Državna TV, prekomjerni deficit i Amazon: osvrt na prošli i uvod u novi tjedan

Foto: Karenr / Dreamstime

Ad
Ad

Tri teme i jedna statistika okupirale su pažnju u tjednu koji je skraćen spajanjem praznika s vikendom. Prekinuto je suđenje nogometnom menadžeru, a nakon toga opljačkan je stan ključnog svjedoka. Dan prije prekida suđenja smijenjen je jedan za državnu TV uspješan urednik (Domagoj Novokmet) i to nakon priopćenja Državnog odvjetništva koje se bunilo jer nije bilo pozvano u emisiju o spomenutom menadžeru. Iako se ono (s pravom) u slične emisije ne odaziva. Stoga zaista nije jasno koji je smisao da ih se zove, a još je manje jasno tko je i zašto smijenio Novokmeta. Iako mu ta emisija o suđenju nogometnom menadžeru nije bila bogzna što, ne vidi se dovoljan razlog za smjenu. Osim državnoga pritiska na, kao, nezavisnu televiziju. Stoga bi u svim aktima riječ javna trebalo zamijeniti riječju državna televizija. Uostalom, tako u normalnom razgovoru i zovemo instituciju koja je u prošloj godini uprihodila gotovo milijardu i četiristo milijuna uglavnom javnih kuna na ime svojih gotovo 3,000 zaposlenih. Naći će se u toj diviziji neki vojnik koji će pokriti mjesto ranjenoga suborca.

Kao šlag na tortu sastavljenu od ključnih hrvatskih tema, biskup Košić upustio se u kritiku premijera i njegovog osebujnog načina sastavljanja koalicija. Protiv takvog angažmana Crkve  zaista nemam ništa. Svatko može reći što misli, pa i biskupi. No, svatko je odgovoran za izgovorenu riječ. Ako se uključuješ u demokratsku političku bitku, onda moraš biti spreman i sam postati njenim objektom. Bit demokracije je jednaka pravila igre za sve. Na primjer, plaćanje poreza, transparentnost u trošenju javnog novca, državna revizija i takve sitnice.

Pogleda li se karakter ovih i sličnih tema koje nas već godinama prate, samo je krajnje neupućene iznenadio podatak da nas je Rumunjska 2016. sustigla prema realnom dohotku po stanovniku (i prestigla prema realnoj potrošnji). Iza nas je još samo Bugarska. Ali, informacija ni ovaj put neće značiti ništa. Kao što Hrvatima nije značilo ništa kada nas je prestigla Slovačka 2000., Estonija 2005., Litva 2008., Poljska 2010. i Latvija 2012. Te statističke apstrakcije nisu nam značile ništa, jer nije jasno što su uopće trebale značiti: možda da smo opljačkani; da su nas uništili stranci; da nismo dovoljno štitili nacionalne interese, ili da smo žrtve neoliberalnog kapitalizma (valjda za razliku od ranije spomenutih uspješnijih naroda koji su kapitalizmu rekli ne kad je zakucao na njihova vrata)?

Pamet hrče pod salvom dezinformacija koje su okupirale javni prostor uključujući i političke forume, društvene mreže i birtije. Majstori po forumima i komentarima pišu ili da je za sve kriva politika, ili da je taj BDP bez veze, miš-maš mjera koja ništa ne znači. Samo sam čekao nekog velikog meštra koji će preporučiti da se, kao u Butanu, umjesto bruto domaćeg proizvoda mjeri sreća. Zanimljiva je to životna filozofija: sreća kao bijeg od prirodnoga nemira, kao instrument pomirbe s dubokim neuspjehom; sreća kao prozac.

Na razini virtualnih i stvarnih birtija (i medijskih izvještaja koji se ni ne trude izdignuti iznad njihova standarda), Hrvati imaju razloga za sreću. Nezaposlenost je u padu, turisti dolaze, ljeto dolazi, toplo je, ugodno, spajaju se vikendi, vrte se roštilji, posjećuju festivali i drugi događaji na otvorenom. U perspektivi više od dva mjeseca radit će se nekoliko dana. Pivovare – ti majstori u pronalaženju načina kako da naše slabosti i jadne navike prikažu kao fantastične vrline i kroz reklamne spotove ih pretoče u neutaživu želju za barem šest piva – trljaju ruke. Hrvati su sretni, a oni malo manje sretni građani odlaze ili šute. Sreća se, valjda, ima mjeriti samo za one malobrojnije koji ostaju i spajaju vikende, jer tjednom imaju ponešto i za raditi.

U opću navalu pivskog optimizma uklopio se i ministar financija. U petak nas je izvijestio da je Hrvatska i službeno izašla iz Procedure prekomjernog deficita. Podsjetimo, Hrvatska je netom po ulasku u EU zbog deficita proračuna većeg od 5% BDP-a i brzorastućeg javnog duga ušla u Proceduru prekomjernog deficita s ciljem korekcije negativnih trendova. U međuvremenu, imali smo političku nestabilnost. Tek što se društvo stiglo konsolidirati da povuče svoju porciju javnih kuna iz proračuna, mijenjali su se ministri i vlade. Pa ajde ispočetka. Javni rashodi zbog toga nisu ozbiljnije rasli, a prihodna strana se spontano bolje punila, pa je deficit pao. Sada se opet moramo bojati. Ako je ovo što sada imamo stvarno neka politička stabilnost. Jer, politička stabilnost se kupuje, a cijena se narodu pokaže tek kad je sve gotovo.

Svijet more neke druge brige. Najvažnija prošlotjedna informacija glasi da je Amazon kupio maloprodajni lanac Whole Foods za 13,7 milijardi dolara. Radi se o jednom od većih američkih maloprodajnih lanaca s oko 450 supermarketa (tržišni lider Walmart ima mnogo više lokacija od Whole Foods-a, ali je prisutan i u inozemstvu). Godišnji promet Whole Foods-a iznosi oko 16 milijardi dolara. Amazonova kupnja smatra se prekretnicom u tehnologiji maloprodaje u SAD-u, jer se očekuje da će se do 2025. između petine i četvrtine hrane i pića kupovati putem interneta (a tehnološke projekcije često podcjenjuju nadolazeće promjene). Amazon već neko vrijeme putem usluge Prime Now zauzima dvanaesto mjesto na tržištu maloprodaje hrane, pića i kućanskih potrepština u SAD-u i procjena je da je strašno efikasan. Manji broj većih i izvrsno organiziranih skladišta u kojima se on-line narudžba pretvara u paket za isporuku u roku od nekoliko minuta, omogućavaju da dostavljači stignu isporučiti robu do kućnog praga unutar dva sata. Postupnom prenamjenom Whole Foods-ovih lokacija Amazon će bitno proširiti doseg svoga modela i radikalno transformirati tržište maloprodaje, a ljudi će štedjeti novac i ono najvažnije – vrijeme. Pitanje je kako će najveći konkurenti poput Walmarta, Costcoa i Krogera odgovoriti na izazov i što će sve to značiti za lance dobave i preferencije potrošača, kad millenialsi (generacija rođena potkraj 20.st.) već pokazuju izvanrednu sklonost kupnji svakodnevnih potrepština putem Interneta.

Europa, a u njoj i Hrvatska, još će malo pričekati da inovacije iz temelja promijene svijet na koji smo navikli. Promjene teže prolaze ovdje. Zbog toga jako različite teme muče Hrvate i ostatak svijeta. Srećom, i sljedeći tjedan je praznik – produženi vikend. Možemo i dalje mirno spavati.