EJS 14: Oporezivanje kapitala (II dio)  

U prvom dijelu teksta o oporezivanju kapitala Šimović i Deskar-Škrbić definirali su pojmove, objasnili razliku između parcijalnog pogleda na pojedine oblike oporezivanja i cjelovitog pogleda iz perspektive opće ravnoteže te objasnili najvažniji oblik oporezivanja kapitala – porez na dobit. U drugom nastavku bave se ostalim oblicima oporezivanja kapitala.

Ad
Ad

Oporezivanje dohodaka od kapitala i imovine u Hrvatskoj

Kao što tvrtke ostvaruju dohodak od kapitala i poslovanja na koji plaćaju porez na dobit, tako i pojedinci mogu ostvariti dohotke od kapitala i imovine na koje se plaća porez na dohodak. U tekstu o oporezivanju rada pokazali smo da porez na dohodak u Hrvatskoj ima dvije komponente. Prvu čine dohodci od rada, koji se na godišnjoj razini oporezuju tzv. sintetičkim porezom i progresivnom tarifom. Drugu komponentu čini:

  • dohodak (pojedinaca) od imovine i imovinskih prava,
  • dohodak (pojedinaca) od kapitala.

U tablicama 3 i 4 prikazujemo osnovne vrste dohodaka od imovine i imovinskih prava, odnosno dohodaka od kapitala. U oba slučaja porez na dohodak se plaća po proporcionalnim stopama koje se razlikuju ovisno o vrsti i načinu ostvarivanja dohotka od kapitala i imovine. Važno je spomenuti da se tako plaćen porez smatra konačnim porezom, odnosno ne ulazi u godišnji obračun poreza kao kod dohodaka od rada. Na primjer, ako ste zaposlen i imate udjel u dobiti po osnovi vlasničkih udjela ili dionica, vaš dohodak od kapitala će se oporezovati trenutkom isplate i to će biti konačni obračun. Tako zarađen dohodak nećete morati ponovo unijeti u poreznu prijavu kako bi bio konačno oporezovan drugi put, zajedno s vašim ukupnim dohocima. No, u svim slučajevima, nakon obračuna poreza na dohodak obračunava se i prirez.

Tablica 3. Oporezivanje dohodaka od imovine i imovinskih prava

Dohoci od imovine i imovinskih prava Stope Utvrđivanje predujma
davanje u najam ili zakup nekretnina i pokretnina 12% Priznaje se izdatak 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine
imovinska prava 24% priznati svi stvarno nastali izdaci
otuđenje nekretnina i imovinskih prava 24% Razlika u cijeni (nabavna vrijednost uvećana za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda);

Troškovi otuđenja priznati;

Postoje oslobođenja predviđena Zakonom (npr. ako je nekretnina služila za stanovanje i prodana nakon 2 g.)

od otuđenja posebnih vrsta imovine (otpad u skladu s posebnim propisima) 12% Ne priznaju se izdaci

Izvor: obrada prema Zakonu o porezu na dohodak, NN 115/16, 106/18

Tablica 4. Oporezivanje dohodaka od kapitala

Dohoci od kapitala Stope Utvrđivanje predujma
kamate, dividende, udjeli u dobiti i kapitalne dobitke 12% Kao porez po odbitku, ne priznaju se izdaci ni osobni odbitak
na udjele u dobiti ostvarene dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica i na primitke u naravi po osnovi dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica koje poslodavci i isplatitelji plaće daju radnicima 24%
na izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, uključujući isplaćene predujmove udjela u dobiti ako se utvrdi da ostvarena dobit nije dostatna za pokriće takvog predujma 36%

Izvor: obrada prema Zakonu o porezu na dohodak, NN 115/16, 106/18

U Hrvatskoj je turizam važna djelatnost kojom se bavi veliki broj ljudi. Oni na tom tržištu nastupaju kao mikropoduzetnici, ali ne čine to kroz svoja poduzeća, nego kao mali iznajmljivači soba i postelja turistima. Njima je omogućeno godišnje paušalno plaćanje poreza na dohodak. Godišnji paušalni porez na dohodak utvrđuje se kao umnožak broja kreveta (ili broja smještajnih jedinica u kampu) te visine paušalnog poreza po krevetu. Visinu paušalnog poreza po krevetu određuje lokalna samouprava u iznosu od 150 do 1.500 kuna, a u slučaju nedonošenja takve odluke, porez po krevetu iznosi 750 kuna. Na tako izračunati godišnji paušalni porez obračunava se i pripadajući prirez. Mali iznajmljivači moraju imati tzv. rješenje o kategorizaciji nadležnog županijskog ureda, te uz paušalni porez moraju plaćati boravišnu pristojbu (isto godišnji paušal) i članarinu turističkoj zajednici.

