Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije (EU) 1. srpnja 2013. godine. Za razliku od ostalih novih zemalja članica, koje su u EU ušle u uzlaznoj fazi europskog poslovnog ciklusa, Hrvatska je u ovu zajednicu ušla neposredno nakon stabilizacije europske dužničke krize te usred dugogodišnje recesije.
Ovo su vrlo važni čimbenici koji se moraju uzeti u obzir u raspravi o ekonomskim učincima pristupanja Hrvatske EU. Ulazak neke zemlje u duboku ekonomsku integraciju poput EU trebao bi rezultirati nizom pozitivnih učinaka, koji mogu biti ugroženi ukoliko negativni domaći faktori snažnije utječu na gospodarska kretanja od pozitivnih čimbenika međunarodne integracije.
Osim očekivano pozitivnih kvantitativnih učinaka ekonomskih integracija na gospodarstvo novih zemalja članica, važno je istaknuti i da duboka ekonomska integracija poput EU podrazumijeva i promjenu institucionalnog okvira vođenja ekonomske politike. To može značajno utjecati na kreiranje politika u zemljama članicama. Ovaj aspekt članstva u EU je posebno važan za zemlje poput Hrvatske koje su kroz povijest konstanto bilježile značajne fiskalne i makroekonomske neravnoteže, pa se može očekivati da će i promijenjeni institucionalni okvir doprinijeti njihovom ublažavanju.
U sljedeća dva teksta se istražuju ekonomski i fiskalni učinci pridruživanja Hrvatske EU nakon više od pet godina članstva. Prvo se analiziraju statički i dinamički učinci pridruživanja kroz prizmu teorije ekonomskih integracija. Zatim se analiziraju direktni fiskalni učinci pridruživanja EU te učinci na vođenje fiskalne politike u okviru Europskog semestra. Cilj je ocijeniti je li Hrvatska, bez obzira na nepovoljan trenutak ulaska u EU, uspjela ostvariti ekonomske koristi od članstva.
Vrste i ekonomski učinci trgovinskih integracija
Kako bi se razumjeli potencijalni učinci ekonomskih integracija potrebno je definirati vrste budući da njihova obilježja značajno utječu na mehanizme djelovanja ekonomske integracije na domaće gospodarstvo.
Prema Hansenu i Nielsenu (1997), ekonomske integracije se razlikuju prema dubini same integracije. Mogu se podijeliti u pet vrsta prema dubini, kako je prikazano u Tablici 1.
Tablica 1: Tipovi ekonomskih integracija ovisno o dubini integracije
| Nema vidljivih internih ograničenja trgovine | Zajednička vanjska trgovinska ograničenja | Nema nevidljivih internih ograničenja trgovine | Slobodno kretanje usluga, rada i kapitala | Zajednička valuta | Zajednička ekonomska politika | |
| Slobodno trgovinsko područje | x | |||||
| Carinska unija | x | x | ||||
| Jedinstveno tržište robe | x | x | x | |||
| Zajedničko tržište | x | x | x | x | ||
| Monetarna unija | x | x | x | x | x | |
| Ekonomska unija | x | x | x | x | x | x |
Izvor: autor prema Hansen i Nielsen (1997)
Slobodno trgovinsko područje odnosi se na eliminaciju carinskih i necarinskih barijera. Države samostalno odlučuju o svojim trgovinskim ograničenjima, odnosno o protoku robe i usluga između zemalja članica. Međutim, postoji mogućnost nevidljivih ograničenja trgovine u vidu različitih standarada i preferencija javne uprave da kupuju od domaćih dobavljača.
U carinskoj uniji, osim eliminacije carinskih ograničenja, u principu dolazi i do stvaranja zajedničke vanjskotrgovinske politike.
Jedinstveno tržište robe predstavlja integracijski stupanj kod kojeg nisu prisutna ni vidljiva ni nevidljiva unutarnja ograničenja trgovine te se prakticira zajednička vanjskotrgovinska politika.
Zajedničko tržište podrazumijeva sve karakteristike kao i prethodni stupnjevi integracije uz dodatak slobodnog kretanja usluga, rada i kapitala.
