EJS 10: Ekonomska infrastruktura

Ad
Ad

U prethodnim nastavcima obradili smo važna područja državne intervencije, usmjerena na povećanje blagostanja stanovništva kroz brigu o siromašnima i potrebitima, zdravlju stanovništva i obrazovanju. Ta se područja ponekad nazivaju društvenom infrastrukturom jer povećavaju ljudski kapital na sličan način kao što dobra fizička infrastruktura pomaže uvećanju kapitala poduzeća. S druge strane postoji i ekonomska infrastruktura, odnosno ceste, mostovi, zračne luke itd. U ovom nastavku se fokusiramo na manje istraženo područje državne intervencije i izgradnje ekonomske infrastrukture. Osim države, u razvoj i izgradnju ekonomske infrastrukture dobrim dijelom uključen je i privatni sektor. Definirat ćemo i prikazati sastavne dijelove i obilježja ekonomske infrastrukture s naglaskom na Hrvatsku.

Pojam, podjela i opće karakteristike infrastrukture

U ekonomskoj literaturi ne postoji standardna definicija infrastrukture. Infrastrukturu često definiraju opisujući njezine karakteristike, odnosno nabrajanjem različitih segmenata infrastrukture. Najširu definiciju dao je Jochimsen (1966)koji infrastrukturu predstavlja kao zbroj sveg materijalnog, institucionalnog i osobnogna raspolaganju određenom gospodarstvu i njegovim ekonomskim subjektima. Pod materijalnom infrastrukturom podrazumijevaju se sva kapitalna dobra, odnosno imovina i oprema koja služi za potrebe transporta, obrazovanja, zdravstva, energetike, stanovanja, javne administracije itd. Pojam institucionalne infrastrukture obuhvaća sva pravila, norme i procedure nametnute društvu od strane države, a čiju provedbu opet osigurava država putem svojih institucija. Osobna infrastruktura podrazumijeva broj ljudi (kvantitativna karakteristika) i relevantne sposobnosti radnika (kvalitativna karakteristika). Osobna infrastruktura se u literaturi izjednačava s ljudskim kapitalom (npr. Buhr, 2003).

Infrastruktura se najčešće dijeli na:

  • ekonomsku infrastrukturu i
  • društvenu infrastrukturu.

Ekonomska infrastruktura još se naziva čvrstom (engl. hard) ili materijalnom infrastrukturom. Obuhvaća fiksnu imovinu javnog sektora koja služi za funkcioniranje i razvoj gospodarstva. Tu spadaju ceste, mostovi, zračne luke, energetska infrastruktura, telekomunikacije itd. Budući da je ekonomska infrastruktura u fokusu ovog poglavlja, u nastavku ćemo detaljnije analizirati i sistematizirati ekonomsku infrastrukturu s naglaskom na Hrvatsku.

Društvena infrastruktura još se naziva mekom (engl. soft) ili nematerijalnom infrastrukturom. Obuhvaća objekte, uređaje i usluge iz odgoja i obrazovanja, zdravstva, znanosti, istraživanja i razvoja, kulture i umjetnosti, sporta, socijalne zaštite itd. U biti, radi se o infrastrukturi koja omogućava funkcioniranje države blagostanjao kojoj smo pisali u ranijim tekstovima.

Hirschman (1958) definira infrastrukturu u užem smislu kao „kapital koji omogućava pružanje javnih usluga“. Za njega infrastruktura ima obilježja „kapitalnosti“ i „javnosti“ te je usko povezana s pojmom javnog dobra. Infrastrukturu treba više promatrati kao stanje, dok je javno dobro tijek. Primjerice, vojna infrastruktura (naoružanje, avioni, brodovi, vojne baze, logistika, vojna znanja i sposobnost ljudi itd.) je ta koja osigurava da se obrana neke zemlje shvaćena kao aktivnost (tijek) može smatrati javnim dobrom. Nadalje, određene kategorije infrastrukture mogu biti isključive iz potrošnje, odnosno zahtijevaju plaćanje određene naknade za njihovo korištenje (npr. mostovi, autocesta, tuneli, plinovodi, naftovodi itd.). Također, infrastruktura uključuje dobra koja imaju obilježja kapitala, ali ne moraju nužno biti javna. Primjerice, postoje dijelovi infrastrukture koji su privatizirani. Najčešće se kao primjer navodi telekomunikacijska infrastruktura (npr. privatizacija HT-a i podzemnih telekomunikacijskih kablova tzv. DTK).

Iza financiranja izgradnje i upravljanja infrastrukturom najčešće stoji država, ali važnu ulogu može imati i privatni sektor. Povijesno gledajući, posebno tijekom industrijalizacije u 19. stoljeću, upravo su privatni poduzetnici bili vrlo aktivni u oblikovanju i izgradnji infrastrukture u svrhu osiguravanja pristupa tržištu i prodaju svojih proizvoda i usluga (npr. željeznica u SAD-u). Početak i sredina 20. tog stoljeća obilježava fazu nacionalizacije i državnog intervencionizma, ali od kraja 20. stoljeća privatni sektor opet zauzima značajnu ulogu u pogledu financiranja i upravljanja infrastrukturom. Osim spomenute telekomunikacijske infrastrukture, privatni sektor i u Hrvatskoj sudjeluje u fazama izgradnje i upravljanja raznim segmentima infrastrukture (najpoznatiji primjeri su Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., Bina Istra d.d.koja upravlja istarskim ipsilonom i tunelom Učka te Međunarodna zračna luka Zagreb d.d.).

S obzirom na kompleksnost javnog sektora i infrastrukture, između ekonomske i društvene infrastrukture prostoje brojna preklapanja. Primjerice, razvoj kanalizacije i sanitarnog sustava u prošlosti je imao društveni i ekonomski utjecaj. Osim ekonomskih obilježja, razvoj kanalizacije i odvodnje omogućio je jačanje preventivne zdravstvene zaštite. Slično je kod stanovanja i stambene infrastrukture čija izgradnja može povećati društvene i ekonomske prilike.