Kada je riječ o dohocima koje pojedinci ostvare od kapitala, prema metodologiji EU u ovu skupinu spada i porez na dobitke od igara na sreću. Iako u ukupnim poreznim prihodima nemaju veliki značaj, potrebno je spomenuti porez na dobitke od lutrijskih igarai porez na dobitke igara klađenjau Hrvatskoj.

Učinci oporezivanja imovine

U uvodnom dijelu spomenuli smo da uz dohotke od kapitala i poslovanja, predmet oporezivanja može biti imovina (bogatstvo). Takav porez se najčešće razrezuje prema vrijednosti imovine ili prema njenim drugim karakteristikama (površina, količina itd.). Kao i kod oporezivanja dohotka, porez na imovinu prema obuhvatu može biti sintetički ili pojedinačni. Najčešće postoji više pojedinačnih poreza koji oporezuju različite vrste imovine, ali postoje i sintetički porezi, npr. porez na neto imovinu (bogatstvo) (eng. net wealth tax), koji obuhvaća svu imovinu ili više vrsta imovine. (U Hrvatskoj koristimo pojedinačni pristup.). Bez obzira na obuhvat poreza i način utvrđivanja porezne osnovice, glavno pitanje je: što je imovina, odnosno koja imovina treba biti oporezivana?

Prema računovodstvenoj definiciji, imovina je ukupna vrijednost resursa koju poduzetnik koristi u svom trgovačkom društvu za obavljanje djelatnosti i stjecanje dobiti. Prema pojavnim oblicima, to je materijalna imovina, nematerijalna imovina, financijska imovina i štednja te potraživanja. Slična klasifikacija vrijedi za pojedince odnosno osobnu imovinu. Ipak, svu imovinu u svrhu oporezivanja možemo podijeliti u dvije važnije skupine. Prva su nekretnine, a druga sve ostale vrste imovine (Slika 5).

Slika 5. Osnovice poreza na imovinu

Izvor: prilagođeno prema Drezgić, S. (2009), Porez na imovinu lokalnih jedinica, u: D. Vašiček (ur.) Hrvatski javni sektor – u aktualnim gospodarskim uvjetima. Zagreb: HZRFD, str. 69-91.

Nekretnine posvuda čine glavnu osnovicu kod oporezivanja imovine. Više je razloga tome. Porezna osnovica kod nekretnina je nepokretna, odnosno teško ili nikako seljiva. Lako se može utvrditi njezino postojanje, odnosno teže je predmet porezne evazije, za razliku od pokretnina, financijske i nematerijalne imovine. Zbog neseljivosti, porez na nekretnine uglavnom ubiru lokalne razine vlasti. One mogu lakše utvrditi postojanje imovine i njezinu vrijednost odnosno ostala svojstva poput veličine, starosti, kvalitete, namjene i sl. Stoga se u svijetu lokalni proračuni uglavnom baziraju na imovinskim porezima.

Pravednost poreza na imovinu možemo promatrati s aspekta ekonomske snage i učinka na distribuciju dohotka. Klasična horizontalna pravednostzahtijeva da jednaki budu tretirani jednako. U prošlom tekstu o oporezivanju radautvrdili smo da se to najčešće postiže sintetičkim porezom na dohodak. Budući da se u praksi teško jednim poreznim oblikom mogu obuhvatiti svi dohoci o rada i kapitala (imovine) na jednak način, oporezivanje imovine može pružiti dopunski obuhvat ekonomske snage.

Vertikalna pravednost temelji se na istim argumentima kao horizontalna: oporezivanjem klasičnog novčanog dohotka (plaće) neće se moći postići značajniji redistributivni učinci, te se imovina nameće kao dopunski kriterij. Oporezivanje imovine može biti i dopuna zbog nedostatnog oporezivanja dohodaka od štednje i investiranja, iz kojih se također formira imovina. Čak se i u slučaju postojanja poreza na nasljedstva i darove, što je jedan od najraširenijih oblika oporezivanja ostale imovine, ukupno opterećenje može pojaviti kao nedovoljno pravedno s gledišta vertikalne pravednosti jer se porez razrezuje samo u trenutku transfera imovine među pojedincima, ne i u duljim razdobljima kada se imovina akumulira u rukama iste osobe. Uvođenje već spomenutog sveobuhvatnog poreza na neto imovinu (bogatstvo) bilo bi jedino pravo rješenje sa aspekta vertikalne pravednosti.

