GameStop (2): više od igre

Foto: Bowie15 / Dreamstime

Nakon što smo upoznali ključne aktere priče i neke od bitnih mehanizama pomoću kojih funkcioniraju financijska tržišta, možemo se posvetiti kronologiji događaja i pokušati shvatiti što se zaista dogodilo

Ad
Ad

Za razumijevanje ključnog dijela sage o GameStopu neophodno je pročitati prvi dio: tko je tko u zoološkom vrtu zvanom GameStop

Ako je nekome promaklo, korijeni sage zvane GameStop datiraju još od kolovoza prošle godine, viješću kako je Ryan Cohen, osnivač kompanije Chewy (prodaja hrane i rekvizita za kućne ljubimce) stekao 9% vlasničkog udjela u GameStopu (Cohen je tek sredinom siječnja postao član Uprave). Ulagači su reagirali pozitivno: samo tijekom idućih mjesec dana dionice su namaknule rast cijene od oko 50%, a sredinom rujna na Redditu, u popularnoj grupi WallStreetBets, osvanula je i famozna analiza čiji autor zaključuje kako dionice krasi izdašan potencijal rasta. Pritom nije odmogao ni podatak da je proslavljeni Michael Burry, jedan od zapaženijih junaka velike financijske krize 2008. godine (i filma The Big Short), u tom trenutku kontrolirao 5% vlasničkog udjela GameStopa.

Ako vas je mimoišla ironija kojom se Burry, nakon genijalne egzekucije short strategija u jeku Velike recesije prometnuo u junaka priče u kojima su upravo igrači sa short pozicijama loši momci, očito niste jedini (usput, uz GameStop, preostalih Top 5 long pozicija koje je tada držao Burry bili su još Alphabet, Facebook, Booking Holdings i krvožedna lignja Goldman Sachs. Poanta ove ironične opservacije je da investicije nema smisla brkati s emocijama; šira javnost (uključujući i autora) nema pojma kakav je Burry privatno (lijevo/desno, kapitalist, liberal, anti-globalist, što god…), a sama činjenica da je 2008. godine lucidnom (i k tome iznimno hrabrom) short strategijom nadmudrio etablirana imena Wall Streeta, ne čini ga automatski ikonom borbe protiv establishmenta. Njega, eto, epizoda iz 2008. godine nije spriječila da deset godina kasnije u portfelj utrpa gomilu dionica omraženog Goldman Sachsa.

Optimistična valuacija

Bilo kako bilo, dotična analiza vrijednosti dionice GameStopa, u kojoj autor gorljivo nabraja temelje svog optimizma, na prvi pogled zvuči suvislo. Case study počiva na novom (nadolazećem) ciklusu igraćih konzola, očekivanom zaokretu u poslovanju (orijentacija na online), solidnoj bilanci i, naravno, ogromnom broju shortanih dionica koje su već tada, nakon mjesec dana rasta, generirale gubitke. Autor nije spominjao ciljanu cijenu i potencijal dionica (realnu vrijednost kompanije, temeljenu na fundamentima), ali to sada malo koga zanima, jer u međuvremenu su korisnici WallStreetBetsa zaratili sa hedge fondovima. Ili je barem tako izgledalo.

Zapravo se dogodio kaos u kojem je jako teško (ili posve izlišno) pronaći krivce i one zaslužne, ali nije zgorega raspetljati stvari i pojasniti okolnosti cijele priče. Legenda kaže kako su korisnici WallStreetBetsa, solidarni u namjeri da sruše hegde fondove, navalili s kupnjom: prava poplava naloga za kupnju dionica GameStopa zapljusnula je brokere (u prvom redu često spominjani RobinHood), cijena dionica se u dva dana udvostručila i prisilila Melvin Capital na kapitulaciju. Ta činjenica nije sporna, makar je u prvi mah bilo teško uopće zamisliti o kojoj se količini naloga i kapitala radi.

Tko je i koliko trgovao?

