Za mnoge zemlje, pa tako i za Hrvatsku, Doing Business izvješće Svjetske banke bilo je poticaj za uspoređivanje i natjecanje s drugim zemljama. Teško je imati dovoljan razlog za reforme poslovne klime ako nema izvješća koje mjerljivo pokazuje strukturne slabosti u funkcioniranju institucija, procedura i regulative za poslovanje, te ujedno prati ostvareni napredak. „You can’t manage what you can’t measure.“, kaže stara poslovna poslovica.
Međutim, nisu svi vidjeli Doing Business kao koristan alat. Do pred 15-tak godina, kada je Hrvatska tavorila između 80.-og i 100.-og mjesta na svijetu na listi Doing Business, hrvatski dužnosnici ismijavali su izvještaj kao potpuno irelevantan. Mi smo, navodno, tada trebali biti puno bolji, ali s mjerenjem nešto nije bilo u redu.
S ljevice su oduvijek kritizirali Doing Business (kao i Brettonwodske institucije) kao još jednu kapitalističku podvalu. Međunarodna organizacija rada uspjela se davno izboriti za to da pokazatelji regulacije tržišta rada ne utječu na skor (to su postali dopunski pokazatelji).
Interesi vezani uz javni sektor nastojali su općenito umanjiti važnost Doing Businessa najčešće napadajući metodološki pristup. Često je isticano kako nema smisla mjeriti broj dana za registraciju vlasništva nad nekretninom ili troškove sudskih postupaka prisilne naplate ili dobivanje građevinske dozvole ako se ne mjeri kvaliteta sudskih i administrativnih postupaka. „Hoćeš dozvolu za dva dana pa da ti se kuća sruši?“, govorilo se.
Kritičari su željeli reći da su dugotrajnost i skupoća možda prihvatljiva cijena kvalitete koja se u sustavu Doing Business ne priznaje. Zbog toga je metodologija reformirana u hodu, indikatori kvalitete su u većoj mjeri uzimani u obzir u kasnijim inačicama skoringa odnosno ljestvice.
A onda su neke zemlje poput Makedonije i Gruzije uzele Doing Business i prema tom obrascu napravile reforme poslovne klime i skočile na listi. Kritičari su tek to iskoristili za napad na metodologiju: kako zemlje poput Gruzije i Makedonije mogu prema lakoći poslovanja biti blizu Njemačke? Očito nešto nije u redu…
Skandal koji će pokopati Doing Business izbio je prošle godine. U rujnu je objavljen rezultat neovisne revizije postupka izrade Doing Business u kojem je stajalo da je uprava Svjetske banke stvarala pritisak na tim stručnjaka koji je računao skorove i pisao izvješća. Uprava pod vodstvom Kristaline Georgieve našla se pod pritiskom Kineza koji se nikako nisu mogli pomiriti sa 78. mjestom na globalnoj rang listi. Očito da s metodologijom nešto nije u redu kada poslovni i politički gigant Kina stoji tako loše! Iza toga mora stajati neka zavjera Zapada i Amerikanaca … No, nije samo Kina isticala prigovore. Bunili su se Čile, Saudijska Arabija…
Ovdje je izvještaj koji pokazuje kako kineska moć i očekivanja mogu kompromitirati institucije.
Birokrati dosljedno primjenjuju načelo kill the messenger. Žrtvom je pao tko drugi nego – Doing Business. Kada se odnosi moćnih država i ljudi pomute oko trivijalne stvari kao što je sustav mjerenja kakvoće poslovne klime, očito je da takav kamenčić u cipeli nikome ne treba. Bye, bye, Doing Business.
Ipak, malo više od šest mjeseci kasnije, eto nam nasljednika. Doing Business je mrtav, živio Doing Business! Kratica naziva novog sustava na hrvatskom jeziku je indikativna – BEE. Analizirat ćemo prve informacije o tom novom sustavu mjerenja poslovne klime BEE kako bismo se uvjerili je li riječ o političkom križancu kojem treba isplaziti jezik ili je ipak riječ o dostojnom nasljedniku ili čak unaprijeđenju u odnosu na prethodnu generaciju pokazatelja. No, prije toga još malo povijesti ovog važnog i kontroverznog pokazatelja.
