Ekonomski lab lansira novu rubriku: kriptoekonomika

Izvor: Wikimedia Commons

Lab pokreće rubriku kriptoekonomika. O tome kako na novim tehnološkim konceptima nastaju novi projekti, kako se infrastruktura razdvaja od kriptovaluta i kako se mogu očekivati prevare, afere i otpori razvoju. O obveznici Svjetske banke koja se izdaje na blockchainu i o tome kako će tehnologija kao i kroz povijest mijenjati svijet.

Ad
Ad

U prosincu prošle godine o bitcoinu se pričalo u superlativima. Vrijedio je gotovo 20,000$. U trenutku pisanja ovog teksta cijena je oko 6,400$.

Spekulativni mjehuri privlače ljude jer su simbol nade da bismo mogli živjeti drugačiji život. Novine se pune pričama o studentima i kućanicama koje su se obogatile preko noći.

Međutim, kriptosvijet je mnogo više od spekulacije. Više je i od kriptofinancija koje se odnose na ulaganja u kriptovalute i njihovo uklapanje u portfelje financijskih imovina. Hrvati će u nadolazećim godinama, po običaju sa zakašnjenjem, shvatiti da će kripto i blockchain postati dio infrastrukture većine proizvodnji i tržišta, baš kao što se do danas dogodilo s klasičnim internetom.

Ekonomski lab zbog toga pokreće rubriku kriptoekonomika. Slijedi serija tekstova koji će tumačiti dublju ekonomsku pozadinu događaja u kripto i blockchain svijetu, i informirati o tome temeljitije nego bilo tko drugi.

«Otvoreno» kao indikator cjenovnog vrhunca

Počet ćemo s objašnjenjem da je fokus na kriptovalute i kriptofinancije bio korisna zabluda koja je pomogla afirmaciji i širenju kriptosvijeta i blockchaina kao najvažnije idejne i IT infranstrukture s početka XXI stoljeća.

Kada je HRT-ovo «Otvoreno» sredinom prosinca 2017. ugostilo 5-6 neobičnih mladića koji su pričali o stvarima o kojima ni voditelj ni publika nisu imali pojma, postalo je jasno da se sprema nešto veliko. Zbog toga je na Labu objavljena usporedba prošlogodišnje bitcoin manije s ranijim spektakularnim mjehurima, tulipmanijom iz 17. st., željezničkim mjehurom iz 19. st. i dot.com burzovnim mjehurom koji se pojavio na prijelazu dvadesetog u ovo stoljeće. Smatrali smo da se događaji koji su površno povezani s bitcoinom u nekom dubljem tehnološkom smislu mogu usporediti sa spomenutim događajima koji su obilježili prijelaze u nove tehnološke ere. Zaključak je glasio: «Bitcoin uza sebe nosi priču o novoj tehnologiji. Stoga je primjerenije uspoređivati ga s ranijim tehnološkim manijama (u nizozemskim tulipanima od tehnologije nije bilo niti t, barem koliko danas znamo). Na primjer, tehnološku potku imala je željeznička manija 1845. ili internet dot.com manija 2000.

Danas mnogi ljudi znaju da se tehnološka potka zove blockchain – niska mrežno ulančanih blokova podataka, lociranih na mnoštvu odvojenih računala, od kojih većinu navodno nitko ne može istovremeno hakirati (otud sigurnost). Ta niska predstavlja decentralizirani sustav pohrane i verifikacije podataka. Ljudi koji sjede za računalima nisu u istoj državi, ne pripadaju nekoj organizaciji, najvećim dijelom se međusobno ne poznaju, ne komuniciraju i ne postoji nitko tko može kontrolirati većinu.

Sustav se u doslovnom prijevodu naziva distribuirana “glavna knjiga” (distributed ledger ali ledger ovdje više znači mjesto pohrane podataka). Iako se proširio kao informatička podloga za verifikaciju i izvršenje transakcija prvom kriptovalutom, bitcoinom, taj model baze i upravljanja podacima veoma je brzo počeo služiti drugim kriptovalutama. Poslužio je i razvoju novih ideja i projekata, kojima je iz nekog razloga (npr. pouzdanost, sigurnost i mogućnost verifikacije bez centralnog «Velikog brata»), takva tehnološka podloga odgovarala. 

