Možete li zamisliti atmosferu u pubu u kojem se okupljaju navijači Derby Countya, nogometnog kluba osnovanog 1884. i jednog od samo 10 klubova koji se od 1888. kontinuirano natječu u engleskim ligaškim natjecanjima? Izvjesni Tom između dvije krigle tamnoga piva prepričava sjećanja svoga djeda na jedan (i jedini) osvojeni FA Cup 1946., dok ono jučerašnje neriješeno kojim je osigurano čvrsto trinaesto mjesto na ljestvici «Prve» lige (lige ispod Premiershipa) pomalo tone u zaborav pod teretom slavne povijesti i nikad ispunjenih očekivanja 2-3 zadnje generacije.
U svakoj neostvarenoj nadi, nedosanjanome snu, ima nešto poetsko. Osobito kada akter toga sna ima slavnu prošlost ili zabilježen neki trenutak u kojemu se sam sebi i drugima činio većim i boljim od mjere koju mu je stvarnost namijenila. S takvim se pričama ne sprda; pristupa im se oprezno, pristojno i s poštovanjem, jer onaj zadnji tračak nade govori: “…možda, ipak, jednom ..”.
Objava još jedne neslavne liste konkurentnosti, a ovoga je puta riječ o Globalnom indeksu konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma, pripada upravo u tu skupinu objava tipa «možda, ipak, jednom…». Jer, ove u odnosu na prošlu godinu ostvaren je, diplomatskim rječnikom rečeno, blagi pomak za pet mjesta, što samo po sebi uopće ne zvuči loše, jer biti 63. na svijetu nakon što ste bili 68. ne čini se kao mala stvar. Iako, budimo realni, i dalje se radi o najlošijem plasmanu jedne države članice EU.
S mjesta na ljestvici na kojem se nalazimo možemo samo kriviti vrat prema gore gdje se nalaze uobičajeni sumnjivci s neoprostivim viškom ekonomskog liberalizma, i gdje je od top 10 država čak 50% iz EU (uskoro 40%), predvođenih Nizozemskom koja je četvrta na svijetu:
TOP 10: Globalni indeks konkurentnosti
Izvor: Nacionalno vijeće za konkurentnost
Znam, reći ćete, ovo nikada u povijesti nije bilo naše društvo – ovo je Premier liga u kojoj ne možemo igrati. I, imat ćete pravo; bacimo stoga pogled na «naš dio poretka», pa sami procijenite. Nakon pomaka za pet mjesta prema gore, kako se osjećamo dok gledamo u leđa ne samo dojučerašnjoj «socijalističkoj braći», već i Grčkoj? Sumnjam da ćete pronaći satisfakciju u tome što «šijemo» Srbiju, Crnu Goru i Albaniju, ili u tome što imamo makroekonomsku stabilnost i kvalitetnu infrastrukturu, kada to imaju i toliki drugi koji su bolji od nas pa ih s igračima klase kakvu i oni imaju nikako ne možemo ugroziti.
Hrvatska u odnosu na usporedive zemlje
Kao što se vidi iz sljedeće slike, najslabije točke su nam: (1) inovacijski kapacitet (to oduvijek znamo), (2) veličina tržišta (i to nam je jasno, i to se baš i ne može mijenjati, barem ne lako) i (3) institucije. Institucije su najzanimljivije, jer tu bi se moglo kriti nešto što se može brzo promijeniti.
Iza koncepta institucionalne konkurentnosti Globalni indeks konkurentnosti prepoznaje niz čimbenika među kojima se četiri ističu kao katastrofalna za Hrvatsku, sa skorom manjim od 25 naspram maksimalnih 100. I gle čuda, to su:
- neovisnost pravosuđa (skor 23)
- efikasnost pravosuđa u sporovima protiv regulatora (skor 17)
- teret državne regulacije (16)
- efikasnost pravnog okvira za rješavanje sporova (15)
Čujem, jučer je jedan ugledni pravnik kazao da su pravnici liječnici društva. To i nije tako čudna konstatacija ako se vidi kakvo nam je pravo i pravosuđe – da se čovjek odmah razboli. Uostalom, dobro je poznat institut pravne klinike, tako da medicinskim metaforama nema kraja. Možda su nam metafore potrebne da si predočimo ono što sami sebi nismo u stanju reći?