Srećom, nekoliko dana kasnije, na površinu su isplivali neki podaci. Za početak, Michelle Celarier sa portala Institutional Investor, u svom je članku, podastirući zanimljive detalje napada na Melvin (koji očito nije odabran slučajno), zamijetila kako je cijena dionica rasla i prije službenog početka trgovine (afterhours trading), što upućuje na pečat institucionalnih investitora, a ne retaila (malih investitora). Istodobno, Matt Levine otkriva podatke Citadel Securities, prema kojima su u prva četiri dana prošlog tjedna mali investitori kupili nešto više od 74 milijuna, te prodali oko 75 milijuna dionica GameStopa. Drugim riječima, neto učinak malih (retail) ulagača na kretanje cijene bio je blago – negativan. Usto, od ukupnog volumena dionicama GameStopa koji je obradio Citadel Securities, svega 30% otpada na male igrače.

Tko je onda srušio Melvin? Korisnici Reddita kojima su bila puna usta revolucije (a nekima i računi puni gotovine), ili drugi hedge fondovi koji su naprosto nanjušili krv i u najboljoj maniri Bobby Axelroda odlučili Melvin Capital izbaciti iz igre? S obzirom da je dio naloga za kupnju stigao od samih short sellera (uključujući Melvin), koji su očajnički pokušavali zatvoriti short pozicije, istina je vjerojatno negdje između. U svakom slučaju, priča o rušenju zlih hedge fondova ovim činjenicama polako se dopunjava pump & dump narativom i scenarijem u kojem oni prvi, najglasniji, najprije navuku naivnije ulagače, a potom ubiru profit rješavajući se vrućih dionica.

Jedno je sigurno – riječ je o akciji spektakularnih razmjera. To je najjednostavnije potkrijepiti podatkom kako je u svega pet radnih dana (u zadnjem tjednu siječnja) ukupan obujam trgovine dionicama GameStopa iznosio vrtoglavih 560 milijuna komada. Što u prijevodu znači da je svaka dionica za svega tjedan dana vlasnika promijenila u prosjeku – osam puta (obzirom je free float nešto veći od 70%, ta se brojka u stvarnosti penje na – 12!).

Kao prikladna ilustracija dnevnog prometa može poslužiti i umnožak zaključne cijene i volumena; nije baš najpreciznija metoda, ali je dovoljno dobra da priču o GameStopu stavi u odgovarajući kontekst. Ta brojka (umnožak) za dionice GameStopa kontinuirano je rasla od početka godine, sa stotinjak milijuna dolara dnevno, do 4,5 milijardi dolara sredinom siječnja. No prava eksplozija tek slijedi, jer 25. siječnja (početkom tog sudbonosnog tjedna), dnevni promet (ili u ovom slučaju, gruba aproksimacija istoga) raste iznad 13 milijardi dolara, a dva dana kasnije premašuje 30 milijardi dolara, što je daleko više i od brojke za Apple, jednu od najvećih i najlikvidnijih američkih dionica.

Tempirana bomba

Iako su hedge fondovi prilično netransparentni, neke brojke je moguće iskopati, i to putem 13F obrasca koji su obvezni objaviti (svi hedge fondovi s imovinom većom od 100 milijuna dolara). Kako bi izbjegli poglede znatiželjnika i konkurencije, fondovi imaju obvezu podnošenja kvartalnih 13F izvješća najkasnije 45 dana nakon završetka kvartala, zbog čega su zasad vidljivi podaci tek iz trećeg kvartala prošle godine. A iz tih brojki se može iščitati kako je tržišna vrijednost portfelja Melvina iznosila 20,05 milijardi dolara, dok su u priloženoj tablici taksativno navedene otvorene pozicije. Sve osim – short pozicija. Naime, navođenje short sell pozicija, za razliku od long pozicija (kupnje), ili pak stečenih opcija, nije obvezno, pa ih u praksi nitko, uključujući i Melvin Capital, jednostavno ne navodi. Među izlistanim pozicijama ima i ponešto put opcija (oklada na pad), ali 40 najvećih pozicija fonda, ukupno teških oko 16 milijardi dolara, čine isključivo long pozicije (oklade na rast).