Novac ili sustav

Danas mrežom cirkulira više od deset značajnih kriptovaluta (Bitcoin (BTC)Bitcoin Cash (BCH)Bitcoin Gold (BTG)Cardano (ADA)Ethereum / Ether (ETH)Ethereum Classic (ETC)Litecoin (LTC)Ripple (XRP)Stellar Lumens (XLM)Tether (USDT)Tron (TRX)Zero-ex / 0x (ZRX)). Međutim, na bitcoin se i dalje odnosi više od polovice tržišne kapitalizacije kriptovaluta: umnožak cijene (vidjeti na početku teksta) i do sada izdane količine (malo više od 17 milijuna komada, a limit je 21 milijun do 2040.) daje umnožak od oko 110 milijardi dolara. Za one koje zanimaju besmislene usporedbe, tržišna kapitalizacija bitcoina približno je jednaka dva hrvatska BDP-a.


Širenje privatnog novca stara je opsesija mnogih ekonomista. Učinilo se da bi kriptovalute mogle realizirati njihovo davno intelektualno obećanje koje su do naših dana prenijele nove generacije IT entuzijasta.


Bitcoin i blockchain su prvenstveno privukli interes zbog pojave decentralizirano nastajućeg novca nad kojim omražene države i banke nemaju kontrolu. Širenje privatnog novca stara je opsesija mnogih ekonomista (i o tome ćemo pisati u ovoj rubrici). Učinilo se da bi kriptovalute mogle realizirati njihovo davno obećanje koje su do današnjih dana prenijele nove generacije IT entuzijasta. Ta veza nije slučajna, jer se tvorca bitcoina, tajanstvenog Satoshi Nakamota, na različite načine može povezati s jednim od vodećih ekonomskih liberala XX stoljeća, Friedrichom Hayekom . Međutim,  većina takvih poveznica je površna i paušalna. U samom bitcoin whitepaperu Hayek se ne spominje. Štoviše, uopće se ne razmatraju monetarna pitanja. Bitcoin whitepaper bavi se IT aspektom platnih tehnologija.

Stoga nije čudno da se mnogo prije cjenovnog vrhunca kriptovaluta potkraj 2017. moglo primijetiti da problem leži u tome što kriptovalute (za sada) ne mogu zadovoljiti sve tri funkcije novca onako kao što to čine danas dominantni novčani oblici. Naime, ako nešto služi kao spremnik vrijednosti i za obavljanje transakcija (platežno sredstvo), još uvijek ne znači da može poslužiti kao mjerilo vrijednosti (ovdje navedena kao treća, ali zapravo prva funkcija novca – ono što novac doista čini novcem). Pogledajte izvrstan tekst Bićanića i Deskara Škrbića o definiciji i ponudi novca u našoj seriji Povratak osnovama (Back to Basics, B2B br. 9).

Kriptovalute nisu mjerila drugih vrijednosti jer je «pravi novac» – dolari, euri – neophodan kako bi se u uz pomoć njihovih vrijednosnih jedinica odredila vrijednost drugih stvari, i samih kriptovaluta. Nešto u “pravome novcu” daje mu mističnu moć zbog koje služi kao referentna točka za mjerenje vrijednosti mnogih drugih stvari (numeraire).

Kriptovalute se nisu približile tom idealu iako se 2014. pojavio već spomenuti tether (USDT) čija je vrijednost vezana uz američki dolar, i koji bi kriptovalutama mogao pružiti stabilnu referentnu točku vrijednosti (postoje mnoge “prave” valute čija je vrijednost vezana uz neku od glavnih svjetskih valuta – na primjer, trenutno se oko 60 svjetskih valuta svojom vrijednošću uže ili šire veže uz euro).