Monetarna unija čini još viši stupanj integracije jer pretpostavlja zajedničko tržište s dodatkom ili neopozivih fiksnih tečajeva ili zajedničke valute za sve zemlje članice tako da ekonomske transakcije unutar zemlje nisu pod utjecajem neizvjesnosti kretanja deviznog tečaja.
Ekonomska unija predstavlja napredni stupanj integracije koji podrazumijeva zajedničku koordinaciju ekonomskih politika zemalja članica s naglaskom na fiskalnu politiku, budući da monetarna unija već pretpostavlja zajedničku monetarnu politiku.
Prema ovoj klasifikaciji, EU predstavlja napredni stupanj ekonomske integracije (Konig, 2015), a s obzirom na dubinu integracije, EU odgovara pretpostavkama tzv. novog regionalizma (Grgić i Bilas, 2008). Značajke novog regionalizma su olakšavanje financijskih tijekova i inozemnih ulaganja putem uspostavljanja protokola o investiranju i zaštiti, liberalizacija kretanja rada unutar integracije, harmonizacija porezne politike i makroekonomskih politika, osnivanje institucija koje vode i olakšavaju integriranje, harmonizacija pravne regulacije tržišta proizvoda i proizvodnih faktora, transferi znanja i tehnologije te tehnološka difuzija, posebno od strane razvijenih zemalja prema onima u razvoju u istoj integraciji, što dovodi do rasta produktivnosti.
Na temelju ovih obilježja moguće je donijeti neke zaključke o učincima ekonomske unije na nove zemlje članice, ali je zbog kompleksnosti mehanizama ove učinke potrebno konkretnije definirati.
Grgić i Bilas (2008) navode da se ekonomski učinci trgovinskih sporazuma mogu podijeliti na:
- statičke učinke (prvenstveno stvaranja i skretanja trgovine)
- akumulacijske/dinamičke učinke (srednjoročni i dugoročni učinci na rast) i
- lokacijske učinke (prostorna alokacija resursa).
U ovom radu je fokus na istraživanju učinaka stvaranja i skretanja trgovine te akumulacijskim učincima, koji su u nastavku sažeto objašnjeni.
Osnove statičke analize u teoriji integracija je postavio Viner (1950)koji je analizirao učinke carinskih unija.
Učinci stvaranja trgovine
Ako zemlja unutar novoformirane carinske unije ukine carine na uvoz iz ostalih zemalja članica carinske unije, ali ih zadrži za trgovanje s ostatkom svijeta, povećava se uvoz iz zemalja unije jer je on sada jeftiniji. Smanjenje cijena povećava potražnju potrošača za jeftinijim proizvodima pa ukupna vrijednost potrošnje u novoj zemlji članici unije raste, što se naziva učinkom stvaranja trgovine.
Međutim, pritom je važno napomenuti kako je struktura proizvoda na domaćem tržištu u ovom slučaju promijenjena jer dio domaćih proizvođača smanjuje proizvodnju, a veći dio proizvoda dolazi iz ostalih zemalja unije. Osim toga država gubi prihode od carina prema ostalim zemljama unije. Općenito se smatra da je neto učinak stvaranja trgovine na blagostanje cjelokupne ekonomije pozitivan jer je dobitak potrošačevog viška veći od gubitka proizvođača i države.
Učinak stvaranja trgovine je statički učinak, a u dugom roku zaključci mogu biti manje optimistični. Primjerice, pojedini autori (Rodrik, Stiglitz) upozoravaju na padajuće društvene prinose od liberalizacije trgovine jer povećani potrošački viškovi na nižim razinama zaštite budu sve manji, a gubici proizvodnje veći.
Učinci skretanja trgovine
Kod učinka stvaranja trgovine se promatraju odnosi nove zemlje članice carinske unije sa starim zemljama članicama carinske unije. U analizi učinka skretanja trgovine najvažniju ulogu ima odnos s trgovinskim partnerima izvan unije.
