FED još uvijek ne razmišlja o redukciji monetarnog stimulansa

Objavljeno

Izvor: Pexels

Famozni dot-plot grafikon, koji nudi projekcije kretanja kamatnih stopa iz perspektive monetarnih vlasti, ne upućuje na značajnije promjene prije 2024. godine, no u svjetlu snažnog gospodarskog oporavka u ovoj godini (i rastućih inflacijskih pritisaka), investitori se pribojavaju scenarija u kojem će promjena kursa monetarne politike uslijediti – puno prije

Ad
Ad

Mjesecima uoči američkih predsjedničkih izbora u studenome prošle godine analitičari su detaljno secirali predizborna obećanja dvaju ključnih kandidata, pokušavajući predvidjeti reakcije investitora ( ovisno o konačnom ishodu izbora). Premda nas povijest uči kako su takvi pokušaji mahom uzaludni, jer se naizgled suvisla izborna kombinatorika počesto pokazala posve promašenom, ta činjenica nipošto nije obeshrabrila svu silu autora i medija da svojski prionu na iscrtavanje mogućeg kursa burzovnih indeksa i buduću izvedbu pojedinih dionica ili cijelih segmenata tržišta.

Pritom je najbanalnija distinkcija podrazumijevala da bi aktivnija rola fiskalne politike (uz neizostavne preferencije zelenog predznaka), svojstvena kandidatima Demokrata, mogla poljuljati povjerenje investitora i zatomiti njihov optimizam. Uostalom, tada još uvijek samo bivši potpredsjednik Joe Biden jasno je dao naslutiti promjene na planu porezne politike u smjeru agresivnijeg oporezivanja kapitala, bilo kroz porez na kapitalnu dobit (i brojne inačice iste), ili kroz višu poreznu stopu na dobit korporativnog sektora. Rezon nove administracije ne predstavlja nikakvo iznenađenje, jer fiskalne intervencije nisu besplatne (unatoč rekordno niskoj cijeni kapitala), ali je zato aktivnija uloga države, koja usto podrazumijeva i agresivniju primjenu regulatornih tijela, (barem nominalno) loša vijest za tržište kapitala.

Pa ipak, nepunih pola godine kasnije, Wall Street Journal (čijim se kolumnistima nisu pretjerano svidjeli socijalistički planovi novog predsjednika) je objavio rezime prvih 100 dana aktualne administracije: promatrajući je kroz prizmu zbivanja na Wall Streetu, riječ je o „najboljem startu predsjedničkog mandata još od vremena Franklina Roosevelta“. Od inauguracije 20. siječnja S&P 500 je namaknuo dvoznamenkasti rast vrijednosti (+11%), što je još uvijek znatno slabije od 80% iz 1933. godine, koliko je svojedobno zabilježio Roosevelt (zahvaljujući iznimno niskoj bazi, nakon kraha u jeku Velike depresije), ali i dvostruko bolje od Donalda Trumpa koji je nedvojbeno slovio za business friendly predsjednika, k tome opsjednutog kretanjem burzovnih indeksa (u njegovoj pojednostavljenoj interpretaciji ekonomske misli, izvedba burzovnih indeksa figurirala je kao vjeran odraz ekonomske aktivnosti). Biden se tako našao u poziciji (proglasiti ga zaslužnim za eksplozivan rast bilo bi posve deplasirano) da posvoji činjenicu kako je u prvih 100 dana njegova mandata S&P 500 ostvario čak trostruko veći rast u odnosu na prosjek (+3,2%), evidentiran u nepunih 100 godina, dosegnuvši pritom čarobnu granicu od 4.000 bodova.