Međutim, uz kriptovalutu tether povezane su kontroverze, o čemu će također biti riječi u ovoj seriji. Treba još jednom ponoviti činjenicu da se ova pitanja nisu otvarala u Nakamotovom whitepaperu, koji je pisan isključivo iz perspektive problema verifikacije platnih transakcija:

Izvadak iz Bitcoin Whitepaper Satoshi Nakamota

Divljanje vrijednosti u širokim rasponima nije spojivo sa širenjem valute, jer smo dakle navikli da novac ima defaultnu vrijednost: kada neku vrijednost uštedimo i pohranimo u novčanice, kovanice ili na račune, računamo da ćemo možda nešto malo izgubiti u oportunitetnom smislu (zbog inflacije i niskih kamatnih stopa), ali ako se sutra možemo probuditi s 50% manje stvarne vrijednosti u posjedu, hvala lijepo. Takav “novac” nam ne treba. Mogli smo onda kupovati tursku liru ili argentinski peso.

Kriptovalute se nisu osobito raširile niti kao sredstva plaćanja. Ljudi ih drže uglavnom u spekulativne ili čak kriminalne svrhe (ne bi li zameli trag), a svakome tko je odgovoran i nesklon riziku zabrinjavajuće zvuče informacije o raširenosti kriptovaluta kao sredstva plaćanja u kriminalnom, crnom dijelu interneta.

Treba spomenuti i neke tehnološke probleme koji u ranoj fazi stvaranja bitcoina, od kada nije prošlo ni deset godina, nisu bili predviđeni. Ogromni resursi (primarno električna energija) potrebni su za rudarenje novih jedinica kriptovalute te za verifikaciju i pohranjivanje transakcija. Slika pokazuje usporedbu kapaciteta obrade transakcija od strane sustava na kojima počivaju dvije kriptovalute (bitcoin i ethereum) i dva tehnološki tradicionalna platna sustava koja ne koriste blockchain. Jasno se pokazuje da IT potencijali novih distribuiranih sustava još nisu ni blizu potencijala tradicionalnih centraliziranih sustava:

Izvor: Altcointoday (2017)

Tehnološki problemi uključuju objektivne i percipirane operativne rizike. Burze kriptovaluta na kojima se povremeno događaju prevare i pljačke (tako je propala najveća burza bitcoina, japanski Mt. Gox), lisnice i mnoštvo drugih koncepata, ljudima su strani. U pozadini svega leži neprozirna informatička tehnologija koje se ljudi u pravilu i s razlogom plaše. Kako znati koju lisnicu odabrati i koliko “običan čovjek” treba učiti da bi napravio dobar, informiran odabir? Čini se kompliciranije od odluke u kojoj valuti se zadužiti i da li odabrati fiksnu ili varijablnu kamatnu stopu.

Osim toga, blockchain kao koncept formalno nepovezanih ali ulančanih verifikacijskih točaka na kojima se replicira isti podatak ide kontra historijske intuicije izrasle na iskustvu; ljudi su navikli na centralno mjesto – ujedno i brend i jamstvo sigurnosti – zbog čega su često takva mjesta pod kontrolom vlada ili privatnih kompanija sa snažnim brendovima i dugogodišnjom reputacijom kojima vjerujemo da znaju štititi podatke. U tom smislu na konceptualnoj razini nema razlike između Vise ili Mastercarda i zemljišno knjižnog odjela županijskog suda, samo su podaci i transakcije malo različiti. Ako nema središnje točke, koga će se prozivati, koga tražiti, gdje demonstrirati, kome pripremiti vješala, ako nešto pođe ukrivo?

U zamjenu za iluziju sigurnosti centralne podatkovne točke koja verificira i čuva spremni smo prihvatiti svakojake ludosti, uključujući i onu da je za verifikaciju vlasništva nad nekretninom u Zagrebu potrebno 60-ak dana dok se vrijeme potrebno za verifikaciju novčane transakcije unutar iste banke danas mjeri sekundama.

S gledišta “prosječnog gledatelja”, u emisjii «Otvoreno» koja je spomenuta na početku, gosti su pokušavali govoriti o sigurnosti, no ostali su upamćeni samo nekakvi uređajčići poput USB stikova i pojmovi kao što su «ključevi» koji se «čuvaju». U tome nije bilo ničeg privlačnog za prosječnog gledatelja koji već ima pune džepove ključeva (automobila, stana) i telefon kao i računalo pune šifri koje više ne stiže popamtiti (računala to sada čine umjesto njih, ali to je vrlo nesavršeno). A na to da zemljišne knjige nisu baš pouzdane naš čovjek je već navikao, jer se na isto navikao i otac i djed, a pradjed ih nije ni poznavao.