Bez obzira na podjelu infrastrukture na ekonomsku i društvenu, potrebno je spomenuti određena obilježja infrastrukture. Prvo, ona uglavnom služi kako bi se zadovoljavale javne potrebe i pružale javne usluge (npr. vodovod, kanalizacija, obrazovanje itd.). Dugo, potražnja za infrastrukturnim objektima je uglavnom cjenovno neelastična, odnosno količina i obujam korištenja infrastrukture ne varira s promjenama poslovnih ciklusa u gospodarstvu. Bez obzira na cijenu usluge, svakodnevno koristimo komunalne usluge, usluge obrazovanja i zdravstvo. Mnogu infrastrukturu koristimo besplatno (npr. ceste, pločnici, javna rasvjeta) pa problem cjenovne neelastičnosti potražnje ne mora doći do izražaja u tom sučaju.

Infrastruktura uglavnom ima monopolistički položaj. Provedba infrastrukturnih projekata uglavnom nema konkurencije ili je ona izrazito ograničena. Infrastrukturu je teško duplicirati, postoje visoki troškovi izgradnje i fiksni troškovi održavanja, dugog je vijeka trajanja, a time i povrata investicije, te ju je teško izgraditi bez uloge države. Primjerice, dovoljna je jedna cesta da poveže dva mjesta i kao takva bi vjerojatno zadovoljila potrebe lokalnog stanovništva. Postavlja se pitanje da li ima smisla graditi alternativni pravac? Tko bi se, pogotovo iz privatnog sektora, uputio u takvu investiciju kad je neisplativa?

S obzirom na monopolistički položaj i nepostojanje konkurencije, izgradnja i upravljanje infrastrukturom zahtjeva adekvatnu regulaciju od strane države. I u segmentima gdje postoji određeni stupanj konkurencije i mogućnost razvoja tržišta, država uz pomoć zakonodavnog okvira i regulatorskih agencija utječe na cijene, postavlja neke minimalne zahtjeve itd. Primjerice, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) je regulatorno tijelo na području elektroničkih komunikacija, poštanskih i željezničkih usluga. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA)regulira energetsko tržište itd. U ovom kontekstu treba spomenuti HNBkoji regulira banke i HANFA-ukoja regulira preostale financije usluge. U širem smislu, omogućavanje određenih usluga kao što je platni promet ili dostupnost izvora financiranja također ima karakteristike infrastrukture jer stvara pretpostavke ekonomskog razvoja.

Važnost ekonomske infrastrukture za gospodarstvo

S obzirom da smo o društvenoj infrastrukturi već raspravljali u zasebnim poglavljima o državi blagostanja, zdravstvui obrazovanju, u ovom poglavlju više ćemo se fokusirati na ekonomsku infrastrukturu. Prethodno je spomenuto kako pod ekonomskom infrastrukturom podrazumijevamo ulaganja u fiksnu imovinu javnog, ali i privatnog sektora koja služi razvoju gospodarstva. Na slici 1. prikazani su pojavni oblici i podjela ekonomske infrastrukture.

Slika 1. Pojavni oblici i podjela ekonomske infrastrukture

Izvor: obrada autora prema: Pašalić, Ž. (1999), Osnove hrvatske gospodarstvene infrastrukture. Split: Ekonomski fakultet; Šimović, J. (1987), Financiranje infrastrukture, u: P. Jurković (ur.), Sistem i politika društvenog financiranja. Zagreb: Ekonomski institut.

Nema dvojbe da je razvijenost i kvaliteta ekonomske infrastrukture odraz gospodarskog razvoja određene zemlje. Međuovisnost između infrastrukture i ekonomskog razvoja također postoji, iako ju je teško kvantificirati. Ulaganje u infrastrukturu važan je preduvjet budućeg gospodarskog rasta i razvoja jer nedovoljni infrastrukturni kapaciteti mogu uzrokovati neravnopravan položaj gospodarskih subjekata i manju efikasnost proizvodnje. Bez ulaganja u infrastrukturu može se pojaviti manjak ulaganja u proizvodne kapacitete i manji dotok stranih ulaganja.

Izgradnja infrastrukture najvećim dijelom je posljedica planiranja javnih investicija od strane nositelja ekonomske politike. Prilikom planiranja i izgradnje infrastrukture važno je paziti na obujam, vrstu i vrijeme izgradnje pojedinog infrastrukturnog objekta. Osim financijskih ograničenja, potrebno je voditi računa o usklađenosti ponude i potražnje za pojedinim infrastrukturnim objektom. Primjerice, sjetimo se rasprava da li su nam potrebne obje tunelske cijevi za tunele Mala Kapela i Sveti Rok za svega par mjeseci ljetne sezone kada su obje isplative.

Strateški gledano, razvoj infrastrukture može biti takav da se grade viškovi infrastrukturnih kapaciteta i na taj način stvaraju preduvjeti za razvoj ekonomske aktivnosti. Drugi pristup je dopuštanje pojave manjka infrastrukturnih kapaciteta. Tek nakon što se pojave manjkovi uzrokovani izravnim povećanjem proizvodnih djelatnosti gradnjom infrastrukture otklanjaju se uska grla. Treći pristup podrazumijeva uravnoteženi razvoj infrastrukture i gospodarstva.

Koliko je razvoj infrastrukture posljedica strateškog planiranja ili neizbježne potrebe (prvog ili drugog pristupa) razlikuje se od zemlje do zemlje. Razlike postoje i zavisno o segmentu infrastrukture (energetika, promet, vode itd.). Sjetimo se da autocesta Dalmatina nije bila u predizbornom programu Račanove koalicijske Vlade (2000.-2003.), već je naknadno postala strateški projekt. S druge strane, u jednom Omišu koji trpi ogromne dnevne gužve već godinama se ne uspijeva dovršiti most odnosno zaobilaznicu koja bi riješila taj problem. Slične primjene i probleme možemo naći i u drugim segmentima infrastrukture.

Bez obzira na izbor strategije, razvoj infrastrukture nije konstantan i uglavnom se odvija ciklički. Danas je strateško planiranje infrastrukturnih projekata značajno unapređeno, tako da se znaju strateški investicijski projekti u Hrvatskojkoji mogu biti privatnog i javnog karaktera. Na kraju rada, u Dodatku u Tablicama 1 i 2, dat je pregled javnih strateških investicijskih projekata u Hrvatskoj čija ukupna vrijednost iznosi preko 42 milijarde kuna. Iz tablica u Dodatku vidljivo je kako dominiraju projekti iz energetike: izgradnja LNG terminala i priključnog plinovoda, rekonstrukcija TE Plomin, izgradnja podzemnog skladišta plina i sl. U tablicu je uključen niz projekata investicija u luke i putničke terminale, zračne luke, prometna infrastrukture itd. Osim javnih projekata, država je proglasila strateškima i 12 privatnih investicijskih projekata u vrijednosti oko 9,5 milijardi kuna, dominantno iz područja turizma i u manjoj mjeri energetike.