Primjerice, pretpostavimo da Hrvatska prije ulaska u carinsku uniju sa Slovenijom uvozi čokoladu iz BiH po cijeni u koju je uključena carina. Kada Hrvatska uđe u carinsku uniju sa Slovenijom ona će iz Slovenije uvoziti čokoladu po cijeni koja je viša od cijene u BiH bez carine i manja od cijene uvozne čokolade iz BiH s carinom. Jeftiniji uvoz iz Slovenije će povećati potrošačev višak, smanjiti proizvođačev višak i smanjiti prihode od carine.
Kod učinka skretanja trgovine se neto učinak na blagostanje promatra kroz odnos neto povećanja potrošačevog viška zbog jeftinijeg uvoza iz Slovenije i gubitka carine od uvoza iz BiH. Ako je razlika u cijenama čokolade u BiH (bez carine) i Sloveniji velika (BiH puno jeftinija od Slovenije) onda će učinak skretanja trgovine imati negativan učinak na blagostanje, a ako je razlika u cijenama mala, onda će i neto učinak skretanja trgovine biti pozitivan jer će učinak gubitka prihoda od carina biti manji od učinka povećanja blagostanja potrošača.
Dinamički učinci
U duljem vremenskom razdoblju nastaju i akumulacijski ili dinamički učinci ekonomskih integracija. Dinamički učinci podrazumijevaju efikasniju proizvodnju i povećanu štednju koja nastaje zbog ranije opisanih statičkih učinaka. Time se povećavaju mogućnosti investiranja, što u konačnici dovodi do povećanja proizvodnje i akumulacije kapitala. Također, ekonomska integracija zemlju članicu može dovesti do veće produktivnosti zbog veće specijalizacije dobara u kojima zemlja ima komparativne prednosti i zbog veće konkurencije uzrokovane nižim cijenama uvoznih dobara, povezano i s učincima ekonomije obujma koja se na zajedničkom tržištu događa, pod utjecajem manjih trgovinskih barijera i slobodnog kretanja proizvodnih faktora, koja također onda utječe na rast produktivnosti. Na većem tržištu zbog veće konkurencije dolazi do većeg ulaganja u istraživanje i razvoj te stvaranja novih proizvoda, novih investicija, što dugoročno utječe na trajno povećavanje stope rasta gospodarstva (Šarić, 2017).
Ekonomski učinci ulaska Hrvatske u Europsku uniju
Može se zaključiti da postoje dva značajna kratkoročna učinka ulaska neke zemlje u dublju ekonomsku integraciju. Prvo je učinak stvaranja trgovine koji se najviše očituje kroz pad cijena i rast uvoza iz ostalih zemalja ekonomske integracije, potaknutog većom potrošnjom. Drugi je smanjenje prihoda od carina zbog skretanja uvoza od ostalih zemalja prema zemljama ekonomske integracije. Naravno, postoji i učinak smanjenja domaće proizvodnje, ali je njega bez detaljnih mikro podataka o poduzećima teško procijeniti.
Kako bi se zaključilo jesu li ovi učinci bili prisutni u Hrvatskoj nakon ulaska u EU u nastavku se analiziraju podaci o kretanju cijena, obrascu trgovinske razmjene s inozemstvom, dok će se kretanje prihoda od carina analizirati kasnije u radu. Na Slici 1 je prikazano kretanje indeksa potrošačkih cijena u Hrvatskoj, u usporedbi s indeksom potrošačkih cijena u EU.
Slika 1: Indeks cijena potrošača u Hrvatskoj i EU (u %)
Iz slike se može zaključiti kako je od srpnja do prosinca 2013. godine došlo do značajnog usporavanja rasta cijena u Hrvatskoj. Na slici su dodani podaci o kretanju cijena u EU kao oblik „kontrolne varijable“ budući da su inozemne cijene najvažnija determinanta kretanja cijena u Hrvatskoj (Krznar i Kunovac, 2010). Odnos ove dvije serije pokazuje da je naglo usporavanje inflacije u Hrvatskoj u drugoj polovici 2013. godine bilo posljedica domaćih faktora, a ne inozemnih (uočite koliko inflacija tada jače usporava u Hrvatskoj nego u EU).