Unatoč prirođenoj inerciji u pogledu uporabe novca i institucija i čudnovatim obilježjima vrlog novog svijeta, u Hrvatskoj je sve više mjenjačnica kriptovaluta. Prema nekim izvorima, više od deset. Prvi je u posao ušao mladi poduzetnik Nikola Škorić, a nedavno je osnovana mjenjačnica FIMA Plus Milana Horvata, koja nudi širi spektar kripto usluga. To je prvi slučaj da je netko od tradicionalnih poduzetnika u financijskom sektoru ušao u ovaj biznis. Na samom kraju prošle godine osnovan je UBIK – Udruga za blockchain i kriptovalute, a postoji i nekoliko portala sa solidnim informacijama o kriptosvijetu.

Širom svijeta mnoštvo genijalnih informatičkih i matematičkih umova radi na otklanjanju spomenutih resursnih limita – smanjenju potrošnje struje i povećanju kapaciteta za obavljanje transakcija. Sve počinje pomalo sličiti početnoj razvojnoj fazi interneta 90-tih.


Koga će se prozivati, koga tražiti, gdje demonstrirati, kome pripremiti vješala, ako ne znamo centralnu točku odgovornosti?


Ne treba sumnjati da će ingenioznost ljudi (nakon brojnih neuspjeha i prevara) riješiti i pitanje resursnih ograničenja. Pri tome je manje važno kako će se kretati cijene kriptovaluta. Važnije je shvatiti glavnu poruku: kripto-priča se počinje seliti u društveni, ekonomski i politički mainstream.

U nastavku pokušavamo pokazati da nije riječ o kriptovalutama odnosno kriptonovcu, nego o širem konceptu kriptosustava koji će poput interneta od devedesetih godina prošlog stoljeća naovamo, postupno prožeti sve oko nas.

Dvije faze seljenja u mainstream

U proteklih nekoliko godina na djelu je brza transformacija kripto priče koja seli s tehnoloških, političkih i gospodarskih rubova u mainstream. Transformacija se može podijeliti u dvije faze.

Prva faza je obilježena eksponancijalnim rastom novih ideja i projekata te širenjem za sada divljeg ili polu-divljeg, ali novog (digitalnog ili kripto) tržišta kapitala. Kapital se prikuplja inicijalnim izdavanjem kovanica ili tokena – simbola vrijednosti udjela u kapitalu projekta. Umjesto IPO-a (engl. initial public offering) ključna riječ je postala ICO (engl. initial coin offering) iako je šteta da se nije proširio točniji koncept ITO-a (engl. initial token offering). Te simboličke vrijednosti se procesuiraju i čuvaju uz pomoć blockchain tehnologije.

ICO Tracker Condesk-a je od veljače 2014. do sada registrirao 860 ICO-ova prosječne pojedinačne vrijednosti 23 milijuna $ i kumulativne vrijednosti preko 20 milijardi. ICO-ovi su zabilježeni i u Hrvatskoj zahvaljujući partnerstvu Zagrebačke burze i estonske platforme Funderbeam, o čemu smo detaljno pisali prigodom prvih izdanja prošle godine.

Sve je još uvijek u povojima, ali se jako brzo razvija. Regulacija se također tek razvija i implementira, tako da su investitori izloženi iznimno velikim rizicima. Prospekata izdanja (informacija o izdanjima) često nema ili su rudimentarni (zovu se whitepapers, po uzoru na Nakamota i bitcoin), pa se investiranje ne preporuča nikome tko nije jako dobro upućen u područje i upoznat s konkretnim poduzetničkim poduhvatom koji se financira putem ICO-a.

Letimičan pregled projekata koji su prikupljali kapital putem ICO-ova otkriva o kakvim se potencijalima radi i koliko su stvari tehnološki i konceptualno različite u odnosu na IPO-ove. Naime, sve što zahtijeva sigurnu pohranu i pouzdanu obradu podataka uz prednost da nema centralnog mjesta jamstva i rizika (umjesto toga postoji mrežno jamstvo spontano koordiniranog mnoštva), a na čemu izrasta široko povjerenje, ima potencijal da postane dobar biznis uz pomoć distribuiranog ledgera odnosno blockchaina.