Ranije je spomenuto da investicije u infrastrukturu izravno i neizravno djeluju na ekonomski rast i razvoj. Izravan utjecaj se ogleda kroz utjecaj javne investicije na BDP, posebno kroz doprinos građevinskog sektora. Neizravan učinak ogleda se naknadno, na primjer, kada se početkom korištenja nove prometne infrastrukture omogućuje brža i sigurnija povezanost što može imati utjecaj na niz drugih gospodarskih djelatnosti.

Financiranje ekonomske infrastrukture i uloga javnih poduzeća

Financiranje infrastrukture može se vršiti kroz proračune ili uz pomoć izvanproračunskih modela. Država izgradnju, a posebno održavanje i upravljanje ekonomske infrastrukture dominantno vrši izvanproračunski, preko javnih poduzeća. Osim javnog sektora, već smo spomenuli kako je i privatni sektor također prisutan u određenim segmentima ekonomske infrastrukture, posebno kod telekomunikacija.

Gledajući kroz povijest, privatni sektor je imao važnu ulogu u prvoj fazi industrijske revolucije kada se pojavila naglašena potreba gospodarstva i društva za prometnim povezivanjem i izgradnjom infrastrukture. Početkom 20. stoljeća država preuzima dominantnu ulogu u razvoju i održavanju infrastrukture kroz nacionalizaciju i državni intervencionizam. Tome su doprinijeli svjetski ratovi i velika ekonomska kriza. Oni su utjecali na razvoj keynesianizma i državnog intervencionizma. Bez obzira što već sredinom 60-tih godina započinje razdoblje osporavanja takve politike u kojem su započeli procesi deregulacije i liberalizacije, utjecaj na promjene prevladavajućih modela u izgradnji i upravljanju ekonomskom infrastrukturom započinje tek početkom 80-tih godina pojavom koncepta novog javnog menadžmenta (engl. new public management).

Novi javni menadžment je pristup kojim se pozitivni elementi i upravljačke vrijednosti iz privatnog sektora nastoje primjenjivati u javnom kako bi on bio što učinkovitiji. Osim poticanja gospodarskog razvoja, osnovni cilj takvog pristupa bio je smanjiti proračunsko financiranje i javni dug. Iako je koncept novog javnog managementa imao mnogo širu primjenu, u upravljanju infrastrukturom naglasak je bio na decentralizaciji financiranja i upravljanja, poticanju projektno orijentiranih organizacija (poduzeća) te strukturiranju javnih investicija (troškova) prema projektima i/ili učinku. To su glavni razlozi zašto se ekonomskom infrastrukturom upravlja preko (javnih) poduzeća.

Unatoč tome, financiranje infrastrukture nije moguće potpuno odvojiti od proračuna. Ranije smo pisali kako se javni sektor, posebno njegov dio koji se financira preko proračuna, sastoji od više razina vlasti. Primjerice, unutar lokalnih proračuna postoje namjenski prihodi (npr. komunalna naknada) koji služe općinama i gradovima za financiranje lokalne ekonomske infrastrukture. U državnom proračunu za 2019. godinu za kapitalne rashode (tzv. rashodi za nabavnu nefinancijske imovine) predviđeno je 5,4 mlrd. Kuna, što je svega 3,8% ukupnih rashoda. U tu rubriku se evidentiraju investicije u ekonomsku ali i društvenu infrastrukturu poput predujma za nabavu borbenih zrakoplova, nastavak izgradnje KBC Rijeka, rekonstrukciju zgrada sudova, opreme potrebne za provedbu kurikularne reforme itd. Također, treba spomenuti i značajna sredstva iz fondova EU kojima se sufinanciraju važni infrastrukturni projekti kao što je Pelješki most (357 mil. eur) i LNG terminal (102 mil. eur).

Izvanproračunsko financiranje predstavlja instrument financiranja infrastrukture putem izvanproračunskih fondova i drugiih vanjskih izvora financiranja. U Hrvatskoj postoji šest izvanproračunskih korisnika državnog proračuna. To su Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), javno poduzeće Hrvatske vode (HV), Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), Hrvatske ceste (HC), Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) i Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP). Također, postoje i izvanproračunski fondovi proračuna lokalnih jedinica vlasti. To su na primjer 20 županijskih uprava za ceste.

Iz samog naziva jasno je da su Hrvatske cestezadužene za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, dok su županijske uprave za ceste zadužene za županijske i lokalne ceste. Hrvatske vode su također važne sa aspekta ekonomske infrastrukture i brinu za  gospodarenje vodama što uključuje obranu od poplava, zaštitu voda od onečišćenja i druge vodnogospodarske poslove. Od spomenutih izvanproračunskih korisnika potrebno je spomenuti i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) koji se bavi ulaganjem izvanproračunskih sredstava u programe i projekte zaštite okoliša i prirode, energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.

Izvanproračunsko financiranje obuhvaća i druge oblike financiranja i organizacije. Postoji čitav niz javnih poduzeća ili poduzeća u pretežno državnom vlasništvu koji su zaduženi za izgradnju, upravljanje i održavanje ekonomske infrastrukture. Zbog statističke metodologije EU (tzv. ESA 2010) neka od njih se naknadno re-klasificiraju iz nefinancijskih poduzeća u proračun opće države. Razlog najčešće leži instrumentima financiranja infrastrukturnih projekata kao što je dugoročni kredit s regresnim pravom, a kreditor regresno pravo ostvaruje preko državnih jamstava. Primjerice, zbog toga je dug Hrvatskih autocesta d.o.o. i Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. bio klasificiran kao dug proračuna opće države.

Osim cestovne infrastrukture, dobar dio državnih jamstava išao je i za razne lučke uprave i željezničku infrastrukturu. Osim spomenutog dugoročnog kredita, država može izdati i obveznice. Primjerice, u ranijim tekstovima spominjali smo izdanje državnih obveznica za refinanciranje duga cestarskih poduzeća. Također, lokalne jedinice vlasti nerijetko znaju izdati municipalne obveznice za financiranje lokalnih javnih potreba, između ostalog i ekonomske infrastrukture kao što su kanalizacija, plin, vodovod i sl. To se može vidjeti prospektu jednog takvog izdanja obveznica Grada Koprivnice.

