Estonija je porezno najkonkurentnija zemlja svijeta. Ta država ima kombinaciju niskih i jednakih poreza (flat tax). Tako glasi rezultat istraživanja američkogi Tax Foundation koji računa Međunarodni indeks porezne konkurentnosti zemalja OECD-a. U TOP10 su čak 4 zemlje iz regije Jadran-Baltik-Crno More, što je nagrada za njihove duboke porezne reforme.
TOP10 porezno najkonkurentnijih zemalja čine Estonija, Novi Zeland, Švicarska, Latvija, Luksemburg, Švedska, Australija, Nizozemska, Češka i Slovačka. U TOP10 su čak 4 zemlje iz regije Jadran-Baltik-Crno More koje su pri tome u proteklim godinama vrlo brzo sustizale Zapadnu Europu prema raznim mjerilima gospodarskog razvitka. Mjereno je ukupno 35 članica OECD-a. Na zadnjem je mjestu Francuska. Sjedinjene Američke Države je ovaj američki institut stavio tek na 30. mjesto.
Izvor: Tax Foundation, 2017.
Estonija ima najbolji porezni sustav na svijetu. Porez na dobit od 20% se plaća samo na distribuciju dobiti, dok se zadržana i reinvestirana dobit ne oporezuju. Porez na dohodak je jedinstvenih 20% (flat tax). Porez na imovinu se odnosi samo na vrijednost zemljišta, umjesto na vrijednost nekretnine odnosno kapitala. Također, Estonija ima teritorijalni porezni sustav (za razliku od SAD-a). Stoga su estonske kompanije oslobođene plaćanja poreza u zemlji za profite koje ostvare izvan zemlje.
Međunarodni indeks porezne konkurentnosti (International Tax Competitiveness Index – ITCI) mjeri razinu konkurentnosti i neutralnosti poreznih sustava zemalja OECD-a. Metodologija mjeri 42 varijable kroz 5 kategorija porezne politike – porez na dobit, porez na dohodak, porez na potrošnju (PDV), porez na imovinu i međunarodna porezna pravila. Koriste se različiti izvori kao što su: 1. PricewaterhouseCoopers Worldwide Tax Summaries, 2. Ernst & Young International Tax Guides, 3. Deloitte International Tax Source i dr.
Metodologija nagrađuje niske i proporcionalne porezne sustave jer manji porezi potiču rast poslovnog sektora. Proporcionalno oporezivanje uvodi jednakost kroz jedinstvenu (graničnu) stopu, uz mali ili nepostojeći broj izuzeća, olakšica i poticaja. Na tim načelima su počivale poznate flat tax reforme koje su provele gotovo sve zemlje Srednje i Istočne Europe. Flat tax sustavi su bazično neutralni spram porezne baze jer ne iskazuju preferencije ovisno o dohodovnim razredima. Takvi sustavi minimiziraju ekonomske distorzije za razliku od progresivnog oporezivanja s više graničnih stopa kao u Hrvatskoj. Također, neutralni porezni sustavi ne preferiraju potrošnju u odnosu na štednju. Osim poreza na dohodak, gleda se i visina doprinosa. Sve se zajedno računa kao porezno opterećenje rada. Ono je 54% u Belgiji, a samo 7% u Čileu (Čile je najrazvijenije gospodarstvo Južne Amerike).
Tax Foundation se oslanja i na Doing Business metodologiju u kontekstu plaćanja poreza. Pritom se gleda ne samo broj već i učestalost plaćanja (općih) poreza, doprinosa i neporeznih davanja (od kojih su mnoga zapravo porezi).
Tax Foundation u svojem izvješću donosi i pregled poreznih stopi u svih 35 mjerenih članica OECD-a. Tako primjerice najviši porez na dobit ima SAD (koji planira veliko porezno rezanje), dok najnižu stopu ima Mađarska (9%). Mnogo je zemalja čiji granični porez na dohodak prelazi 50%, dok je na drugoj strani Latvija.
Tax Foundation nastoji uzimati svježe podatke za godinu na koju se izvješće odnosi. Ipak, ističu kako izvješća ne mogu odražavati porezne promjene u zemljama s brzim reformama.
Uvijek se postavlja pitanje kakva je važnost ovih rezultata za Hrvatsku. Porezna politika se odgovorno može voditi samo uz prethodno planiranje i reduciranje rashodovne strane proračuna kroz strukturne reforme. To se pogotovo odnosi na pitanje poreznog rasterećenja rada, koje je nemoguće bez strukturnih reformi kao što je preispitivanje organizacije mreže bolnica i stečenih mirovinskih prava.
Prioriteti bi trebali biti u snižavanju visokih stopa doprinosa i ukidanju granične progresivne stope poreza na dohodak koja sada iznosi 36% (i uvećava se za prirez). Porez na dobit je sada konkurentan, ali se može sniziti. PDV pak ostaje vječna tema. Njegovo smanjenje vjerojatno ne bi dovelo do očekivanih sniženja cijena koliko do gubitka prilike za bavljanje fiskalnim prioritetima vezanim uz trošak rada, što kao što je ranije rečeno ovisi o provedbi vrlo dubokih reformi.
Usporedba sa Estonijom nije samo pitanje visine poreza. Postavlja se i pitanje složenosti poreznih pravila. Estonija ima digitalizirane porezne prijave, a obrasci sadrže mnogo manje podataka nego hrvatski. Kombinacija poreznih rezova i pojednostavljenja poreznih obveza nudi odgovore o pravcima nastavka porezne reforme. Ova metodologija je dovoljno jasna za otkrivanje konkretnih rješenja.
Autor je predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize i u tekstu iznosi osobne stavove.