Na toj se podlozi očekuje širenje pametnih ugovora (engl. smart contracts), na čemu bi se mogle razviti blockchain zemljišne knjige i registri. Putem ICO-ova novac su prikupila ili prikupljaju poduzeća čiji je cilj poboljšati upravljanje zdravljem (Bowhead Health i Healthwizz– ogromne društvene uštede su moguće ako se pronađe čarobni app koji će nas spontano navesti da bolje brinemo o sebi). Razvijaju se burze freelancera – radnika budućnosti (Ethearnal) – na način koji ima ideju potpuno otkloniti problem neplaćanja. Pojavljuje se i kategorija socijalnog ICO-a, kao u slučaju projekta Beatrix čiji je deklarirani cilj eliminirati povremene nestašice energije u Africi.

Nabrajanje i predstavljanje ICO projekata moglo bi trajati unedogled (i time ćemo se baviti na stranicama kriptoekonomike). Za sada je važno uočiti da je svim ovim projektima zajedničko to što na neki način pokušavaju riješiti problem asimetričnih informacija i nedostatka povjerenja, pri čemu se tokeni/coini koriste kao simboli vrijednosti i povjerenja koji nisu plod običnih lajkova poput jeftine igre na društvenim mrežama. Tokeni su plod neke vrste ulaganja u igru – poduhvat – pri čemu svaki igrač ima nešto na bubnju, a to ne mora uvijek biti novac, što ga prisiljava na disciplinirano ponašanje.

Tako je na primjer nastala društvena mreža Steemit utemeljena na blockchainu koja ima ambiciju zamijeniti Facebook jer se na njoj može zarađivati na sadržaju.

U pozadini svega – dobro postavljenog poslovnog koncepta koji osigurava disiplinu, uzajamnu kontrolu i usklađene poticaje – leži odlučivanje u uvjetima nepotpunih informacija i disciplina dizajniranja optimalno poticajnih ugovora.

Klikni za link na Amazon

Mikroekonomska analiza se odavno bavi pitanjima optimalnog dizajna ugovora i usklađivanja poticaja. Otkad je problem zastupanja (npr. odnos vlasnik – menadžer ili općenito odnos nalogodavac – nalogoprimac) definiran kao jedan od temeljnih problema nepotpunih i asimetričnih informacija (engl. agency problem), ova pitanja su u samom središtu (teorijske i praktične) mikroekonomske i financijske analize. Samo je sada u kontekstu realnih blockchain projekata područje dobilo novi naziv – kriptoekonomika (u užem smislu).

Prema tome, uspjeh business case-a u kojem se token emitira s ciljem da postane valuta – mjerilo povjerenja i otklanjanja asimetrije informacija – u velikoj mjeri zavisi o optimalnoj ravnoteži poticaja sudionika poduhvata.

No, pojam kriptoekonomike još nije dovoljno dobro etabliran. Stoga može značiti svašta. Zbog toga ćemo ovo područje zvati kriptoekonomikom u užem smislu, a bavljenje širim gospodarstvom koje eksplozivno raste na blockchain tehnologiji, nazvat ćemo kriptoekonomikom u širem smislu.

Dakle, gdje informacije nisu potpune (informacije o nekim stvarima ne postoje – npr. ne znamo hoće li 15.4.2019. padati kiša) i/ili informacije postoje ali nisu ravnomjerno distribuirane (klasični slučaj informacijske asimetrije je mendažer koji s 99,99% sigurnosti zna da će sutra ujutro potpisati važan ugovor, a dioničari to ne znaju), postoje rizici, neizvjesnosti i prevare. Ako guglate čarobne riječi ICO scam, dobit ćete liste prijevarnih projekata. Dakle, nekadašnji lanci sreće i Ponzijeve sheme koji su pratili razvoj “normalnog” tržišta kapitala nastavljaju život u novim oblicima jer je ljudska priroda i dalje ista. Samo što se ljudi pred tom spoznajom dijele u dvije grupe. Jednu koja se zgraža i nasiljem želi zatrti svaki razvoj na čijim se rubovima razvijaju prevare. I drugu, mnogo razumniju skupinu, koja se također zgraža, ali dobrom regulacijom i kontrolom želi pospješiti razvoj kako bi pozitivne strane cijele priče u dugom roku prevladale nad negativnima.

