Fintech: prijetnja ili prilika naziv je analize koju je Arhivanalitika izradila za Hrvatsku udrugu banaka. Razgovor o ovoj temi vođen je na jučerašnjoj konferenciji Zagreb – regionalno financijsko središte u organizaciji Poslovnog dnevnika.
Odgovor na pitanje postavljeno u naslovu glasi: fintech je i prijetnja i prilika; ali to nije ništa novo. Mješovite fizičko-digitalne tehnologije već desetljećima mijenjaju standardne poslovne modele. Na primjer, jedna starija mješovita tehnologija – bankomat – još uvijek je u uzletu (iako se sluti saturacija), a druga još starija tehnologija – poslovnica – nalazi se u dugoročnom padu, što za sobom povlači pad broja zaposlenih u bankama.
Duga kriza koja je zaustavljena tek 2015. i demografske promjene (zbog kojih potražnja za kreditima u Hrvatskoj više ne može dostići spektakularne stope rasta kao prije krize 2008.) nisu glavni razlozi prikazanih promjena. Tehnološke promjene, tržišna integracija i konkurencija imaju jednako važan utjecaj koji se odražava u stagnaciji klasičnih poslovnih modela ili njihovom odlasku u povijest. Rezultat: neto kamatni prihod, tradicionalno najizdašniji izvor prihoda banaka dugoročno stagnira (već cijelo desetljeće), a posljedično stagniraju i operativni troškovi bankarskog sustava. Nema rasta i razvoja.
To se događa iako konkurencija fintecha tek kreće, a neke tradicionalne tehnologije za sada ne pokazuju namjeru silaska s povijesne scene.
Gotov novac je i dalje globalno važna financijska imovina i platno sredstvo, a najveći fizički rast bilježi se u proizvodima i uslugama koji počivaju na poznatim mješovitim tehnologijama. Tako su, na primjer, najveći rast u proteklih pet godina doživjele međunarodne platne transakcije uz pomoć kartica. Iako su i iza toga jednim dijelom nove tehnologije koje se koriste u web shoppingu i međunarodnim platnim transakcijama gdje su fintech kompanije ušle zahvaljujući visokim transakcijskim troškovima starih sustava, do sada još uvijek nije bilo velike prijetnje fintecha. Druga slika pokazuje da živimo u svijetu u kojem nema pravila: relativna važnost casha nestaje u Skandinaviji, a najveća je u tehnološki najnaprednijem Japanu.
Brojni faktori uzrokuju razlike među zemljama (nisu u pitanju samo tehnološke razlike), što se vidi u EY-ovoj analizi prihvaćanja financijsko-tehnoloških inovacija. Tržišta u nastanku puno brže prihvaćaju financijske inovacije jer preskaču tradicionalnu fazu (malo je legacy sustava) i imaju labavu regulaciju. Hrvatska nije uključena u analizu, ali ako bismo tražili paralele, vjerojatno bismo bili blizu Italije. Riječ je o relativno razvijenim zemljama u demografskoj regresiji s malim udjelom mladih i vrlo strogom regulacijom, što nije plodno tlo za razvoj inovacija. Među razvijenim zemljama u EU u pogledu prihvaćanja inovacija prednjači anglosaksonski dio, skandinavija i Nizozemska, dok su potrošači drugdje tromi i konzervativni.
No, potrošači na kraju odlučuju. Njihove će preferencije rasplesti trenutačno vrlo kompleksan odnos između četiri skupine igrača (tradicionalnih financijskih institucija, Big Techa, fintech startupova i kartičara), u kojem je svatko svakome potencijalni partner i konkurent. Iako je nova regulativa PSD2 potencijalno (uz privolu potrošača) otvorila bankarske baze podataka prema trećim stranama, ali ne i obratno, od drugih vlasnika velikih baza prema bankama, banke će se truditi potrošačima ponuditi sve ono što nude i drugi pružatelji usluga. Logično, jer izbora nema – znaju da ne smiju zaostati. Inače će izgubiti neposredan dodir s klijentom. Klijenti će klikati nekom drugom.