Put opcije, naime, predstavljaju pravo, ali ne i obvezu realizacije. Točnije, one su za kupca pravo – ako ga odluči iskoristiti, onda za prodavatelja opcije postaju obveza. Ako je Melvin kupio 55 milijuna dolara put opcija za dionice GameStopa, recimo po 10 dolara (u prijevodu: kupio pravo da drugoj strani u transakciji na određeni datum proda dionice po cijeni od 10 dolara), rast cijene iznad 10 dolara opcije čini bezvrijednima, a investicija se otpisuje uz gubitak od 100%. Ali, fond s portfeljem teškim 20 milijardi dolara sigurno nije kapitulirao zbogtričavih 55 milijuna dolara vrijednosti put opcija na GameStop (makar se do početka siječnja ta količina vjerojatno i povećala).

No zato mogao krahirati pod teretom short sellinga, jer u tom slučaju potencijalni gubitak nije limitiran na 100%, već raste u – beskonačno (za razliku od kupnje dionica, gdje je gubitak također limitiran na 100%, u onom najgorem scenariju, kada vrijednost kupljenih dionica padne na nulu). Vratimo se za trenutak na izvješće 13F: razlika između zasebno istaknute vrijednosti portfelja (20,05 milijardi dolara) i ukupne vrijednosti svih navedenih pozicija je na kraju trećeg kvartala bila oko milijardu dolara. Iza te brojke se, između ostaloga, vjerojatno kriju short pozicije, ključne za ovu priču.

Opet, najlakše je stvari opisati putem konkretnog (hipotetskog) primjera. Pretpostavimo da je Melvin na kraju trećeg kvartala unaprijed prodao 10 milijuna dionica GameStopa po cijeni od 10 dolara; rast cijene (na burzi) iznad 10 dolara predstavlja gubitak, a pad cijene ispod deset dolara je dobitak. Već tijekom prosinca Melvin krvari, a krajem godine gubitak se povećava na oko 100 milijuna dolara (količina unaprijed prodanih dionica pomnožena s tržišnom cijenom). No to je tek uvertira u pravo krvoproliće, jer se krajem siječnja gubitak vrtoglavo penje, iznad tri milijarde dolara.

A to je samo minus na 100 milijuna dolara inicijalne short pozicije koja je pošla po krivu (podsjećamo, u 13F izvješću nedostaje milijardu dolara – sve bi to mogle biti short pozicije).

Na neka pitanja vjerojatno nećemo nikad dobiti odgovore. Primjerice, po kojoj je cijeni Melvin shortao dionice? Koliku količinu je doista shortao? Po kojoj je cijeni zatvorio short poziciju? O tome možemo samo nagađati, ali ova simulacija pokazuje kako je već i relativno skromna (uzimajući u obzir veličinu cjelokupnog portfelja) 100 milijuna dolara teška short pozicija na GameStopu mogla ozbiljno zagorčati život Gabrielu Plotkinu iz Melvina.

Začarani krug prodaje

Ali to nije sve. Ma kakvi, to je tek jedan rukavac priče. Polazišna točka problema je ne osobito likvidna dionica kao što je GameStop, na kojoj je masovnije komešanje relativno lako zamijetiti. Koordinirani nalozi za kupnju, inspirirani komentarima na Redditu, tek su vrh sante leda, a možemo ih podijeliti u dva segmenta. Prvi se odnosi na klasične naloge za kupnju dionica, dok drugi podrazumijeva kupnju opcija, što je dodatno zakompliciralo stvari. Već smo ranije naveli kako opcija predstavlja pravo, ne i obvezu, a opcije dijelimo na call i put: call opcije daju pravo na kupnju određene aktive (u ovom slučaju dionica GameStopa) po unaprijed dogovorenoj cijeni (put opcije su pravo na prodaju istih tih dionica). Korisnici Robinhooda opcije su kupili od market makera koji niti ne pokušava profitirati od tržišnih trendova, već teži neutralnoj poziciji (i eliminaciji rizika – vidjeti prvi dio).