I zemlje se mogu podijeliti prema tome koja grupa prevladava. U nas često prevlada prva.

Prigode i rizici su dakle oduvijek tu. Idu ruku pod ruku, i ljudi se na kraju uvijek nekako potrude izvući maksimum iz toga kaotičnog sukoba. Zbog toga sada promatramo drugu fazu seljenja kripto priče u mainstream – fazu kada nastaju veliki projekti koji donose ili obećaju donijeti veoma opipljive koristi za šire krugove ljudi. Projekti će se širiti ako prevlada druga grupa, ona koja dobrom regulacijom i kontrolom želi pospješiti razvoj kako bi pozitivne strane cijele priče u dugom roku prevladale nad negativnima.

Promislite još jednom o paraleli s dobom rađanja interneta (ovo je za moju generaciju koja se svega dobro sjeća). Nije li prošlo pet, deset i više godina od vremena kada ste otvorili prvu adresu elektronske pošte, do trenutka kada su Amazon, Google, Apple, Booking.com, Facebook ili netko šesti značajno proširili prostore vaših odabira i olakšali načine kako učite, obavljate transakcije, prodajete proizvode ili usluge, ili naprosto komunicirate s drugima?  I nije li i to bila još jedna faza ljudske povijesti koja ponavlja dobro poznatu činjenicu da s razvojem i novim prigodama dolaze i posve novi problemi koje treba rješavati (npr. fake news, vlasništvo i kontrola nad podacima i identitetima, razvoj digitalnih avatara i sl.).


Ljudi se dijele na dvije skupine: jednu koja se zgraža nad negativnim nus-proizvodima razvoja i nasiljem želi zatrti svaki razvoj na čijim se rubovima razvijaju prevare. I drugu, mnogo razumniju, koja se također zgraža, ali dobrom regulacijom i kontrolom želi pospješiti razvoj kako bi pozitivne strane cijele priče u dugom roku prevladale nad negativnima.


Tri znaka vremena

Na kraju preostaje kratko prikazati tri globalno važna projekta utemeljena na blockchainu zbog kojih mislimo da počinje prijelaz u mainstream fazu u kojoj će države i veliki subjekti iz privatnog sektora, ne samo financijskog, započeti ubrzanu prilagodbu kriptosvijetu.

  1. Transakcijsko-komunikacijske tehnologije: American Express i Ripple

Globalno važne banke Goldman Sachs i UBS još su pred nekoliko godina prve službeno objavile da prate razvoj blockchaina radi slutnje da se radi o prostoru novih poslovnih prigoda. U međuvremenu se pojavio niz nejasnih informacija o tome otvara li Goldman službeno trgovanje kriptovalutama ili ne (generalni stav banaka, osobito u EU, zasad je – ne). Bez obzira na to, proteklih godina se afirmirao pojam Fintech koji obuhvaća veoma široko područje digitalizacije i korištenja novih tehnologija u financijskom sektoru. Zapravo nije jasno što taj pojam uopće znači (može značiti sve što ima veze s financijama i tehnologijom), pa među takvim nejasnoćama i preširokim definicijama dobro dođe nešto konkretno kao ovo:

American Express je nedavno objavio da je sklopio partnerstvo s Ripple-om. Ripple-ovo tehnološko rješenje xCurrent omogućuje prijenos i trenutačnu komunikaciju između pošiljatelja i primatelja novca, što olakšava otklanjanje nejasnoća i pogrešaka koje su učestale u prijenosu. Ripple-ova inovacija omogućava da se prednosti blockchain tehnologije koriste posve odvojeno od kriptovalute, što blockchain platformu čini privlačnom pružateljima standardnih platnih usluga poput Amexa, koji operiraju u tradicionalnim valutama i ne žele obavljati transakcije posredstvom kriptovaluta. Odvajanje kriptovaluta od njihove informacijsko-tehnološke infrastrukture i nuđenje usluga autonomno na tržištu, nevezano uz kriptovalute, najbolje ilustrira u kojem dijelu posla trenutačno leže najveći potencijali.