Jedan od glavnih problema oporezivanja imovine jest da porez topi vrijednost imovine. To je posebno slučaj ako se od imovine ne ostvaruju dohoci (npr. renta). Stoga se porez na imovinu često smatra regresivnimporezom, naročito kod oporezivanja nekretnina. Siromašniji pojedinci, posebno umirovljenici, možda nemaju dovoljno dohotka da „uzdržavaju“ nekretninu i prisiljeni su je prodati. U praksi, taj se problem nastoji ublažiti raznim olakšicama za niže dohodovne i više dobne skupine.

Međutim, ocjenu o progresivnosti ili regresivnosti poreza na imovinu možemo donijeti tek ako utvrdimo  da se porezom na imovinu smanjuje (regresivan porez) ili povećava (progresivan porez) dio dohotka namijenjen stanovanju, odnosno povećava ili smanjuje dohodak kojeg ostvarujemo od nekretnina ili općenito od imovine.

Porezna incidenca kod imovine

Za donošenje ocjene o učincima imovinskih poreza potrebno je početi od analize porezne incidenceprema modelu djelomične ravnoteže. Na taj način možemo promatrati učinak prevaljivanja poreza na raspodjelu dohotka. Kod nekretnina je potrebno razlikovati zemljište od ostalih oblika nekretnina (razni građevinski objekti). Budući da je ponuda zemljišta fiksna odnosno savršeno neelastična, bez obzira na visinu poreza kompletan porez snose vlasnici zemljišta. S druge strane, zemljište se može iskoristiti za ponudu raznih vrsta nekretnina: za izgradnju stanova, poslovnih prostora i ureda, industrijskih pogona, javnih infrastrukturnih projekata kao cesta, trgova, škola itd. Izgradnja raznih objekata stvar je tržišne isplativosti pojedine izgradnje. U tom slučaju, i  čisto teorijski gledano, krivulja ponude je savršeno elastična. Primjerice, kapital neće ostati u stanogradnji ako se ponuda ne može realizirati po fiksnoj cijeni koja predstavlja minimalno prihvatljivu razinu povrata takve investicije. Budući da je ponuda savršeno elastična, porez na građevne objekte prelazi na stranu potražnje odnosno na zakupca. Ovaj proces još je izraženiji kod pokretnina i nematerijalne imovine.

Pojedine zemlje, regije i gradovi razlikuju se prema površini, geografskim karakteristikama, prometnoj povezanosti i strukturi gospodarstva, pa takvi uvjeti u velikoj mjeri mijenjaju prethodne pretpostavke, što ponudu pojedinih građevinskih objekta može činiti značajno manje elastičnom od onoga što pretpostavlja standardna teorija.

Oporezivanje imovine ima šire ekonomske i društvene učinke izvan uskog segmenta tržišta na kojem dolazi do oporezivanja. Imovina (kapital) uvijek će nastojati prijeći iz područja s visokom poreznim opterećenjem u područja s nižim poreznim opterećenjem. U stvarnosti se odvijaju postupci prelijevanja – povezivanja efekata, kao u Harbergrovom modelu koji je prikazan u prvom nastavku. A ako kapital prelazi u područja s nižim porezima, tamo dolazi do povećanja ponude kapitala što utječe na smanjivanje stope povrata prije oporezivanja. Istodobno, s odljevom kapitala dolazi do povećanja stope povrata u području s višim porezima. Proces se nastavlja dok se stope povrata u cijelom gospodarstvu ne izjednače. U skladu s Harbergerovim modelom, sa seljenjem kapitala mijenjaju se i povrati na ostale faktore proizvodnje, primarno rad.

Pokretljivost rada i kapitala utječe i na poreznu incidencu. Spomenuli smo da su nekretnine, a posebno zemljišta, nepokretne ili neseljive. Budući da je njihova ponuda gotovo savršeno neelastična, porez će u potpunosti snositi ponuđači, vlasnici zemljišta. U skladu s time, najmanje pokretljiva imovina snosit će porez, a s povećanjem pokretljivosti dolazi do procesa prevaljivanja na stranu potražnje. Podsjetimo da incidencu ne smijemo promatrati izolirano (model parcijalne ravnoteže). Kada promatramo učinak poreza na cijelo gospodarstvo (model opće ravnoteže), incidenca će ovisiti o organizaciji proizvodnje, strukturi potražnje potrošača te pokretljivosti faktora proizvodnje.