S duge strane, postoje instrumenti financiranja izgradnje javne infrastrukture koji se uz određene uvjete ne ubrajaju u proračun opće države a time i javni dug. Radi se modelima projektnog financiranja u kojima je prisutno sudjelovanje privatnog sektora u razdoblju izgradnje i u razdoblju održavanja. Takvi projekti najčešće imaju obilježja koncesija ili javno-privatnog partnerstva. Tako financirani infrastrukturni objekti moraju biti pravno i ekonomski nezavisni te se provode kroz osnivanje posebnog pravnog subjekta. Najpoznatiji primjeri su već spomenuti: Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., Bina Istra d.d.te Međunarodna zračna luka Zagreb d.d.

Ekonomska infrastruktura i javna poduzeća u Hrvatskoj

Pokazali smo kako se ekonomska infrastruktura dijeli na infrastrukturu iz područja energetike, prometa, telekomunikacija, voda i otpada (Slika 1). Spomenuli smo i kako država najčešće upravlja infrastrukturom preko državnih poduzeća koja imaju strateški značaj. Posljednjih 20 godina Hrvatska je prolazila ekonomsku tranziciju i liberalizaciju tržišta često nametnutu od strane Europske unije. Mnoga su se javna poduzeća restrukturirala tako da su se razdvojile regulirane od tržišnih djelatnosti. Regulirane djelatnosti su upravo infrastrukturni objekti koji imaju sva obilježja prirodnog monopola te služe zadovoljavanju javnih interesa. Regulatorne agencije prate zakonitost poslovanja takvih tvrtki u cilju osiguranja višeg standarda (javne) usluge, ali i osiguranja razvoja tržišnog segmenta javne djelatnosti.

Primjerice, u energetskom sektoru su se nekadašnji državni mastodonti transformirali tako da su posebne tvrtke izdvojene u regulirane infrastrukturne djelatnosti. Primjerice, iz INA Grupe se izdvojio Plinacro d.o.o.kao operator plinskog transportnog sustava te je kao takav ostao u državnom vlasništvu. Slično je bilo sa HEP-om d.d. koji morao izdvojiti prijenosni sustav (HOPS d.o.o.) i distribucijski sustav (HEP ODS d.o.o.). U prometnom segmentu Hrvatske željeznice su se podijelile na HŽ Infrastrukturu d.o.o.(HŽI) koja upravlja infrastrukturom, HŽ Cargo i HŽ Putnički prijevoz što su tržišne djelatnosti.

Plin i struja trebale bi biti tržišne kategorije. Na tržištu postoji mnogo sudionika koji se cijenom natječu za naklonost potrošača. Prijevoz putnika vlakovima u Hrvatskoj mogu nuditi i drugi prijevoznici osim HŽ-a. Svi oni koriste istu infrastrukturu (cijev, žicu, prugu) kako bi došli do svojih potrošača. Državna poduzeća koja upravljaju infrastrukturom imala bi monopolistički položaj da nema regulacije koja im određuje cijenu te zakonom uređuje odnose na cijelom tržištu. Tako reguliranom cijenom ne smije se narušavati konkurencija i razvoj tržišnih djelatnosti, ali isto tako, ta cijena treba biti dostatna za daljnji razvoj infrastrukture i kvalitete javne usluge.

Svaki segment ekonomske infrastrukture (energetika, promet, telekomunikacije i sl.) je drugačiji. Razdvajanje tržišnog segmenta djelatnosti nije jednostavno, niti je uvijek uspješno provedeno. Već smo spomenuli kako se s privatizacijom HT-a ujedno prodala većina podzemnih telekomunikacijskih kablova. Time je HT ojačao svoj monopolistički položaj u pružanju fiksnih telekomunikacijskih usluga i često ulazio u sukobe s drugom operaterima. Tek su se razvojem mobilne telekomunikacije i širokopojasnog interneta stvari počele mijenjati u segmentu razvoja tržišta i snižavanja cijena. Mobilne mreže su svakako pozitivan primjer izgradnje i upravljanja infrastrukturom u Hrvatskoj što sigurno nije bio primjer s u prvoj fazi privatizacije s fiksnom telekomunikacijom.

Bez obzira na uvijek prisutne i često glasne zahtjeve za sve većom liberalizacijom korištenja infrastrukture, potpunu liberalizaciju nije uvijek moguće provesti a da se ne ugrozi javni interes i u konačnici javno dobro koje bi infrastruktura trebala omogućiti. Primjerice, liberalizacija poštanskih usluga lakše će se provesti u urbanim i gušće naseljenim područjima. Slično vrijedi za telekomunikacijske usluge kao što je razvoj širokopojasnog interneta odnosno polaganja optičkih kablova. Postavlja se pitanje što je s ruralnim i slabo naseljenim područjima ili otocima? Kada bi došlo do potpune liberalizacije, da li bi pojedine kurirske tvrtke imale interes dostavljati poštu na udaljene otoke, ako da, po kojoj cijeni? Tko bi tada vukao žicu da neko zabačeno mjesto dobije struju, ili postavljao optičke kablove, vodovod ili kanalizaciju, ako nije isplativo? Prilikom uključivanja privatnog sektora u pružanje javnih usluga potrebno je biti oprezan kako se ne bi narušio javni interes. Svakako postoje područja gdje je mnogo lakše uključiti privatni sektor (npr kod prometa i subvencioniranja raznih linija pomorskog ili zračnog prometa). Uključivanje privatnog sektora, posebno u segmentima infrastrukture koji ne zahtijevaju visoka kapitalna ulaganja, trebalo bi voditi u skladu s ciljem povećanja kvalitete usluge, uz jačanje konkurencije i snižavanje cijene usluge.

Koliko je pojedini segment ekonomske infrastrukture u Hrvatskoj razvijen, ovisilo je o strateškom planiranju nositelja vlasti u proteklim desetljećima. U nastavku dajemo pregled ekonomske infrastrukture u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na vlasništvo i upravljanje.