Činjenica da kupcu call opcije treba isporučiti (hipotetski primjer!) 1.000 dionica po cijeni od 20 dolara, market makeru ne predstavlja nikakav problem dok se cijena dionice kreće oko 10 dolara, jer je u tom trenutku opcija još uvijek bezvrijedna (nema smisla iskoristiti opciju s cijenom od 20, kada se dionice mogu nabaviti na tržištu po cijeni od 10 dolara). Međutim, kada cijena dionica na tržištu prijeđe 20 dolara, kupac će zasigurno iskoristiti opciju i kupiti dionice po fiksnih 20 dolara, jer ih u istom trenutku može prodati za višu cijenu (profit je razlika u cijeni pomnožena s količinom dionica koju pokriva opcija, te potom umanjena za inicijalni trošak opcije). Kako bi se zadržao u neutralnoj poziciji, jednostavna hedging strategija (termin za pokušaj neutralizacije rizika) nalaže market makeru postupnu kupnju stvarnih dionica. I time se zatvara začarani krug.

Korisnici Reddita kupuju dionice, a kupuju ih i market makeri koji su prethodno prodali call opcije. Sva ta aktivnost itekako se zamijeti na drugorazrednoj dionici poput GameStopa. Primarni server Citadel Securities (pretpostavimo da je to bila krajnja destinacija naloga sa RobinHooda – vidjeti prvi dio), koji svake sekunde kupuje i prodaje stotine (ili sad već tisuće) dionica GameStopa, zamjećuje veću aktivnost u relativno opskurnom segmentu tržišta (karakterizacija dionica izvedena je iz skromne statistike obujma trgovine prije siječanjskog kaosa) i prilagođava se novim okolnostima (snažnijoj potražnji), podižući bid i ask cijenu. Na to pak reagira susjedni server koji radi hedging na opcije, i postupno dokupljuje novu količinu dionica, kako bi zadržao neutralnu poziciju i eliminirao izloženost kompanije, a ciklus se (sve brže) ponavlja. Za to vrijeme i high-frequency algoritmi za trgovinu detektiraju neuobičajeno visoku aktivnost na dionicama GameStopa, a nekoliko sati ili dana kasnije i inferiorni ljudski mozgovi uočavaju promjenu obrasca, priključujući se sad već pravom stampedu. S obzirom da su call opcije relativno jeftina metoda priključivanja krdu, svojom aktivnošću guraju onaj drugi server u overdrive mod, i poput kakvog klasičnog crtića, mala gruda snijega s početka priče pretvara se u lavinu. Za to vrijeme, dok korisnici Reddita glasno prizivaju short squeeze, Wall Stretom vlada jednako znakovita gromoglasna tišina.

Melvin Capital kao šlag na torti

A onda slijedi ono najbolje. Naime, uspaničeni short selleri koji više ne mogu tolerirati nagomilane (još uvijek samo papirnate) gubitke, zaključe kako je najbolje zatvoriti problematične pozicije. A ako su poziciju otvorili prodajom, zatvaranje pozicije moguće je napraviti samo – kupnjom. Na tržištu, po aktualnim cijenama. Vratimo li se za trenutak na raniju simulaciju short pozicija, to znači da Melvin mora kupiti dionice Gamestopa u vrijednosti tri milijarde i nešto sitno dolara, što je pozamašna svota, čak i za najlikvidnija izdanja. Tome onda treba pridodati gomilu drugih hedge fondova koji su se također kladili na pad cijene GameStopa (a sudeći po količini put opcija, toga je bilo napretek) i rezultat je nezadrživi rast cijene i kapitulacija short sellera.

Potonji su usput prionuli i na likvidaciju profitabilnih pozicija (kako bi popravili likvidnost), a njima su se pridružili brojni hedge fondovi čija je ulagačka filozofija naslonjena na koncept managed volatility (ciljajući konstantnu razinu volatilnosti, potonji u uvjetima velikih fluktuacija reduciraju svoje equity pozicije). Sve to u konačnici je dovelo do pada burzovnih indeksa (S&P 500 je u tjedan dana izgubio na vrijednosti 3,7%). Zbog pretjeranih fluktuacija cijene, na dionicama GameStopa redovito su se uključivali circuit-breakeri (mehanizam kratkotrajne obustave trgovine koji bi trebao ohladiti ulagače): devet puta u ponedjeljak (25. siječnja), pet puta u utorak, tri puta u srijedu, 19 (!) puta u četvrtak, i jednom u petak.

