Doing Business 2020: napredak do 51. mjesta je povratak na staro

Objavljeno

Ilustracija: Frenta / Dreamstime (reforme)

Prema izvješću Doing Business 2020 koje je objavila Svjetska banka Hrvatska je s 58. mjesta u prošlogodišnjem izvještaju došla na 51. mjesto u svijetu, a skor lakoće poslovanja popravljen je sa 73,0 na 73,6 (tzv. distance to frontier). Najbolja zemlja za poslovanje na svijetu je Novi Zeland sa skorom 86,8

Ad
Ad

Doing Business je sustav pokazatelja lakoće poslovanja koji ujesen svake godine objavljuje Svjetska banka. Zabunu od samog početka objavljivanja stvara naziv koji se dodjeljuje prema sljedećoj godini (tako smo sada dobili rezultate Doing Businessa 2020). Mjerenje se obavlja oko sredine godine u kojoj se pokazatelji objavljuju. Prema tome, Doing Business 2020 odražava situaciju sredinom 2019.

Ljudi su fokusirani na relativne odnose i ljestvice, pa svaka objava počinje i završava pitanjem “koji smo na listi”? Hrvatska je 51. na svijetu i prema lakoći poslovanja nalazi se između Crne Gore i Mađarske. Osim Mađarske, među članicama EU iza Hrvatske nalaze se još i Bugarska, Rumunjska, Italija i Grčka. Mjesto broj 51 je mjesto na kojem je Hrvatska već bila pred dvije godine. U međuvremenu je pala na 58. mjesto (prema Doing Business 2019 koji je mjeren 2018.), a sada se vratila na 51. mjesto.

Vrijedi zabilježili da su se na vrhu liste prema lakoći poslovanja smjestili redom Novi Zeland (svjetski prvak), Singapur, Hong Kong, Danska, Koreja (pitate se koja?) i Sjedinjene Američke Države. U top 10 nalaze se još i Gruzija, Ujedinjena Kraljevina, Norveška, i Švedska. Litva je visoko na 11. mjestu, Estonija 18., Latvija 19., Njemačka 22., Švicarska 36. Među usporedivim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi, primjećuje se nazadovanje:  Poljska je pala s 33. na 40. mjesto, Češka s 33. na 41., a Slovačka s 42. na 45. mjesto. Izgleda kako je riječ o zastoju reformi u vrijeme vladavine populista koji nisu fokusirani na jačanje tržišnog gospodarstva. To bi mogla biti prilika za Hrvatsku da sustigne srednjoeuropske konkurente (kao što se upravo dogodilo s Mađarskom).

Skor i promjene skora puno su važnija informacija od mjesta na kojem se zemlja nalazi. Skorovi su jednostavni: 100 je najbolja praksa i gleda se gdje je pojedina zemlja u odnosu na najbolji standard. Na donjoj slici može se vidjeti da je Hrvatska najbolja u prekograničnoj trgovini, u kojoj dijelimo prvo mjesto na svijetu uz, logično, skor od 100. Kako su se u javnosti pojavile netočne informacije o tome da ovaj skor odražava preranu međunarodnu carinsku liberalizaciju, treba reći kako metodologija Doing Business mjeri efikasnost logističkih procesa izvoza i uvoza koji se nalaze na maksimumu za članice EU. Dakle, carine i protekcionizam ne utječu na ovaj pokazatelj, već je riječ o logističkoj učinkovitosti u prijevozu roba preko granica, što jednako vrijedi i za izvoz i za uvoz.

Detaljan prikaz rezultata za Hrvatsku

Slika otkriva još jednu važnu stvar: ako bismo sudili samo prema rangiranju, onda bismo pokretanje poslovanja (prvo s lijeva) ocijenili kritičnim područjem, jer smo u tome rangirani kao 114. na svijetu. Međutim, skor je veći od 85, što znači da smo prema kriteriju pokretanja poduzeća već prilično dobri, samo što su dobri ili još bolji i mnogi drugi. Upravo je sustav Doing Business učinio to da su vlade širom svijeta pred mnogo godina počele raditi reforme u tom dijelu, tako da je moguće biti vrlo učinkovit u pokretanju poduzeća i biti nisko na listi.