Energetska infrastruktura

Energetsku infrastrukturu možemo podijeliti s obzirom na energente. Možemo govoriti o infrastrukturi vezanoj uz električnu energiju, plin, naftu te obnovljive izvore energije. Kada govorimo o električnoj energiji, središnje mjesto među javnim poduzećima ima HEP grupa koja u portfelju ima regulirane djelatnosti kao što su prijenos i distribucija (HOPS d.o.o.i HEP ODS d.o.o.), te tržišne djelatnosti kao što su proizvodnja i opskrba. Prijenosni sustav se sastoji od 7,726 km dalekovoda (440 kV, 220 kV, 110 kV) i vodova srednjeg napona te transformatorskih stanica. Distribucijski sustav čine transformatorske stanice i više od 140.000 km niskonaponskih vodova i kućnih priključaka. Poanta distribucijskog i prijenosnog sustava je omogućiti kućanstvima i poduzećima pristup električnoj energiji, odnosno osigurati kontinuiranu sigurnost dobave električne energije iz uvoza ili vlastite proizvodnje. HOPS i HEP-ODS dužni su raditi desetogodišnje planove razvoja i unapređenja infrastrukture, koje u konačnici mora odobriti regulator HERA. Iako nije regulirana djelatnost, važan segment nacionalne infrastrukture i bogatstva čine proizvodni kapaciteti koji postoje unutar HEP grupe (nuklearna elektrana u Krškom, hidroelektrane, termoelektrane itd.). Potrebno je spomenuti kako je HEP grupa prisutna i na tržištu plina te obnovljivih izvora energije (OIE).

Kada govorimo o plinskoj infrastrukturi već smo spominjali 2.693 km magistralnih plinovoda i pratećih objekata kojima upravlja Plinacro d.o.o. Kao i u prethodnom slučaju, Plinacro radi 10-godišnje planove koje odobrava regulator HERA. Važan dio plinske infrastrukture čini i distribucijska mreža. Također se radi o reguliranoj djelatnosti koja se obavlja kao javna usluga. Dozvolu HERA-e za distribuciju plina dobilo je 35 društava od kojih su 22 u državnom (uglavnom vlasnik općina ili grad), 6 u mješovitom i 7 u privatnom vlasništvu (vidjeti Bajo i dr., 2016). Treba spomenuti još 553 milijuna kubičnih metara skladišta plina kojim upravlja javno poduzeće Podzemno skladište plina d.o.o., te LNG terminal u izgradnji kojim upravlja LNG Hrvatska d.o.o. Skladište plina kao i LNG terminal doprinose sigurnosti opskrbe plinom, odnosno diversifikaciji dobavnih pravaca.

Od preostale energetske infrastrukture potrebno je spomenuti naftovodno-skladišni sustav JANAF-a d.d. koji je u većinskom državnom vlasništvu.

Važan dio energetskog sustava u Hrvatskoj čine i obnovljivi izvori energije (OIE). Iako su dominantno u privatnom vlasništvu, čine sve važniji segment proizvodnje energenata u Hrvatskoj (vjetroelektrane, sunce, biomasa itd.), što primarno obavljaju povlašteni proizvođači. U tom kontekstu treba spomenuti HROTE d.o.o. koje kao poduzeće od strateškog interesa trguje električnom energijom iz obnovljivih izvora, organizira tržište električne energije i tržište plina kao javnu uslugu te vodi sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije.

Izvor: Pexels.

Prometna infrastruktura

Prometnu infrastrukturu možemo podijeliti s obzirom na vrstu prometa: cestovni, željeznički, zračni, pomorski i riječni. U dijelu cestovne infrastrukture najvažniji segment čini 1.314 km autocesta. Autocestama se većim dijelom upravlja preko javnih poduzeća Hrvatske autoceste d.o.o.(HAC, 925 km) i Autocesta Rijeka-Zagreb d.d.(ARZ, 187 km). Većinski privatne kompanije putem koncesijskog modela upravljaju preostalim segmentima autocesta u Hrvatskoj. To su Bina Istra d.d., koja upravlja sa 141 km istarskog ipsilona i tunelom Učka, te Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o.(60km). Sa 7.149 km državnih cesta upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. koje su izvanproračunski korisnik. Sa 9.487 km županijskih i 8.787 km lokalnih cesta upravljaju županijski uredi za ceste.

Kod željezničke infrastrukture najvažniji segment čini 2.468 km jednokolosiječne pruge, 254 km dvokolosiječne pruge te 980 km električne pruge, uključujući sve objekte i signalizaciju. Željezničkom infrastrukturom upravlja državna tvrtka od strateškog značaja HŽ infrastruktura d.o.o.(HŽI). Agencija za sigurnost željezničkog prometa zadužena je za osiguranje sigurnosti željezničkog sustava, dok je prethodno spomenuti HAKOM zadužen za funkcioniranje tržišta željezničkih usluga.

Kada govorimo o zračnom prometu, najvažnije su 9 zračnih luka (Zagreb, Split, Dubrovnik, Zadar, Rijeka, Pula, Osijek, Mali Lošinj i Brač) koje uključuju poletno-sletne staze , prateće objekte (terminale) i signalizaciju. Zračne luke su uglavnom u većinski državnom vlasništvu gdje RH ima 55%, a županije i gradovi preostale udjele. Iznimke su MZL Zagreb koja od 2014. ima stranog koncesionara na razdoblje od 30 g., Aerodrom Brač koji je u privatnom vlasništvu, te ZL Lošinj koja uz Grad Lošinj ima i privatne vlasnike. Zračne luke u Hrvatskoj osiguravaju promet za oko 10 milijuna putnika na godinu, te kargo promet. Potrebno je još spomenuti zračna pristaništa i letjelišta Bjelovar, Čepin, Čakovec, Ivanić Grad, Koprivnica, Otočac, Rijeka (Grobnik), Sinj, Hvar, Slavonski Brod, Varaždin, Vrsar, Lučko, te vojne zračne luke Divulje, Udbina i Šepurine. Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo je regulator koji je ujedno zadužen za sigurnost u zračnom prometu.

Kada govorimo o riječnom prometu Hrvatska ima rijeke pogodne za trgovačku plovidbu: Sava, Drava i Dunav, ukupno 804,1 km riječnih puteva (539,2 km međunarodnih, i 264,9 km državnih i međudržavnih) s pripadajućim građevinama, objektima i uređajima sigurnosti plovidbe. Za utvrđivanje stanja te obilježavanje vodnih puteva zadužena je Agencija za vodne puteve. Potrebno je spomenuti 4 međunarodne riječne luke (Sisak, Slavonski Brod, Osijek i Vukovar) te nekoliko sadašnjih i budućih pristaništa. Sve luke su u državnom vlasništvu i njima upravljaju nadležne lučke uprave.