Squeeze iliti istiskivanje

Pojamshort squeeze, koji ste sigurno imali prilike čuti, i kao što možete pretpostaviti, odnosi se opisano istiskivanje short pozicija, no ova epizoda će ipak više ostati upamćena po ulozi malih ulagača (za one koje zanima povijest i spektakularan short squeeze svakako neka pročitaju kako je to napravio Porsche, učinivši Volkswagen najvećom svjetskom kompanijomprema kriteriju tržišne kapitalizacije, i to u jeku globalne rasprodaje tijekom Velike recesije). Uostalom, fundamenti se u međuvremenu nisu nimalo promijenili, te je za očekivati da su se hrabriji oportunisti okrenuli short sellingu na cijenama iznad 100, 200 ili 300 dolara po dionici. Ili, u prijevodu, short selleri nisu istisnuti, a ionako je bilo iluzorno da će hold the line poklič biti dostatan da osigura kontinuirani priljev nalog za kupnju. Slaba je to utjeha za Melvin Capital, osobito kada se uzme u obzir činjenica da su se od ovakvog ishoda mogli zaštiti smiješno jeftinim opcijama. Jer cijena opcija varira ovisno o cijeni dionica: u trenutku kada se dionicama trguje po cijeni od 10 dolara, mogućnost rasta na 100 dolara čini se malo vjerojatnom, zbog čega su out-of-money opcije (u tom trenutku bezvrijedne) iznimno jeftine. Za razliku od market makera, Melvin je kupio kartu u jednom smjeru, riskirao i na kraju – nije profitirao.

RobinHood spašava – sebe

 Reddit je u cijeloj priči evidentno odigrao bitnu, ali vjerojatno ne i presudnu ulogu, isprovociravši gamma squeeze, opisanu situaciju u kojoj dramatičan rast cijene provocira prodavatelje call opcija na intenzivno pokrivanje pozicija kupnjom dionica (gamma je zapravo intenzitet promjene delte, koja u formuli predstavlja očekivanu promjenu cijene opcije u odnosu na promjenu cijene dionice).

Nakon toga je uslijedio još jedan šok, odnosno blokada od strane RobinHooda, što je raspalilo maštu mnogih i potaknulo različita nagađanja. Ako je vjerovati teorijama zavjere, blokada kojom je korisnicima Robinhooda onemogućena kupnja dionica GameStopa plod je dogovora velikih igrača s omraženog Wall Streeta. Premda nije uputno isključiti niti jednu mogućnost, čini se da je razlog puno prozaičniji: RobinHood je naprosto postao žrtva vlastitog uspjeha.

Da bi objasnili tu tezu, moramo najprije zaroniti u infrastrukturu tržišta, koja počiva na T+2 formuli. Ili u prijevodu, vrijeme namire je dva dana, što znači da prodavatelj, nakon što klikne tipku sell, dva dana čeka na isplatu (riječ je o ostavštini nekih prošlih, analognihvremena). Ta dva dana prodavatelj je izložen counterpartyriziku (druge strane), odnosno, mogućnosti da kupac ispari ili naprosto nije u mogućnosti platiti kupljene dionice. Da bi se rizik smanjio, sustav namire funkcionira putem klirinške kuće, koja preuzima na sebe rizik izvršenja transakcija, a od svojih članova zahtijeva kolateral kao sredstvo osiguranja. Po tom principu poluge funkcionira i margin trading, ali i trgovina financijskim derivatima poput opcija: kupac prilaže kolateral čija se vrijednost mijenja ovisno o varijacijama cijene kupljenog instrumenta, sve do konačne namire.