Ipak je bio relevantan
Hrvatski susret s izvješćem Doing Business bio je (barem u počecima) trnovit; Hrvatska je prije nešto više od deset godina bila oko 100. mjesta na svjetskoj rang listi ali je uspjela (prema posljednjem izvješću – DB 2020) doći na prag prvih 50 (51. mjesto na svjetskoj ljestvici) – blizu Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj, a ispred Mađarske, Rumunjske, Cipra, Italije, Bugarske, Luksemburga, Grčke i Malte (unutar EU-a). Tako je Hrvatska uglavnom prestigla svoje istočno i južnjačko okružje, ali ostao je i dalje frustrirajući raskorak s Baltikom i zemljama iz kruga trideset najboljih na svijetu.
U toku tih 10 i malo više godina u kojima su se unatoč drugačijoj percepciji u javnosti neke administrativne prepreke ipak otklanjale, smanjeni su (među ostalim) troškovi, broj dana i procedura za pokretanje poslovanja, ishođenje građevinskih dozvola, registraciju vlasništva, ishođenje priključka na električnu mrežu i plaćanje poreza. Poboljšani su i zaštita manjinskih dioničara, kvaliteta zemljišne administracije i povjerenje u opskrbu električnom energijom. U međuvremenu je uveden one-stop-shop pristup kroz zakonodavni okvir za građevinske dozvole i pokretanje poslovanja (START), a mnogima je promaklo da doprinos HGK više ne moraju plaćati mali poduzetnici, što je više od 95% poduzeća. Komorski budžet (parafiskalni namet) se prepolovio, broj zaposlenih smanjio…
S druge strane, Hrvatska i dalje bilježi dublje strukturne probleme i administrativne prepreke koje su se već mogle otkloniti, ali kako se mjerenje nekih parametara provodi u glavnom gradu, Zagreb baš i nije bio perjanica poslovnih reformi – zabilježen je vrlo dugačak stečajni postupak na trgovačkom sudu u Zagrebu i mnogo čekanja na građevinsku dozvolu zbog zagrebačke administracije. Slijedom navedenoga, dubinski uvid Doing Business ukazivao je kako nije sve u nužnim prilagodbama regulative, već pažnju treba posvetiti ujednačavanju administrativnih i sudskih praksi u zemlji. A tu nastupa lokalna uprava i samouprava…
Hrvatska – 27. reformator na svijetu?
Svjetska banka u okviru pregleda Doing Business Legacy donosi „kumulativno“ izvješće o reformama od Doing Business 2005 (od prvog izvješća). Hrvatska je od tada provela 34 regulatorne reforme koje se odnose na deset područja poslovne klime. Po broju takvih reformi Hrvatska je – što će mnogima zvučati iznenađujuće – 27. reformator na svijetu (najviše u području građevinskih dozvola, registracije vlasništva i pokretanja poslovanja). Hrvatski položaj je malo iza Litve koja je po ovom pitanju zemlja-uzor i Hrvatska je malo ispred Rumunjske i Češke, a u društvu često isticanog drugog uzora, gospodarski veoma uspješne Poljske. Pritom treba uzeti u obzir da su neke uspješne zemlje na zapadu Europe poput UK ili Nizozemske i u Aziji, poput Singapura, odavno provele nužne prilagodbe ili ih nisu trebale raditi jer su već bile u vrhu liste; primjerice Australija ima svega devet reformi poslovne klime u razdoblju od 2005. do 2020. i svejedno je godinu prije gašenja Doing Businessa dočekala na 14. mjestu na svijetu. Dakle, ove brojke govore kako su se reforme ipak fokusirale na manje razvijene i tranzicijske zemlje, što je logično, i što je na koncu bio i cilj Doing Businessa – potaknuti reforme poslovne klime u zemljama koje imaju želje i mogućnosti približavanja najboljoj svjetskoj praksi koja je za većinu država poput Hrvatske joiš uvijek „svemirski brod“.
