Eurostat je objavio podatke o stopi zaposlenosti koja mjeri udjel zaposlenih u dobi 20-64g. u ukupnom broju stanovnika te dobi. Hrvatska se sa samo 61,4% zaposlenih u dobi 20-64g. 2016. uz Grčku (56,2%) nalazi na začelju EU.
Izvor: Eurostat
Uz to, Europska komisija ne vidi gotovo nikakav potencijal za rast stope zaposlenosti u Hrvatskoj. Na slici su prikazani ciljevi iz Agende Europa 2020 (crveno). Hrvatski cilj o kojem izvještava Eurostat (62,9%) uvjerljivo je najniži u cijeloj Uniji. Gotovo je dosegnut. To se vidi po tome što crveni kvadrat koji označava cilj, gotovo leži na dostignutoj vrijednosti. Vladini dokumenti (Nacionalni program reformi) izvještavaju o nešto ambicioznijem cilju za 2020. (oko 65%), no pokazat će se da strukturna ograničenja tržišta i u vrlo optimističnim razvojnim scenarijima održavaju ovaj omjer niskim.
Velik broj ljudi u radnoj dobi (mlađih od 65g.) nalazi se i ostat će izvan tržišta rada. Nisu sposobni za rad, ne žele raditi na tržištu (najveći broj neaktivnih su žene koje su aktivne u kućanstvima), ili primaju transfere (mirovine) koji im omogućavaju da ne rade. Rana i braniteljska umirovljenja te ostanak žena izvan radne snage glavni su razlog gubitka radne snage u službenom sektoru gospodarstva.
Uvjeti i politike koji su potrebni da se zaposle nezaposleni koji traže posao vrlo su različiti od uvjeta i politika koji su potrebni da osobe izvan tržišta rada počnu tražiti zaposlenje. Zapošljavanju nezaposlenih pomaže kratkoročni gospodarski ciklus, dok na osobe izvan tržišta rada on djeluje veoma slabo.
Prema tome, i uz ekonomski rast, i uz politike usmjerene aktiviranju na tržištu rada, veliki broj radno sposobnih ljudi ostat će izvan radne snage. To je strukturno razvojno ograničenje. Zbog toga će se Hrvatska uskoro možda suočiti s neugodnim izborom: stagnacija ili imigracija. Mnogo prije nego što bilo kakve mjere demografske politike daju rezultate.
Zar više od 200 tisuća nezaposlenih nije dovoljan izvor za bitno povećanje stope zaposlenosti? Prema procjenama Eurostata, u Hrvatskoj je 2016.. živjelo oko 2,3 milijuna ljudi u dobnoj skupini 20-64g. Dakle, 23,000 ljudi čini jedan postotni bod. Kada bi se stopa nezaposlenosti, koja je sredinom 2016. iznosila 12,8%, prepolovila na 6,4%, nezaposlenost bi se smanjila, a zaposlenost povećala za 118 tisuća ljudi. Stopa zaposlenosti povećala bi se za pet postotnih bodova, sa 61,4% na 66,5%. Naizgled mnogo. Međutim, komparativno to je malo: Hrvatska bi se na gornjoj slici pomaknula za samo dva mjesta i izjednačila s Rumunjskom. U ovom trenutku je praktički nezamislivo da Hrvatska dostigne stopu zaposlenosti Portugala koji je sa 70% oko prosjeka EU. Stope zaposlenosti skandinavskih zemalja, Njemačke ili Češke za Hrvatsku su nezamislive.
Dakle, čak i ako se stopa nezaposlenosti prepolovi – što bi bila najniža stopa u Hrvatskoj povijesti – stopa zaposlenosti ostat će među najnižima u EU. Tržište rada zbog toga predstavlja jedno od najvećih strukturnih ograničenja dugoročnom gospodarskom razvitku. Ako se oporavak nastavi tempom od oko 3% na godinu, Hrvatska bi se ubrzo mogla suočiti s teškom dilemom čije prve manifestacije vidimo kroz povećane zahtjeve za uvoz radne snage u nekim zanimanjima. U srednjem roku mogla bi se pojaviti velika dilema: stagnacija ili imigracija. O tome treba misliti već danas.