Podsjetimo: kada su pred godinu dana objavljivani podaci o realnim BDP (prilagođenim za razliku u razinama cijena – prema tzv. paritetima ili standardima kupovne moći) po stanovniku, prvo je ispalo da je Rumunjska prestigla Hrvatsku ali je naknadno BDP za Hrvatsku malo revidiran prema gore pa smo morali dočekati jučer objavljen podatak za 2017. da dobijemo definitivnu potvrdu: realni BDP po stanovniku u Rumunjskoj sada iznosi 63% prosjeka EU, dok je Hrvatska na 61%.
Na slici su za svaku zemlju prikazana dva podatka. Plavi stupac pokazuje razinu realnog dohotka (BDP-a) po stanovniku prije krize (2007.), a narančasti stupac prikazuje zadnji podatak (2017.). Tako se može pratiti put koji je u odnosu na prosjek EU prošla svaka zemlja u razdoblju od jednog desetljeća 2008.-2017. To razdoblje je zanimljivo zbog toga što je obilježeno najvećom gospodarskom krizom nakon Drugog svjetskog rata.
Hrvatska je prije krize bila i ostala na 61% EU prosjeka što praktički znači da se realni dohodak po stanovniku kretao istim tempom kao u EU, u prosjeku. Taj podatak međutim ne govori ništa o tome jesu li se promjene događale zbog rasta brojnika (realan dohodak) ili nazivnika (broj stanovnika). Iz drugih statističkih izvora znamo da se u Hrvatskoj broj stanovnika smanjuje, dok se u EU povećao s 500 na oko 512 milijuna u promatranom razdoblju.
Izvor: Eurostat
Međutim, broj stanovnika se smanjuje i u Rumunjskoj; prema Eurostatu, proces se odvija brže nego u Hrvatskoj. Od 2007. do 2017. pad broja stanovnika iznosi oko 7%, dok u Hrvatskoj isti podatak iznosi oko -4%. Međutim, u Rumunjskoj je i brojnik (BDP) brže rastao, tako da je ta zemlja napravila velik pomak što se tiče realnog BDP po stanovniku: s 44% prosjeka EU, na 63%. To je ujedno najveći pomak (konvergencija) koji je zabilježila neka bivša socijalistička država u proteklih deset godina.
Za Rumunjskom slijedi Litva koja je rasla sa 60 na 78% prosjeka EU, zatim Poljska s 53% na 70%, a rezultati nisu loši i za većinu drugih nekadašnjih tranzicijskih zemalja osim za Sloveniju. Slovenija je pred deset godina od svih država Nove Europe bila najbliža EU prosjeku (87%) ali se u međuvremenu od njega udaljila (85% 2017.) dok je titulu najuspješnije bivše socijalističke države preuzela Češka. Ona je s dostignutih 82% prosjeka EU 2007. bila znatno iza Slovenije, dok je danas daleko ispred nje (na 89%).
Prema uspjehu brzine konvergencije (približavanja prosječnoj europskoj razini razvoja) samo se jedna država izvan EU može usporediti s najuspješnijim zemljama Nove Europe. Riječ je o Turskoj, čiji je realni BDP po stanovniku povećan s 47% 2007. na 65% 2017.
Iako i Rumunjska i Turska imaju dosta napete modele rasta koji će se vrlo vjerojatno ubrzo iscrpiti, njihov uspjeh u prestizanju Hrvatske u ovom stoljeću otvara pitanje tko je sljedeći u pretjecajnoj traci, tko će zaobići Hrvatsku. Kako je Hrvatska «zaglavila» na 61% prosjeka EU i nije se pomaknula u razvojnom smislu već cijelo desetljeće, postavlja se pitanje koliko će zemljama poput Bugarske ili Crne Gore trebati da nas dostignu.
Bugarska je konvergirala s 40 na 49% prosjeka EU od 2007. do 2017., pa će prosječnim tempom sustizanja od cca 0,9 postotnih bodova na godinu sustići Hrvatsku oko 2030. Hrvatska će tada postati relativno “najsiromašnija” država članica EU (posve je pogrešno govoriti o “siromaštvu” jer se može relativno zaostajati i ako se bilježi rast u slučaju da drugi rastu brže).