Kada se podaci iz ovogodišnjeg izvješća za Hrvatsku uspoređuje s prošlogodišnjim, može se zaključiti sljedeće:

  1. Smanjen je trošak pokretanja poslovanja kroz sniženje obveznog temeljnog kapitala
  2. Blago je smanjen (okvirni) broj dana za pokretanje poslovanja s 22,5 na 19,5.
  3. Rezervacija imena trgovačkog društva više nije poseban korak.
  4. Potpisi osnivača nisu potrebni.
  5. Snižen je trošak građevinske dozvole smanjenjem iznosa vodnog doprinosa kod gradnje skladišta.
  6. Trošak registracije vlasništva je snižen zbog rezanja poreza na promet nekretnina na 3%.
  7. Smanjeno je vrijeme potrebno za registraciju vlasništva.
  8. Smanjen je broj poreznih plaćanja na 12 godišnje, što uključuje i glavna neporezna davanja.
  9. Znatno je smanjen broj dana ishođenja priključka na električnu energiju sa 65 na 33 (gdje se može tijekom 2020. godine očekivati i pojednostavljenje procedure).
  10. Povećan je indeks povjerenja u opsrkbu električnom energijom i transparentnost cijene s 5 na 7 od ukupno 8 bodova.
  11. Blago je povećan skor zaštite manjinskih dioničara.

S druge strane, postoje segmenti funkcioniranja države od važnosti za gospodarstvo koji se puno teže i sporije reformiraju. Pravosuđe je takav slučaj. Na temelju rangiranja postupaka rješavanja nesolventnosti Hrvatska je 63. na svijetu što je loše, ali nije strašno, no skor iznosi svega 56,5 što je jako loše jer smo vrlo daleko od najbolje prakse.

Drugim riječima, prioriteti reformi trebali bi se određivati prema skoru, a ne prema položaju na ljestvici. Naravno, postoje nedvosmislena područja: prema dodjeli građevinskih dozvola Hrvatska dramatično zaostaje i prema mjestu na ljestvici, i prema skoru.

Velike probleme stvaraju složene i dugačke procedure pokretanja poslovanja i građevinskih dozvola. Kada se gleda sub-nacionalni Doing Business, „korisničko iskustvo“ ovisi od grada  do grada. Varaždin je primjer najbolje prakse, dok mu je nacionalno mjereni Zagreb suprotnost. Iz prakse su dobro poznati primjeri Međimurske županije, Grada Bjelovara i drugih jedinica koje za razliku od Zagreba imaju ambicije natjecati se u privlačenju investicija.

Međutim, treba zabilježiti da se spomenuti problemi trenutno rješavaju:

  1. Premda je zakonodavnom reformom smanjen broj koraka za ishođenje građevinske dozvole s 22 na najviše 14, uz digitalizaciju procedure i one-stop-shop pristup, izvješće to još nije zabilježilo iz praktičnih razloga. Gleda se glavni grad, a to znači Grad Zagreb čija administracija još nije provela reformu u praksi. Stoga će reforma u ovom području pričekati naredno izvješće, ako zagrebačka administracija odradi posao na vrijeme.
  2. Obzirom da Doing Business izvješće zaključuje podatke sa svibnjem svake godine, tek će u sljedećem izvješću biti zabilježeno olakšanje pokretanja poslovanja kroz START one-stop-shop sustav, što znači jedinstveni online korak, bez bilježničke ovjere i uz svega nekoliko dana čekanja. Zakonodavni okvir je donijet u navedenom izvještajnom razdoblju, dok će tehničko rješenje biti u realizaciji do kraja 2019. godine.

Najgori je skor pribavljanja kredita (50). To je negativna novost u ovom izvješću. Do pogoršanja je došlo jer je HROK prestao funkcionirati nakon uvođenja europskih odredbi o zaštiti podataka (GDPR). Članice HROK-a su procijenile da je rizik hrvatskog pravnog okvira prevelik (i kazne su prevelike) da bi HROK nakon GDPR-a nastavio funkcionirati po starom. Tražilo se donošenje posebnog zakona koji će urediti ova pitanja, no to nije učinjeno i došlo je do snažnog pada skora. To se dogodilo u kronično lošem području koje je opterećeno i drugim stvarima koje utječu na pokazatelje – takav je slučaj s pravnim neizvjesnostima glede zaštite prava vjerovnika i dužnika kada je riječ o raspolaganju kolateralima.