Za sigurnost pomorskog prometa unutar teritorijalnog mora Republike Hrvatske postoji 1.169 objekata pomorske signalizacije (svjetionici, plutače i oznake) i pripadajuće opreme i uređaja. Za održavanje spomenute signalizacije i uređenje plovnih putova brine se državno poduzeće Plovput d.o.o. Treba spomenuti 6 luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog značaja (Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik). Lučke uprave upravljaju razvojem lučkih kapaciteta te su nadležne za davanje koncesija (privatnim) tvrtkama za gospodarske djelatnosti na području luke. Tu je još oko 350 luka i lučica na obali i otocima (gradske luke, luke od lokalnog značaja te luke od županijskog značaja). Agencija za obalni linijski pomorski promet regulatorno je tijelo zaduženo za dodjelu koncesija i sklapanje ugovora o prijevozu na svim državnim linijama u javnom obalnom pomorskom prometu.

Izvor: Pexels.

Vodna infrastruktura

Hrvatska ima veliko vodno bogatstvo. Ukupna duljina svih prirodnih i umjetnih vodotokova na prostoru Hrvatske procjenjuje se na oko 32.100 km, ukupne površine 56.538 m2. Vodno bogatstvo se procjenjuje na oko 111 milijardi kubika godišnje, a važan dio čine podzemne vode s oko 9,13 milijardi kubika godišnje.

Hrvatske vode ključna su institucija za upravljanje vodim gospodarstvom u Hrvatskoj. Kao izvanproračunski fond financiraju se iz vodnih naknada i naknada za koncesije za gospodarsko korištenje voda. Osnovna djelatnost uključuje upravljanje javnim vodnim dobrom, odnosno uređenje i zaštitu od štetnog djelovanja voda, melioracijsku odvodnju, zaštitu voda i navodnjavanje.

Važan dio vodne infrastrukture čine lokalni vodovodi i kanalizacije (odvodnja). Njima upravlja oko 75 komunalnih trgovačkih društava koja se pretežno nalaze u vlasništvu županija, općina ili gradova. Na primjer, na području Grada Zagreba uslugu javne vodoopskrbe i odvodnje vrši Vodovod i odvodnja d.o.o.(VIO) kao članica grupe Zagrebačkog holdinga. Potrebno je još spomenuti Zagrebačke otpadne vode d.o.o. kao privatnog koncesionara za pročišćavanje otpadnih voda u Zagrebu.

Električna komunikacijska infrastruktura

Najvažniji dio javne komunikacijske infrastrukture nalazi se pod upravljanjem javnog poduzeća Odašiljači i veze d.o.o. (OIV). Radi se o reguliranoj djelatnosti: OIV kao operator obavlja djelatnosti kao što su davanje pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme (zemaljsko i satelitsko odašiljanje), davanje u najam elektroničke komunikacijske mreže i/ili vodova, pružanje usluga prijenosa slike, govora i zvuka putem elektroničkih komunikacijskih mreža i druge povezane usluge. Zanimljivo je spomenuti kako OIV upravlja važnim dijelom svjetlovodne infrastrukture koja se nalazi u vlasništvu državnih poduzeća (ARZ, HAC, Plinacro, HŽI) te time omogućuje veliki prijenos podataka i telekomunikacijske kapacitete.

Osim nacionalne infrastrukture, važan dio telekomunikacijske infrastrukture čini distributivna telefonska kanalizacija (DTK), odnosno podzemna telekomunikacijska infrastruktura. Već smo prethodno spomenuli kako se veći dio navedene infrastrukture nalazi u vlasništvu HT-a koji je privatiziran. Mnoge lokalne samouprave i danas vode sudske sporove s HT-om oko vlasništva nad infrastrukturom. Na primjer, Grad Zagreb, preko Zagrebačkog holdinga i podružnice Zagrebački digitalni grad, i dalje vodi spor s HT-om oko spomenute DTK infrastrukture. Osim Zagreba, postoji i niz drugih gradova i općina koji preko svojih službi ili komunalnih poduzeća razvijaju i održavaju komunalnu infrastrukturu za potrebe komunikacijsko-informatičkih sustava i usluga.

HAKOM kao regulator na području elektroničkih komunikacija prati statistiku. Tako je 2018. godine registrirano 4,3 milijuna korisnika telefonskih usluga u pokretnoj mreži te 1,2 milijun korisnika u nepokretnoj mreži. U Hrvatskoj pristup širokopojasnom internetu putem nepokretne mreže ima oko 1,2 milijuna korisnika.

Otpad

Posljednja važna kategorija ekonomske infrastrukture odnosi se na pitanje prikupljanja, razdvajanja i zbrinjavanja otpada te u konačnici gospodarenja otpadom. U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 1,7 milijuna tona komunalnog otpada te 2,1 milijuna tona proizvodnog otpada. Posljednjih godina ulaže se u sustave razdvajanja otpada i zbrinjavanje po najvišim ekološkim standardima. Najvažniji segment infrastrukture su odlagališta otpada (deponiji, smetlišta) koja su namijenjena za trajno odlaganje otpada. Odlagališta otpada su organizirana kao komunalne djelatnosti pa je time uloga lokalne samouprave od izrazite važnosti.

Ovim smo tekstom zaokružili dosadašnju priču iz područja javnih rashoda, odnosno alociranja javnih dobara i usluga od strane javnog sektora kao što su zdravstvo, obrazovanje itd. U nastavku će se fokus preseliti na sustav prikupljanja javnih prihoda s posebnim naglaskom na porezni sustav. Prvo ćemo se baviti teorijskim okvirom poreznog sustava.

