FED: no surprises

Objavljeno

Foto: Aaron Kohr / Dreamstime

Ad
Ad

Američki FED je na jučerašnjem sastanku odlučio ignorirati tri loše vijesti koje su zadnjih dana dominirale globalnim financijama i sukladno očekivanjima najavio početak smanjenja pandemijskog programa otkupa obveznica (120 milijardi $ na mjesec) prije kraja godine. Podsjetite se najava iz teksta Maria Gatare početkom rujna.

Štoviše, čak devet članova Federalnog odbora za operacije na otvorenom tržištu predviđa početak povećanja kamatnih stopa tijekom 2022. To je porast u odnosu na sedam iz srpnja.

Briga zbog povećane inflacije potaknula je FED da isporuči najavu koju je u najavi najave (to je kao ono: na putu prema putu) obećao u srpnju, iako su tri čimbenika neizvjesnosti u međuvremenu opteretila globalno gospodarstvo:

Dug Evegrandea prelazi 300 milijardi dolara (oko 5 hrvatskih godišnjih BDP-a), ali samo oko 20 milijardi je u rukama međunarodnih ulagača (u Europi su to uglavnom klijenti najvećih asset managera UBS-a i Amundia), pa su mogućnosti prelijevanja krize izvan Kine u kratkom roku ograničene. Iako je Mario Gatara na Labu procijenio i skrivene kanale utjecaja preko kriptotržišta, opći je stav da je Evegrande unutarnja kineska stvar. Središnja banka Kine ubrizgala je ogromnu likvidnost u bankarski sustav i pronađen je način za isplatu kupona obveznica za sljedećih nekoliko dana (!). Pitanje restrukturiranja ovog korporativno-nekretninskog diva vraćat će se na stol na tjednoj bazi i svi su svjesni da Evergrande može biti simptom dublje krize kineskog tržišta nekretnina. To može uzdrmati drugo najveće svjetsko gospodarstvo, a onda se, posredno, preliti i na svijet. Međutim, za tu vrstu brige je prerano. Uostalom, i 2007./08. prošla je puna godina dana od početka krize na tržištu nekretnina u SAD-u do Lehman momenta. A ako bi se nešto neočekivano počelo događati u narednim tjednima, ima dovoljno vremena za promjenu najave. Ne zaboravimo: FED se još uvijek samo igra s najavama, a ne vuče poteze (iako treba imati na umu da su njihove najave kredibilne – centralne banke ne odustaju tako lako).

  • Brzi post-lockdown uzlet usporava

To je potpuno očekivano: normalizacija rasta. SAD se oporavio od lockdown-recesije mnogo brže od EU . Utoliko je manje vjerojatno da će moći dugo držati vrlo visoke stope rasta. Brigu zbog usporavanja ublažio je podatak da su zalihe sirove nafte zadnjih tjedana padale brže od očekivanja. To znači da je potražnja za energentima koja zavisi o tempu globalnog gospodarskog oporavka vrlo živahna.

  • Američka ministrica financija Janet Yellen već danima panično poziva Kongres da izglasa povećanje zakonskog ograničenja na američki javni dug kako bi se fiskalna ekspanzija mogla nastaviti (i podmiriti ugovorene obaveze države)

Tržišta su do sada potpuno ignorirala njezine panične najave (u kojima je spominjala čak i bankrot države), a ministricu sada ignorira i FED. Nitko ne može ili ne želi zamisliti situaciju da Kongres ne podigne limit na javni dug i time uzrokuje veliki val neplaćanja. Uostalom, sve je već viđeno: politički folklor oko limita na dug ponavlja se svakih nekoliko godina i uvijek se izglasa povećanje. Mogli bismo spekulirati i o tome da će FED-ova odlučnost u smjeru monetarnog stezanja posredno potaknuti kongresnike da se ne igraju vatrom računajući da će plima novca pokriti sve njihove političko-financijske probleme i zakriliti ih od neposredne političke odgovornosti za državne financije (političari obožavaju na taj način koristiti centralne banke).

Tržišta su u takvoj konstelaciji uglavnom ignorirala FED. To je znak da nije bilo nikakvog iznenađenja. Sve kao u pjesmi Radioheada: No alarms, no surprises. Cijena nafte je očekivano rasla, rasli su i američki dionički indeksi oko 1% (već su se ranije iskorigirali oko 5% od početka rujna, što zbog Evergrandea, što zbog očekivanja FED-a, pa je sve već bilo ugrađeno u cijene); 10-godišnji prinos na državne obveznice tvrdoglavo se dugo drži na 1,3% (što je zapravo dobra vijest jer znači da ne reflektira nikakav poremećaj inflacijskih očekivanja ili zabrinutost zbog problema Yellen s limitom na javni dug), a dolar je blago ojačao nakon objave probivši spram eura ponovo onih 1,17. Dok masa investitora nastavlja uobičajenom kolotečinom (kao u pjesmi Radioheada: Such a pretty house, such a pretty garden), mali broj tragača za lehmanima, koji iz daljine uvijek čuju ticking time bomb, nastavlja čekati svojih pet minuta.

No, sve što bi ovaj put mogli dočekati vjerojatno će biti nastavak kolebanja i moguće korigiranje relativnih cijena financijskih imovina, nipošto ne i perfect storm. Fiskalne i monetarne politike i dalje su ekspanzivne. Ne zaboravite da ovdje nije riječ o restrikcijama, nego o usporavanju monetarne ekspanzije, što se zove tapering (sužavanje). Posvuda imamo post-lcokdown gospodarski rast koji se još nije ispuhao, jer neka gospodarstva poput Njemačke i Italije tek se iduće godine mogu nadati prestizanju razina aktivnosti iz 2019. ECB će zbog toga kasniti za FED-om u ciklusu taperinga najmanje godinu do dvije (ECB-ov program PEPP težak je 1,85 bilijuna eura i istječe 31.3.2022. uz mogućnost produžetka što smatram gotovo izvjesnim). Određenu neizvjesnost proizvode nepredvidive komponente inflacije (to bi moglo provocirati pretjeranu monetarnu restrikciju u ranoj fazi ciklusa oporavka), a početak taperinga povijesno gledano donosi tržišnu korekciju i jačanje dolara – S&P500 je nakon početka prošlog taperinga 2014. pauzirao na bikovskom tržištu od travnja 2014. do veljače 2016. Kada u tu mješavinu dodamo još i sve kineske neizvjesnosti, teško je zamisliti King Konga pred vratima, a lakše puno malih majmunčića koji smetaju po putu.