Globalna geografija ekonomske slobode: vrijednosti i savezništva određuju sudbinu zemalja

Objavljeno

Foto: Johan Elzenga / Dreamstime

Hinšt analiza trideset ekonomski najslobodnijih zemalja na svijetu: što im je zajedničko (povijest i geografija nisu), što ih razlikuje i što bi moglo objasniti njihove razvojne uspjehe. Odgovor pronalazi u sustavima vrijednosti i geopolitičkim odlukama

Ad
Ad

 

Američki konzervativni think tank Heritage Foundation donosi novi ranking ekonomske slobode prema kojemu je Hrvatska 92. na svijetu i 61% ekonomski slobodna, između Bosne i Hercegovine i Omana. TOP 10 zemalja (sa 78 do 90% ekonomske slobode) su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Australija, Irska, Estonija, Ujedinjena Kraljevina, Kanada i Ujedinjeni Arapski Emirati. Sedam od deset navedenih zemalja pripadaju anglosaksonskom svijetu (Novi Zeland, Australija, Irska, Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Hong Kong i Singapur). Od toga su njih šest su bile pod britanskim kolonijalnim utjecajem, a tri su pod britanskom krunom. Singapur i Hong Kong su zapravo slobodno-tržišni gradovi, a Hong Kong pritom predstavlja veliki kontrast u odnosu na bivšu komunističku susjedu Kinu. Estonija se mnogo odmaknula od zone ruskog utjecaja beskompromisnim tržišnim reformama. Švicarska je u srcu Europe i nije država članica Europske unije. Ujedinjeni Arapski Emirati su relativno malen pustinjski teritorij okružen nestabilnim susjedstvom.

Ako idemo prema TOP 20 (sa 75 do 77% ekonomske slobode) vidimo da se u ovoj skupini nalaze Danska, Tajvan, Luksemburg, Švedska, Gruzija, Nizozemska, Sjedinjene Američke Države, Litva i Čile. Danska i Švedska su nordijske zemlje, a Nizozemska je također dio kulturno-povijesnog kruga Sjeverne Europe. Gruzija i Litva su bivše sovjetske komunističke republike koje, kao i ranije spomenuta Estonija, koriste i gospodarske reforme ne bi li se što brže i jače odmaknule od utjecaja Rusije. Čile je iznimka iz Latinske Amerike koja zbog općenito dominantnih socijalističkih ideja u prošlosti teško prihvaća ekonomske slobode, ali je Čile upravo zbog odmaka od te tradicije ekonomski najrazvijenija zemlja na tom kontinentu. Tajvan se bori za neovisnost od bivše komunističke susjede Kine i po tome je sličan Gruziji i Estoniji, a Sjedinjene Američke Države su historijski testament ekonomske slobode (uz sve više deficita u tom pogledu u zadnje vrijeme).

Kada idemo prema TOP 30 (sa 71 do 75% ekonomske slobode) vidimo da se u ovoj skupini nalaze Mauricijus, Malezija, Norveška, Češka, Njemačka, Finska, Južna Koreja, Latvija, Katar i Japan. Mauricijus je afrički otok dovoljno odvojen od kontinenta. Malezija je susjeda Singapuru. Jedna se nalazi u ovoj skupini jer je bila spašena od Amerikanaca i zapadnih saveznika od svoje opasne komunističke susjede. Norveška i Finska su nordijske zemlje dok je Latvija bivša sovjetska republika. Češka je nekada bila među industrijski najrazvijenijim i najproduktivnijim nacijama svijeta, da bi kasnije morala nadvladati nasljeđe sovjetskog komunističkog utjecaja. Katar je rijetki slobodan teritorij u kronističkoj i nestabilnoj regiji.

Kada se pogleda zajedno svih TOP 30 (od 72 do 90% ekonomske slobode) vidi se velika geografska različitost. Zato ekonomski najslobodnije zemlje možemo razvrstati u nekoliko klastera.