Osim s gledišta ekonomske snage, pravednost poreza na imovinu možemo promatrati i iz perspektive  načela korisnosti. Porez na imovinu promatra se kao naknada za korištenje određenih javnih dobara i usluga. U tom slučaju, incidenca se može zanemariti. Budući da je takav porez naknada za javna dobra (u Hrvatskoj je takav slučaj s komunalnom naknadom), on ne stvara mrtvi teret oporezivanja i ne iskrvljuje cijene imovine posebno nekretnina. Naravno, uvjet za takav zaključak je ispunjenje očekivanja vlasnika nekretnina od države, primarno lokalnih jedinica. Oni očekuju da im se „trošak“ zbog poreza kompenzira adekvatnim javnim dobrima i uslugama (komunalne usluge, kanalizacija, ceste, parkovi, škole, vrtići i itd.) koja uvećavaju vrijednost nekretnine odnosno korisnost od stanovanja na lokaciji. U tom slučaju, pravedno je platiti lokalni porez.

Oporezivanje imovine, posebno nekretnina, izaziva mnogo kontroverzi. Nije isto raspravljati o oporezivanju imovine (što uključuje i komunalnu naknadu) na Jadranu ili u nekom slavonskom selu pogođenom depopulacijom i nezaposlenošću. Prema načelu korisnosti, u mnogim mjestima na Jadranu, čak i ako su lokalna javna dobra i usluge upitne kvalitete, prirodno bogatstvo i javno dobro (more, potencijal za turističku djelatnost) nadoknađuju komunalne nedostatke i utječu na rast cijena nekretnina. Nasuprot tome, selo u Slavoniji može imati gotovo savršenu lokalnu i komunalnu infrastrukturu, ali druge ekonomske i društvene okolnosti utječu na depopulacijski proces i pad cijena nekretnina. Ako u računicu uključimo još i aspekte horizontalne i vertikalne pravednosti, u oba slučaja mogli bi pronaći dodatne razloge za i protiv oporezivanja imovine, posebice nekretnina.

Bez obzira na stajalište o pravednosti (ekonomska snaga nasuprot korisnosti), prilikom oporezivanja imovine treba uzeti u obzir određene porezno-tehničke i administrativne aspekte oporezivanja, te u konačnici vidjeti koliki je puni fiskalni učinak.

Administriranje i ubiranje imovinskih poreza, posebno poreza na nekretnine, uglavnom se veže uz lokalne jedinice vlasti. Za učinkovito oporezivanje imovine najvažnije je imati adekvatne baze podataka i fiskalni katastar. Time se značajno smanjuje mogućnost porezne evazije. Naravno, sve to treba biti popraćeno adekvatnim informacijskim sustavom, kvalitetnim opisom imovine koja je predmet oporezivanja, a ključna je procjena vrijednosti imovine ako se ona uzima kao porezna osnovica. Ako je sve to kvalitetno posloženo, tada su ostale faze poreznog postupka (obračun, utvrđivanje, naplata, prijava porez) jednostavne i za državu i za porezne obveznike.

Slika 6. Imovinski porezi u zemljama OECD-a (% ukupnih poreznih prihoda, 2017)

Izvor: obrada autora prema OECD Revenue Statistics 2019.

Fiskalne razloge ubiranja poreza ne treba posebno tumačiti pa to načelo vrijedi i za imovinske poreze. Na Slici 6 prikazan je udio imovinskih poreza u ukupnim poreznim prihodima u zemljama OECD-a u 2017. godini. Na razini OECD-a prosječno iznose 5,8% ukupnih poreznih prihoda, ali uočavamo velike razlike među zemljama. U SAD-u porezi na imovinu tradicionalno predstavljaju velik izvor poreznih prihoda (16%) od čega je glavni imovinski porez upravo onaj na nekretnine. U zemljama EU udio imovinskih poreza je znatno niži.