HNB navodi kako se ovakvo kretanje cijena može objasniti učinkom baznog razdoblja povezanog s povećanjem PDV-a i administrativno reguliranih cijena na proljeće 2012. godine te efektom pojačane konkurencija nakon što su ulaskom Hrvatske u EU ukinute preostale zaštitne carine (HNB, 2013). Pritom se učinak ulaska u EU najvećim dijelom očituje u smanjenju cijena u drugoj polovici 2013., dok je učinak baznog efekta najvjerojatnije koncentriran u prvoj polovici te godine (do rasta PDV-a je došlo 1. ožujka 2012. godine, a ekonomska literatura upućuje da do rasta cijena često dolazi i prije samog povećanja stope PDV-a).
Nadalje, na Slici 2 je prikazano kretanje uvoza i izvoza roba i usluga u Hrvatskoj od 2000. godine.
Slika 2: Izvoz i uvoz roba (u milijunima eura)
Slika 2 pokazuje kako je nakon 2013. došlo do značajnog ubrzanja uvoza, što je u skladu s prethodno iznesenom teorijom. S druge strane, zamjetno je i ubrzanje izvoza roba, što je također u skladu s teorijskim pretpostavkama o snažnijoj trgovinskoj integraciji nakon ulaska u ekonomsku uniju.
U Tablici 2 i Tablici 3 prikazane su struktura i promjena strukture uvoza prema geografskom podrijetlu zemalja trgovinskih partnera u godini prije ulaska u EU te krajem 2017. godine.
Tablica 2: Uvoz i izvoz prema geografskom podrijetlu trgovinskih partnera (udjeli)
Izvoz: DZS Tablica 2 potvrđuje teorijske pretpostavke o supstituciji uvoza iz ostalih zemalja s uvozom iz zemalja članica iz iste ekonomske integracije, u ovom slučaju EU. Udio uvoza iz zemalja EU se u promatranom razdoblju povećao sa 73% na 78%, dok je udio uvoza iz prethodno važne trgovinske integracije za Hrvatsku, CEFTA-e, smanjen s gotovo 3% na ispod 1% ukupnog uvoza. Tablica pokazuje i kako je udio izvoza u zemlje EU u petogodišnjem razdoblju porastao s 58% na 65% ukupnog izvoza. Udio izvoza u zemlje CEFTA-e je smanjen s 21% na 17% ukupnog izvoza.
Tablica 3: Promjena uvoza i izvoza 2017./2012. u apsolutnom iznosu (milijuni eura)
| Uvoz | Izvoz | |
| Zemlje Europske unije | 5,318,414 | 3,491,851 |
| Zemlje EFTA-e | -239,417 | 101,369 |
| Zemlje CEFTA-e | 313,882 | 426,529 |
| Zemlje OPEC-a | 410,180 | 53,550 |
| Ostale europske zemlje | -1,112,508 | – 43,266 |
| Ostale azijske zemlje | 899,461 | 150,814 |
| Ostale afričke zemlje | 12,028 | 7,329 |
| Ostale američke zemlje | -156,529 | 193,052 |
| Oceanijske zemlje | 14,246 | – 7,833 |
Izvor: DZS
Ako se promatraju apsolutni iznosi promjene uvoza i izvoza, iz Tablice 3 se može zaključiti kako je krajem 2017. uvoz iz većine trgovinskih partnera bio veći u odnosu na 2012., s izuzetkom zemalja EFTA-e, ostalih europskih zemalja i oceanijskih zemalja. Međutim, u interpretaciji ovih rezultata važno je uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska 2012. godine bila u recesiji, što je značajno utjecalo na razinu uvoza. Značajan pad uvoza iz ostalih europskih zemalja i zemalja EFTA-e također bi mogao upućivati na potencijalne učinke skretanja trgovine. S druge strane, izvoz se u apsolutnim iznosima povećao prema većini trgovinskih partnera, osim ostalih europskih zemalja i oceanijskih zemalja, ali je on bio najizraženiji prema zemljama EU.
Može se zaključiti da su statički trgovački učinci očekivani i prisutni. Postavlja se pitanje što je s dugoročnim učincima i alokacijom faktora proizvodnje?