Dodatak

Tablica 1. Proglašeni strateški javni investicijski projekti u Hrvatskoj

Br. NAZIV PROJEKTA PODNOSITELJ PRIJAVE PODRUČJE INVESTIRANJA LOKACIJA VRIJEDNOST PROJEKTA
1. Rekonstrukcija TE Plomin – zamjena postojećeg bloka 1 s blokom C u cilju modernizacije i povećanja kapaciteta HEP d.d. ENERGETIKA Općina Kršan/ Istarska županija 6.269.000.000
2. Kontejnerski terminal Zagrebačko pristanište (Komponenta projekta Rijeka Gateway) LUČKA UPRAVA RIJEKA GOSPODARSTVO, INFRASTRUKTURA, PROMET Grad Rijeka/ Primorsko-goranska županija 1.600.000.000
3. Regionalni centar za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske Piškornica-RCGO Piškornica Piškornica d.o.o. INFRASTRUKTURA  ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO Općina Koprivnički Ivanec/ Koprivničko-krizevačka županija 760.000.000
4. LNG Terminal LNG Hrvatska d.o.o. ENERGETIKA Otok Krk/ Primorsko-goranska županija 2.887.000.000
5. POBOLJŠANJE VODNOKOMUNALNE INFRASTRUKTURE GRADA VUKOVARA Vodovod grada Vukovara d.o.o. INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO, VODNO GOSPODARSTVO Grad Vukovar/ Vukovarsko-srijemska županija 369.150.763
6. Razvoj vodno-komunalne infrastrukture Đakovo Đakovački vodovod d.o.o. INFRASTRUKTURA VODNO GOSPODARSTVO KOMUNALNO GOSPODARSTVO ZAŠTITA OKOLIŠA Đakovo/ Osječko-baranjska 251.106.130
7. Razvoj vodnokomunalne infrastrukture grada Metkovića Metković d.o.o. INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO, VODNO GOSPODARSTVO grad Metković/ Dubrovačko- neretvanska županija 275.480.548
8. Razvoj vodno-komunalne infrastrukture Velika Gorica VG Vodoopskrba d.o.o. INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, VODNO GOSPODARSTVO Velika Gorica/ Zagrebačka županija 413.100.000
9. SUSTAV PRIKUPLJANJA, ODVODNJE I PROČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA SA PODRUČJA AGLOMERACIJE ROVINJ ODVODNJA ROVINJ-ROVIGNO D.O.O. KOMUNALNO GOSPODARSTVO Grad Rovinj/ Istarska županija 279.828.585
10. SUSTAV PRIKUPLJANJA I ODVODNJE OTPADNIH VODA “AGLOMERACIJA ZABOK I ZLATAR” I UREĐAJ ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA “OROSLAVJE” I “ZLATAR BISTRICA” ZAGORSKI VODOVOD D.O.O. INFRASTRUKTURA, VODNO GOSPODARSTVO, KOMUNALNO GOSPODARSTVO, ZAŠTITA OKOLIŠA Krapinsko-zagorska županija/ Gradovi Zabok, Zlatar 598.125.000
11. Odvodnja i UPOV u sklopu sustava javne odvodnje “GRAD”- ZAŠTITA VODA RIJEKA KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Rijeka INFRASTRUKTURA, VODNO GOSPODARSTVO Primorsko-goranska županija/ Grad Rijeka, Grad Kastav, općina Viškovo, Čavle Jelenje i Matulji 2.201.953.750
12. Regionalni vodoopskrbni sustav Zagrebačke županije-Zagreb istok Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. VODNO GOSPODARSTVO Zagrebačka županija 707.108.262
13. Sustav vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Petrinja Privreda d.o.o. za javnu vodoopskrbu i odvodnju, Petrinja INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, VODNO GOSPODARSTVO Sisačko-moslavačka županija/ grad Petrinja 344.922.280
14. Aglomeracija Umag-Savudrija-Novigrad istarski 6. MAJ ODVODNJA d.o.o., Umag INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO, VODNO GOSPODARSTVO Istarska županija/ Grad Umag, Grad Novigrad 447.566.802
15. Razvoj vodno komunalne infrastrukture Sinj VODOVOD I ODVODNJA CETINSKE KRAJINE d.o.o. INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO, VODNO GOSPODARSTVO Splitsko-dalmatinska županija/ Grad Sinj 378.337.251
16. Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracija Krapina Krakom-Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. INFRASTRUKTURA,ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO, VODNO GOSPODARSTVO  Krapinsko-zagorska županija/ Općine Đurmanec, Jesenje, Radoboj i Grad Krapina 143.181.250
17. RAZVOJ VODNOKOMUNALNE INFRASTRUKTURE DUBROVNIK Vodovod Dubrovnik d.o.o. za vodoopskrbu i komunalnu hidrotehniku INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO, VODNO GOSPODARSTVO Dubrovačko neretvanska županija 544.953.319
18. Projekt zaštite od poplava grada Karlovca Hrvatske vode, Zagreb VODNO GOSPODARSTVO Karlovačka i Zagrebačka županija 670.055.000
Ukupno       19.140.868.940

Izvor: obrada autora prema podacima MINGO-a.

 

Tablica 2. Lista postojećih strateških javnih investicijskih projekata u Hrvatskoj