Dramatičan rast volatilnosti (velikih fluktuacija cijena), kakav se dogodio u ovoj priči, može ozbiljno ugroziti relativno jednostavan mehanizam namire. RobinHood u svega nekoliko dana mora skupiti od svojih korisnika i iskašljati klirinškoj kući milijarde dolara u ime realiziranih naloga za kupnju. A u međuvremenu se dionice GameStopa uspinju i padaju kao u vlaku smrti zabavnog parka: mjesec dana ranije su se kretale u rasponu od 12 do 21 dolara, a sada vrludaju između 17 i 350 dolara (i nešto malo više). Klirinška kuća se pritom ponaša poput prudentnog agnostika: tko zna gdje će cijena dionica biti za dva dana i kako će sve to završiti, hoće li svi avanturisti biti voljni platiti dionicu i hoće li brokeri moći naplatiti svoja potraživanja (u uvjetima iznimno velikog obujma trgovine). Otuda i odluka kojom DTCC (Depository Trust & Clearing Corp je krovna klirinška kuća za dionice i obveznice) podiže iznos kolaterala za određene dionice koje su proteklih dana divljale na burzi, a brokerima je ostavljen izbor: ili potpuno obustaviti trgovinu problematičnim dionicama, ili ispljunuti bitno veći kolateral. Dotična odluka mnogima je sporna jer upućuje na arbitrarno zauzimanje strana, no sustav namire vjerojatno je najslabija karika u lancu i u slučaju kraha klirinške kuće doslovno se sve raspada, zbog čega malo tko zaziva odgovornost DTCC-a.

U svakom slučaju, RobinHood nema dovoljno raspoloživog kapitala (kasno je, a vjerojatno i kontraproduktivno tražiti ga od klijenata), i izbor privremeno pada na prvu opciju i blokadu (prodaja dionica je i dalje moguća, jer je veći rizik isključivo na kupovnoj strani). I nije RobinHood jedini: zatečen većim zahtjevom za kolateral, privremeno obustavlja trgovinu i Webull (nešto manje popularna aplikacija), a prije ili poslije su to učinili i veći igrači (Charles Schwab, TD Ameritrade, Interactive Brokers i E*Trade).

Privremena obustava je postupno ublažena nakon što je RobinHood iscrpio postojeće kreditne linije, a potom i navrat-nanos organizirao dokapitalizaciju. Ne jednom, već u dva navrata, a injekcija svježeg kapitala (u svega tjedan dana) ukupno je iznosila 3,4 milijarde dolara. Paradoksalno, trebalo je više kapitala da se spasi RobinHood, nego što je Melvin Capital prikupio kako bi se izvukao iz crne rupe. A brokersku kuću još čekaju i tužbe jer je svojim korisnicima onemogućila potpunu konzumaciju usluge, skinuvši privremeno s menija neke stavke (u jednom je trenutku popis dionica kojima nije bilo moguće trgovati brojao čak pedesetak imena). Zlobnici će brzo opovrgnuti kako je RobinHood time zapravo učinio uslugu malim ulagačima, jer ih je spriječio da po astronomskim cijenama kupuju dionicu čija je cijena potpuno posvađana s fundamentima vrijednosti. Na tom tragu, Aswath Damodaran, profesor financija na New York University i jedan od vrlo respektabilnih analitičara tržišta kapitala, složio je krajem siječnja valuaciju GameStopa: vrijednost dionica GameStopa(u vrlo optimističnom scenariju!) procijenjena je na – 47 dolara. Kao i svaka analiza, i ova je dijelom subjektivna, ali Damodaran je, kao i obično, obilato argumentirao svoju procjenu.

Tko (ni)je profitirao?

Dobar dio malih ulagača vjerojatno – nije profitirao. Nažalost, postoji gomila studija koje pokazuju da mali ulagači jako rijetko ugrabe značajniji dio kolača, a ova se epizoda, po svemu sudeći, nimalo ne razlikuje od generalnog principa. Kao što je ranije naglašeno, kompanije čijim je dionicama cijena vrtoglavo porasla nisu ništa snažnije ni bolje nego što su bile prije ove epizode. Osim ako nisu na neki način iskoristile veći interes investitora, kao što je to učinio AMC Entertainment Holdings, plasiravši na tržište krajem siječnja svježe dionice. Operater kino dvorana za kojeg su mnogi mislili da je (zbog pandemije) na izdisaju, uspio je kapitalizirati veliki interes ulagača i plasirati 63 milijuna dionica po cijeni od 4,8 dolara. Premda je, prema kasnijem razvoju događaja, mogaoproći i puno bolje, AMC je svježom injekcijom kapitala sebi barem produžio život. I to po drugi puta u godinu dana, jer je prošle godine kompanija plasirala konvertibilne obveznice koje je otkupila private equity tvrtka Silver Lake Group. I taj je dug krajem siječnja konverzijom pretvoren u dionice (Silver Lake je nakon toga prodao cjelokupni vlasnički udio), čime je kompanija, ili barem tako tvrdi Uprava, drastično smanjila mogućnost bankrota.