Da nije riječ o tome da su se neki vješti ljudi u Hrvatskoj prihvatili Doing Businessa i prema toj metodologiji napravili točkaste reforme koje nemaju sistemski značaj svjedoče drugi egzaktni sustavi koji zaobilaze ankete menadžera i slične meke metode procjene. I oni pronalaze napredak Hrvatske. OECD-ovo izvješće o tržišnoj regulaciji pokazuje da se Hrvatska posve približila prosjeku OECD-a i Europske unije kada je riječ o regulaciji cijena, investicija, pokretanju poduzeća… Skoro da o ovim stvarima ne bi trebalo ni pisati kako samozadovoljstvu skloni političari i birokrati ne bi pomislili da je sada „sve u redu“. Pritisak na njih bi trebao rasti, a ne pasti, jer ne postoji niti jedan dobar razlog da Hrvatska ne uđe u OECD i top 30 država na svijetu prema kriterijima poslovne klime i konkurentnosti u ovom desetljeću. Politika će ići u tom smjeru samo ako se pritisak javnosti dodatno poveća zato nam itekako trebaju novi, unaprijeđeni alati za nadzor reformi poslovne i investicijske klime. Je li BEE taj?
A onda su ga „ubili“ i stiže verzija 2.0.
Iako je Doing Business bio vrlo egzaktan u usporedbi s nekim razvikanim rang ljestvicama poput WEF-ovog izvješća o konkurentnosti koje sadrži niz anketnih odnosno ne-egzaktnih podataka, i premda je Doing Business u velikoj mjeri doista oslikavao stvarno stanje poslovne klime (zajedno s alternativnim pokazateljima), iz razloga koje smo opisali na početku teksta sustav je kompromitiran i Svjetska banka se dala u potragu za alternativom. Rođen je BEE: sada se mjeri okružje koje omogućuje poslovanje (eng. Business Enabling Environment).
Business Enabling Environment (BEE) bit će objavljivan na godišnjoj razini počevši od zadnjeg tromjesečja 2023. godine (i Doing Business je objavljivan jednom godišnje u zadnjem tromjesečju). Prikupljanje podataka po zemljama počet će početkom 2023. (tako se i prije radilo). Prije toga pokreće se pilot koji će se provoditi tijekom druge polovice 2022. godine putem upitnika i anketa, a rezultati će također biti objavljeni.
U međuvremenu dovršeno je savjetovanje o konceptu, pa u nastavku prikazujemo ključne do sada poznate informacije BEE-u ili Doing Businessu 2.0.
BEE će imati zadaću zagovarati reforme javnih politika (policy reforms) i istraživanja usmjerena na poticanje razvoja privatnog sektora (private sector development), odnosno rasta, jednakosti prilika, održivosti, smanjenja siromaštva i dijeljenja prosperiteta. Prvi dio je kao u Doing Businessu – nazovimo ga „hard core“ poslovnom klimom. Drugi dio je očito osmišljen kako bi se uklopio u neke nove razvojne i političke paradigme. U načelu, stvari se mogu tako postaviti – za to postoje čvrsti teorijske i iskustvene podloge. Na primjer, ako vam poslovna klima u zemlji jako napreduje, a u isto vrijeme raste siromaštvo i smanjuje se jednakost šansi, onda prije ili kasnije sve što je napravljeno na otklanjanju administrativnih prepreka pada u vodu. S druge strane, kada se puno različitih stvari miksa u jednom sustavu pokazatelja stvara se opasnost da se izgubi smisao, a interpretacije i poruke političarima postaju mutne. Lako je zamisliti političara koji odmahuje rukom „Ma da, nismo bogznašto po poslovnoj klimi, ali vidiš, siromaštvo se smanjuje i sva djeca nam idu u školu, zapravo smo super.“
BEE će se fokusirati na tri temeljna stupa pokazatelja: I. regulatorni okvir (transparentnost, jasnoća, predvidivost i kvaliteta propisa), II. javne usluge (institucionalni okvir, infrastruktura i programi bitni za funkcioniranje tržišta) i III. efikasnost javnog upravljanja. Kada se ovako pogleda, izgleda da ćemo dobiti brata blizanca WEF-ovog indeksa konkurentnosti koji pretendira da mjeri gotovo sve. Za razliku od Doing Business pristupa koji se fokusirao na regulatorne troškove poslovanja BEE će utjecaj na ukupan rezultat uravnoteživati s koristima regulatornog okvira i javnih usluga koje su ključne za funkcioniranje tržišta odnosno gospodarstva u cjelini. Također, neće se gledati samo regulatorne informacije već će se mjeriti i provedba. Isto tako, nastojat će se postići ravnoteža između usporedivosti podataka među zemljama i reprezentativnosti podataka, i to putem stručnih savjetovanja i poboljšanja parametara prikupljanja podataka od poslovnih subjekata.