Na Slici 3 je prikazano kretanje realne vrijednosti investicija od 2000. do 2018. godine (zbroj četiri kvartala), u milijunima eura. Vrijednost je izražena kao indeks, s bazom 2008Q3=100, kako bi se lakše usporedila trenutačna razina investicija s maksimumom iz 2008. godine.
Slika 3: Kretanje investicija u Hrvatskoj (indeks 2008Q3=100)
Slika pokazuje kako je do ubrzanja investicijske aktivnosti došlo tek nakon 2015. godine te da razina investicija u prvoj polovici 2018. još nije dosegnula pretkriznu razinu. Iz ovih podataka je teško zaključiti koliko je članstvo u EU utjecalo na investicije, pa se u nastavku analizira financiranje investicija iz sredstava EU te kretanje inozemnih ulaganja.
Slika 4: Financiranje investicija iz sredstava EU
Ova slika pokazuje kako sredstva EU čine sve značajniji udio u financiranju investicija u Hrvatskoj. 2014. godine je sredstvima EU financirano oko 600 milijuna kuna investicija, a 2016. godine gotovo 3 milijarde, što je povećanje oko pet puta. U 2017. godini je udio ovih sredstava nešto manji (detalji o povlačenju sredstava se mogu vidjeti u sljedećem nastavku), ali opet značajno viši u odnosu na 2014. godinu. Očekuje se da će uloga sredstava EU fondova i dalje rasti. Međutim, nedavno objavljeno istraživanje HNB-a je pokazalo da su sredstva do sada većinom povlačila poduzeća u niskotehnološkim te srednje niskotehnološkim djelatnostima prerađivačke industrije te da su ona koncentrirana u malom broju poduzeća.
Ulazak u ekonomsku uniju bi također trebao rezultirati jačom mobilnošću faktora proizvodnje, kapitala i rada.
Na Slici 5 je prikazano kretanje inozemnih ulaganja u milijunima eura, pri čemu su u obzir uzeta samo vlasnička ulaganja, tzv. izravna ulaganja, kako bi se fokus stavio na kretanje kapitala u užem smislu[2].
Slika 5: Inozemna vlasnička ulaganja u milijunima eura
Nakon ulaska u EU, 2014. i 2015. godine zabilježen je značajan priljev vlasničkih ulaganja. U 2014. godini je iznosio 2,2 milijarde eura, ali prema podacima HNB-a, 1,5 milijardi eura odnosi se na kružno ulaganje što znači da su se za taj iznos povećala i imovina i obveze. Ovo kružno ulaganje teško je povezati sa članstvom u EU. U 2015. godini je priljev iznosio 1,9 milijardi eura, od čega se 500 milijuna kuna odnosi na kupnju Tvornice duhana Rovinj od strane British American Tobacco. U 2016. i 2017. zabilježen je skroman priljev vlasničkih ulaganja od 659 i 550 milijuna eura. Iz navedenih podataka se može zaključiti kako ulazak u EU nije imao značajniji utjecaj na priljev inozemnih vlasničkih ulaganja, što je vjerojatno posljedica i dalje nepovoljnog poslovnog okruženja, ali i općenito manjih priljeva koje su zabilježile sve zemlje CEE regije.
Drugi važan faktor proizvodnje je rad, a mobilnost rada će se u ovom radu aproksimirati podacima o neto migracijama. Na Slici 6 je prikazan broj odseljenih hrvatskih državljana u EU te doseljenih stanovnika zemalja u EU u Hrvatsku.
Slika 6: Doseljeni i odseljeni u EU
Iz prikazanih podataka se može zaključiti kako je nakon 2013. godine došlo do značajnog porasta mobilnosti rada. Međutim, iako se broj doseljenih iz zemalja EU u Hrvatsku povećava, Hrvatska bilježi značajan negativan migracijski saldo, budući da je broj odseljenih značajno veći od broja doseljenih. Prema podacima DZS-a od 2013. do 2017. godine je u zemlje EU odseljeno preko 100 tisuća hrvatskih državljana. Međutim, Draženović, Kunovac i Pripužić (2018) ističu kako su podaci DZS-a podcijenjeni te kako je u tom razdoblju odseljeno oko 230 tisuća hrvatskih državljana (pritom se u ovom radu analizira samo bruto odljev stanovnika). Autori ističu pristup jedinstvenom tržištu rada nakon ulaska u EU, ekonomske faktore i uvjete na tržištu rada kao glavne odrednice emigracije, što potvrđuje pretpostavku u ovom radu da se podaci o migracijama mogu koristiti kao aproksimacija mobilnosti radne snage.