Porezi na imovinu (bogatstvo) u Hrvatskoj

Hrvatska ima nekoliko parcijalnih poreza na imovinu. Prateći dosadašnju metodologiju EU, u tablici 5 prikazani su porezi, ali i drugi nameti, koji pripadaju porezima na imovinu (bogatstvo) (eng. taxes on stock (wealth)). Ne radi se o fiskalno značajnoj komponenti javnih prihoda u Hrvatskoj. Oni iznose svega 4,2 milijarde kuna ili oko 3,1% ukupnih poreznih prihoda što bi Hrvatsku na prethodnoj slici smjestilo između Mađarske i Latvije. Potrebno je istaknuti najvažnije poreze, kao što su komunalna naknada, porez na promet nekretnina te premije osiguranja depozita koje plaćaju kreditne institucije.

Tablica 5. Porezi na imovinu (bogatstvo) u Hrvatskoj u 2017. godini.

Porezi na imovinu (bogatstvo) mil. HRK struktura
Porez na promet nekretnina 884,87 20,7%
Porez na korištenje javnih površina 69,93 1,6%
Komunalne naknade 2.329,09 54,5%
Šumski doprinos 52,88 1,2%
Porez na cestovna motorna vozila 10,17 0,2%
Porez na plovila 1,31 0,0%
Porez na tvrtku ili naziv 23,77 0,6%
Premije osiguranja depozita 697,30 16,3%
Porez na kuće za odmor 195,77 4,6%
Porez na nasljedstva i darove 7,77 0,2%
Ukupno 4.272,85 100,0%

Izvor: Europska komisija.

Bez obzira na postojanje komunalne naknade, jedini pravi porez na nepokretnu imovinu (eng. recurrent tax on immovable property) je porez na kuće za odmor čiji je udjel u proračunu vrlo mali. Također napomenimo da su u Hrvatskoj nekada postojali porezi na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, na nekorištene poduzetničke nekretnine i na neizgrađeno građevinsko zemljište, koje je Ustavni sud ukinuo 2007. godine. Ovi porezi uvedeni na tragu ideje da takvo oporezivanje može potaknuti ljude na prodaju, čime bi se imovina brže našla u rukama onih koji će ju produktivnije koristiti, međutim, ta teorija do sada nije dokazana u praksi.

Porezno opterećenje kapitala u Hrvatskoj i EU

U našim dosadašnjim analizama oporezivanja potrošnje i rada, glavni ex post pokazatelj poreznog opterećenja bio je udio pojedinih poreza u BDP-u. Stoga nastavljamo s tim pristupom i na Slici 7 prikazujemo udio poreza na kapital u BDP-u u zemljama Europske unije. Podsjetimo da prema metodologiji EU poreze na kapital dijelimo u dvije velike skupine: poreze na dohotke od kapitala i poslovanja, te poreze na imovinu (bogatstvo). Porezi na kapital u Hrvatskoj iznose 4,7% BDP-a, dok prosjek EU iznosi 8,5%, a prosjek zemalja srednje i istočne Europe 5,2% BDP-a (CEE-7: Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska). Prema tom pokazatelju, Hrvatska ima relativno nisko porezno opterećenje na razini EU-a ali i tranzicijskih zemalja.

Slika 7. Porezno opterećenje kapitala u EU u 2017. godini (%. BDP-a)

Izvor: Europska komisija (2019).

Na Slici 8 prikazujemo usporedbu struktura poreza na kapital u EU i Hrvatskoj. Kod dohotka od kapitala razlikujemo porezni tretman dohotka poduzeća od poslovanja, najčešće porezom na dobit ali i drugim porezima, te porezni tretman dohodaka od kapitala i imovine koje ostvaruju kućanstva i samozaposleni. Za potrebe ove kratke analize kućanstva (pojedince) i samozaposlene promatramo zajedno.

Slika 8. Struktura poreznog opterećenja kapitala u EU u 2017. godini (%. BDP-a)

Izvor: Europska komisija (2019).

Vidimo  da Hrvatska značajno odstupa od prosjeka EU u pogledu poreznog opterećenja dohodaka od kapitala kućanstva i samozaposlenih te oporezivanja imovine (bogatstva). Od ranije spomenutih 4,7% BDP-a koje Hrvatska ubire na osnovu poreza na kapital, najveći se dio odnosi na oporezivanje dohotka (dobiti) poduzeća (2,3% BDP-a), slijedi oporezivanje dohodaka od kapitala kućanstava i samozaposlenih s 1,3% BDP-a te oporezivanje imovine (bogatstva) s 1,2% BDP-a.