Činjenica koju će povijest vjerojatno zapamtiti kao zanimljivu crticu u biografiji Joe Bidena zapravo je tek kuriozitet trivijalnog karaktera i navodi na pogrešan zaključak, jer ključni protagonist na Wall Streetu u ovome trenutku nije Joe Biden (unatoč kreditu koji zaslužuje zbog implementacije stimulativnog paketa mjera fiskalne politike), već – Jerome Powell. Prvi čovjek središnje banke po definiciji radnog mjesta vedri i oblači financijskim tržištima, posebice u ovako delikatnom trenutku kada FED balansira između dva ekstremna scenarija procjenjujući kolika je doza monetarnog stimulansa doista potrebna domaćoj ekonomiji. Pretjerano ekspanzivna monetarna politika povlači za sobom mogućnost nekontroliranog razbuktavanja inflacije, dok prerano stezanje može ugušiti oporavak i proširiti output gap, odnosno jaz između stvarnog i potencijalnog (teoretski ostvarivog) ekonomskog rasta.

Svojevrsni ples na žici monetarnih vlasti zasad itekako ide na ruku investitorima: iznimno ekspanzivna monetarna politika, oslonjena na rekordno niske kratkoročne kamatne stope i kontinuirani otkup državnih obveznica (i inih vrijednosnih papira) s ciljem kontrole krivulje prinosa (pritiska na dugoročne kamatne stope), itekako opravdava omjer rizika i prinosa, te čini dionice vrlo traženom robom. No pravo je pitanje – do kada? Powell i njegovi kolege zasad tek uporno odbacuju mogućost zaokreta monetarne politike u skoroj budućnosti. Primjerice, aktualna zbivanja na tržištu rada Powel naziva „ohrabrujućima“, ali pritom ističe kako postoji još podosta prostora za poboljšanja (u usporedbi s brojkama koje su prethodile pandemiji). Slično je i inflacijom, koju FED označava „prolaznom“, unatoč činjenici da je godišnja stopa inflacije, mjerena indeksom potrošačkih cijena (CPI), u ožujku iznosila 2,6%, dosegnuvši najvišu razinu od kolovoza 2018. godine.

Iza visoke tolerancije na inflaciju stoje dva razloga. Prvi, onaj konkretniji, uzima u obzir utjecaj cijena sirove nafte, koje su u proteklih godinu dana (zahvaljujući niskoj bazi) dramatično porasle. Otuda i etiketa „prolaznog rasta“, koju potvrđuje i core CPI kategorija, koja isključuje utjecaj nestabilnih cijena hrane i energenata, i (zasad!) ne upućuje na izraženije inflacijske pritiske.

No drugi razlog je puno važniji, a odnosi se na odlučnost kreatora monetarne politike da svjesno dopuste blago pregrijavanje gospodarstva, čak i po cijenu nešto više inflacije, kako bi zatvorili output gap i vratili krivulju gospodarskog rasta na putanju potencijalnog BDP-a. Potonja spoznaja izaziva vidnu nervozu kod dijela investitora (i komentatora), u strahu od nekontroliranog rasta inflacije, no umjesto konkretnog tajminga, („ne još“, unisono odgovaraju kreatori monetarne politike), Powell navodi tek obrazac prema kojem će se središnja banka postupno smanjivati intenzitet monetarnog stimulansa.

Prema tom scenariju, FED će najprije najaviti promjene u programu otkupa financijskih instrumenata, potom te promjene provesti u praksi, i tek nakon toga se okrenuti podizanju kamatnih stopa. Ovo potonje, prema aktualnim procjenama članova Odbora za monetarnu politiku (FOMC), trebalo bi se dogoditi tek 2023. godine. Naime, famozni dot-plot grafikon, s projekcijama kretanja kamate stope na federalne fondove (fed funds rate), pokazuje tek jednog odmetnika (među članovima FOMC-a) koji očekuje ranije povećanje kamatnih stopa, i to tek tijekom 2022. godine. Većina ne očekuje nikakve promjene barem do 2024. godine, što je prilično optimističan pogled na aktualna zbivanja. Ili pesimističan, ovisno o perspektivi. Za američku ekonomiju (i tržište rada) to znači još nekoliko relativno mršavih godina, ali za investitore, to je još nekoliko godina rekordno niskih kamatnih stopa i jeftinog kapitala.