Iako su tonovi o raspravama o emigraciji u Hrvatskoj uglavnom negativni, treba imati na umu da emigracija ima i određene pozitivne direktne ili indirektne učinke. Primjerice, promatrajući situaciju na tržištu rada može se zaključiti kako je solidan rast plaća u Hrvatskoj velikim dijelom i posljedica emigracije radno sposobnog stanovništva. Podaci platne bilance pokazuju kako je došlo do pojačanog priljeva doznaka, što povećava kupovnu moć i/ili štednju kućanstava u Hrvatskoj. Konačno, jedan dio trenutačnih emigranata će se vjerojatno vratiti u Hrvatsku s bogatijim iskustvom, znanjima, a vjerojatno i štednjom što može povoljno djelovati na gospodarstvo.
Posljednji dinamički učinak ekonomskih integracija odnosi se na utjecaj na produktivnost. Pretpostavka teorijskih modela ekonomskih integracija je da jača konkurencija, prijenos tehnologije i veća mobilnost faktora proizvodnje dovodi do specijalizacije i rasta produktivnosti u zemljama koje su postale članice ekonomske integracije.
Kao mjera produktivnosti u ovom radu će se koristiti ukupna (totalna) faktorska produktivnost koja se definira kao aproksimacija tehnološkog napretka u nekoj zemlji budući da se računa kao rezidual nakon što se procijeni koliki je bio doprinos pojedinog faktora proizvodnje – prirodnih resursa, rada, fizičkog kapitala i ljudskog kapitala, BDP-u. Tehnološki razvoj predstavlja način povećanja outputa bez povećanja inputa te se u gospodarstvu odražava rastom ukupne faktorske produktivnosti. Kretanje totalne faktorske produktivnosti je prikazana na Slici 7.
Slika 7: Ukupna (totalna) faktorska produktivnost (indeks 2010=100)
Iz slike se može vidjeti kako je nakon izbijanja krize došlo do značajnog pada ukupne faktorske produktivnosti u Hrvatskoj koja je stagnirala do 2015. godine, nakon čega je došlo do blagog oporavka, ali je razina ukupne faktorske produktivnosti i dalje na značajno nižoj razini u odnosu na pretkrizno razdoblje. Iako se na temelju ovih podataka ne mogu analizirati direktni učinci članstva, može se zaključiti kako nakon 2013. godine nije zabilježen značajan porast, a u 2014. godini zabilježen je i jednokratan pad ukupne faktorske produktivnosti. Do njezinog postupnog ubrzanja dolazi od 2015. godine, nakon izlaska Hrvatske iz recesije.
Prema tome, članstvo u EU je dovelo do pada cijena i snažnije harmonizacije cijena s kretanjima u EU te snažnije trgovinske integracije Hrvatske s tržištem EU, što se očitovalo i kroz značajan rast uvoza i rast izvoza na jedinstveno tržište. S druge strane nije došlo do značajnijeg porasta investicija i priljeva vlasničkih ulaganja, ali značaj EU sredstava u financiranju investicija raste. Mobilnost rada je također povećana, ali je došlo do značajno većeg odljeva radnika u zemlje EU u odnosu na priljev radnika iz EU. Konačno, članstvo u EU nije dovelo do značajnijeg rasta produktivnosti u hrvatskom gospodarstvu.
U sljedećem nastavku se analiziraju fiskalni učinci članstva i neizravni učinci koji su djelovali preko šire definirane ekonomske politike.
[1]Iznesena stajališta su osobna i ne izražavaju nužno stajališta institucije u kojoj je autor zaposlen.
[2]U analizu nisu uključena dužnička ulaganja i reinvestirana dobit.