Ostali nisu bili te sreće (ili nisu imali hrabrosti baciti se na tržište), te je za očekivati da će, baš poput GameStopa, i njihove dionice prije ili kasnije ostati bez potpore entuzijastičnih kupaca i ostati bez izdašnog rasta cijene dionica krajem siječnja. Popis tih kompanija, kod kojih je prethodno zamijećen veliki interes short sellera, doista je podulji. Lista je puno duža od nekoliko imena i široj javnosti poznatih izgubljenih slučajeva (zaraza se naknadno proširila i na Europu), kao što su Nokia, BlackBerry i Bed Bath & Beyond. Prema popisu koji je sastavio Kiplinger, od dvadeset najprezrenijih izdanja rangiranih prema mjeru shortanih dionica u odnosu na ukupan broj, niti jedno u siječnju nije zabilježilo pad cijene. Štoviše, najmanji je mjesečni skok bio 13,8%, dok je na vrhu, naravno, GameStop, s više od 800% rasta (S&P 500 je u promatranom razdoblju bio u minusu od oko 0,5%). Svi bi se oni, jednom kada se situacija normalizira, ponovo mogli naći na listi za odstrel.

Naizgled je profitirao i WallStreetBets; ako ne većina korisnika individualno, grupa je svakako zaradila (kontroverznu) reputaciju, ali i veći interes prolaznika, koji se u prvom redu očituje u podatku da grupa trenutno broji čak 8,4 milijuna degenerika (njihov izraz!). Međutim … veći broj korisnika na kraju bi se mogao pokazati balastom koji će razvodniti rasprave, ideje i akcije. Dio će pokušati nametnuti svoje ideje i pretvoriti WallStreetBets u plodno tlo za pump & dump inicijative kakve i inače cvjetaju na kojekakvim forumima. Dan nakon što je cijena srebra uknjižila snažan rast, navodno na krilima WallStreetBetsa, dio korisnika se ograđuje, tvrdeći kako je riječ o gruboj eksploataciji grupe. I konačno, ako su jednom i uspjeli zaskočiti poneki hedge fond, vjerojatnost takvog scenarija u budućnosti dramatično se smanjuje. Sofisticirani institucionalni investitori (iliti quant funds) ionako već godinama prebrajaju automobile na parkiralištima i posjetitelje shopping centara, skeniraju sentiment na društvenim mrežama i mjere industrijsku aktivnost iz zemljine orbite – takvi će sigurno naći načina i da kvantificiraju raspoloženje korisnika WallStreetBetsa.

Tko jest profitirao?

Slavoj Žižek misli da je u ovoj epizodi profitirao socijalizam, stidljivo virkajući iz prikrajka, dok se raspada sama srž kapitalističkog sustava. Nekakav profit planiraju ubrati političari, makar se još uvijek nisu domislili načina, pa zasad tek formiraju blasfemične koalicije (Alexandra Ocasio-Cortez & Ted Cruz).

Po svemu sudeći, profitirao je i RoaringKitty, alias DeepFuckingValue (Reddit), nekadašnji djelatnik osiguravajućeg društva MassMutual koji je gorljivo pozivao ostale da se uključe u fight sa hedge fondovima. Prema vlastitom priznanju, početnu investiciju od 53 tisuće dolara poput kakvog alkemičara je pretvorio u gotovo 48 milijuna dolara profita. Sasvim dovoljno za nastavak karijere profesionalnog investitora.

Nije loše pazario ni RobinHood; unatoč parcijalnoj blokadi trgovine, samo u prošli petak je čak 600 tisuća novih korisnika skinulo aplikaciju, što je otprilike četiri puta više od dnevnog maksimuma zabilježenog u ožujku prošle godine. Dramatičan rast prometa da i ne spominjemo; sve će se to njima vratiti kroz payment from order flow (sjetite se prvog nastavka sage). Kako onda nazvati investiciju kojom su Sequoia Capital i Ribbit Capital ubrizgali svježu likvidnost u RobinHood? Samo povoljnom?

