njemačka industrijska recesija podudarala s tri trenda, odnosno događaja, koja su se sklapala u prilično sivu sliku o izgledima: (1) usporavanje u Kini, (2) trgovački rat i (3) Brexit.
U međuvremenu, kinesko usporavanje razvija se prema očekivanom scenariju bez šokova, trgovački rat je ublažen takozvanim sporazumom prve faze SAD-Kina (a američka administracija za sada nije pokazala previše želje da brzo i oštro nagazi carinama na europske, čitaj njemačke, proizvođače automobila), dok su eventualni negativni efekti Brexita ponovo odgođeni; iako UK za tri tjedna formalno izlazi iz EU, u poslovnom se smislu ništa neće promijeniti jer su obje strane odlučile ovu godinu posvetiti pregovorima. Dakle, sve eventualno negativne vijesti za sada su – odgođene.
U takvom ambijentu pojavljuju se i neke dobre vijesti koje, ipak vrijedi zabilježiti, kronološki pripadaju kraju prošle godine, samo ih sada očitavamo.
Prvo, volumen trgovine na malo u europodručju u mjesecu studenom zabilježio je rast za 1%. Time je potvrđen sada već gotovo sedmogodišnji uzlet trgovine i osobne potrošnje, koji je očito netaknut problemima u industriji (sličnu situaciju imamo i u Hrvatskoj, samo je oporavak trgovine počeo nešto kasnije). Isplati se kliknuti na poveznicu i pogledati sliku kako raste trgovina.
Drugo, fleš procjena inflacije u europodručju za prosinac očitala je promjenu u odnosu na isti mjesec 2018. od 1,3%. To je osjetna promjena nakon neoliko mjeseci tavorenja inflacije ispod 1%. Iako uvijek treba biti oprezan s podacima iz jednoga mjeseca, ovaj “inflacijski trzaj” mogao bi se protumačiti kao indikator daljnjeg oporavka potrošnje (eng. demand pull).
Treće, preliminarno očitanje njemačke industrijske proizvodnje za studeni bilježi rast od 1,7% što je iznad svih očekivanja: prvi put od kolovoza 2018. da podatak godina-na-godinu signalizira plus. Daleko je to od signala da bi bojazni trebale biti otklonjene (izvozni rezultat za studeni nije bio dobar), ali najnoviji podaci potvrđuju slojevitu sliku u kojoj pesimisti i dalje ne mogu pronaći čvrsto tlo pod nogama, a optimistima ostaje prilično čvrsta nada da je recesija još miljama daleko.