Metodološki koncept detaljno opisuje pokazatelje. U ovoj analizi nastoji se predstaviti sažeti pregled pokazatelja, pogotovo u usporedbi s bivšom Doing Business metodologijom. BEE pokriva područja kao što su pokretanje poslovanja, građevinske i okolišne dozvole, nekretnine i vlasništvo, priključak za struju, vodu i Internet, radne odnose, rješavanje sporova, izvore zelenog financiranja, elektroničko poslovanje, međunarodnu trgovina, oporezivanje, tržišno natjecanje i javna nabavu te stečaj. Cilj je pokriti cjelokupan životni ciklus (life cycle) poslovanja.
Pregled BEE područja javnih politika
Izvor: Svjetska banka
Pritom se, ovisno o području, mjere različite komponente kao što su: dostupnost interoperabilnih online usluga; online transparentnost regulatornih informacija; regulatorna ograničenja, vrijeme ispunjavanja obveza i troškovi procedure; institucionalni okvir i kvaliteta regulatornog okvira; dobre regulatorne prakse; jasnoća pravila; sigurnost, pouzdanost i kvaliteta javnih usluga; upravljanje rizicima; okolišna održivost itd. Za neke od ovih komponenti mjeri se horizontalni utjecaj na vertikalna područja javnih politika: I. usvajanje digitalnih tehnologija (procjenjivat će se online one-stop-shoppristup i jedinstveni elektronički „prozori“ kod javnih usluga) i II. održivost okoliša (procjenjivat će se dozvole relevantne za okoliš i prisutnost zelenih poreznih poticaja).
Zanimljivo je da BEE ipak neće mjeriti makroekonomske parametre i korupciju, pa će se po tome ipak odmaknuti od WEF-a i ostati blizak onome što je bio Doing Business.
Zaključno
Baš kada smo pomislili da Doing Business više ne postoji, stigla je verzija 2.0. – BEE. Dorađena verzija uči iz iskustava prethodne metodološke generacije i donekle proširuje okvir mjerenja tako da fokus nije samo na troškovnoj komponenti lakoće poslovanja već i na kvaliteti cjelovitog institucionalnog okvira javnog upravljanja čija je efikasnost ključna za razvoj privatnog sektora.
Većina indikatora Doing Business ugradit će se u BEE i utoliko možemo zaključiti da je DB ostao dio DNA BEE-a. Neke stare mjere će se i dalje moći koristiti za okvirne procjene napredovanja i reformi; na temelju zabilježenog rezultata u pojedinim slučaju točno se zna koliko koraka, dana i novca treba za neku proceduru, pa se uvijek mogu donositi regulatorne i administrativne odluke za njihovo smanjivanje, uključujući online i one-stop-shop rješenja. Naravno, ukupni Doing Business i BEE rezultati neće biti usporedivi jer se metodologije ipak razlikuju. No, BEE-u treba dati šansu. Po svemu sudeći obuhvatit će mnoge bitne faktore koji omogućuju razvoj privatnog sektora. Kada pilot bude gotov objavit ćemo detaljniju ocjenu novog sustava.