  1. Mali teritoriji pokazuju rezultate u ekonomskoj slobodi unatoč represivnim susjedima. Hong Kong je do 1999. bio pod britanskom upravom kada je bio preuzet od bivše komunističke i kronistički kapitalističke Kine. Unatoč tome, kapitalizam ostaoje i pozitivno utječe – širi se – na kineske gradove i širu regiju. Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar su mali teritoriji na nestabilnom Bliskom istoku. Premda su okruženi poprilično represivnim susjedima, ove dvije zemlje su postigle impresivne uspjehe. Međutim, može se raspravljati koliko je „pravedno“ imati niske poreze i javni dug uslijed naftne rente, umjesto zbog fiskalne razumnosti. Luksemburg bi se isto mogao staviti u ovaj klaster kao mala i ekonomski vrlo slobodna europska država. Male države se mogu pokazati administrativno fleksibilnijima u primjeni dobrih praksi liberalizacije u odnosu na „velike sustave“.
  2. Anglosaksonske zemlje su većinom u TOP 10, dok je samo jedna u TOP 20. Sjedinjene Američke Države očito više nisu predvodnik kapitalizma. Kanada je malo bolja od SAD-a unatoč kritikama američkih populista na račun navodnog kanadskog „socijalizma“. Irska je među najboljima zbog uspješnih liberalizacijskih reformi i britanskog nasljeđa običajnog prava, ekonomske slobode i engleskog jezika. Činjenica da je Irska dominantno katolička zemlja nije prepreka svrstavanju u ovaj anglosaksonski klaster s obzirom da dijeli liberalne vrijednosti. Anglosaksonske zemlje su visoko rangirane prema ekonomskoj slobodi jer dijele tradiciju svojstvenu engleskom govornom području, a koja se sastoji od promicanja individualne slobode, slobodnog tržišta, običajnog prava i ostalih vrijednosti koje bi se mogle identificirati kao liberalne i konzervativne.
  3. Zemlje Sjeverne Europe su gotovo među najboljima. Estonija je nekoć bila u potpunom ropstvu sovjetskog komunizma. U međuvremenu je odlučila potpuno se odmaknuti od sfere ruskog utjecaja. Upravo zbog luteranskog kulturnog nasljeđa i geografske bliskosti Estonija se duboko smatra nordijskom zemljom (dijelom i Latvija). Nizozemska dijeli vrijednosti Sjeverne Europe (daleko više nego kontinentalne). Na koncu, Nizozemska je kolijevka liberalnog kapitalizma i slobodne trgovine, a dobar dio kapitalističkih institucija upravo je tamo izmišljen. Ako Irsku i Ujedinjenu Kraljevinu također računamo u ovaj klaster onda je jasno kako su zemlje Sjeverne Europe ekonomski slobodnije od kontinentalnih i južnih zemalja. Zemlje Sjeverne Europe su konkurentne unatoč progresivnim porezima i jakim državama blagostanja (obzirom da to mogu ekonomski izdržati). Zato manjak fiskalne slobode nordijske zemlje kompenziraju institucijama visoke kvalitete kao što su integritet države, vladavina prava, otvorena trgovina i manja regulacija tržišta (uključujući i profesija). Visoka razina povjerenja doprinosi ekonomskoj slobodi jer gotovo da nema korupcije, države imaju povjerenje u poduzetnike pa ih ne reguliraju s previše birokracije, a poduzetnici imaju povjerenja u svoje države koje im osiguravaju dobar okvir. Ako institucije pružaju kvalitetne javne usluge, visoki porezi i država blagostanja mogu biti (relativno) opravdani u društvima koja ne stvaraju zamku blagostanja tj. ovisnost o socijalnim naknadama kao zamjenu za radnu etiku i odgovornost pojedinca. Uostalom, nordijske države su se razvile unatoč državi blagostanja, upravo zbog jake tradicije individualne i ekonomske slobode. Švicarska i Njemačka bi se uvelike mogle svrstati u ovaj klaster, premda su također i kontinentalne europske zemlje. Glavna razlika između dvije navedene zemlje su niži porezi i regulacije u Švicarskoj.
  4. Baltičke zemlje su skoro među najboljima. Estonija je u TOP 10, Litva je u TOP 20, a Latvija u TOP 30. Sve tri su nekoć bile sovjetske republike te su se stoga morale udaljiti od zone ruskog utjecaja. Ključno je bilo prihvaćanje zapadnih institucija kroz euroatlantske integracije (EU i NATO) što im je osiguralo geopolitički uspjeh. Geografija ne mora igrati presudnu ulogu (obzirom da je Rusija ipak blizu) jer civilizacijski putovi mogu biti drugačiji bez obzira na blizinu. To znači da je ključna geopolitička odluka gdje zemlja želi biti. Vrijednosti i savezništva čine razliku koja određuje sudbinu zemalja.
  5. Azijski tigrovi su među TOP 30. Možemo u ovaj klaster računati Hong Kong i Singapur. Južna Koreja je kapitalistička zemlja zbog američke i savezničke vojne intervencije i podrške kako bi bila slobodna od pro-sovjetskih komunista koji su na sjeveru te zemlje uspostavili najrepresivniji i najopasniji režim na planetu. Radi se o zaista dva suprotna svijeta. Svjetla kapitalističke Južne Koreje i mrak Sjeverne Koreje mogu se vidjeti iz svemira, što je vrlo važna geopolitička činjenica. Južna Koreja je jedna od najinovativnijih zemalja svijeta. Tajvan je u ovoj skupini zbog svoje borbe za ekonomsku slobodu (13. u svijetu) i neovisnost u odnosu na tek 110. Kinu. Prema tome, geopolitika presudno utječe i odluke određuju sudbinu. Malezija je na 22. mjestu i zato što je mogla mnogo naučiti od susjednog Singapura. U Aziji vidimo tigrove koju su jako narasli upravo zbog kapitalizma i odmaka od  komunističkog utjecaja koji  je bio vrlo jak u toj regiji. Kina se također dijelom odmaknula od komunističkog nasljeđa prošlosti, ali na 110. mjestu prema ekonomskoj (ne)slobodi zasad bitno zaostaje u odnosu na Azijske tigrove.
  6. Afrički otok Mauricijus se ne može staviti u afrički klaster, osim eventualno s Bocvanom, Ruandom i Južnom Afrikom. Mauricijus je dovoljno odvojen od vrlo raširene zone korupcije i nestabilnosti, što otežava poduzetničku inicijativu i razvoj mnogih dijelova Afrike. Geografski najbliže zemlje Mauricijusu su 174. Zimbabve, 170. Mozambik, 97. Tanzanija i Somalija (za koju podataka nema).
  7. Čile je jedina visoko rangirana zemlja Latinske Amerike. To je posljedica tržišno orijentiranih reformi koje su u konačnici izliječile Čile od utjecaja ekstremnih lijevih i desnih diktatura i učinile ga najrazvijenijom zemljom Latinske Amerike.

Zaključno

Globalna geografija ekonomske slobode govori kako vrijednosti i savezništva određuju sudbinu zemalja. Ekonomske slobode su mnogo više od tehničke sposobnosti za strukturne reforme i smanjivanje prekomjerne birokracije. Vrijednosti dolaze prve, kao i s njima povezane integracije u dobre geopolitičke saveze koji jamče slobodu od vanjske i unutarnje represije. Tek potom se može realno i održivo planirati slobodno tržište kojega često nema dovoljno.


*Autor je predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize te piše u osobno ime.