U jučerašnjem najavnom tekstu objasnili smo zašto je smanjenje kamatne stope FED-a za 0,25 postotnih bodova (s raspona 2,25-2,5% na 2-2,25%) najvjerojatniji scenarij. Tako se sve i odigralo.
FOMC nije bio jedinstven, također prema očekivanjima. Guverneri iz Kansasa i Bostona bili su protiv smanjenja kamatnih stopa. Prema njihovom mišljenju, rast i stanje na tržištu rada ne opravdavaju smanjenje kamatnih stopa. Takav stav pokazuje razlike u mišljenjima unutar FED-a i spašava obraz institucije koja se mjesecima nalazi pod predsjednikovom tviter baražnom vartrom. Trump je očekivao smanjenje za 0,5 postotnih bodova.
Kao i tržišta dionica; sve je jasnije da vlasnici dionica implicite “ucjenjuju” FED optirajući za snažno smanjenje kamatnih stopa kako bi se održalo deset godina staro bikovsko tržište. Kako FED nije isporučio željeno smanjenje (barem od strane nekih tržišnih sudionika) nego samo pola, američki burzovni indeksi jučer su zabilježili oštre, ali ne i dramatične padove. Radi se više o reakciji uvrijeđenog djeteta nego o nečem fundamentalnom, jer cijene će se ionako kretati pod utjecajem izvještaja o zaradama kompanija i očekivanja stanja američke ekonomije.
FED se zapravo priključio svima koji “napipavaju” što bi se moglo dogoditi u gospodarstvu. Očito je kako u ovom trenutku nitko nema jasno formirana očekivanja i nekoliko pitanja bez odgovora “visi u zraku”: (1) kako će se završiti trgovački rat, (2) koliko je europsko usporavanje ozbiljno, i (3) što inflaciju drži pod kontrolom?
Iz Powellovog nastupa nakon sjednice moglo se iščitati da spremnost na razmatranje daljnjih smanjenja kamatnih stopa postoji (ako bude potrebno), no nema obećanja; ništa nije uklesano u kamen. Čekat će se niz nadolazećih podataka o stanju gospodarstva kako bi se na sljedećem sastanku 18. rujna odlučilo što i kako dalje.
FED je, dakle, isporučio manje nego što su politika i tržišta očekivali. Stoga se tečaj i kamatne stope za sada mijenjaju prema očekivanjima: dolar jača (zbog manjeg smanjenja kamatnih stopa od željenog/očekivanog od strane dijela tržišnih sudionika), što se predsjedniku neće nimalo svidjeti, a dugoročni prinos (na 10-godišnju obveznicu) malo se pomaknuo prema dolje ostavši u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek iznad 2% što znači da se krivulja prinosa, kako je i najavljeno u jučerašnjem tekstu, znatno korigirala u pravcu pozitivnog nagiba.
Situacija je mnogo jasnija s ove strane Atlantika. Netom objavljeni podaci o europskom BDP-u u drugom kvartalu (rast za svega 0,2% u drugom kvartalu ili 1,1% u odnosu na drugi kvartal 2018.) ukazuju na značajno usporavanje u odnosu na prvi kvartal. Europodručje se vratilo anemičnom tempu rasta iz druge polovice prošle godine. Uz to, inflacija je pala na 1,1% i možemo biti sigurni da su ovih dana u ECB-u provode užurbane pripreme za uvođenje novih mjera monetarne ekspanzije u rujnu. S njima će Mario Draghi zakjučiti svoj mandat.