Sljedeća tablica pokazuje najvažnije ovogodišnje promjene. Osim pada u dijelu pribavljanja kredita, promjene uključuju poboljšanja u pribavljanju priključka za struju i osobito kod registracije nekretnina. To je posljedica uključivanja porez na promet nekretnina u ovaj pokazatelj. Kako je poreznom reformom porezna stopa smanjena na 3%, ta promjena se odrazila u ovogodišnjem Doing Businessu.

Hrvatska se na ovoj listi nalazi prenisko. Trebala bi težiti ulasku u 30 najatraktivnijih zemalja za poslovanje. Međutim, “utezi” koji ju drže nisko teško će u dogledno vrijeme biti otklonjeni.

HROK se može lako oživjeti, a uspostavom jedinstvenog elektronskog procesa za osnivanje poduzeća može se napredovati više na rang listi nego prema skoru pokretanja poduzeća. I u dijelu vlasništva nad nekretninama može se brzo napredovati ako se ukine porez na promet nekretnina. No, ono što potom ostaje su teške reforme koje uključuju pravosudne i administrativne postupke i procese, a što se ponajviše odnosi na dodjelu građevinskih dozvola (što uključuje i smanjenje komunalnog i vodnog doprinosa), rješavanje nesolventnosti i zaštitu prava u dužničko-vjerovničkim odnosima.

Uz Doing Business se općenito veže previše natjecateljskog duha, a premalo sustavnog promišljanja kako bi se sustav iskoristio za pametno osmišljavanje reformi. Višak natjecateljskog duha očituje se u željama političara da ulažu u reforme koje zemlju mogu najviše podići na listi, umjesto u reforme područja u kojima su skorovi najslabiji. To se ponekad podudara, no ponekad baš i ne.

Iz sličnog razloga, ovaj sustav indikatora se ponekad ne razumije ili otvoreno odbacuje jer nije usko koreliran s dosegnutom razinom razvija. Belgija je na primjer rangirana puno lošije od Gruzije i Makedonije. To ne dezavuira Doing Business, već samo pokazuje da je Belgija pretjerano birokratizirana i ne mari previše za reforme lakoće poslovanja, dok su druge dvije spomenute zemlje imale vlade koje su provodile reforme poslovnog okvira. Jasno je da je Belgija razvijenija od Makedonije iz, figurativno rečeno, stotinu drugih razloga koji su stari stotine godina, pa razlike u lakoći poslovanja u proteklih nekoliko godina ni sada ni u doglednoj budućnosti neće uzrokovati značajnu promjenu njihovih odnosa relativne razvijenosti.

Međutim, reformama usmjerenim povećanju lakoće poslovanja, i to stalnim i ustrajnim (jer i drugi rade reforme pa se mjesta na ljestvici i najbolje prakse mijenjaju), ne može se ništa izgubiti, a dobiti se može jako puno. U Hrvatskoj to još nismo shvatili, a slabu utjehu pruža činjenica da u pet drugih članica EU vlasti još slabije shvaćaju ovu jednostavnu poantu.

Na kraju vrijedi zabilježiti da gotovo sve zemlje nešto reformiraju i da se rezultati i odnosi među zemljama stalno mijenjaju. Hrvatska je u zadnjem mjerenju zabilježila skor od 73,6, a 2016. prema istoj metodologiji 71,4. To je spor napredak koji nije osigurao ozbiljniji pomak na listi, ali je ipak napredak. Problem nije dakle u tome što Hrvatska danas nije bolje mjesto za poslovanje u usporedbi sa stanjem otprije nekoliko godina – ona to jest. Problem je što su i druge zemlje postale bolja mjesta i što Hrvatska ne pronalazi političke volje i administrativne snage za jači iskorak. Ipak, ovogodišnji Doing Business pokazuje da mogućnost za takav iskorak postoji.

Detaljan prikaz rezultata za Hrvatsku možete pronaći na linku ovdje.