Erupcija optimizma na Wall Streetu

Objavljeno

Ilustracija: Boarding1now / Dreamstime; Powered by Genius / ICAM

Sukladno očekivanjima, FED je prvog dana veljače obznanio odluku o povećanju kamatnih stopa, ali ni to, kao ni pripadajuće (poslovično oprezne) izjave kreatora monetarne politike, nisu uspjele pokvariti raspoloženje investitora koji su cijene dionica gurnuli duboko na pozitivan teritorij

Ad
Ad

Priča o siječanjskom efektu („January Effect“) jedna je od neizbježnih tema na Wall Streetu početkom (svake) godine. U prvom je redu uvjetovana poreznim tretmanom dobitaka (i gubitaka!) od kapitala, zbog čega se brojni investitori odlučuju na likvidaciju gubitničkih pozicija u prosincu, a sve kako bi umanjili osnovicu za obračun poreza na kapitalnu dobit (za tekuću godinu).

Knjigovodstveni uvjetovani pritisak prodavatelja u pravilu ruši cijene dionica i intenzivira negativan trend, ali se na kraju godine cijeli proces naprasno resetira, otvarajući već početkom nove godine prostora za nove investicije.

Taj i takav siječanjski efekt ni ove godine nije izostao, ali je već nakon par dana postalo jasno kako ne može (barem ne u potpunosti) objasniti masovnu provalu optimizma na Wall Streetu, a kamoli intenzivan rast vrijednosti burzovnih indeksa širom svijeta. Doduše, siječanj je, ponajprije zahvaljujući psihologiji (specifičnim obrascima ponašanja ulagača) povijesno gledano jedan od (ponaj)boljih mjeseci za tržišta kapitala, ali i taj nas statistički kuriozitet teško može pripremiti na pojave poput ove ilustrirane grafikonom:

Meta, odnosno nekadašnji Facebook, nije neka no-name korporacija čijim se dionicama špekulanti nabacuju na marginama tržišta zaklonjeni od pogleda mainstream investitora; pred činjenicom da se njena tržišna kapitalizacija u svega tri mjeseca doslovno udvostručila, a od početka godine uvećala za gotovo 60%, svaki je statistički almanah nemoćan. Istini za volju Mark Zuckerberg je odustao od hirovite strategije prženja milijardi dolara na metaverse, što je vidno odobrovoljilo dioničare, ali Meta nipošto nije jedina dionica koja je u siječnju zablistala (dvoznamenkastim rastom cijene). Očito je nešto drugo po stvari. To drugo je po svoj prilici monetarna politika, ili još konkretnije, rašireno uvjerenje kako je FED stigao nadomak vrhunca uzlaznog ciklusa kamatnih stopa.

Termin pivot (ili u hrvatskom prijevodu zaokret) već mjesecima zaokuplja ulagače na Wall Streetu, no sada napokon tome u prilog idu i činjenice. Nakon najnovijeg povećanja kamatnih stopa (bitno skromnijeg intenziteta, za svega 25 postotnih bodova), realne kamatne stope nakon dugo vremena su poprimile – pozitivan predznak. Barem u kalkulaciji koja računa razliku između netom spomenute kamatne stope na federalne fondove (FED funds rate) i godišnje stope rasta temeljnog indeksa troškova života (Personal Consumption Expenditure), omiljenog indikatora središnje banke kada je inflacija u pitanju (ne uzima u obzir volatilne cijene hrane i energenata).

To smo posljednji puta imali prilike vidjeti još u prosincu 2019. godine. Naravno, pod pretpostavkom da su cijene u siječnju i veljači, sukladno očekivanjima, nastavile padati (jer se najnoviji podaci odnose tek na prosinac prošle godine). Nakon vrlo agresivne kampanje podizanja kamatnih stopa koja je proteklu godinu pretvorila u pravu agoniju (osobito za izdanja hi-tech sektora ovisna o cijeni kapitala), FED je napokon uspio zatvoriti taj jaz.

I što je osobito iz perspektive Wall Streeta još važnije, Jerome Powell na uobičajenoj press-konferenciji nije posebno istaknuo rast cijena dionica kao razlog za zabrinutost. Ovo potonje isprovociralo je erupciju oduševljenja, makar sve upućuje na to da uzlazan ciklus kamatnih stopa (trenutno u rasponu 4,50% – 4,75%) još uvijek nije završen. No oko toga se prvog, ali ni drugog dana veljače, nitko nije previše uzbuđivao. Bit će vremena za to, osobito ako se problem inflacijskih pritisaka pokaže tvrđim orahom.

A onda opet, gledajući stvari iz nešto duže vremenske perspektive, i stavljajući pritom po strani intenzitet rasta kamatnih stopa tijekom prošle godine, činjenica da su kamatne stope tek nekoliko postotnih bodova više od inflacije zapravo je odlika vrlo, vrlo – ekspanzivne politike. A to onda u najvećoj mjeri objašnjava optimizam na Wall Streetu. Pravo je pitanje koliko daleko FED namjerava ići, bilo da je riječ o terminalnoj kamatnoj stopi (najvišoj točki uzlaznog trenda), ili o vremenskom intervalu tijekom kojeg neće biti negativne korekcije kamatnih stopa. Ili još jednostavnije: kada će FED početi spuštati kamatne stope?