Posljednji je podatak važan s obzirom na brojne rasprave i  i razmatranje uvođenja poreza na nekretnine u Hrvatskoj. Porezi na imovinu (bogatstvo) u Hrvatskoj ukupno iznose 1,2% BDP-a ili 4,2 milijarde kuna. Radi se o značajnom odstupanju u odnosu na prosjek EU, ali ne samo u slučaju oporezivanja imovine, već i na razini svih poreza na kapital. U ukupnom porezu na imovinu 54,5% čini komunalna naknada (tablica 5).

Prema metodologiji EU, iz poreza na imovinu (bogatstvo) (eng.taxes on stock (wealth)) mogu se izdvojiti porezi na upotrebu fiksne imovine i profesionalne licence i sl., te promatrati samo porez na imovinu u užem smislu (eng. taxes on property). Takva uža definicija poreza na imovinu podrazumijeva porez na nekretnine i ostale oblike imovine. Na Slici 9 prikazana je visina i struktura poreza na imovinu EU kao udio u BDP-u. Hrvatska u odnosu na EU relativno nisko oporezuje imovinu, što se posebno odnosi na nekretnine.

Slika 9. Visina i struktura imovinskih poreza u EU (% BDP-a)

Izvor: Europska komisija (2019).

Kao što smo i do sad činili u analizama oporezivanja potrošnjei rada, u ocjenu poreznog opterećenja kapitala uključit ćemo i analizu implicitne porezne stope na kapital (eng. implicit tax rate – ITR). Općenito, implicitne porezne stope omogućavaju preciznije mjerenje s obzirom da se opterećenje svakim poreznim oblikom mjeri u odnosu na odgovarajuću (makroekonomsku) osnovicu. Implicitna porezna stopa na kapital prikazuje prikupljeni porez na kapital u odnosu na cijeli prepoznat dohodak od poslovanja i kapitala bez obzira da li je obuhvaćen porezom ili ne. Stoga je implicitna porezna stopa najbolji pokazatelj prosječnog poreznog opterećenja kapitala u ekonomiji (Slika 10). Europska komisija nudi i alternativni pokazatelj implicitne porezne stope, i to samo na dohodak korporacija. Radi se o omjeru između profita korporacija i svih dohodaka korporacija od kapitala i poslovanja (Slika 10).

Slika 10. Implicitna porezna stopa na kapital u EU u 2017. godini

Napomena: * zbog nedostataka sektorskih podataka o potencijalnim dohocima od kapitala i poslovanja, posljednji podaci za Hrvatsku dostupni su za 2012. godinu. Za Maltu uopće nisu dostupni stoga nije ni uključena u analizu.

Izvor: Europska komisija (2019).

Slika 10 ukazuje da je porezno opterećenje kapitala korporacija u Hrvatskoj u usporedbi s ostatkom EU više nego kad mjerimo udio poreza na kapital u BDP-u (Slika 7). Analiza potvrđuje ranije zaključke: porezno opterećenje dohotka korporacija (dobit, profit) glavni je čimbenik visine prosječnog poreznog opterećenja kapitala u Hrvatskoj (vidjeti prethodni tekst EJS 14: Oporezivanje kapitala (I. dio)). Kada promatramo samo dohotke od poslovanja i kapitala korporacija, Hrvatska ima jedno od viših poreznih opterećenja kapitala u EU. To se posebno odnosi u kontekstu implicitne porezne stope na korporacije. Problem je što ne postoje podaci za Hrvatsku nakon 2012. godine. Ako usporedimo posljednje dostupne podatke za Hrvatsku (2012 godine), Hrvatska ima treće najveće porezno opterećenje korporacija u EU. To znači da svakako postoji prostora da se određeni procesi, kao što je snižavanje stope poreza na dobit, mogu proširiti i na najveće korporacije koje su generator velikih investicija i zapošljavanja.

Dosadašnje analize su pokazale da bi prostor za eventualno snižavanje poreznog opterećenja rada trebalo tražiti u povećanju poreznog opterećenja drugih makroekonomskih osnovica, u ovom slučaju kapitala i to u segmentu oporezivanja imovine, posebno nekretnina, a ne poreza na dobit koji je korporacijama već razmjerno visok. Očito je da Hrvatska ispodprosječno oporezuje dohotke od imovine i samu imovinu. Pri tom naravno treba naglasiti da porezna politika nije jedino rješenje problema – ne smijemo zaboraviti strukturne reforme i racionalniju rashodnu stranu proračuna.

Ovim tekstom zaokružili smo naša razmatranja teorije i politike oporezivanja. U nastavku serije analiziramo financiranje države zaduživanjem te nakon toga zaključujemo seriju tekstom o financiranju lokalnih jedinica.