Ekonomski lab je jedini ekonomski portal na svijetu koji ima svoj (putnički) avion. Ne pravno; samo simbolički. Prvi zrakoplov ETF Airways, Voyager, upisan je u hrvatskom registru pod oznakom 9A-LAB. Ako vam to zvuči nevjerojatno, evo još jedan dokaz: Ekonomski lab ispred Voyager Laba pred dva tjedna, nakon prvog doleta u Pulu.
Bila je to ideja CEO-a ETF-a, Stjepana Bedića. Sam je to smislio, nije me ni pitao. Valjda je to njegov osebujan način da kaže hvala za aranžiranje kapitala za kompaniju.
Foto: Ekonomski lab
Stjepan mi se prvi put javio pred nekih dvije i po godine nakon što je čitao Ekonomski lab. Da nije bilo Laba, možda ne bi bilo ETF Airwaysa. Točnije, ne bi bilo ovakvog ETF Airwaysa. Stjepan bi i bez Laba stvorio neki drugi, svoj Airways. Bio je predodređen za to.
Inače, Štef i ekipa već rade kao sat. ETF Airways je u petak imao prvi komercijalni let (slika aviona je generička, naš malo drukčije izgleda). Vidite nas na slici desno, nakon polijetanja iz Helsinkija u petak navečer za Prištinu. Avion pun putnika; ljudi su se nakon pandemije zaželjeli zagrliti svoje roditelje, djedove, bake, koje u živo nisu vidjeli tko zna otkad!. Preletjeli smo Estoniju, Latviju, Litvu, i tu smo, blizu granice Poljske i Ukrajine. Bjelorusiju se zaobilazi u širokom luku, a jasno je i zašto: nakon epizode s Ryanairom, Lukašenku iti ne.
Puno je politike na tom putu iznad teške istočnoeuropske zemlje: iz Kosova se ne može preko Srbije, još uvijek ne daju. Najbliže je raditi zavoj preko Makedonije i Bugarske, pa na sjever preko Rumunjske, Ukrajine i Poljske.
Jučer i danas smo već negdje drugdje, zapadnije …
Inače, prema podacima s Flightradara, komercijalni avio-promet u Europi na dan 3. lipnja već je dostigao 70% broja letova iz rekordne 2019. Letjeti se mora. Kako je značajan dio flote konzerviran (a dekonzervirati nije lako), ili se tek nalazi u fazi (sporog) pokretanja, trenutno u Europi vlada – nedostatak zrakoplova! Bingo.
Letjeti se mora jednostavna je rečenica koja najavljuje glavno pravilo ekonomskog optimizma. Međutim, umjesto neke izlizane fraze tipa „nakon kiše dolazi sunce“, moramo to malo razraditi.
Glavno pravilo glasi: Univeralni optimist je budala (ili neinformirani pesimist, kao što kaže jedna poslovica); jer, od univerzalnog pesimista gori je samo optimist u krivo vrijeme.
Kako izbjeći biti optimist u krivo vrijeme? Razumni optimizam (kao i razumni strah) polazi od podataka i analize. Nekim je ljudima lakše prepustiti se euforiji (kao kad krda krenu haračiti po burzama) ili histeriji i strahu (kao u lockdownu u pandemiji). Podaci i analize imaju moć somatskog uravnoteženja reptilskih dijelova naših mozgova gdje je pohranjen dio nagona. To ne znači postati vulkanac; to samo znači truditi se, uz kontrolu nagona (koji zamućuju pogled), i vidjeti malo dalje u budućnost. Ponekad u tome treba imati i sreće…
Avijacija je možda ezoterična i ambiciozna, pa evo nešto jednostavnije što će vas uvjeriti da Hrvatska trenutno juri u visokoj brzini. Još u doba prošlogodišnjeg lockdowna, statistike su pokazivale da aktivnost u građevinarstvu ne pada onoliko koliko je bilo uobičajeno u prethodnim krizama. Građevina inače uvijek padne više nego BDP i zaposlenost, jer u pravilu ima širu amplitudu ekonomskog ciklusa. Sada je bilo obratno. Zbog toga je od početka korona krize bilo jasno da je ova kriza posebna (svaka je, ali o tome drugom prilikom). U petak su objavljeni podaci o građevini za prvo tromjesečje (u usporedbi s prvim tromjesečjem 2020., dakle prije lockdowna): vrijednost izvršenih radova rasla je po stopi od 10,5%, a vrijednost novih narudžbi 9,8%.
Građevina će rasti i dalje, pri čemu treba primijetiti važnu razliku u odnosu na ranija razdoblja kada je građevinarstvo raslo po sličnim stopama: nema kreditnog booma i nema visokih kamatnih stopa. Sve je održivije, rast je zdraviji, a pravi priljev novca iz EU fondova tek počinje.
Da li to znači da odjednom možemo zaboraviti na slabe institucije, korupciju, sporu i kompliciranu administraciju, relativno visoke poreze i doprinose s obzirom na dostignutu razinu gospodarskog razvitka (65% EU prosjeka)? Treba li prestati upozoravati na razgranata, a neefikasna državna poduzeća? Naravno da ne. Sve nas to i dalje vuče prema dolje. Da su te stvari dovedene u red, rasli bi još brže.
Međutim, sada je nešto drugo novo. Smjena generacija. To je velika stvar. Iza vidljivih priča o Infobipu, Rimcu i Nanobitu krije se sljedeći ešalon od 20-50 sličnih, ali manjih priča. A ispod drugog buja treći ešalon od nekoliko stotina sličnih, samo manjih priča, a ispod trećeg buja četvrti ešalon malih poduzetnika, trgovaca, kafića, restorana, beauty salona, profesionalaca, obrtnika, koji kreću s novom energijom i idejama. U nedavno emitiranom Merlićevom serijalu Opstanak 2 pričamo upravo o tome.
Moj prijatelj Stjepan, CEO ETF Airwaysa, ima četrdeset godina, petnaest manje od mene. Štef ima idealnu kombinaciju mladenačke energije i iskustva. Najviše što moja generacija može učiniti za njegovu je prenijeti im nešto iskustva koje imamo (i nešto štednje kroz ulaganja), jer mi smo ipak ostali nerealizirani u smislu utjecaja na društvo.
Rođeni sredinom šezdesetih nismo imali sreće, jer duhovi naših roditelja, djedova i baka bili su prejaki. Već sam pisao o tom generacijskom prijenosu, ali tema je duboka, pa ju vrijedi svako malo ponavljati: naša je misija osloboditi djecu duhova prošlosti.
U prvim godinama karijera pomeli su nas rat i inflacija. Bili smo premladi za razne privatizacije, a živote i karijere počeli smo normalno graditi najmanje pet godina kasnije u usporedbi s našom generacijom na zapadu i u usporedbi s novim generacijama koje su došle kasnije. Oni koji su u ratu na bilo koji način stradali nikad nisu ni dobili tu priliku. Nadali smo se Europskoj uniji i micanju graničnih kućica s Macelja deset-petnaest godina prije no što će se to stvarno dogoditi. Uglavnom, proveli smo veći dio života u čekanju da se nešto dogodi.
No, nikad nije kasno. Ništa nije izgubljeno. Umjesto čangrizavog grintanja u pripremi za konačni krug kuknjave i cinizma, treba se baciti na glavu. I to nema veze s pričom o ETF-u s početka teksta. ETF će biti europska priča; nastao bi i postojat će s boljom Hrvatskom ili bez nje. Hrvatska je ta koja sada ima priliku kakvu ranije možda objektivno nije imala.