Ako je suditi na temelju brojki koje nudi CME FED Watch, već u studenome ove godine. Zamišljeni tajming mnogima još uvijek djeluje preuranjeno, no aktualan odnos snaga na tržištu ukazuje na jednokratno povećanje kamatnih stopa na idućem sastanku u ožujku, i nakon toga povratak na razinu s kojom je zaključena prošla godina. I tu se stvari bitno kompliciraju. Zašto bi FED već nakon pola godine (ili malo više) okrenuo ploču i krenuo s implementacijom (relativno) ekspanzivne monetarne politike?

Odgovor je, naravno – recesija. Na stranu činjenica da većina kreatora monetarne politike u ovoj godini ne očekuje nikakvo smanjenje kamatnih stopa. Na stranu i to što recesija baš i ne ide na ruku korporativnom sektoru jer u uvjetima niže potrošnje napada profitne marže, a u konačnici nagriza i percepciju vrijednosti kompanija u očima investitora. Problem, barem u ovom scenariju, jest da recesije možda i – ne bude.

Tržište rada se čini otpornijim nego inače, i ako zanemarimo tisuće otkaza uglavnom koncentriranih u nabujalom hi-tech sektoru, zasad ništa ne pokazuje da bi stopa nezaposlenosti mogla značajnije rasti. A onda posljedično i osobna potrošnja, koja je ključan sastojak ekonomske aktivnosti, ne bi trebala značajnije pasti.

Imamo, dakako, već dulje vremena na djelu inverziju prinosa (na američke državne obveznice), koja je dosad nepogrešivo najavljivala recesiju (8/8 omjer pokušaja i pogodaka).

Međutim, Campbell Harvey, idejni tvorac dosad nepogrešivog indikatora, misli da to ovoga puta neće biti slučaj. „Znanstvenik bi trebao znati ograničenja svog modela“, poručuje Harvey, ukazujući na scenarij koji bi doista mogao iznjedriti recesiju, a podrazumijeva nastavak agresivnog podizanja kamatnih stopa koje bi u potpunosti anuliralo teze iz prethodnog pasusa. Ali to definitivno nije scenarij na kojem investitori na Wall Streetu grade svoj optimizam.

Makroekonomiku na stranu, prema svim kriterijima siječanj je bio iznimno uspješan mjesec za Wall Street. Od 1990. godine naovamo S&P 500 indeks bilježi tijekom siječnja prosječnu stopu rasta od svega 0,1%. Čak i ako se riješimo predznaka, promatrajući isključivo intenzitet (apsolutne) promjene, prosjek od 3,6% je gotovo upola slabiji u usporedbi s impresivnih 6,2% rata za indeks u siječnju ove godine. Što nas dovodi do teorije siječanjskog barometra, prema kojoj pozitivan siječanj može poslužiti kao prilično pouzdana najava pozitivno intonirane godine u cjelini.

Konkretne brojke u određenoj mjeri podupiru dotičnu tezu: u tih 33 godine (za koje raspolažemo preciznim podacima), S&P 500 je u 19 navrata zaključio siječanj s pozitivnim pomakom, a potom u 14 navrata ostvario rast vrijednosti i na godišnjoj razini.

 

Što uopće nije loš rezultat (otprilike 74%). Ali možda još i važnija od toga je ilustracija koja, nakon prilično dugo vremena, sada nudi odmak od povijesnih iskustava. Relativno često smo je prikazivali tijekom prošle godine, ali nikad dosad nije izgledala ovako optimistično:

U nedostatku kristalne kugle, time ćemo se zasad morati zadovoljiti, makar bi pritom bilo uputno imati na umu da se siječanjska izvedba teško može multiplicirati; ovako izniman rast puno je češće anomalija, a puno rjeđe pravilo.

S ove strane Atlantika, Europska središnja banka se tek zahuktava, a kontinentalna tržišta kapitala svejedno bilježe još impresivnije stope rasta. U američkom slučaju tržišta su nepogrešivo nanjušila pad inflacije na bitno podnošljivije razine, što zasigurno zvuči ohrabrujuće u kontekstu najnovijih poteza europskih monetarnih vlasti. Nakon jučerašnjeg povećanja kamatnih stopa Europske središnje banke za 50 postotnih bodova, Christine Lagarde samouvjereno najavljuje barem još istovjetno podizanje ključnih kamatnih stopa u ožujku.

Puno toga će biti jasnije za mjesec dana, nakon što svjetlo dana ugleda novi set ekonomskih projekcija središnje banke, a do tada će biti i jasnije kojim intenzitetom jenjavaju inflacijski pritisci koji su, za razliku od zbivanja s druge strane Atlantika, u Europi iznjedrili dvoznamenkastu stopu inflacije prošle godine. „Teško mi je zamisliti scenarij u kojem nema mjesta novom povećanju kamatnih stopa u ožujku“, istaknula je Lagarde, podvlačeći odlučnost monetarnih vlasti da inflaciju svedu u prihvatljive okvire (što bliže ciljanoj razini od 2% godišnje). Inicijalne reakcije tržišta kapitala daju naslutiti kako se i u ovom slučaju bliži pivot, a to je, barem na nešto kraći rok, odlična vijest za dionice.