No, do tada bi i neke druge balkanske države mogle postati članice EU pa se postavlja pitanje koliko će dugo Hrvatska biti razvijenija od njih. Sustizanje Hrvatske bi oko 2040. moglo poći za rukom Crnoj Gori koja je konvergirala s 39% prosječne EU razine 2007. do 46% 2017. Ostalim državama Balkana to ipak neće poći za rukom do polovice stoljeća, tako da bi ulazak Srbije, BiH i Makedonije u EU u sljedećih dvadesetak godina za Hrvatsku mogao predstavljati posve subjektivnu ali dobrodošlu utjehu.
Naravno, pretpostavka svih takvih kalkulacija je da se Hrvatska neće mijenjati i da će nastaviti s besprizornim amaterskim politikama, populizmom i otporom društvenoj i gospodarskoj modernizaciji, a sjećanja na vremena kada se još vjerovalo da bi se Hrvatska mogla natjecati sa Slovačkom, Mađarskom ili Litvom ostat će blijeda u sve slabijim sijedim glavama tada sedamdeset i osamdesetogodišnjaka koji će oko 2040. tek mutno pamtiti nadu iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
Ljudi vole natjecanja, pa tako i ova statistička, no u priči ispričanoj na slici sadržano je mnogo više od pukog natjecanja. Podaci pokazuju da se razvojni odnosi u razdobljima od jednog desetljeća jako mijenjaju, pogotovo kada su desetljeća burna kao ovo proteklo. Grčka je eklatantan primjer u povijesti rijetko zabilježenog razvojnog gubitka: realan dohodak po stanovniku sunovratio se s 93 na 67% EU prosjeka u samo deset godina. Cipar je također zabilježio veliki pad s 4% iznad na 16% ispod EU prosjeka od 2007. do 2017. Samo malo bolje je prošla Španjolska. Značajnija zaostajanja zabilježili su i Italija i Portugal.
Zanimljivo je da se pogoršanja pozicija u odnosu na EU prosjek bilježe i među bogatijim zemljama članicama EU kao što su Nizozemska i Finska (po 10 bodova), a samo malo manje je zaostalo Ujedinjeno Kraljevstvo koje odozgo pada prema EU prosjeku i sada je ostalo samo 5% iznad prosjeka (naspram prednosti od 12% iz 2007.). Manja zaostajanja zabilježena su u Francuskoj i Švedskoj, dok je Belgija kao i Hrvatska bila na istoj relativnoj poziciji kao 2007., s tom razlikom što je realni dohodak po stanovniku tamo otprilike dvostruko veći: podatak za Belgiju je 17% veći od prosjeka EU.
Osim većine bivših socijalističkih zemalja, najveći napredak u deset godina među bogatijim državama članicama zabilježile su Irska, Njemačka, Danska, Austrija i Malta.
Zanimljivo da je EU kao cjelina relativno uspješna u svijetu iako se to živeći u EU i prateći medije nikako ne bi moglo pogoditi. Prednost SAD-a i Japana je smanjena; SAD-a s 52% na 45% iznad prosjeka EU, a Japana s 9% na 5%. Topi se i prednost Norveške (premda je Norveška mnogo razvijenija od EU prosjeka a i zavisi o cijeni nafte), dok su Švicarska i Island u odnosu na EU prosjek ostali približno tamo gdje su bili pred desetak godina.
Prikazani podaci nisu jako precizni i često se revidiraju jer sadrže i pogrešku mjerenja BDP-a i pogrešku usporedbe razina cijena u različitim zemljama. Zbog toga se povremeno dogode naknadne revizije. Tako se prošle godine pokazalo da Rumunjska još nije bila sustigla Hrvatsku iako je inicijalno bilo tako objavljeno. Slično se dogodilo s odnosom razvijenosti EU i Japana pred dvije godine. Unatoč određenim pogreškama i naknadnim revizijama, dugoročni trendovi i relativni odnosi su neumoljivi i točno su takvi kakvi su prikazani na slici. Grčka se doslovce raspala, Cipar malo manje, Italija ima ozbiljne probleme, Hrvatska stoji u mjestu, većina drugih bivših socijalističkih zemalja jako (relativno) napreduje, a Irska, Njemačka i Austrija, ne slučajno destinacije naše emigracije, vuku naprijed.