Za to vrijeme, Melvin Capital potpisuje kapitulaciju, zatvara gubitničke short pozicije i grozničavo traga za svježom injekcijom kapitala. Gabriel Plotkin zaziva svog mecenu, a ovaj se spremno odaziva, hrabro braneći interese branše. Za sobom vuče i Kena Griffina, a oboje spremno uskaču kao spasitelji, pružajući svježi kapital u zamjenu za non-controlling revenue share(miriše na iznudu), što se vjerojatno ne razlikuje previše odiznuđeneakcije spašavanja kakvima je sklon Bobby Axelrod (prisjetite se prvog dijela). Štoviše, nije li tako Axe spasio jednog od svojih bivših uposlenika!? Ako i nije, GameStop saga bi na autore serije morala djelovati inspirativno.

Dodatak: opcije na volatilni pogon

Ova saga je u prvi plan gurnula opcije i servirala niz kurioziteta, od kojih smo odabrali jedan, kako bi dočarali svu raskoš trgovine opcijama. Naime, sredinom siječnja, dok je cijena dionica GameStopa još uvijek bila ispod 50 dolara, „10$-strike April“ put opcija koštala je mizernih 0,33 dollara. Ili u prijevodu – opciju kojom ste prodavatelju u travnju mogli uvaliti 100 dionica GameStopa (uobičajena veličina opcijskog ugovora), uz fiksnu cijenu od 10 dolara po dionici, sredinom siječnja ste mogli nabaviti za tričavih 33 centa.

Zanemarimo za trenutak korisnost i suvislost te opcije, onda ili sada, jer poanta se krije u kretanju cijene opcije, s obzirom da je samo desetak dana kasnije, ta ista opcija koštala je – 1,55 dolara. Da ponovimo, u trenutku dok se cijena dionica (na koje je opcija naslonjena) kreće ispod 50 dolara, pravo na prodaju 100 dionica (nekoliko mjeseci kasnije) po cijeni od 10 dolara košta 33 centa. Nakon što cijena dionica naraste iznad 300 dolara, te se pad na 10 dolara naoko čini još manje vjerojatnim, opcija koja ulagačima nudi upravo tu mogućnost postaje još skuplja. Zašto?

Zbog volatilnosti. U uvjetima niskih fluktuacija cijene dionica, dramatičan pad (ili rast, svejedno), u ovom slučaju sa 43 na 10 dolara, čini se malo vjerojatnim, te je cijena opcije vrlo jeftina. Tjedan dana kasnije, kada cijene dionica divljaju i volatilnost raste, dramatičan pad/rast zapravo je – vjerojatniji. Jer, ako se cijena dionica samo u jednom danu udvostručila, tko zna gdje će biti za dva ili tri mjeseca? Ili barem tako otprilike glasi interpretacija formule zbog koje je cijena opcija porasla. A to u praksi znači sljedeće:

* ako ste 21. siječnja kupili 100 dionica GameStopa po zaključnoj cijeni od 43 dolara, na kraju siječnja ste nagomilali profit od 656%

* ako ste 21. siječnja shortali 100 dionica po cijeni od 43 dolara, na kraju siječnja ste bili u minusu od 656% (najveći potencijalni gubitak: beskonačan)

* ako ste 21. siječnja kupili put opcije za prodaju dionica po cijeni od 10 dolara (koje su zasad još uvijek beskorisne), na kraju siječnja ste bili u plusu od 370% (najveći potencijalni gubitak: 100%)

Otuda i iznenadna aktivnost u segmentu out-of-the-money opcija (s malo vjerojatnim scenarijima), poput put opcija s izvršnom cijenom od 50 centi za dionicu GameStopa. Iako se takav scenarij uvijek činio malo vjerojatnim (zapravo nevjerojatnim), njihova je cijena posljednjih dana dramatično porasla, upravo zbog velike volatilnosti dionica.

Uvod u rasplet: nakon što je 28.1. cijena dionice GameStopa završila trgovanje na gotovo 500 USD, zaključna cijena na kraju jučerašnjeg dana iznosila je 92,4 USD.