Ako se pogleda sljedeća shema fintecha po područjima, uvidjet ćemo kako je riječ o kompleksnom području na kojem su platne usluge i upravljanje računima tek manji dio svemira.
U fintech kreditiranju, SAD i Azija su otišli daleko ispred EU:
Blockchain i kriptovalute, koje su mnogi skloni otpisati kao hype koji prolazi, mogli bi se nalaziti tek na početku s obzirom na neslućene mogućnosti zatvorenog blockchaina. Prijetnja Facebookove valute libre je latentna, što se vidi kroz prve reakcije regulatora, no povijest uči jednu stvar: kada je nešto bilo tehnološki moguće, to se i ostvarilo. Teško je reći u kojoj formi i hoće li to biti baš libra, ali ne treba se čuditi ako ćemo za 10 ili 15 godina (svjedno je kada) platni promet obavljati putem messenger aplikacija kao što je već sada slučaj u Kini, ili na neki danas još neslućen način.
Gdje je u tome Hrvatska?
Teško je očekivati da će u Hrvatskoj nastajati globalne fintech kompanije. Tržište je premalo da bi podržalo veća ulaganja u visokorizične eksperimente. Čak je i digitalno daleko naprednija Estonija bila premala da podrži jedan TransferWise, danas britanski fintech u vlasništvu estonskih osnivača, slično kao domaćoj publici na tržištu kapitala poznatiji estonski Funderbeam. Uspjeh Skypea u Estoniji prokrčio je put mnogim pothvatima i inovacijama po prinicpu “vidjeli smo da se može”, kazao je prošli tjedan na Konferenciji Zagrebačke burze u Rovinju gost konferencije, bivši estonski premijer Taaivo Roivas.
U uvjetima “totalne globalizacije” ili totalne tržišne integracije, ako vam zvuči bolje, odvijat će se borba za srca i aplikacije o čijoj instalaciji odlučuju hrvatski potrošači. Banke će braniti svoj odnos s klijentima, izazivači će ga napadati ne bi li klijente privukli sebi, a kao što je spomenuto u dijelu o kvadratu u kojem su svi igrači istovremeno i konkurenti i partneri, partnerstva i razvodi u tom vrlom novom svijetu bit će svakodnevni.
Sve je previše složeno da bi se itko usudio upustiti u predviđanja o tome što će događati sutra, no za kraj se ipak nameću tri jednostavne poruke:
- Kako smo u EU, u sljedećem desetljeću očekujmo brzu tehnološku, regulatornu i svaku drugu integraciju europskog tržišta u čemu će fintech kompanije imati važnu ulogu. Danas svega 3% stanovnika EU koristi financijske usluge pružatelja iz neke druge zemlje članice. Ovaj će broj ubrzano rasti i otud pitanje iz podnaslova: hoćemo li otići klikati negdje drugdje (zapravo je riječ o fenomenu digitalne migracije)?
- Financijska pismenost, u kojoj zaostajemo, više nije dovoljna. Nema financijske bez digitalne pismenosti i vice versa: ovo bi saznanje trebalo unijeti u sve školske i vanškolske obrazovne programe. Zaštita vlastitih podataka, digitalnih identiteta, znanja u raspolaganju njima i u upravljanju rizicima, danas su nužni (i daju konkurentsku prednost) onako kao što je pred stotinjak i više godina bio slučaj s pisanjem, jednostavnim računanjem i iskustvom u dobrom skrivanju kovanica od plemenitih metala.
- Uravnotežena regulacija po principu jednaka regulacija za jednak posao nužna je radi pronalaženja ravnoteže. Pretjerana regulacija nije dobra jer guši inovacije. Slaba regulacija nije dobra iako je prvo poticajna za inovacije, jer imovina strada što dugoročno zaustavlja spremnost ljudi na prihvaćanje financijskih inovacija. Pravu sredinu nije lako naći, no spomenuti princip dobro služi kao ideal kojem treba težiti. Samo u takvim uvjetima banke će se moći potpuno transformirati u fintech, što im je vjerojatno i krajnja sudbina.