Br. NAZIV   PROJEKTA PODNOSITELJ PRIJAVE PODRUČJE INVESTIRANJA LOKACIJA/ ŽUPANIJA VRIJEDNOST PROJEKTA
1. CENTAR ZA GOSPODARENJE OTPADOM KARLOVAČKE ŽUPANIJE “BABINA GORA” CENTAR ZA GOSPODARENJE OTPADOM KARLOVAČKE ŽUPANIJE KODOS D.O.O. ENERGETIKA, INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO Grad Karlovac/  Karlovačka županija 230.000.000
2. IZGRADNJA I PROŠIRENJE OPERATIVNIH POVRŠINA U ZRAČNOJ LUCI ZADAR ZRAČNA LUKA ZADAR D.O.O. PROMET, INFRASTRUKTURA Zemunik-Zadar/ Zadarska županija 404.590.914
3. INOVACIJSKI CENTAR NIKOLA TESLA (ICENT) FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU GOSPODARSTVO,INDUSTRIJA, ENERGETIKA, ELEKTRONIČKE KOMUNIKACIJE, ZNANOST, TEHNOLOGIJA I OBRAZOVANJE Grad Zagreb 350.000.000
4. ZAMJENA BLOKA A NOVIM CCCGT POSTROJENJEM U POGONU EL-TO ZAGREB HEP D.D. ENERGETIKA Zagreb/ Grad Zagreb 1.063.000.000
5. Rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici Križevci- Koprivnica-državna granica HŽ Infrastruktura d.o.o. GOSPODARSTVO, PROMET, INFRASTRUKTURA Koprivničko-križevačka županija 2.062.500.000
6. Unaprjeđenje, obnova, izgradnja drugog kolosijeka te izgradnja nove dvokolosiječne pruge na dionicama željezničke pruge na dionici Dugo Selo-Novska HŽ Infrastruktura d.o.o. KOMUNALNO GOSPODARSTVO, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka  županija 4.290.000.000
7. Projekt izgradnje drugog kolosijeka, modernizacije i obnove na pružnoj dionici Škrljevo (uključivo)-Rijeka-Jurdani (uključivo) željezničke pruge M203 Rijeka-Šapjane-DG, te rekonstrukcija kolodvora Šapjane i stajališta Permani i rekonstrukcija SS uređaja na dionici Jurdani-Šapjane HŽ Infrastruktura d.o.o. GOSPODARSTVO, PROMET, INFRASTRUKTURA Primorsko-goranska županija 2.301.000.000
8. Rekonstrukcija i elektrifikacija željezničke pruge na dionici Zaprešić-Zabok HŽ Infrastruktura d.o.o. GOSPODARSTVO, PROMET, INFRASTRUKTURA Zagrebačka županija i Krapinsko-zagorska županija 622.183.955
9. Elektroenergetske građevine za napajanje mosta Kopno-Pelješac i dugoročni elektroenergetski razvoj poluotoka Pelješac” HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. ENERGETIKA, INFRASTRUKTURA Poluotok Pelješac, područje Općine Orebić, Općine Janjina i Grada Stona/ Dubrovačko-neretvanska županija 123.000.000
10. Nadogradnja i elektrifikacija željezničke pruge Vinkovci-Vukovar HŽ Infrastruktura d.o.o. GOSPODARSTVO,  PROMET, INFRASTRUKTURA Vinkovci, Vukovar/ Vukovarsko-srijemska županija 547.000.000
11. Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture Sjeverna Baranja-Beli Manastir Baranjski vodovod d. o. o. INFRASTRUKTURA Beli Manastir, Osječko-baranjska 77.355.660
12. Sustav vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja aglomeracije Novalja Komunalije d.o.o. Čiponjac Jug 6, Novalja INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO I VODNO GOSPODARSTVO Grad Novalja, Ličko-senjska županija 248.591.000
13. Projekt ulaganja u prikupljanje, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda na području aglomeracije  Vrbovec   Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d. o. o. INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA Grad Vrbovec/ Zagrebačka županija 151.383.610
14. Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije  „Pitomača“ – Rekonstrukcija i dogradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Pitomači Virkom d. o. o., Virovitica INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO Općina Pitomača, Virovitičko-podravska županija 124.235.000
15. Razvoj vodno-komunalne infrastrukture Slavča d.o.o. Nova Gradiška INFRASTRUKTURA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO Nova Gradiška, Cernik, Rešetari/ Brodsko-posavska 156.884.940
16. Priprema projektno -studijske dokumentacije i aplikacijskog paketa za sufinanciranje od strane EU za Aglomeraciju Zagreb i Aglomeraciju Glavničica Vodoopskrba i odvodnja d. o. o. Zagreb ZAŠTITA OKOLIŠA, VODNO GOSPODARSTVO, KOMUNALNO GOSPODARSTVO Grad Zagreb 1.673.750.000
17. Projekt vodoopskrbe i odvodnje aglomeracije Plitvička jezera Vodovod Korenica d.o.o. INFRASTRUKTURA, VODNO GOSPODARSTVO općine Rakovica i Plitvička jezera/ Karlovačka i Ličko-senjska županija 341.784.713
18. Razvoj vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Biograd na Moru, Pašman i Tkon Komunalac d. o. o. Biograd na Moru INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO I VODNO GOSPODARSTVO Grad Biograd na Moru, Općine Sveti Filip i Jakov, Pašman, Pakoštane i Tkon / Zadarska županija 487.505.548
19. Rekonstrukcija i izgradnja 2. kolosijeka dionice Hrvatski Leskovac-Karlovac HŽ Infrastruktura d. o. o. GOSPODARSTVO, PROMET, INFRASTRUKTURA Grad Zagreb/ Zagrebačka županija, Karlovačka županija 2.610.000.000
20. Centar za gospodarenje otpadom Zadarske županije “Biljane Donje” EKO d. o. o. Zadar zastupani po Odvjetničkom društvu Šunić i partneri j.t.d. Zagreb INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA, KOMUNALNO GOSPODARSTVO Grad Benkovac/ Zadarska županija 548.096.088
21. Izgradnja podzemnog skladišta plina na eksploatacijskom polju ugljikovodika „Grubišno Polje Podzemno skladište plina d.o.o. ENERGETIKA Grad Grubišno Polje/  Bjelovarsko-bilogorska županija 336.000.000
22. CENTAR ZA GOSPODARENJE OTPADOM SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE Regionalni centar čistog okoliša d.o.o. GOSPODARSTVO, INFRASTRUKTURA, ZAŠTITA OKOLIŠA Općina Lećevica/ Splitsko – dalmatinska županija 598.500.000
23. Projekt modernizacije Državnog hidrometeorološkog zavoda -1. faza  Državni hidrometeorološki zavod INFRASTRUKTURA Grad Zagreb 180.000.000
24. IZGRADNJA TERMINALA ZA POMORSKI PUTNIČKI PROMET U PULI Lučka uprava Pula GOSPODARSTVO, TURIZAM, PROMET, INFRASTRUKTURA Pula/  Istarska županija 1.125.000.000
25. Prateća infrastruktura za strateški investicijski projekt “LNG Terminal” koja se sastoji od: 1. Kompresorska stanica KS1 u Velikoj Ludini, 2. Magistralni plinovodni sustav na pravcu Omišalj-Zlobin DN1000/100 bar, Zlobin-Bosiljevo-Sisak-Kozarac DN800/100 bar i Kozarac-Slobodnica DN800/75 bar, 3. Interkonekcijski plinovodni sustav s Republikom Slovenijom na pravcu Lučko-Zabok-Rogatec (SLO) DN700/75 bar PLINACRO d. o. o. ENERGETIKA Sisačko-moslavačka županija, Primorsko-goranska županija, Karlovačka županija, Brodsko-posavska županija, Kozarac(Prijedor, BiH) Grad Zagreb, Krapinsko-zagorska županija, Općina Rogatec(Slovenija) 3.016.125.000
Ukupno       23.668.486.428

Izvor: obrada autora prema podacima MINGO-a.