  1. Financijski instrumenti povrh kriptovaluta: Svjetska banka izdaje blockchain obveznicu bond-i

Iako je Daimlerova korporativna obveznica izdana na blockchainu prošle godine navodno bila prva (nismo provjerili), kada Svjetska banka odluči izdati obveznicu na taj način, tada to ima posebnu težinu.

Svjetska banka je prošle godine pokrenula projekt istraživanja blockchain tehnologije naslutivši kako bi njena obilježja mogla biti od velike pomoći u globalnoj borbi protiv siromaštva, što je primarni mandat ove institucije. Ideja je logična ako se ima na umu da blockchain adresira dvije kritične razvojne prepreke: nedostatak povjerenja i visoke transakcijske troškove. Međutim, prva realizacija projekta događa se u tradicionalnoj vrsti financijskog posla. Australska banka CBA odabrana je za aranžera blockchain izdanja obveznice Svjetske banke (bond-i), koje će iznositi sedamdesetak milijuna dolara. To je svega oko 1 promil godišnjih potreba Svjetske banke za financiranjem. Relativno mala veličina posla pokazuje da su ovi projekti još u povojima, ali smjer je jasan, a i 70 milijuna nije baš malo novca.

Prve poznate kovanice, Lidijsko carstvo, cca 600. p.n.e.
  1. Regulacija: Liechstenstein ima zakon o blockchainu

Mnoge su države shvatile transformativne potencijale blockchain tehnologija i projekata. Na razne načine nastoje privući poduzetnike koji eksperimentiraju i realiziraju projekte vezane uz blockchain tehnologiju. U Europi se najčešće spominju Švicarska, Estonija i Malta. I susjedna Slovenija je u vladi Mire Cerara imala poseban projekt vezan uz ovu vrstu tehnologija. Slovenija je uspjela uzeti značajan dio europskog tržišta ICO-ova, a slovenski poduzetnici su vlasnici i jedne od najstarijih burzi kriptovaluta Bitstamp sa sjedištem u Luxemburgu.

Za sada se ove napore i informacije može promatrati sa skepsom. Radi se o državama koje ne odlikuju najviši standardi financijske transparentnosti i ima mjesta za strah da uz nedovoljnu regulaciju lihtenštajnskog tipa ide klasični koncept porezne i novčane oaze. Međutim, na razini načela, ideja da se stvori povoljan regulatorni okvir za blockchain poduzetništvo i predvidiva regulacija svakako je pozitivna. Najdalje je otišao Liechtenstein koji je donio Zakon o blockchainu, upravo kako bi stvorio povoljan i predvidiv okvir za ovu vrstu projekata. Sami prosudite kako ocjenjujete lihtenštajnski slučaj – pripadate li prvoj ili drugoj skupini.

Dakle, mainstream priča tek počinje. U sljedećih nekoliko godina slušat ćemo o velikim pričama koje će obećavati tehnološku (možda i psihološku i političku) transformaciju društva, ali od većine takvih stvari neće biti ništa. Mnogi veliki i obećavajući projekti završit će s glasnim treskom. Bit će uspjeha i velikih bogatstava, ali i prevara i padova do samoga dna. Dio javnosti, uplašen, tražit će da se sve zaustavi. Onaj drugi dio, uplašen ali svjestan da se svijet neće zaustaviti, tražit će da se sve pametno regulira i da se nastavi. Ponovit će se priča viđena stotinu puta kroz povijest, pa ako se povijest ponavlja, onda se može predvidjeti da će u ovoj zemlji, u kojoj uvijek prevlada prva grupa, stvari malo pričekati. Za nas su i pokrivene obveznice i sekuritizacija financijska avangarda iako se u svijetu te transakcije obavljaju više od stotinu godina.

Kao i kroz čitavu povijest, tehnologija će mijenjati svijet. Ona to neće činiti sama od sebe. Svijet mijenjaju ljudi spremni prigrliti nešto novo i nepoznato. Države i regulatori će se u svemu tome pokušavati snaći. Ponekad da bi pomogli, ponekad da bi odmogli, ali uglavnom kao dio kaotične i uzbudljive igre ideja i kapitala koja bolno i uzbudljivo nastavlja mijenjati svijet.