Naravno, budući razvoj događaja može isprovocirati i rapidnu reviziju aktualnih projekcija. Uostalom, pozicioniranje investitora daje naslutiti kako se, u uvjetima impresivnog gospodarskog rasta, pripremaju za scenarij u kojem će povećanje ključnih kamatnih stopa uslijediti (puno) prije od očekivanog (što bi moglo uvelike promijeniti raspoloženje na Wall Streetu). Stoga je pravi trenutak da ponovo u priču uključimo CME FED Watch, poznati alat koji temeljem kretanja terminskih ugovora na kamatne stope otkriva očekivanja ulagača. Krajem studenoga prošle godine, CME FED Watch nije davao nikakve šanse scenariju povećanja kamatnih stopa FED-a do kraja 2021. godine. Pet mjeseci kasnije, šanse za takav scenarij polako (ali sigurno!) rastu: oko 15% za jednokratno povećanje kamatnjaka od 0,25 postotnih bodova, te mizernih 0,5% vjerojatnosti za scenarij podizanja kamatnih stopa od 0,50 postotnih bodova.

Šanse da središnja banka odluči podići kamatne stope i prije sastanka u prosincu trenutno se vrte oko 12%, pa u tom svjetlu valja sagledavati i tek neznatno veću vjerojatno identičnog ishoda u prosincu. Riječ je ponajprije o oprezu dijela investitora, koji ne žele da ih iznenadna promjena kursa središnje banke uhvati na krivoj nozi. Obzirom na intenzitet ekonomske aktivnosti koji je ugodno iznenadio i najveće optimiste, nije teško zamisliti scenarij u kojem svjetlija krivulja na grafikonu (vjerojatno povećanja kamatnih stopa do kraja ove godine) nastavi s rastom i idućih mjeseci, prisiljavajući središnju banku da ažurira zasad vrlo benignu intonaciju aktualnih dot-plot projekcija. Konačan ishod će, naravno, ostaviti vrlo opipljive posljedice, ne samo po Wall Street, već i financijska tržišta širom svijeta.

Bitcoin kao sredstvo zaštite od inflacije?

Popularnost bitcoina, koji je sredinom travnja (barem za kratko) preskočio granicu od 60 tisuća dolara, objašnjava se gotovo beskonačnim nizom kojekakvih argumenata. Makar nemaju svi jednaku težinu (pa ni realne temelje), većina predviđa svijetlu budućnost za digitalne (kripto) valute među kojima je bitcoin nedvojbeno najpopularniji. I dok je u ovom trenutku nemoguće procijeniti u kojem će se smjeru cijela priča razvijati, minuli je rast prilično jednostavno objasniti, te ga označiti logičnim ili sasvim očekivanim.

U tom verbalnom nadmetanju generala poslije bitke, apostoli digitalnih valuta prilično su glasni i zadovoljno trljaju ruke zbog činjenice da su se optimistične prognoze uistinu i obistinile. Samo tijekom prošle godine vrijednost bitcoina u odnosu na dolar doslovno se učetverostručila, dok se brojka za ovu godinu (unatoč recentnom padu) kreće oko spektakularnih 90%. Ono što slijedi je manje konvencionalno objašnjenje pozitivnog trenda, izvedeno iz pretpostavke kako su se u igru uključili institucionalni (veliki) igrači, tretirajući bitcoin kao anti-inflacijsku aktivu, na tragu role koju s vremena na vrijeme igra zlato, primamljiva destinacija za dio ulagača koji se pribojava rapidnog rasta inflacije. U ovoj priči bitcoin zapravo figurira kao oklada na scenarij koji podrazumijeva rast inflacije (utjelovljen rastom prinosa na desetogodišnje američke državne obveznice), i uglavnom je sveden u konvencionalne okvire financijskih tržišta, uz uobičajenu napomenu – korelacija  ne podrazumijeva nužno kauzalnost. Drugim riječima, bitcoin se, još od početne faze pandemije koronavirusa, možda percipira kao solidno sredstvo zaštite od inflacije, i možda upravo ta zamišljena osobina u ovome trenutku predstavlja njegovu najveću snagu. Jedno je sigurno – grafikon vrlo uvjerljivo priziva upravo taj argument.

 

NOVO PITANJE NA STRANICI KOLEKTIVNA INTELIGENCIJA: Hoće li FED podići ključne kamatne stope tijekom 2021. godine?

DA

NE